A Me i S i o A E E o IJ »N. Jedinstvo« ovo zadnjih dana mnogo je pisalo o »učiteljskim platama«; izmegju ostaloga prigovaralo je, da je »nesankcio- nanom« zakonskom osnovom uskraćeno pučko učiteljstvo, obzirom valjda na odre- gjenu stanarinu, u svojoj slobodi prema $. 10. pokrajinskog zakona 29. prosinca 1871, (P. Z. L. Br. 12. god. 1872.), jer da se može lako premještati »po potrebi služ- be« ili »iz obzira na službu«. nego moglo bi se i tome donekle naći lijeka, a da ne bude štetovano učiteljstvo, te u ovogodiš- njem saborskom zasijedanju ovako popra- viti gori rečeni $. 10: u koliko 1u se pla- ća i stanarina ne bi na manje svela«, u- metnuvši dakle riječ: »stanarina«. Dalmatinsko pučko učiteljstvo oslanja se sa velikim pouzdanjem na »Saborovo izvješ- će odbora od hoc za uregjenje učiteljskih beriva iz god. 1903«. Imali smo sreću pro- čitati to veoma krasno izvješće, što je ta- | kogjer jednoglasno bilo prihvaćeno od cije- loga Sabora dalmatinskog. Čitajući ga, u nama se je razvilo pravo čustvo harnosti i povjerljivosti, jer je upravo sa svakoga po- gleda vrlo laskavo sastavljeno po pučko u- čiteljstvo naše! Na njemu je potpisan kao presjednik toga odbora sadašnji presjednik »Hrvatske stranke« g. Dr. Pero Čingrija;,a kao izvjestitelj prisjednik Zemaljskog Odbo- ra g. Antun Radić. — Po tome izvještaju nama je dakle cio Sabor obećao ovako: »U slučaju pak da se za kojigod od navedenih zakonskih osnova o pokriću troška bilo s formalnih bilo sa srvarnih razloga, ne bi postigla potrebita sankcija, ne bi ostajalo drugo, nego da se, u đoljetnom saborskom zasjedanju na obezbijegjenje sprovedenja zakona o uregjenju beriva, povise porezi | na izravue poreze, što bi u najnepovoljni- jem slučaju bilo od 8%«. A kako svi dobro znamo te zakonske osnove o pokriću troška nijesu postigle po- trebitu sankciju. S toga pučko dalmatinsko učiteljstvo, punim pravom to »doljetno sa- borsko zasjedanje«, vijestima naših novina, u ovomu mjesecu listopadu, očekuje, najvećom napetošću i neustrpljivošću. Pučki učitelj, LaCIRD Priča iz nedavnog vremena. U životu naroda više se puta opaze ta- kvi dogogjaji, koji u mnogo čemu naliče koje će stalno biti, po kvarnerski otoci i »u slučaju, kad bi se ri- ješilo istočno pitanje, hoće naš narod sva- kako, da sebi pričuva historijske svoje pra- vo na one turske pokrajine, koje su Tur- skoj priklopljene bez volje naroda«. U sa- boru su bile dvije stranke uarodna i ma- \ gjaronska. Ovi se prozvaše unionistima, jer su htjeli savez s Ugarskom, a zazirali su od Beča. Glavnu je riječ ipak vodila narod- na stranka, koj su na čeiu bili Strossma- yer i Rački. Izvan stranaka bijahu Starče- vić i Kvaternik, koji su tražili da se Hr- vatska ne 'veže ni s Austrijom ni s Ugar- \skom, već neka bude samostalna. U zagrljaju Nijemaca ili Magjara, zadu- šit ćemo se, jer su i jedni i drugi jači od nas. Magjari, koji su uvidjeli, da su svo- jim šovinizmom odbili i godine 1848. Hr- vate od sebe, htjedoše da ih sad imaju za svoje saveznike. Za to njihov Deak ponudi Hrvatima bijeli list, neka na njemu napišu uvjete, uz koje će stupiti u novu svezu s U- garskom. Hrvatski sabor odgovori glasovi- tim 42. zakonskim člankom od 13. jula 1861. kojije i kralj potvrdio, naime da iz- megju kraljevine Hrvatske, u koju valja u- brojiti i