Br. 29.

U DUBROVNIKU, 380. Septembra 1905.

Godina I.

PRAMA CRVENA KMRMATSKA

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i |
četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo K 5 i poštarski troškovi. — Ko
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
lasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

 

Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

 

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. —
Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po
retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju.
Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

Pred odlukom.

Jos nas sama dva dana dijele od riječ-
kog sastanka narodnih poslanika Banovi-
ne, Dalmacije i Istre. Nemamo sreću, po-
put tolikih naših drugova u pokrajini, da
za nama ili uz nas stoje saborski  posla-
nici, pa s toga i nemožemo biti tumači“
ma njihovih misli. Ali za to baš, jer
smo slobodni i nezavisni od bilo kakva
upliva, možemo kazati ono što puk misli
i hoće. Trebalo je. da tugjin upozna pri-
je nego mi, kako hrvatski narod ima ne-
ku i ne malu ulogu u riješenju spora iz-
megju vladara i Magjara i kako on može
da odluči na koju će stranu pasti bojna
sreća, pa da se i mi maknemo i upitamo
što hoćemo i što možemo. Jedva su se
jednom riješili naši prvaci, da se skupe i
dogovore, što će raditi, ili kako se ono
u jeziku priopćenja veli, da ,zauzmu sta-
novište i odrede pravac našem političkom
radu“. Ipak bolje igda, nego nigda.

Na sastanak su pozvani svi hrvatski
poslanici iz Dalmacije i Istre, srpski iz
Dalmacije i svi oporbeni iz Banovine. S te
strane, valja priznati, da je bilo na do-
govoru u Opatiji učinjeno posve u redu.
Nijesu se uzele u obzir strastvene stra-
načke navale na jednog ili drugog posla-
nika, a to je dobro. Svakako sad nema
niko razloga, da se ispričava, ako ne do-
gje na sastanak i mi ne znamo što bi ga
u tom slučaju moglo spasti od jednoduš-
ne narodne osude. Drugo je pak pitanje,
što su pozvani samo saborski poslanici.
To bi se htjelo tim protumačiti, što se
radi o narodnim pitanjima, koja spadaju
na parlamentarnu akciju. Mi jako sumnja-
mo u valjanost ovog razloga, jer smo u-
vjereni, da ako se hoće što postići u ovo-
mu metežu, da tu neće biti dosta samo
parlamentarna akcija. U tomu nas uvje-
renju još više ubjegjuje činjenica, da ta-
ko zvana parlamentarna akcija nije nikad
do sad nikakve vam koristi donijela i da
se je pokazala uprav ništetna u svim pi-
tanjima, koja su se pokrećala. Za oprav-
danje moglo bi se navesti samo to, što
kod nas još uvijek prevlagjuje gospodska
politika, koja ne vodi računa o sudjelo-
vanju puka u javnom životu, pa se za to
nije ni pobrinula za narodnu organizaciju.
To je ujedno i teška osuda cijelom do-
sadašnjem političkom pravcu. Ne bi htje-
li biti zli proroci, ali mislimo, da se ne
ćemo prevariti, ako rečemo, da bi baš po-
manjkanje narodne organizacije moglo po-
gubno djelovati na razvoj prilika, jer ne-
mojmo se varati, valja da budemo pri
pravni na sve. Nu stvar je gotova, pa se
ne da od časa do časa ispraviti, nu sva-
kako bilo je dobro i ovo napomenuti, da
se ne zaboravi.

Pitanje je sada, što hoćemo i što može-
mo, Više manje svi nezavisni Hrvati u to-
mu su složni, da hoće sjedinjenje i slo-
bodu hrvatskog naroda. To je tako narav-
no, da gotovo i nije potrebno spominjati.
Ali sasvim tim mi do danas nijesmo ni-
kad poveli računa, kako da naše zahtjeve
provedemo u djelo. To se je ostavljalo do
sgodnog časa ili očekivalo vanjske zaple-
taje, Pod tijem se obično krilo, što nijesmo
imali bistre poglede na stvar, te se je
riječima htjelo prikriti ono, na što se ni-
je znalo odgovoriti ili je bilo neugodno,
Danas sa to mi ne možemo ono, što ho-

:
:
i
i
:

