Br. 32. U DUBROVNIKU, 21. Oktobra 1905. Godina |. IN GREMAASKA. Cijena je listu sa četvrt godine surazmjerno; za ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra polugodište. inozemstvo K 5 i Stjepan Radić. Izmegju mladijeh, koji su se zadnjih go- dina pojavili u javnom životu Banovine, najviše se ističe ime Stjepana Radića. On je široj javnosti poznatiji nego zajedno svi drugi mladi.. Danas se brzo žive, a kraj poznate spreme i agitatorske vještine Radi- ćeve, koja više puta prelazi i u granice demagogije, nije čuda, što je on brzo ot- skočio u javnosti. Njegov vrući temperame- nat više ga je puta doveo u tamne ćelije sudbenih tamnica, a to je učinilo simpa- tičnijom njegovu neobičnu pojavu i podalo mu neku aureolu mučeništva, pa isticanje demokratske misli, što su stariji političari bili sasma pometli, to je sve zajedno upli- visalo, da on brzo steče oduševljenih pri- vrženika, koji radi njega prihvatiše i pro- gram seljačke stranke, što ga je on razvio. Obistinio se je opet slučaj, da jedno ime znači program. Pa kao što u Radiću nije još sve sregjeno, tako je i s programom njegove seljačke stranke. Njegov je program živa slika nesregjenosti i protivuriječja. U isti je čas i skrajno radikalan i strogo kon- servativan. Hoće referendum, da narod ko- načno kao najviša vlast putem općeg gla- sovanja odlučuje u svim pitanjima, ali opet sutra dan ističe prava krune, pred kojom narod ne može ništa. Po uzoru socijalistič- kom udara na gospodsku politiku, ali ipak ne će da se njegova seljačka stranka upusti u razrednu bo: u, da bude prava agrarna tranka. Seljačkoga ona u sebi ima samo ime. Radić bi bio mnogo dosljedniji, da je i taj naziv ispustio, nu tad ne bi imao pri- vrženika megju seljaštvom, a njemu je bilo potreba da sastavi stranku, koja će biti brojna i jaka. On je uspio i baš najviše privrženika ima u krajevima, koje je pra- vaštvo probudilo. Stjepan je Radić istupio u javni život s onim mladim, koji su sada u javnosti poz- nati pod imenom naprednjaka i realista On im je bio vogja, on duša i pokretač njiho- vih listova. Ali. je brzo morao, da oćuti, kako se u političkom životu munjevitom brzinom mijenjaju usklici »slava« sa »prop- ni«. Njegovi dojučerašnji drugovi najgore ga napadaju. Danas im je on u očima crnji i od samog Dr. Franka. A ipak on je sada dosljedniji sebi nego igda prije. Radić je ustao proti riječkoj rezoluciji, nazvavši ju nevjerom, jer nije tražila da se Megjumurje i Rijeka povrate Hrvatskoj i nije naglasila prava hrvatska na Herceg-Bosnu, a konačno _ jer su zastupnici pogazili svoje slavevofil- ske osjećaje i prepustili Slavene u Ugarskoj Madžarima, da od njih čine, što ih bude volja. | baš razvikana misao slavenske uza- jamnosti bila je, i poslije nego su se ras- PODLISTAK. Politički pokret u Rusiji. Kad je ono buknuo rusko japanski rat, naše je javno mišljenje bilo odlučno na strani Rusije. Poh- lepno je čitalo sve, što je s tim u savezu bilo. Ne- ustrpljivo je čekalo, kad će sjeverni medvjed zaduši- ti žutog Azijanca. Tješilo se je, da su prvi porazi bili posljedica toga, što Rusi nijesu bili pripravni na rat, Ali sve dalje dolazile su nove vijesti o novim ruskim porazima. U prvi mah nije im se vjerovalo, jer su te vijesti donosili Rusima i Slavenstvu u opće nepri- jateljski listovi. Napokon je i naša javnost morala da i povjeruje u ono, što se je zbilja dogodilo. | i ž si di i : E ila : ši «# ž si i R i ! : ž i ! si ši :% donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na pd i se da je predbrojen i za došasto * | različitim stepenicama prosvjete i ekonom- . | skog razvitka. Ipak je od odlučne vrijed- Nikad | značenju (Veliki Rusi, Malorusi i Bijelorusi) javnosti | prama njoj držu i kako se s njima postu- poštarski troškovi. — Ko \krstili, i Radiću i njegovim nedavnim prija- 'teljima zajednička