Megjumurje i ostale hrvatske zem- lje, koje joj po pravu i pripadaju, prestala je svaka sveza s Ugarskom, osim što se kralj ima kruniti po slobodnoj volji naroda hrvatskim kraljem istom krunom i kruni- sanjem, kojim i za kralja Ugarskoga i to po zakonima do godine 1848. Ali ipak je \Hrvatska pripravna s Ugarskom stupiti u | još užu državnopravnu svezu, ako ova pri- zna neodvisnost i samostalnost, a tako isto i realni i virtualni zemljišni opseg Hrvat- ske. Kad je kralj pozvao Hrvate, da pošlju svoje odaslanike u carevinsko vijeće, hr- vatski sabor odbije poziv spomenuvši za razloge tomu, što je Hrvatska neodvisna i samo personalnoj uniji s drugim zemljama monarkije. Poslije toga sabor bi raspuš- ten, a u Hrvatsku i ostale zemlje uveden Schmerlingov centralizam, koji je drugo iz- danje Bachova apsolutizma. Poslije Sadove kralj se izmiri s Madžarima, a Hrvati mje- sto bijelog lista dobiše nagodbu, koju Madžari uspisaše. Ovo je nedavna prošlost. U današnjim je časovima ne bi trebalo zaboraviti, a ni to smetnuti s uma, da je jedan od pogla- vitih razloga bio taj, što nijesmo mi bili dovoljno jaki, da činimo poštovati naša prava i tražiti, da se izvrše obećanja. Nek PRAVA CRVENA HRVATSKA nasjedne. U ostalom bilo bi »N. J.« bolju figuru učinilo da ga ne bude niti spome- nulo, a mislimo korisnije bi to bilo i za samoga D-ra C., jer su neka njegova djela boš žalosna i provokatorna i moraju se ži- gosati. Ne ćemo ih .na vidjelo iznositi, jer smo obećali za čas stati u reservi, ali kada bi se imala ponoviti, očepiti ćemo bez sa- milovanja. Neumjesno upliće »N. J.« i osobu D-ra Kurajice, biti će s toga da može D-ru? Co- lombani donekle naći za se utjehe te za- vapiti: se son zoppo, non son solo. Neka se slobodno time tješi, slabe će mu koristi donijeti. To je bez sumnje da je bonica šibenska, od kada je on za prvenca, izgu- bila oni lijepi glas što no je - uživala za vrijeme D-ra Lalića i Peričića. Svak se u. domaćim i slavenskim glavnicama, naši lju- | di na upravi i naši ljudi u službi. Samo da ne bude kasno. Iz Korčule. Tugjinski duh, Dubrovačkim poduzetni- cima. »Lega«. | kod nas su po višoj na- redbi svi obrtnici morali staviti table nad svojim dućanima i radionicama. Prošlih da- na imali smo sreću vidjeti svakakovih sa estetične strane. Sa jezične pako reklo bi se, da smo u kakovom gradu ltalije. Svi naime talijanci, jer ne više autonomaši, i- mali su smionstva, da natpise stave samo na talijanskom jeziku, a živu i zaragjuju je- dino s Hrvatima. Neka se dakle prenu jed- nom Korčulanski Hrvati, pa neka ne potro- še ni novčića u onih, koji ignoriraju svoj \jezik. Odaleče li im se oni; za dugo neće| God. 1. S Pelješca. O prošlim izborima i našim nevoljama. | Već je prošlo više od mjeseca dana da su dovršeni općinski izbori u pokrajini, a niko se ne obazre na nje, da nam poda vjernu sliku naših žalosnih odnošaja. Rezultati iz- bora bili bi poučni po naše političke vrti- kape. Izbori su vjerni odraz rastrovanih na- ših političkih prilika. Čini se, da je rastro- vanost politička od inteligencije prešla u do- bri naš narod. Malen je broj općina, gdje bi se borba vodila radi načela. Više manje svagdje osobne borbe. Posljedica nesretnih kompromisa, (kon)fuzija i novoga kursa. Ža- losno je vidjeti kako u općinama, -koje su zabilježene