Nebrojeno se je puta do danas u našoj
na

 

oni bili ustrajni i moćni, ipak nijesu real-
ni političari. Nu ne smijemo im dati pos-
ve krivo, jer velik dio krivnje u tomu i-
maju i naši ljudi, a najviše oni, koji da
nas ne poznadu granica u isticanju pri-
vrženosti k Madžarima, u čemu ih njiho-
va prošlost najmanje opravdava. Nu još
tamniji izgleda sporazum sa drugom stra-
nom, s Bečom. Priznajemo, s te su strane
bili uvigjavniji, pa su se prama nama po-
kazali susretljiviji nego li Madžari, te su
znali steći neke sveze sa prestavnicima
stare politike. Izmegju mlagjeg naraštaja
odlučno je za Beč jedini Stjepan Radić,
koji je u tomu dosljedan razumijevanju
svoje slavenske misli, jer računa da bi se
na taj način ojačalo slavenstvo u Austri-
ji. Nu to je baš razlog, koji govori proti
takovu shvaćanju. To Nijemci ne bi nig-
da dopustili, jer bi svršila njihova hege-
nomija, pa. bi se oni prije dogovorili s
Madžarima bilo i uz cijenu, da trpi ugled
krune. Nu pored toga mi ne smijemo, da
zaboravimo našu povijest. Još u izobraže-
nom svijetu odjekiva, da smo grobari tu-
gje slobode, a ne zna se na žalost, da je
trebalo, da prije zakopamo svoju slobodu,
da tako uzradimo i s drugim. Ne ćemo
valjda da se to opet ponovi!

Nu šta bi onda? Trebalo bi, da naj-
prije budemo sporazamni o tomu, što mi
u današnjim prilikama možemo tražiti.
Po našemu mišljenju imali bi kao mini-
mum istaknuti ove zahtjeve: sjedinje-
nje Dalmacije s Hrvatskom, op-
ćiusku autonomiju, opće pra
vo glasovanja i tajno, sabor
neka bira bana i garanciju da
će se to odmah provesti. Ovo
bi trebalo, da bude podloga za dogova-
ranje. Od toga ne bi smjeli ni malo pro-
pustiti, ni jeftiniji biti, pa ako ne uspije
u tom pogledu parlamentarna akcija, ima
drugih srestava, da činimo poštovati
naše zahtjeve. To je pasivni otpor: da
ponovimo ono, što se je dogodilo u Lom-
bardiji za austrijskog vladanja. Daleko
od vlada i sabora a bliže puka.

RacIEE

Hrvatska reklama
za srpski ,Srgj“.

Već je tome četvrta godina, što u na-
šemu gradu izlazi, kako se ono kaže
»književni“ list ,Srgj“, list, piše mu na
čelu, ,za književnost i nauku“. Osnovao
ga, govori se, pok. Fabris, a pomogao mu
prof. Zore. Ako je vjerovati ,Dubrovniku“,
njihov je list imao ,da bude list i
Srba i Hrvata. U jedinstvu književ-

nosti i jednih i drugih morao se uda riti.

temelj i njihovoj slozi. Tim je
putem ,Srgj“ udario i uspio je.
»Srgjevi“ su suradnici bili i Hrvati, i bilo
ih je priličan broj, sa vrlo đobrim rad-
njama“. / :

Ovako srpski organ u Dubrovniku.

U zadnje vrijeme prosuli se glasovi, da
će ,Srgi“ prestati. Povodom te vijesti,
napisao je neki Xenyl (aliter Xenil em'A-
rigra ili tačnije Arsen Wenzelides) u ri-
ječkom ,Novom Listu“ simpatični“ čla
nak o ,Srgju“, Mali Xenyl preporuča nam
»Srgi“, jer da u njemu često i Hrvati
(nabrojio ih je šestoricu i sebe) suragjuju
i jer ,Srgj“ često izvješćuje i o hrvat-
skoj lijepoj knjizi.

»Dubrovniku“ je dobro došao taj ,glas

,kad se ,Srgj“ opet sprema na umor“,
i u cjelini ga preštampeo.
U isto vrijeme naš ik

 

Imena, kao što su Bogišić, Zore, Vučetić,
Cippico, u književnome svijetu nešto ipak
znače. Ali mu begenam onoj, da je ,Srgi“
nešto separatistično, kao što zajedno s nji-
me prigovaram onim našim listovima,
»koji stekoše toliko zasluga svojim na-
valama na ,Maticu Hrvatsku“ (ja bih
rekao i na pokojni , Vijenac“) a sada po-
češe donositi čitave stupce o ,Srgju“, pi-
šući kako bi bila narodna (!) sramota,
da taj list prestane“.

