Br. 29. U DUBROVNIKU, 380. Septembra 1905. Godina I. PRAMA CRVENA KMRMATSKA Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i | četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo K 5 i poštarski troškovi. — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. lasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Pred odlukom. Jos nas sama dva dana dijele od riječ- kog sastanka narodnih poslanika Banovi- ne, Dalmacije i Istre. Nemamo sreću, po- put tolikih naših drugova u pokrajini, da za nama ili uz nas stoje saborski posla- nici, pa s toga i nemožemo biti tumači“ ma njihovih misli. Ali za to baš, jer smo slobodni i nezavisni od bilo kakva upliva, možemo kazati ono što puk misli i hoće. Trebalo je. da tugjin upozna pri- je nego mi, kako hrvatski narod ima ne- ku i ne malu ulogu u riješenju spora iz- megju vladara i Magjara i kako on može da odluči na koju će stranu pasti bojna sreća, pa da se i mi maknemo i upitamo što hoćemo i što možemo. Jedva su se jednom riješili naši prvaci, da se skupe i dogovore, što će raditi, ili kako se ono u jeziku priopćenja veli, da ,zauzmu sta- novište i odrede pravac našem političkom radu“. Ipak bolje igda, nego nigda. Na sastanak su pozvani svi hrvatski poslanici iz Dalmacije i Istre, srpski iz Dalmacije i svi oporbeni iz Banovine. S te strane, valja priznati, da je bilo na do- govoru u Opatiji učinjeno posve u redu. Nijesu se uzele u obzir strastvene stra- načke navale na jednog ili drugog posla- nika, a to je dobro. Svakako sad nema niko razloga, da se ispričava, ako ne do- gje na sastanak i mi ne znamo što bi ga u tom slučaju moglo spasti od jednoduš- ne narodne osude. Drugo je pak pitanje, što su pozvani samo saborski poslanici. To bi se htjelo tim protumačiti, što se radi o narodnim pitanjima, koja spadaju na parlamentarnu akciju. Mi jako sumnja- mo u valjanost ovog razloga, jer smo u- vjereni, da ako se hoće što postići u ovo- mu metežu, da tu neće biti dosta samo parlamentarna akcija. U tomu nas uvje- renju još više ubjegjuje činjenica, da ta- ko zvana parlamentarna akcija nije nikad do sad nikakve vam koristi donijela i da se je pokazala uprav ništetna u svim pi- tanjima, koja su se pokrećala. Za oprav- danje moglo bi se navesti samo to, što kod nas još uvijek prevlagjuje gospodska politika, koja ne vodi računa o sudjelo- vanju puka u javnom životu, pa se za to nije ni pobrinula za narodnu organizaciju. To je ujedno i teška osuda cijelom do- sadašnjem političkom pravcu. Ne bi htje- li biti zli proroci, ali mislimo, da se ne ćemo prevariti, ako rečemo, da bi baš po- manjkanje narodne organizacije moglo po- gubno djelovati na razvoj prilika, jer ne- mojmo se varati, valja da budemo pri pravni na sve. Nu stvar je gotova, pa se ne da od časa do časa ispraviti, nu sva- kako bilo je dobro i ovo napomenuti, da se ne zaboravi. Pitanje je sada, što hoćemo i što može- mo, Više manje svi nezavisni Hrvati u to- mu su složni, da hoće sjedinjenje i slo- bodu hrvatskog naroda. To je tako narav- no, da gotovo i nije potrebno spominjati. Ali sasvim tim mi do danas nijesmo ni- kad poveli računa, kako da naše zahtjeve provedemo u djelo. To se je ostavljalo do sgodnog časa ili očekivalo vanjske zaple- taje, Pod tijem se obično krilo, što nijesmo imali bistre poglede na stvar, te se je riječima htjelo prikriti ono, na što se ni- je znalo odgovoriti ili je bilo neugodno, Danas sa to mi ne možemo ono, što ho- : : i i : Nebrojeno se je puta do danas u našoj na oni bili ustrajni i moćni, ipak nijesu real- ni političari. Nu ne smijemo im dati pos- ve krivo, jer velik dio krivnje u tomu i- maju i naši ljudi, a najviše oni, koji da nas ne poznadu granica u isticanju pri- vrženosti k Madžarima, u čemu ih njiho- va prošlost najmanje opravdava. Nu još tamniji izgleda sporazum sa drugom stra- nom, s Bečom. Priznajemo, s te su strane bili uvigjavniji, pa su se prama nama po- kazali susretljiviji nego li Madžari, te su znali steći neke sveze sa prestavnicima stare politike. Izmegju mlagjeg naraštaja odlučno je za Beč jedini Stjepan Radić, koji je u tomu dosljedan razumijevanju svoje slavenske misli, jer računa da bi se na taj način ojačalo slavenstvo u Austri- ji. Nu to je baš razlog, koji govori proti takovu shvaćanju. To Nijemci ne bi nig- da dopustili, jer bi svršila njihova hege- nomija, pa. bi se oni prije dogovorili s Madžarima bilo i uz cijenu, da trpi ugled krune. Nu pored toga mi ne smijemo, da zaboravimo našu povijest. Još u izobraže- nom svijetu odjekiva, da smo grobari tu- gje slobode, a ne zna se na žalost, da je trebalo, da prije zakopamo svoju slobodu, da tako uzradimo i s drugim. Ne ćemo valjda da se to opet ponovi! Nu šta bi onda? Trebalo bi, da naj- prije budemo sporazamni o tomu, što mi u današnjim prilikama možemo tražiti. Po našemu mišljenju imali bi kao mini- mum istaknuti ove zahtjeve: sjedinje- nje Dalmacije s Hrvatskom, op- ćiusku autonomiju, opće pra vo glasovanja i tajno, sabor neka bira bana i garanciju da će se to odmah provesti. Ovo bi trebalo, da bude podloga za dogova- ranje. Od toga ne bi smjeli ni malo pro- pustiti, ni jeftiniji biti, pa ako ne uspije u tom pogledu parlamentarna akcija, ima drugih srestava, da činimo poštovati naše zahtjeve. To je pasivni otpor: da ponovimo ono, što se je dogodilo u Lom- bardiji za austrijskog vladanja. Daleko od vlada i sabora a bliže puka. RacIEE Hrvatska reklama za srpski ,Srgj“. Već je tome četvrta godina, što u na- šemu gradu izlazi, kako se ono kaže »književni“ list ,Srgj“, list, piše mu na čelu, ,za književnost i nauku“. Osnovao ga, govori se, pok. Fabris, a pomogao mu prof. Zore. Ako je vjerovati ,Dubrovniku“, njihov je list imao ,da bude list i Srba i Hrvata. U jedinstvu književ- nosti i jednih i drugih morao se uda riti. temelj i njihovoj slozi. Tim je putem ,Srgj“ udario i uspio je. »Srgjevi“ su suradnici bili i Hrvati, i bilo ih je priličan broj, sa vrlo đobrim rad- njama“. / : Ovako srpski organ u Dubrovniku. U zadnje vrijeme prosuli se glasovi, da će ,Srgi“ prestati. Povodom te vijesti, napisao je neki Xenyl (aliter Xenil em'A- rigra ili tačnije Arsen Wenzelides) u ri- ječkom ,Novom Listu“ simpatični“ čla nak o ,Srgju“, Mali Xenyl preporuča nam »Srgi“, jer da u njemu često i Hrvati (nabrojio ih je šestoricu i sebe) suragjuju i jer ,Srgj“ često izvješćuje i o hrvat- skoj lijepoj knjizi. »Dubrovniku“ je dobro došao taj ,glas ,kad se ,Srgj“ opet sprema na umor“, i u cjelini ga preštampeo. U isto vrijeme naš ik Imena, kao što su Bogišić, Zore, Vučetić, Cippico, u književnome svijetu nešto ipak znače. Ali mu begenam onoj, da je ,Srgi“ nešto separatistično, kao što zajedno s nji- me prigovaram onim našim listovima, »koji stekoše toliko zasluga svojim na- valama na ,Maticu Hrvatsku“ (ja bih rekao i na pokojni , Vijenac“) a sada po- češe donositi čitave stupce o ,Srgju“, pi- šući kako bi bila narodna (!) sramota, da taj list prestane“. Ja ću radije ovdje da se osvrnem na neke stavke srpskoga organa u Dubrov- niku, stavke, koje bi veoma lako mogle da opsjene i zavedu, a u zadnje poručit ću dvije, tri i malome Arsenu, koji, ako već hoće da piše, neka piše u svoje ime i neka u svoje ime pravi reklamu za ono, što je njemu nekad valjalo. »Dubrovniku“ je ,Srgj“ živio pleme- nitom namjerom, da Srbina zagrli ,sa bratom Hrvatom“. List taj imao je da bude list i Srba i Hrvata, jer u jedinstvu književnosti i jednih i drugih ima se u- dariti temelj i njihovoj slozi. I-,Srgj“ je tim putem udario i uspio je. Pa da braća Hrvati ne će pisati sim- patične članke u prilog ,Srgju“, toj go- lubici mira, i time mu pružiti bar mo- ralnu pomoć, osobito sada, kada jadnik izgleda ,kao požućeli jesenji list o grani, komu ne treba ništa drugo nego da se lako otrgne, pa da ga nestane“. Ja sam odmah s početka pomno pratio pisanje srpskoga lista, jer me je, prizna- jem, zanimalo, a to zato, jer mi nikako u glavu nije išlo, da bi naši Srbi odjed- nom postali tako darežljivi mecene, i to- liko žrtvovali za list, koji je živio ple- menitom namjerom, da zagrli brata Srbina s bratom Hrvatom. Samo za to! Jok, to meni nije išlo u glavu, ja sam iza ,knji- ževnosti i nauke“ gledao nešto treće, a odmah prva godina ,Srgjeva“ života dala mi je na žalost potpuno pravo. Sjećate li se, ljudi, glasovitih njegovih »Bilježaka“ iz prve godine?' Ako vas pamćenje dobro ne služi, evo mene da vam u tome pomognem. Uzmimo ,Srgj“. Br. 2. God.I. Str. 74. Jedan od ,,Srgjevih“ čitalaca pao u dvo- umicu o njegovoj tvrdnji u 10m broju, da je Dubrovnik i njegova okolica čisto srpski kraj. U toj ga dvoumici uznemi- rivao fakat, da diljem i širom oblasti ne- kadašnje dubrovačke republike nigdje se ne čuje da puk izreče tu narodnu riječ srpski. Pa znate li, kako je na to odgovorio »Srgi“, list za književnost i nauku, list za slogu i brastvo naše? Evo vam samo dvije, tri stavke! »Naprotiv hrvatsko ime u Dubrovač. kome nije nipošto narodno, niti je igda bilo. Sad je samo uneseno i to u novije vrijeme, ali je biljka koja se ne prima, niti će se primiti, jer zemlja nije piriklad- na. U narodu toga imena nema nigdje u Oblasti stare dubrovačke države. Piče ima, popravljam se, na zapadnoj obali poluo- toka Pelješca, gdje se i prije slušalo, a i sad se čuje u prostom puku hrvatsko ime u obliku o rvacki. Ali to je sjeme vjetar donio s bližnjijeh otoka Korčule, Hvara i Brača, a nije nipošto samoniklo, za to se i ne rasplogjuje. y Po onome, što sam dosle kazao, ako nije bistro da su krajevi nekadašnje du- brovačke države srpskoga plemena, tad nije ni Božji dan svijetal“, : Ovako je počeo svoje pisanje list, koji da prestane i nama bi Hrvatima bila na- rodna sramota ! Ovo piše osbiljni ,Srgj“, list za književnost i nauku, koji ima da udari na jedinstvu književnosti temelj na- šoj slozi! A ovako ,učenih i ozbiljnih“ bilježaka i priloga ,Srgj“ ima i na drugim mjesti- ma. Ne ću ih navagjati, jer šteta vreme- na i prostora, a u ostalom njegovi ga du- brovački čitatelji i onako poznadu. , / Neka prama ovome čitatelj prosudi, ko- liko je istine u tvrdnji srpskoga argana, da je ,Srgi“ živio plemenitom namjerom, da nas složi, a po tome, kako je smije- šan ,mali“ prevodilac, kad onako puca. Nije se, ja. : zaludu onoliki novac dopri- nosio na oltar ,Srgju“; tuj se imao.da tamjan pali ne književnosti i nauci“, ne- go nečemu sveosve drugome. A