zlatnim slovima u kronici pra- vaških borba, sada je sve mrtvo, apatično.. Madajmo se, da je to prelazno stanje, jer Šibeniku spominje onih vremena kad su iz|takove tablice opstojati. Gospoda pako ta- zdrave narodne opozicije nužno nam tre- cijele pokrajine i iz vani dohodili bolesnici , Samo koliko je to koristi [viti table na oba jezika. Kako su pako iz- u ovu bonicu. lijanci morali su barem iz malo obzira sta- ba, pogotovo sada u dobi novog kursa. No- \vi kurs — sinonim je nerada, vrtoglavosti nanosilo gradu, općini a bonici na osobiti | grdili hrvatska svoja imena zaslužuje vidje- i beznačelne politike. On dopušta, a bez način. A sada? Do koga je, pitamo mi, g. ti, jer tu imaš »Smerchinich« mjesto Smr-/ D-ra Colombana i Zem. Odbor u Zadru. Iz Makarske. Uspostavljenje učitelja. Otvor škole. Sta- bla pred školom. Dne 2. o. mj. su se o- tvorile naše škole, Napokon su brzojavno bila na gragjanskoj školi uspostavljena dva obustavljena učitelja i tako svršena ona nesretna školska afera, koja je ubitačno uplivala na ovu školu i željet je da se vi- še ne ponovi. Kako se govori sve će svr- šiti ukorom, jer se sudbenom istragom nije moglo pronaći da su išta krivi. Premda u prošlim godinama u novinama bilo tužba na visoka stabla pred prizemljem, gdje su ženski razredi, koji štetno djeluju na vid učenica, a osobito kad je jeseni i zimi nebo gustim oblacima zastrto, ipak školske wvla- sti nijesu ništa preduzele. Meka se kvari vid učenicima, samo da se šteta ne učini onim stablima a tužbe se ne uvažaju! Nova grobnica i uregjenje našeg grob- lja. Naše dosta zapušteno grobište dobilo je ovo dana grobnicu s lijepim mramornim spomenikom, koji predstavlja Vjeru, sa kri- žem u ruci i još manja dva kipa koji pred- stavljaju umiruću Nadu i Pokornost. Spo- menik je divno djelo vrlog i vrijednog spljetskog kipara P. Bilinića, kojemu ova genijalna radnja služi na čast a istodobno resi naše grobište. Spomenik je g.gja udo- vica Kargotić dala svome suprugu pok, drugim, što su se prije odigrali. gosiski m zhyde lekcijom i ponukom, da_se na- | D.nisćiću _podignuti. U grobištu se dalo povoda, starom rimskom niesiika vu. racu, da usklikne: Nema ništa nova pod suncem. I ako kritično istraživanje povjes- nih dogogjaja i njihovih uzroka ne može, da potvrdi takovo mišljenje, ipak valja, da prizna, da često ima mnogo slična izmegju jednog i drugog dogogjaja. Prelistavajući našu nedavnu povjest i mi ćemo Hrvati na- ći, da dogogjaji ovih zadnjih dana imaju mnogo zajedničkih crta sa povjesti hrvat- skog naroda šezdesetih godina prošloga vijeka. Iza poraza kod Solferina zakucalo je mrt- vačko zvono otvorenom apsotutizmu u haps- burškoj monarhiji. Dvadesetog oktobra 1860. kralj izda diplomu, u kojoj izjavi, da će unaprijed zakonodavnu vlast dijeliti s na- rodom. Izbori za hrvatski sabor obaviše se po izbornom redu od godine 1848. i sabor se otvori 15. aprila 1861. Odmah u počet- ku sabor posla kralju pretstavke u kojoj moli, da Krajina bude zastupana na sabo- ru, da se Hrvatskoj pripoje Dalmacija i 1759. od Ivana Salatića i Marije kćeri Vla- ha Vodopića. (Matica rogjenih br. 10. u D. G. P. A.) Nije dakle ispravno ono što dr. Kasumović (ozn. mj.) donaša kao tugju ne- čiju tvrdnju, da se taj Salatić rodio g. 1758. On je bio unuk istoimenom svećeniku