Ja ću radije ovdje da se osvrnem na
neke stavke srpskoga organa u Dubrov-
niku, stavke, koje bi veoma lako mogle
da opsjene i zavedu, a u zadnje poručit
ću dvije, tri i malome Arsenu, koji, ako
već hoće da piše, neka piše u svoje ime
i neka u svoje ime pravi reklamu za ono,
što je njemu nekad valjalo.

»Dubrovniku“ je ,Srgj“ živio pleme-
nitom namjerom, da Srbina zagrli ,sa
bratom Hrvatom“. List taj imao je da
bude list i Srba i Hrvata, jer u jedinstvu
književnosti i jednih i drugih ima se u-

dariti temelj i njihovoj slozi. I-,Srgj“ je

tim putem udario i uspio je.

Pa da braća Hrvati ne će pisati sim-
patične članke u prilog ,Srgju“, toj go-
lubici mira, i time mu pružiti bar mo-
ralnu pomoć, osobito sada, kada jadnik
izgleda ,kao požućeli jesenji list o grani,
komu ne treba ništa drugo nego da se
lako otrgne, pa da ga nestane“.

Ja sam odmah s početka pomno pratio
pisanje srpskoga lista, jer me je, prizna-
jem, zanimalo, a to zato, jer mi nikako
u glavu nije išlo, da bi naši Srbi odjed-
nom postali tako darežljivi mecene, i to-
liko žrtvovali za list, koji je živio ple-
menitom namjerom, da zagrli brata Srbina
s bratom Hrvatom. Samo za to! Jok, to
meni nije išlo u glavu, ja sam iza ,knji-
ževnosti i nauke“ gledao nešto treće, a
odmah prva godina ,Srgjeva“ života dala
mi je na žalost potpuno pravo.

Sjećate li se, ljudi, glasovitih njegovih
»Bilježaka“ iz prve godine?' Ako vas
pamćenje dobro ne služi, evo mene da
vam u tome pomognem.

Uzmimo ,Srgj“. Br. 2. God.I. Str. 74.
Jedan od ,,Srgjevih“ čitalaca pao u dvo-
umicu o njegovoj tvrdnji u 10m broju,
da je Dubrovnik i njegova okolica čisto
srpski kraj. U toj ga dvoumici uznemi-
rivao fakat, da diljem i širom oblasti ne-
kadašnje dubrovačke republike nigdje se
ne čuje da puk izreče tu narodnu riječ
srpski.

Pa znate li, kako je na to odgovorio
»Srgi“, list za književnost i nauku, list
za slogu i brastvo naše? Evo vam samo
dvije, tri stavke!

»Naprotiv hrvatsko ime u Dubrovač.
kome nije nipošto narodno, niti je igda
bilo. Sad je samo uneseno i to u novije
vrijeme, ali je biljka koja se ne prima,
niti će se primiti, jer zemlja nije piriklad-
na. U narodu toga imena nema nigdje u
Oblasti stare dubrovačke države. Piče ima,
popravljam se, na zapadnoj obali poluo-
toka Pelješca, gdje se i prije slušalo, a
i sad se čuje u prostom puku hrvatsko
ime u obliku o rvacki. Ali to je sjeme
vjetar donio s bližnjijeh otoka Korčule,
Hvara i Brača, a nije nipošto samoniklo,
za to se i ne rasplogjuje. y

Po onome, što sam dosle kazao, ako
nije bistro da su krajevi nekadašnje du-
brovačke države srpskoga plemena, tad
nije ni Božji dan svijetal“, :

Ovako je počeo svoje pisanje list, koji

da prestane i nama bi Hrvatima bila na-

rodna sramota ! Ovo piše osbiljni ,Srgj“,
list za književnost i nauku, koji ima da
udari na jedinstvu književnosti temelj na-
šoj slozi!

A ovako ,učenih i ozbiljnih“ bilježaka
i priloga ,Srgj“ ima i na drugim mjesti-
ma. Ne ću ih navagjati, jer šteta vreme-
na i prostora, a u ostalom njegovi ga du-
brovački čitatelji i onako poznadu.

,

/

 

 

Neka prama ovome čitatelj prosudi, ko-
liko je istine u tvrdnji srpskoga argana,
da je ,Srgi“ živio plemenitom namjerom,
da nas složi, a po tome, kako je smije-
šan ,mali“ prevodilac, kad onako puca.
Nije se, ja. : zaludu onoliki novac dopri-
nosio na oltar ,Srgju“; tuj se imao.da
tamjan pali ne književnosti i nauci“, ne-
go nečemu sveosve drugome. A o tome
bi neki naši gimnazijalci znali mnogo to-
ga pričati.