tačka. On je i danas us- | trajao uzutu misao, a realiste ju napustili. Nu to nije nikakvo čudo, jer je pazljivi promatrač mogao, da davno prije uoči, da \će se tako razviti stvar. | Devedesetih je godina prošlog vijeka ci- “jelo sveučilišno djaštvo bilo pravaško. Da \u tom pokretu nije bilo dubokog uvjerenja \nego i mnogo mode, svjedoči nam žalosna \ činjenica, što je velik dio toga djaštva, kad \je dovršio nauke, okrenuo stranci legja i | postao njezinim neprijateljem uvrstavši se \u redove onih, koji podržavaju nesnosne \ odnose u Banovini. Radi istine mora se i ito spomenuti, da je mnogi to učinio i zbog IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Pretplata, pisma, tetku a koji se više puta Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. — Za zahvale i priopćena plaća se Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Ocevi i djeca. ' Od vajkada je bilo :u društvu ljudi, koji bi se odvojili od obična života, skučena u [|z svećeničkih nam krugova pišu: okove društvenog konvenčijonalizma, a koji U zadnjem listu »Dubrovniku« a u kilo- su izgledali pred očima javnosti kao čuda- metrično velikim slovima, koči se gornji ci i nezadovoljenici. Ali nikad ih nije bilo |naslov. Prije svega željeli bi znati s kim toliko, kao danas. Njihov se je broj strašno| imamo posla: sa srpskom strankom, srbima pomnožao. Dan današnji je nezadovoljenika | radnicima ili gospogjom Nikom Stojanović. puno na sve strane, u svakom ih je mjestu | Stavljamo ovo pitanje, jer mas je zadnji i u svakom društvenom sloju. To je sad|,Dubrovnik« uprav iznenadio, gdje se toliki obična pojava, koju je rodio savremeni kul-| zajedno komešaju i bez razloga viču, dok tumi život. On ostavlja na našim dušama| mi nijesmo s nikim, ma jedne cigle riječi dubokih i neizbrisivih upečataka, koje neg ičem imali, da li samo S g.gjom Nikom mogu da izbrišu ni vjerske, ni narodne, ni Stojanović i to pismom, koje je po čudu društvene ograde. Djeca smo svoje dobi, | odmah u »Dubrovniku« osvanulo. \ kruha, jer se je čitavi ondašnji rad sasto- \jao u velikom politiziranju, | gnulo ni malo, da se stvore uvjeti živl 'nezavisna od vlade. | baš jer nije bilo du- iboka ' uvjerenja u većini mladosti, nije u \njoj bilo potrebne spreme ni ozbiljna shva- \ćanja dužnosti djaštva i inteligencije na so- cijalnom i narodnom polju. Za to čitav taj \ pokret nije urodio očekivanim plodom, a \morao je da izazove reakciju, koja se je pri- kazala pod oblikom realizma. | kraljeva boravka u Zagrebu, jedan di itva pogje na praško sveučilište. Tu se m \gje me \uplivahu profesori Masarik i Drtina sa svo- \jim realizmom osnovanim na pozitivizmu. | Masarikova je stranka u širokim slojevima | naroda upravo omražena, ali ima pristaša \u inteligenciji. Njezine misli prihvatiše hr- | \vatski diaci kao za opreku dotadašnjem | pravcu. Isprva je to sve bilo dosta nejasno \i neprokuhano i za to smo vidjeli u jednom | | društvu Radića, koji je uvjeren o moguć- \nosti slavenske uzajamnosti i ne taji svoje | \ kršćansko naziranje na svijet, zajedno sa onim, koji dosljedni svom realizmu mate- rijalističkog su naziranja, a što na koncu konca znači, da je sila nad pravom. Poste- penim razvitkom došlo je do toga, da su! nekadašnji drugovi danas očiti protivnici. | Realisti predbacuju Radiću, da je on sad «| društvu pravaša, koje su do jučer zajedni o djaš- a- či ki pobijali ne žacajući se nikakvih srestava. Radić se od toga još brani, ali mi mislimo | da njemu ne preostaju nego dva puta, ili | da pristupi megju pravaše ili da otvoreno | započme razrednu borbu, razvivši čisto a- | grarni program, što opet nema izgleda u uspjeh, jer se to može činiti u zemljama, u kojim razvita industrija potiskuje agrarne \interese, a ne kod nas, gdje za pravo i ne- | ma nikakve industrije. Inače šteta onih lijepih | sposobnosti i razvijene