Sa- latiću, onome, biva, o kome smo prije go- vorili, God. 1782. bio mu je na uživanje ustupljen jedan posjed u ime ZEN eda se mogbude rediti. (rkp. iversorum 1775» — u A. D. N.). Je li on obavljao dušobrižničku koju službu, o tome nijesam o obaznati. Od mladosti ee on veliku ljubav za svim granama lijepe knji- e ko što i za ozbiljnom Hlozofijom pa je ivo posegi uo za pravim izvorima i poezi- je i filozofije, da a blagom izobrazi svoj um. (A. Kaznačić, ozn. mj.). Bio je veoma e pri jeziku, pa je u tome je- ku pisao i u prozii u stihovima. Od a ga imamo : Epistole i evagjelja Pribogo- ubne zabave i t. d., Korizmenik, Život sv. ntuna padovanskoga, Različne pjesni, a i Gessnerove idile u hrv, prijevodu. O nj voj vještini u poznavanju narodnog ka svjedoči nam i ta okolnost, da mu je ču- veni ibi i spisatelj Gjuro Hidža povje- rio M "eje svojih prijevoda. [v. Ivano- vić, Ljubi NEJ: Monako Kasumo- vić, Slojanović — RJ mro je u če brovniku na 16/1. g. 1 I bi ukoj eo na Opočelia (mat. mrtv. i gjemo zajedno "S Hrvatima. RACE Vijesti iz naroda. Iz Šibenika. Istina o bonici. »N. Jedinstvo« pravi je napasnik, naumice izaziva i onda, kada bi hoće tobože da brani D-ra Colombana, a- mošnjega dulcamaru, a kad tamo samo. se češe o »Hrvatsku Rieč«. Uvjereni smo da će mu »Hrv. Rieč« znati odgovoritl, ta nije |mu nikada ostala dužna; nama je samo da opazimo, kako »N. J.« uvijek nasjedne kad se zauzme za miljenika mu D-ra Co- lombana. Ako se ne varamo, lani mu je žudilo preporučiti općinstvu »/zvješće o kre- #0ji hoćemo Hrvatsku |je u zadnje doba podiglo dosta lijepih grob- inica i spomenika, ali koja hvajda, kad su | | namješteni amo tamo bez reda i simetrije. | Vrijeme bi bilo da se jednom započne u- \regjenje ovog zapuštenog svetog mjesta, | | koje bi poslije crkve i škole, općini u pr-| \vom redu pak i gragjanstvu imalo stati na srcu, da se sistematično uredi. Općina | | moralo šutiti. U svojim otvorenim otpisima bi kao u svemu što se tiče općeg dobra i poljepšanja, imala uziti inicijativu, pa se nadamo od nove općinske uprave, da će. se i u tom pogledu zauzeti. Lani je općin- sko vijeće glasovalo K 1000 za širenje gro- bišta. Od pristojba dobivenih za prodaju zemljišta za grobnice lani i ove godine'/ dobila je preko 1000 K, Moglo bi se dakle učiniti nešto. Ali evo na izmaku godine a na grobištu ništa — kao ništa o rušenju tanju bolesnika«, te se požurilo prenijeti Ivičevića svoda, zašto je lani bilo prora- ocjenu iz liječničkoga zagr. vijesnika; ali|čunano 1600 K. Sad kad smo u jesen stu- je preuranio, jer taj broj glasnika niti je|Pili, moglo bi se odmah početi pošumlje- još bio štampan; sada je -iešto opreznije, njem desnog i lijevog krila grobišta boro- samo spominje a ne brani, u strahu da ne|vinom — da budu zelena a ne pusta kao cem MEDA, ANE što ga bila osnova- la vladika Marija žena Ivana Andrije RO (rkp- «Beneficia 1722.