»Dubrovnik“ piše, da su ,Srgjevi“ sa-
radnici bili i Hrvati, da ih je bilo prili-
čan broj, sa vrlo dobrim radnjama. I ako
se ova srpskoga organa ima da uzme ,cum
mica salis“, to ipak daleko je skladnija
od one maloga Arsena, da su to imena od-
ličnih pisaca, ili drugim riječima hrvatskih
književnika. Ja baš neznam, koji bi to
hrvatski književnik ikada u ,Srgju“ pi-
sao, ako se ne krije pod kakovim pseu-
donimom, poznatim samo malome Arsenu.
On ih zajedno sa sobom broji sedmoricu,
srpskoga književnika o. Tadina, Lupisa,
koji je u četiri godine samo jednu preve-
denu pjesmicu saopćio, Ljubibratića, koji
je preveo recensije pjesama A. Negri, a
sada prevodi komentare Danteove pjesme,
Radovania, od kojega je ,Srgi“ donio sa-
mo nekoliko soneta, Oniskijevića, od ko-
jega imamo samo jednu recenziju hist. no-
vele ,Osvete“, Krespija, koji striže po
Šekspiru, i sebe, Arsena, koji je preveo
Fogazzarova ,Cortisa“ i izvješćivao
o hrvatskoj lijepoj knjizi.

I ovo Arsen, a s njim ,Dubrovnik“ u-
važuje, da istakne znamenitost i korist
»Orgjevu“ po nas Hrvate !

Ima još jedan momenat : ,Srgj“ često
izvješćuje o hrvatskoj lijepoj knjizi. Ovo
naprosto nije istina. Ili ne, ,Srgj“ iz-
vješćuje, a dokoz vam, izmegju ostaloga,
»Književni pregled. Bosna i Hercegovina
u hrvatskoj pripovjetci“, od Svet. Ćoro-
vića, u IL.-oj god. ,Srgja“ br. 1. 2. 3.4.
gdje srpski pisac naprosto ruglu izvrgava
naše književnike Ivana Lepušića, Osmana
Hagjića, Ivana Milićevića, Edhema Mu-
labdića, Ivu Dobžanjskoga, Josipa E. To-
mića. Evo vam završetka toga krasnoga
prikaza, u komu se govori o Lepušićevim
»Šlikama iz Bosne“ i ,Bosankama“, 0
radnjama ;,Osman-Asizovim“, o Tomićevoj
pripovijetci ,Zmaj od Bosne“ i o ,Vojači“
Jagode Truhelke : »Završujući ovaj prikaz
napominjemo, da su tzv. braća Hrvati
uzalud potrošili toliko hartije i novaca,
izdajući i kupujući knjige bez ikakve vri-
jednosti I“

I ovo Arsen zove izvješćivati o hrvat-
skoj lijepoj knjizi! Ili da po vragu ne
misli on na ono svoje mršavo pisanje o
hrv. književnim listovima, ili na onu du-
boku študiju o Tresiću, mad kojom se
sim pjesnik grohotom nasmijao!

Za ovakov evo list Arsen se diže, da
pravi reklamu ! Hrvati ne smiju dopustiti,
da ,Srgi“ prestane, ,Srgj“, koji je imao
da služi jedino i samo -— srpskoj pro-
pagandi ! 0. A. K

tai ie
Učiteljsko pitanje.

Regbi da se približuje riješenje učitelj-
skog pitanja. I pravo je. Koliko je zadnje
doba leglo u hladni grob mladih učitelj-
skih sila s'rvanih od truda i gladi? Ko-
liko ih širom Dalmacije s mnogobrojnom
obitelji kuburi i bori se s nevoljom? Sva-
kome i poe jadno materijalno stanje
dalmatinskih učitelja, koji boreći se za
svoju egsistenciju ne mogu da rade s o-
nim žarom, kao kad bi siti bili, za svoj
mili narod, ne mogu sve svoje sile posve:
ćivati povjerenoj školi, jer ih mori briga
za svoju obitelj, napokon svu svoju
mladost istroše i odan sa drugim odlazi
kud za vazda grd se.

Dolaze glasovi da se kod računarskog
odjela M RR PA 8
prema vaćenoj osnovi o poboljšanju
naših plata u zadnjem zasjedanju Dalma-
tinskog sabora, kako bi već s nove godi-

 

ne sinuli nam davno očekivani bolji dani
i da se očekuje previšnja sankcija za no-
vu osnovu.