djelatnosti, kojom \bi se u nedavnoj budućnosti kogod treći | mogao okoristiti. | kratkim crtama prikazao u pravom svjetlu današnji | revolucijonarni pokret u Rusiji. Taj odlomak donosi- | mo i preporučamo pažnji naših čitatelja | Sve je drugo nego lako, u kratkim crtama i jezgrovito, prosto a ujedno i tačno obu- hvatiti opće oznake one pojave tako razno- lične, osobite i tugje svakomu, ko nije Rus, kakva je to današnja, ruska revolucija; ipak ću pokušati. Je li pokret prava revolucija ? Ko su joj pokretači ? Što hoće taj pokret? Nacijonalizacija apsolutizma. Rusija je zbrka grupa i zemljišta, koja imaju različitu etničku narav i koja su na nosti za rusku revoluciju, kako se pravi Rusi, naime Rusi uzeti u strogo etničkom | pa u ovom pokretu. Ruska revolucija pro- ti Rusima nemoguća je; revolucija, koja bi se znala uvući u ruski elemenat, ras- plamtati ga, ne bi se mogla ugasiti i mo- bi uroditi radikalnim udarcom kao ve- a nije se pre-| > jenja u tom vidi, Poslije spaljenja madžarske zastave za j€ gju češkim kolegama, na koje snažno | kojoj u pravom smislu riječi robujemo. Sad imamo dovoljno razloga a da po- Cijela se tragika savremenog života baš |sumnjimo, da se iza legja g.gje Nike Sto- što mi ne razumijemo jedni|janović krije i srpska stranka i srbi radnici, druge. Ocevi ne shvaćaju djecu. Ova bi htje-|pa pitamo za što to? Za što ti ljudi, koji la, da su daleko odvojila od svojih otaca, koji su svršili svoj posao i ostali po tragu. Bazarova, prototipa Turgenjevog nihilizma, koji sve gledaju s kritične tačke, koji se ne klanjaju ni pred kakvim autoritetom, koji ne prihvaćaju nijednog načela na vjeru, ma bilo to načelo u najvišem uvaženju, puno naše društvo, u svakoj ćeš ih stranci naći. | Ali nijesu svemu tomu kriva djeca. Oce- \vi su jeli kiselo grožgje, pa i djeci utrnuše zubi. Naši su stariji živjeli u romantičnoj \dobi, sve su shvaćali sa idejološkoga gle- | Stojanović sl \dišta, načela su bila sve, a za realne po-|vlast po nje pismu javila, \kenhe svagdanje potrebe naroda, izmegju ucv., za godišnjicu smrti p. A. Fabrisa i pr&nos možda slučajni qui pro quo, prigodom pre- kojega su živjeli, nij€$u imali raZuu eve“ | nja. To je dovele uo toga, da naš narod prenos Dum Ivana, kad j gladan ostavije kuć" i kućište i da 1 nemila do nedraga a na njegovu $€ ugni- | str jezdio tugjinac. Nasa je oipoma snaga sto- | istražiti? Io su sve pitanja, koja treva da ga danas slabija nego li pred nekoliko de- popovski zbor drže na oprezu, jer gdje se setaka godina, i ako tad nije bila razbu- ne radi čisto i iskreno, može se svega do- gjena svijest narodna kao danas. Dogjoše goditi. A sad kratak osvrt na naše pismo : mlagji te iz jedne skrajnosti upadoše udru- Milo nam je u prvom redu naglasiti, da i aše pošteno na srijedu stupiti i istinu gog našeg Bazarova, koji je kao i ruski ćila, jer su i neki od ovih za to, da se ne samoljubiv i ne vjeruje u ništa, ali ipak radi ispod vode nego otvoreno i čisto. nema toliko srčanosti, pa da prizna, da prvo | Pismo g.gje Nike, koje »Dubrovnik« na- moramo učiti azbuku, jer jošne znamo ka-zivlje molbom, za nas je sve, ali molba ko izgleda, a po tom uzeti knjigu u ruke. nikako; ,tu je nešto jusivna. Politička je Naša azbuka, koju treba, da učimo to je ylast mogla javiti, da nema ništa protivna naš puk. Mi smo i mlagji i stariji prereza- | prenosu s zdravstvenog gledišta, ali ođre- li žile, kojim pritiče u srce crvena i zdrava | gjivati prenos bez naše dozvole, cijenimo pučka krv, jer smo daleko od puka živjeli. |da nije mogla. Popovski zbor u svome od- To je bolest, što podgriza našu dušu i što govoru g.gji Niki to je istaknuo na prvom je uzrokom, da jedan drugog ne razumi- mjestu, a na drugom javio, da načelno nije jemo. Lijek je, da se povratimo na jedno- prenosu protivan, ali da zahtjeva, da oni, stavnost, na