-1771.» u A. D.N vaj svećenik nije bio uvijek uzorna u! vota, pa se moglo koješta primjetiti njego- vu načinu življenja. Zato je on neke pute, a i g. 1782. (kad je boravio u starješina, 4 bio ozbiljno ukoren od svojih starješina, a to s toga što se malo obzirući na svoj du- hovnjački stališ i dužnosti mnogo bavio svjetskim poslima, i što je imao običaj ku- ći đolaziti iza «ure noći», pa bi i u kasno doba noći bez potrebe iz kuće izlazio. (rk; «Diversorum 1775. —» u A, D. N.) Bio e i župnikom, i to, koliko mogu znati, u Pri- dvorju i na Lopudu. Za dušobrižničku služ- bu u Pridvorju bio je imenovan kurijalnim dekretom od 14/VI. g. 1788. Te se je služ- be kasnije odrekao, v: vale da g. 1798, jer je dekretom od 16/1V, 1 bio mjesto nj imenovan gem u onoj župi svećenik dum Ivan Garbini. Nekoliko na po to- ime too od i a "i ovaj Sa- la za žu nadpo «sv. Marije od eje na Lopud. (i M «Beneficiorum 1771, —»> u A, on i preminu na 28. jula g. % akle kad mu je bilo preko 80 ina, i 'bi kopan u onamošnjem grobištu parokijalnom, Bilješka o njegovoj smrti i. ukopu nalazi se u matici m lopudske župe, i za nju sam imao. sreću obaznati dobrotom u dakle | župnika dum Antuna Kovačevića. Megju 835. 832. — u D. G. P, A). Krivo ko sana te godine sabiješen u Ljubića (Di- | stavke ovog Salatića : | sada i kao što je s južne strane zagajeno 'borovinom, što je incijativom prostog ali zauzetnog lugara pok. Mata Borića učinje- | ino. Vidjećemo hoće li se ko za to zauzeti, jer nećemo se pera zapustiti, dok se to u djelo ne privede. Jematva. Ovogodišnja jematva dobro is- kela a osobito na Primorju. Viua je više nego se je nadalo, grožgje leži u vinogra- dima na gpama, jer ljudi nemaju bačava da ih naliju, Neki su usilovani da vino liju u kamenice, Vino je buđući grožgje sasvim zrelo bez ikakvog zđlenja i gnjiloće sasvim zdravo, jako i ukusno. Kod nas je u opće Bogu hvala, kako u malo kojem kraju Dalmacije, vino ukusno i aromatjčno, ali žalibože slaba cijena a kupaca od ni- kud a mast se je prodavo od 14 do 16 K po kv. I masline su lijepo urodile, kako od davna nijesu a sada osobito poslije I bolesnih radnika. kinić, »Ghierichevich« mjesto Jeričević »Zvil- lichievich« mjesto Cviličević i t. d. Svi su, oni dakako isti, ali se megju svima osobi- to ističu Damjanovići i Jeričević, koji slo- bodno mogu reći, da Dubrovnikom živu, pak ih zato preporučam Dubrovačkim po-| duzetnicim, neka ih opreme Talijancima, da im dadu radnje, a neka se oni obrate Kor- čulanskim hrvatskim radnicima, pa će rad-. nju imat dosta bolju, a mhogo cjeniju. Ovi. ljudi i uzdrže Leginu školu, pa im se ove; godine pridružiše i c. k. činovnici. Prijam- nik poreznog ureda Trojanis, nećak našeg milog opata šalje svoju kćerku u Leginu školu. Talijanac iz Like Lovrić, financijalni komesar, šalje takogjer svoju kćer, a tako isto i savjetnik sudbeni Polić. Ovo su lju- di koji hoće, da im djeca budu talijanci, a ne sjećaju se crvenkape svojih starih. Svrha se Leginih škola u Dalmaciji znade, a oni kao c. k. činovnici šalju tamo svoju djecu, pristaju uz istu, a uz to potežu masne pla- će, koje im hrvatski narod dava. — V. Iz Kotora. Za bolesne radnike. Pri veseloj gozbi na imendan gosp. Miha Bartulice bi sakup- ljeno Kr. 9 i 10 para u korist bolesnih rad- nika hrvatskog radničkog društva »Napretka«. Ovo je prvi doprinos u tu plemenitu svrhu. Dao Bog, da unaprijed tako radili svi oni, kojim na srcu leži radnički boljitak, pa se \u svakim prigodam spomenuli i malo po “malo osnovali zaklađu za pripomaganje U svakoj zgodi veseloj \i žalosnoj, na mjesto kojekakvih nepotreb- | uih troškova, bolje bi bilo odrediti bilo ka- kav doprinos u tu svrhu, a odbor će svaki \put javiti u listove. U istu svrhu sakupio je u veselom