Kad je rečena osnova bila prihvaćena
i objelodanjena, svi su je listom učitelji
zanosno pozdravili, ne tobože da je savr-
šena, ali kao bolja od stare, tim više što
plaća nije odregjena po kategorijam nego
po godinam službe. Tako su svi učitelji
uvjereni da je pravo. tako su bome i svi
zastupnici bili istoga mnenja, kad se osno-
va pretresala i ne treba ovdje da doka-
zujem eje tako,da bi gradski učitelji po-
tezali veću platu nego bi seoski, Učitelji-
ma u gradu udovoljeno je time, da im je
povišena stanarina. :

U zadnjem Učiteljskom Glasu izašla je
nova zakonska osnova, u kojoj Savez d-l-
matinskih učitelja traži još veću platu ne-
go li je prihvaćena u Saboru Dalmatin-
skomu. To je dobro, ali cijenim da ta
osnova i ako se otvori sabor, ne će doći
u pretres, a moglo bi se lako dogoditi da
se tada naše pitanje i otegne ad calendas
grecas, što bi bilo vrlo žalosno, jer nam
je dogorjelo do nokata. Osobito mi se
svigja da bi bilo pravo da se mladim uči-
teljima još povisi platu, koje svaki čas
premještaju, koji. jer je sva tu kršna mla-
dost, paa može dobro radit i dobro je-
sti, kojima treba knjiga da se izobraze,
kojima napokon nakon naporna rada ho-
će se i malo zabave. Dobro bi bilo da
se ta osnova prihvati, ali bojim se.

U toliko napeto očekujmo još malo vri-
jeme, pa ćemo vidjeti. Ne ispune li se na-
še opravdane želje, da poduzmemo skrajno
sredstvo — štrajk. — Seoski učitelj.

QCD

Pismo uredniku.

(0 seksnalnom pitanju).
Velecijenjeni gospodine Uredniče !
Dan danas, kad se neprestano turaju u

javnost listovi i knjižurine, koje svojim
krivim načelima i nazorima i pornogra-
fičkim opisima širu nemoralnost, koja sa-
stoji u prostituciji nadasve, odahne ti du-
ša, kad pročitaš štogod protivna takoj ga-
dnoj i sramotnoj propagandi. Lijepa vam
hvala dakle, velecijenjeni Uredniče, što
ste u svome listu navijestili i promatrali
knjigu nazad malo vremena izdanu od prof.
Augusta Forel pod naslovom: Die se-
xluelle Frage itd., u kojoj taj poznati
psihiatar osugjuje i žigoše prostituci-
ju i sve što na nju navodi,.i to sa liječ-
ničkog i socijalnog gledišta. Čitajući pom -
njivo sve što ste o toj knjizi upisali, re-
koh: eto kako ne treba bit kleri-
kalac to jest katolik, da se osudi ono,
što sam razum i sama znanost osugjuje.

U toj knjizi pisac se obara nadasve na
tako zvane tolerirane kuće, u kojim
prostitucija nalazi slobodno sva poticala
do najgadnijih čina.

Pod izlikom, da se uopće providi zdrav-
lju mladeži muškog spola i izbjegne in-
fekcija sramotne boli, podigle su se tako
zvane tolerirane kuće, javna blu-
dišta, te da im se osigura stalnost, dr-
žava regbi da ih je uzela pod svoje okri-
lje, davajući im pravo javnosti. Ali usu-
prot, postignuo se sve protivan cilj.

Te su kuće postale zakloništem  naj-
gadnijih zločina, pravi negdašnji hramovi
bludnosti i pjanstva u kojem kukavna mla-
dež i jednog i drugog spola žrtvuje na o-
taru Venere i Baka zdravlje i duše i
tijela; pošto ravnateljica ili ravnatelj, vr-
šeći rufijanski svoj zanat spremni su pro-
vidjeti sve što zahtijevaju polaznici nji-
hovijeh kuća, da zadovolje njihoim nago-
nima.

Tim kućami nije se ni malo umalila
sramotna bol i to zbog uzroka tako
istinito označenih od imenovanog pisca;
niti su se ljudske strasti umirile, nego pa-
če još više razdražile.

Regbi da su i sami pogani zlim okom
take kuće gledali i spoznali štetu, koje
su proušrokovale i tijelu i imetku polaz-
nika. Kad sam nazad ne vele vremena po-
sjetio poganski Pompeji, sa svojom dru-
žinom opazio sam, kako su sve ulice tog
grada pravilne i ravne, a dočim ulica, ko-
ja vodi u bludište nastanjeno u najmrač.