rad, da živimo s pukom. Pro- koji su po cijelom gradu raznijeli glas, da učavajmo ga, jer ga još ne poznamo. su popovi p. Dum Ivana ukrali, jave barem \javnosti kako stvar stoji, tim više što su sao, kazati i oni svoju. Mi smo tu njihovu manje ili više svijestno, ili bolje sasvim | njenice, što je slavenofilstvo, koje je još svijestno u zadnje doba i strahovito dosljed- | za Nikole I. bilo u idejološkom stanju i no pokušao, da pozove u svoju pomoć zabranjeno od cenzure, radi čega je i sla- narodnu misao, da se privriježi uz tvrde venofilsko društvo bilo policajno progo- korjene na zemljištu narodnih ruskih osje- | njeno, slavenofilstvo je, govorim, malo po ćaja i misli. malo i izmjeničnim popuštanjem, došlo za Iza kako se je godine 1861. utvrdio ap- Aleksandra Ill. kao pozvano, da bude stran- solutizam, usljed više ili manje revolucijo- kom, s kojom je podijeljeno vladanje. U narnog riješenja pitanja oslobogjenja se- ovom procesu svijesne nacijonalizacije sa- ljaka, — a proti ovom se utvrgjenju razbiše | modrštva, koja je pokušaji opozijcije revolucijonaraca od 61.do govim je dije 80. godine — odlučno se je obrnuo 63. i|setaka godina bilo sjegurno od revolucijo- susljednih da oživi narodnom krvi. I nije! narne oluje, u ovoj pobjedi političkog duha ovo bila prosta nacijonalistička ideologija, | slavenske reakcije krio se je ipak zametak već se je služio politikom, koja je uprav revolucije. . | Aleksandar Hercen, genijalni bila nacijonalistička. Prvi pokušaj nacijo- | pisac, odmah upozna revolucijonarni bak- malizacije države bio je u načelima vladanja | cil. On, koji je bio učinio. Katkova niša- Katarine Il. Ali je politika Aleksandra || nom najgrižljivijih izraza prezira, jasno uvidi bila pravce protunacijonalistička. Isti Nikola | u tom sretnom uspjehu dokaz moći, koju I. za čigova se je vladanja samodrštvoj je u Rusiji steklo javno mišljenje i u tom priučilo, da upotrebljuje nacijonalističke iz-| smislu pozdravio je pobjedu svoga protivnika. raze i da se njima dijelom služi u politici, 1 u istinu, dok se je samodrštvo, da se nije ipak mogao, da obuhvati u cjelini sve održi na vlasti, faktično približivalo nacijo- nazore nacijonalizma i da ih iscrpe u svo- nalističkim idejama; povjeri se idealno bo- ju korist. Ustanak poljački 1863. donio. je žjoj milosti i prizna suverenost puka. na ovom polju odlučni obrat. Apsolutizam Od toga se časa samodrštvo mora, da je našao neočekivanu i čvrstu potporu u|opravdava pred »narodnom misli«. Odveć otvoreno nacijopalističkoj struji javnog miš-|bi daleko zašao, da prikažem povjest po- ljenja, kojom je vladao Katkov, te se je | stepenog razvitka ruskog apsolutizma i da njoj pridružio. istražim životne niti. Dosta je, da spome- U ovomu se sastoji poglavito povjesno-| nem, da je njegovo podvrgnuće nacijona- . i političko značenje i pojave, Katkova i či- lizmu, bila i njegova zadnja osuda. (TI s S Dum Ivana, nijesu očito i otvoreno s nama pregovarali ili nam o svojoj namjeri pisali? Za što ti ljudi nijesu nastojali razbistriti nosa Dum Ivanova sanduka? Za što, ako| Razum može svakoga uvjeriti, su iskreno mislili počastiti čovjeka, nijesu |ni na to mogli tako a priori pristati, svijesni, to učinili na način dostojan pokojnika, nego|da u tutgji grob nijesmo nikada ikakvog cr- su sve šumovlako, krijuć se iza pokojni-| kovnjaka ukopali. S druge pak stra kove sestre vodili? Za što se g.gja Nike stvar škakljiva, jer nastaje pitanje : užila neistinom, jer je odnosna grob u komu bi se taj crkovnjak nalazio? da misli brata Srpska stranka kaže da je njezin; ako je prenijeti u obiteljski grob? Za što se piše njezin, '\w »Dudrovniku« da je g.gja Nike odlučila iz nje groba iznese nešto tugja; dok ta e to odlučila de muči, red je i nas mučati, jer našim zna- de od|facto srpska stranka? Čemu se ta čeljad Mrtvi ostanci