društvu gosp. Jakob Polovi- | \neo, drvodjelac, K 3, a to u gostioni Traste. Dao Bog i drugi se ugledali u njega pa \darovatelji! — Odbor fonda za poma radnike. Iz Blata, | Neredi na pošti. Bilo bi već jednom vri- jeme, da se i na nas amo pogleda. Dosta | smo šutjeli, ali je već previše. Ima nekoliko | mjeseca, što smo dobili nove listonoše, a, time ujedno i nered. Ne poznaju mjesta ni naroda, pa odatle toliki neredi. Obraćali smo se već činovniku, ali koristi nikakove. Sada ćemo evo putem novina, neka se i dalje čuje, a ne doskoči li se neredu, znat ćemo se obratiti i još malo dalje. — Blaćani. Iz Metkovića. Dr. Žnjakete na poslu. Živo se jadan zabrinuo i na dušu stavio svojim empirici- ma, da ne zapuštaju ermafroditu. Dr. Go- mora već bio u Zadru, da preporuča. Osim ovih, ima na poslu i drugih vračara. Vaš dopis u 29. br. grdno gg uznemirio. Da puknu od jeda! A kali ga na popove i fra- tre, Nije čudo -- boji se jadan drugih, još gorih otkrića. »Prava Crv. Hrv.« činila mu izgubiti busulu. Ne može da razumije, ka- ko mu se svaka, pa i najskrovitija, obazna. Obaznasmo za njegovo tajno vjenčanje, a u zadnje dočusmo .i za ovo: Primalja Zve-| 3000 kete bila pozvata, ali ne htjela, jer prije pozvalo Brokete. Stari je hoće da tuži. Do- skora javit ću, kako je stvar svršila, jer šte- ta, da tolike stvari ostaju tajne, a u sjeni našega poglavitoga D.ra Žnjakete. — X. iz Bola, na Braću, Vinarska Zadruga. Jučer je naša Vinar- zadnjih kiša izgledaju sasvim dobro jedre|ska Zadruga držala glavnu skupštinu i za- i zdrave, ali ipak ne nadamo se da će ci- jene ulju biti dobre, nu sasvim tim težak će imati zaćinja, a moći će se barem dije- pe: lom izbaviti duga. Parobrodarstvo. Ako se provede u dje- lo u Trstu naumljeno združenje parobroda, pod zaštitom poznatoga Dranga, Makarska će osjetiti najviše škode, jer općina neće ključilo račune sa nerasprodanim vinom, koje će ostati u podrumu sazidano. Osim | o nekoliko prosvjeda sa strane pametnih te- žaka, sve je teklo kao po loju. Zaslugom Visoke Vlade, dividend je ispao prama sva- kom očekivanju. Ako se je nešto malo vina |P? prodalo, zahvaliti je nekojima od uprave, koji su kao privatni trgovci htjeli Zadrugu se; nabožna jo edalo Il. ce.) ina 1896. žica Boa Piperi RE ia ki pobirati porez, što. Rismondovo društvo | rasteretiti osobito plaćanjem bijeloga vina o Salatić, stariji brat prije n ne: | že ie ovdje do sada plaćalo. A opat toliko mom-| po 20 kruna, Ne shvaćamo naprotiv da gos- petšiticmn. dem Kšsi «s u», rod ; slog sulla | čadi što je do sad bilo namješteno na ra-| poda od uprave koja su njihovo djelovanje soi jom pade a E 178: a NE da ion Mari Zvoni“ znim parobrodima, unaprijed neće se uzeti besplatno ponudili na korist zadruge a na M BJ "ustupljen patrimonij_u svr- | gna : toke dampano | obzir, nego će namješteni tugjinci.| uskrišenje naroda, da su dali glasovati za (rko. «Divenorum 1764 1775. |u jubić: titne ampano 1. e., V.