o tome bi neki naši gimnazijalci znali mnogo to- ga pričati. »Dubrovnik“ piše, da su ,Srgjevi“ sa- radnici bili i Hrvati, da ih je bilo prili- čan broj, sa vrlo dobrim radnjama. I ako se ova srpskoga organa ima da uzme ,cum mica salis“, to ipak daleko je skladnija od one maloga Arsena, da su to imena od- ličnih pisaca, ili drugim riječima hrvatskih književnika. Ja baš neznam, koji bi to hrvatski književnik ikada u ,Srgju“ pi- sao, ako se ne krije pod kakovim pseu- donimom, poznatim samo malome Arsenu. On ih zajedno sa sobom broji sedmoricu, srpskoga književnika o. Tadina, Lupisa, koji je u četiri godine samo jednu preve- denu pjesmicu saopćio, Ljubibratića, koji je preveo recensije pjesama A. Negri, a sada prevodi komentare Danteove pjesme, Radovania, od kojega je ,Srgi“ donio sa- mo nekoliko soneta, Oniskijevića, od ko- jega imamo samo jednu recenziju hist. no- vele ,Osvete“, Krespija, koji striže po Šekspiru, i sebe, Arsena, koji je preveo Fogazzarova ,Cortisa“ i izvješćivao o hrvatskoj lijepoj knjizi. I ovo Arsen, a s njim ,Dubrovnik“ u- važuje, da istakne znamenitost i korist »Orgjevu“ po nas Hrvate ! Ima još jedan momenat : ,Srgj“ često izvješćuje o hrvatskoj lijepoj knjizi. Ovo naprosto nije istina. Ili ne, ,Srgj“ iz- vješćuje, a dokoz vam, izmegju ostaloga, »Književni pregled. Bosna i Hercegovina u hrvatskoj pripovjetci“, od Svet. Ćoro- vića, u IL.-oj god. ,Srgja“ br. 1. 2. 3.4. gdje srpski pisac naprosto ruglu izvrgava naše književnike Ivana Lepušića, Osmana Hagjića, Ivana Milićevića, Edhema Mu- labdića, Ivu Dobžanjskoga, Josipa E. To- mića. Evo vam završetka toga krasnoga prikaza, u komu se govori o Lepušićevim »Šlikama iz Bosne“ i ,Bosankama“, 0 radnjama ;,Osman-Asizovim“, o Tomićevoj pripovijetci ,Zmaj od Bosne“ i o ,Vojači“ Jagode Truhelke : »Završujući ovaj prikaz napominjemo, da su tzv. braća Hrvati uzalud potrošili toliko hartije i novaca, izdajući i kupujući knjige bez ikakve vri- jednosti I“ I ovo Arsen zove izvješćivati o hrvat- skoj lijepoj knjizi! Ili da po vragu ne misli on na ono svoje mršavo pisanje o hrv. književnim listovima, ili na onu du- boku študiju o Tresiću, mad kojom se sim pjesnik grohotom nasmijao! Za ovakov evo list Arsen se diže, da pravi reklamu ! Hrvati ne smiju dopustiti, da ,Srgi“ prestane, ,Srgj“, koji je imao da služi jedino i samo -— srpskoj pro- pagandi ! 0. A. K tai ie Učiteljsko pitanje. Regbi da se približuje riješenje učitelj- skog pitanja. I pravo je. Koliko je zadnje doba leglo u hladni grob mladih učitelj- skih sila s'rvanih od truda i gladi? Ko- liko ih širom Dalmacije s mnogobrojnom obitelji kuburi i bori se s nevoljom? Sva- kome i poe jadno materijalno stanje dalmatinskih učitelja, koji boreći se za svoju egsistenciju ne mogu da rade s o- nim žarom, kao kad bi siti bili, za svoj mili narod, ne mogu sve svoje sile posve: ćivati povjerenoj školi, jer ih mori briga za svoju obitelj, napokon svu svoju mladost istroše i odan sa drugim odlazi kud za vazda grd se. Dolaze glasovi da se kod računarskog odjela M RR PA 8 prema vaćenoj osnovi o poboljšanju naših plata u zadnjem zasjedanju Dalma- tinskog sabora, kako bi već s nove godi- ne sinuli nam davno očekivani bolji dani i da se očekuje previšnja sankcija za no- vu osnovu. Kad je rečena osnova bila prihvaćena i objelodanjena, svi su je listom učitelji zanosno pozdravili, ne tobože da je savr- šena, ali kao bolja od stare, tim više što plaća nije