kanonika Dum Ivana Stojanovića i popovski zbor u Dubrovniku. | čekali, a i poštenje ih je na to veživalo, pa jesmo li dočekali? | sam zadnji »Dubrov- nik« potvrgjuje, da se je prilikom prenosa \čulo svakijeh po gradu, ali ne kaže od \koga; a i ne treba nam, jer to već i babe iznadu. Da nema ništa drugo, dosta su ri- ječi: »Stavite ga pod megju“, izrečene od \g. Mateja Šarića pri otvorenom grobu i li- jesu nepoznatog crkovnjaka. Bili se što \slična pitamo, megju Kafrima dogagjalo ? \Mislimo da ne bi, jer bi i ovi znali do- \stojno poštivati mrtve kosti. A za bolje i \ zadnji »Dubrovnik« pod imenom radnika |na najnedostojniji način bijedi popove, na- |zivljuć ih zlobnim, progoniteljima, farizej- cima, koji bi im bili podmetli kosti jednog | klerika; pa se još kaže, da je odviše tra- su imali, kako nam je kazano, i svoj odbor žiti, da izvjesna mjesna štampa (čitaj »Du- | brovnik«) pere ljagu na svećenstvo bačenu ? Suviše g.gja Nike Stojanović u svome pismu traži, da se iznese iz groba, koji je odregjen za njezina brata, mrtvo tijelo cr- kovnjaka, što se uz p. A. Fabrisa nalazi. da nijesmo ne to je Čiji je ona i niko drugi ima pitati, da se njem i saučešćem, nijedan crkovnjak tu \nije položen bio. Ako je to pak obiteljski \grob g.gje Nike, neka nam prosu, ne mo- Ižemo odmah ni njoj udovoljiti, dok nam \me razbistri, ko je u njezin grob ukopo | erkovnjaka, kad mi nijesmo. Uzalud je ovom prigodom izgovarat se (su. Zasstvoniredliza m k meterijalističko | megju samim vigjenijim srbima imamo raz- riječima preč. Liepopili-a. On bi sa sve- naziranje na svijet iznio je na površinu mno- | joga, kako nam je to ugledna osoba saop-|\ćenstvom bio stajao na onim riječima, da \su oni kojim su upravljene bile, pa njihov \odbor ili predstavnici, na pristojan način, \pa ako će i usmeno, povukli postojeću ne- \suglasicu, te skladno po dubrovačku zamo- \lili za prenos i pozvali svećenstvo, ali su \se svi ti ovom prigodom sakrili iza legja \ggie Nike, koja nam nije niti četiri dana \prije, kako »Dubrovnik« javlja dala svoju \naredbu već ju uručila u Srijedu večer, u doba posve neuredovno. Da je svećenstvo bilo pristojno pozvano, bilo bi se znalo pristojno i odazvati. Nije istina, da je naš odgovor bio izne- nagjenje ni za g.gju Niku, dapače kad je za sadržaj lista obaznala, rekla je neke riječi (bili obećali, da će kad sud dovrši svoj po-|koje nas baš ni malo, a srbe prilično terete. Čudi nas da slavni sud, kako nam sto- \ Sad se logičnom dosljednosti dolazi do toga, da ispitamo, nije li tijek povjesti slu- | čajno otvorio pukotine na ovom zadnjem \braniču apsolutizma i nije ii oružjem »na- \rodne misli« razdro ili barem jako rastreso \nutrnju svezu. \Protuslovja nacionalističkog apsolutizma. | . Ponarodnjenje ruskog samodrštva znači \sa pogleda realne politike, da je ovaj oblik počela s Katkovom. i či- vlade postao orugje političke hegemonije lom samodrštvo nekoliko de- ruskog plemena u državi careva. Ovomu problemu realne politike stoji na- suprot očevidno protuslovlje, da je sustav političkog ropstva jednog naroda pokretač | političke hegemonije tog istog naroda. | Logično je dakle, da je samodrštvo. po- mlagjeno nacionalističkim uštrcavanjem, tre- balo prije ili poslije, da se sudari sa ovim protuslovljem i da se bijedno nasuka. Što se je ono razbilo i u svojoj vojničkoj ak-. ciji i u svojoj svjetskoj politici prigodom rusko-japanskog rata, to je radi toga, što je protuslovlje bilo i odveć zrelo. Da se omogući hegemonija ruskog naroda, trebalo ga je podignuti do narodnosti, tre- balo je drugim riječima učiniti ga dionikom suverenosti vlade. Naprotiv nacijonalistički je apsolutizam uredio takvu policajnu vla- du, kakve se do danas nije još vidjelo. Pokušaj, da se podigne sustav vlade na marodnosnoj hegemoniji ruskog plemena a istodobno da ovo bude bez svakog po-