| Trebalo bi da cijela pokrajina uloži prosvjed, | njih tantieme u iznosu od 1800 kruna. Bije godne petom Adame: O Il. i. c)> (Nastaviće se)|da bude sastanak šlo skorije u Spljetu, da|Krasne. pzžrtovnosti još bolje nade za bu- LAB —SS>GOSS— se osnuje domaće parobrodarsko društvo, |dući rad i uspjeh. — Aarum. i zamjere izjavit se javno starčevićancem, za- kliujući se na njegov program, a da nakon nepunih 7-8 mjeseca glasuje za listinu u kojoj je ovejanih Srba, kako što. je učinio \janjinski liječnik Dr. Mardešić iz pukog pr- kosa trećom, ako takovu političku beznačaj- nost ne dopušta zdravo shvaćanje naroda, koji zgagjen njegovim postupanjem jedno- dušno dovikne Mardešiću: Dolje nedostoj- ni! Nečuveni prosvjed naroda valjda ga je osvjedočio, da se ne smije političkim nače- lima trgovat ili mijenjat ih iz pukog prko- \sa. Vele, da je g. Mardešić za demonstra- cije uzdisao i jadao se na — nezahvalni narod . . . Tako prolazi . . . A sad ćemo preći na naše rtevolje. Odov- le se čuje malo tužakanja i kritike, kao da je kod nas sve u redu, sve zadovoljno. Ta- kovo mišljenje ni iz daleka ne oegovara i- stini, naprotiv naša društvena i politička at- mosfera zagušljiva je. Ali ipak niko se ne miče, ko zna i može sve to apatično gle- da. Naše je uvjerenje, da zlo rade otačbe- nici na poluotoku, što javno ne ustanu, da se bore protiv mnogih nepodopština, koje se kod uas zgagjaju. A mnogo je toga gnji- la, što bi trebalo očistiti i smrdljiva rasku-- žiti. Vrijeme je, da se narodu otvore oči;, da se neda zavaravati od tobožnjih prijate-- lja kojima je jedina cilj osobna korist i am- bicija. Srce se cijepa, kad vidiš naš puk, kako strepi pred terorizmom ljudi, koji svo- je uzvišeno. zvanje ili svej društveni polo- žaj upotrebljuju kao osvetno sredstvo njima nepoćudnim osobama, ili kad vidiš, kako \se hoće uništiti prave narodne prijatelje. O- tačbenička dužnost zove amošnje rodoljube da proti tom nesnosnom stanju energično ustanu, bez obzira na osobe i prijateljstva, neka i javnost znade za azijatske prilike u kojima živimo. To je jedino sretstvo, da se onemoguće: |doprinašali u ovi plemeniti fond. Živjeli kojekakvi Šimunkovići, Violići, Mardešići,. Brailli itd. — Do vigjenja! — Reanin. AAA Grožgje i višo. Pišu nam iz Konavala. Trganje je dovršeno, ali je na žalost mno:- ga kuća imala malo što, da utrga. Ono što' se je našlo, bilo je zdravo a jagoda usljed; silnih kiša uzrasla. Trgovaca je malo a cf- jena se je vrtila oko for. 7 za svako 100) oka. Da je bio veći rod svak zadovoljan, 4 ovako mnogi će željet i napit se po Božiću. Pišu nam s Pelješca: Berba je već na omaku, vina svak na- šao više nego je mislio, jer kiše pomogle, Bačava bilo malo, ali nešto došlo s dvora a nešto posudili domaći trgovci i tako se: pom li. Cijena je od for. 7:50 do 8 po: e ože pomozi. Pišu nam s Mljeta: Bilo trganje, a nema spljetskih trgovaca: kao obično. Sudova obilne poi nego' za sreću došli neki dubrovački trgovci, te: svaki po malo uzeli, i tako sve groždje raw prodali od for. 7 do 8 za svako 1 100 kg: Piše nam s Lastova: Jamatva je obilna. Iza kiša svak mušao \više, Došli Židovi pak kupuju i, aju Boč e gm 7 kvintal. Mis re vintala. Sreća težaku, jer barem mo- že da proda svoj trud i primi novce da u redi druge svoje potrebe. Ovi su nam dovi i lani bili, i dobro plaćaju. U tome je zaslužan domaći sava Sangeletti, koji : je znao prisvojiti sebi Pišu nam iz Milne. Svak nalazi vina više nego je mislia, č ako je kod nas m vinograda zapušti»- no, Ipak ovo malo je, 1 00-05. giuje. Došli Židovi ovdje i u g ee upuju gr grožgje, pot oi a o e nji- : Sean Na am Nazor, koji im čin pie NE oto sli, gr Gošgje plaćaju