odregjena po kategorijam nego po godinam službe. Tako su svi učitelji uvjereni da je pravo. tako su bome i svi zastupnici bili istoga mnenja, kad se osno- va pretresala i ne treba ovdje da doka- zujem eje tako,da bi gradski učitelji po- tezali veću platu nego bi seoski, Učitelji- ma u gradu udovoljeno je time, da im je povišena stanarina. : U zadnjem Učiteljskom Glasu izašla je nova zakonska osnova, u kojoj Savez d-l- matinskih učitelja traži još veću platu ne- go li je prihvaćena u Saboru Dalmatin- skomu. To je dobro, ali cijenim da ta osnova i ako se otvori sabor, ne će doći u pretres, a moglo bi se lako dogoditi da se tada naše pitanje i otegne ad calendas grecas, što bi bilo vrlo žalosno, jer nam je dogorjelo do nokata. Osobito mi se svigja da bi bilo pravo da se mladim uči- teljima još povisi platu, koje svaki čas premještaju, koji. jer je sva tu kršna mla- dost, paa može dobro radit i dobro je- sti, kojima treba knjiga da se izobraze, kojima napokon nakon naporna rada ho- će se i malo zabave. Dobro bi bilo da se ta osnova prihvati, ali bojim se. U toliko napeto očekujmo još malo vri- jeme, pa ćemo vidjeti. Ne ispune li se na- še opravdane želje, da poduzmemo skrajno sredstvo — štrajk. — Seoski učitelj. QCD Pismo uredniku. (0 seksnalnom pitanju). Velecijenjeni gospodine Uredniče ! Dan danas, kad se neprestano turaju u javnost listovi i knjižurine, koje svojim krivim načelima i nazorima i pornogra- fičkim opisima širu nemoralnost, koja sa- stoji u prostituciji nadasve, odahne ti du- ša, kad pročitaš štogod protivna takoj ga- dnoj i sramotnoj propagandi. Lijepa vam hvala dakle, velecijenjeni Uredniče, što ste u svome listu navijestili i promatrali knjigu nazad malo vremena izdanu od prof. Augusta Forel pod naslovom: Die se- xluelle Frage itd., u kojoj taj poznati psihiatar osugjuje i žigoše prostituci- ju i sve što na nju navodi,.i to sa liječ- ničkog i socijalnog gledišta. Čitajući pom - njivo sve što ste o toj knjizi upisali, re- koh: eto kako ne treba bit kleri- kalac to jest katolik, da se osudi ono, što sam razum i sama znanost osugjuje. U toj knjizi pisac se obara nadasve na tako zvane tolerirane kuće, u kojim prostitucija nalazi slobodno sva poticala do najgadnijih čina. Pod izlikom, da se uopće providi zdrav- lju mladeži muškog spola i izbjegne in- fekcija sramotne boli, podigle su se tako zvane tolerirane kuće, javna blu- dišta, te da im se osigura stalnost, dr- žava regbi da ih je uzela pod svoje okri- lje, davajući im pravo javnosti. Ali usu- prot, postignuo se sve protivan cilj. Te su kuće postale zakloništem naj- gadnijih zločina, pravi negdašnji hramovi bludnosti i pjanstva u kojem kukavna mla- dež i jednog i drugog spola žrtvuje na o- taru Venere i Baka zdravlje i duše i tijela; pošto ravnateljica ili ravnatelj, vr- šeći rufijanski svoj zanat spremni su pro- vidjeti sve što zahtijevaju polaznici nji- hovijeh kuća, da zadovolje njihoim nago- nima. Tim kućami nije se ni malo umalila sramotna bol i to zbog uzroka tako istinito označenih od imenovanog pisca; niti su se ljudske strasti umirile, nego pa- če još više razdražile. Regbi da su i sami pogani zlim okom take kuće gledali i spoznali štetu, koje su proušrokovale i tijelu i imetku polaz- nika. Kad sam nazad ne vele vremena po- sjetio poganski Pompeji, sa svojom dru- žinom opazio sam, kako su sve ulice tog grada pravilne i ravne, a dočim ulica, ko- ja vodi u bludište nastanjeno u najmrač.