Br. 33 nička je ruka sve7do zadnjih vremena bila čisto bez političnih prava. Demokratična mi- sao, koja traži za svakoga političnu slobo- du i politična prava, okrenula se je zato i proti socijalnim razlikama i privilegijama pojedinih staleža. Politična demokracija, ka- že se, zahtijeva demokraciju i u socijalno- me pogledu. Društvo neka bude demokra- tično: kao ljudi svi smo jednaci, zato i so- cijalno budimo svi jednake vrijednosti. A mnogi još i dalje gone. Jer privilegija po- jedinaca slone pretežno ria osobnom vlas- ništvu, zato neka nestane toga vlasništva: sve neka bude svih, t. j. sve neka bude društveno. | Da ovo načelno prosudimo, valja da stva- ri razlikujemo. Kršćanska etika zahtijeva u| ljudskoj zadruzi toliko razlike, koliko je to, zahtijeva pojam zadruge, njezino bistvo i njezina cijelj. Bez staleža društvo ne može da opstoji, a ne treba opet, da se razni sta- | leži socijalno i politično smatraju nejedna- ke vrijednosti. U savršenoj političnoj demo- kraciji imaju svi ne samo jednaka politična | prava, nego se.još i socijalno smatraju je- dnakim (ta baš zato država im daje jedna- ka politična' prava), pa ipak kršćanska eti- ka ne osugjuje takovu demokraciju. Isto ta-| ko kršćanska etika ne odlučuje megje, u kojima se proizvagjajuća i prometna sre-| stva demokratično posocijale. Kršćanska eti- ka samo niječe, da je osobno vlasništvo lu-| peština, i baš zato da je nepravedan vas | društveni red, koji sloni na tome vlasništvu. Nama se čini, da istu »socijalno-demokra- | tičnu državu budućnosti« (razumije se čisto | u socijalno-demokratičnom pogledu) kršćan- | ska etika samo u toliko zabaca, u koliko je! smatra nemogućom. Kada bi bilo moguće osnovati državu, u kojoj bi sve bilo svih, pa kada bi takova država sretno uspijevala, kršćanska etika ne bi imala razloga, da ta- kovu državu osudi. Drugi momenat, da o demokraciji govo- rimo u socijalnome pogledu, leži u tome, što je radničku ruku, koja sačinjava ve- ćinu, država najviše zanemaruje. Ako de- mokracija u prvome pogledu traži izjedna- čenje državljana, demokracija u ovome pogledu traži još posebnu brigu za rad- nički stalež. Demokratična misao neka sve prožme, t. j. neka svak bude svijestan so- cijalne dužnosti, da mu je raditi na tome, da se poboljša osobito nevoljno stanje rad- ničkoga staleža. Ni tome kršćanska etika ne može da prigovara, Okružnica »Rerum novarum« svemu je svijety glasno najavila, da Crkva odobrava i da će svim. silama podupirati takovu demokraciju. — — i Najposlije politična i socijalna demokra- cija obazire se i opire se najviše na maroa. Narod su zapravo svi ljudi u državi. Ali vremenite nezgode pretrgoše jedinstvo me- gju ljudima i razdijeliše ih u razne skupine, koje im opet dadoše razna imena: »viši i neuki narod«, »inteligenca i masa«... Već ta imena u sebi su kriva. Čovjeka ne stva- ra samo znanje, nego i painet, srce, vjer- nost, poštenje, radišnost, herojizam ljubavi. A koliko je više uvigjavnosti i trijeznosti. više srca i požrtvovanja, više vjernosti i poštenja, više marljivosti i radinosti u mno- goga omraženoga seljaka gorštaka, nego li u čitava mnoštva oholih gradskih gos- podičića, koji se broje u inteligencu ! Ali nije krivica samo u imenu. Ime je istodobno tužba za državu. Država odne- maruje radničku ruku, i ako je ona željna nauka, napretka, prosvjete. Krati joj slo- bodu, nužnu za razvijanje njezinih sila. Podupire tugje elemente na štetu narodnog blagostanja. | onda tome odnemareno- me, tlačenome narodu nadijevaju pošprdna imena! Kad dakle govorimo narod, mislimo po- glavito na »niže krugove«, na radničke re- dove, na »mase«, pa mislimo na sve, pa bili oni iz »viših krugova«, ako su prija- telji nižega sloja; a ne mislimo na one, koji preziru, pa i tlačć proste, kako to o- bično rade zastupnici birokracije, pa i mno- gi zastupnici »inteligencije«. Demokracija se obazire i opire se na narod i na narodne prijatelje. U narodu još spava moć, koja bi probugjena mogla preporoditi izrogjeno moderno društvo. U narodu je još sila inteligence moralne €- nergije, koje bi probugjene podignule čo- vječanstvo k novome napretku, k većoj sreći i dobrostanju. Demokracija se obzire na narod. Država je dosele najviše odnema- rivala narod, za narod dakle treba ponaj- prije nešto valjanoga stvoriti. Ta jak i sre- tan narod bit će najmoćniji oslon i državi i općemu dobru. Pa demokracija se najviše i oslanja na narod. Mnogo ih ima izmegju t. zv. izobraženih i privilegovanih ljudi, koji su sveosve nesposobni za svako pravo socijalno djelo, jer ne shvaćaju vremena, niti cijelji zadruge, niti cijelji pojedinih ljudi, blazirani dangube bez vjere, bez morala, bez moralne sile, A još je više onih, koji se za takov rad ne brinu, koji se boje za svoje privilegije, za svoju moć, za svoj ugled, za svoju udobnost. I zato je demokracija — demokracija: poziv na slobodu, na preporod, na prosvjetu, na dobro iz maroda za narod QA0IEB Vijesti iz naroda. Iz Benkovačke okolice. Komisija u Banjevcima. — Sudac pro- pagator. Na 14. o. m. počela je komisija u Banjevcima kako vam javih posljednji put radi pravde izmegju Banjevčana i Betenjana i Murterana glede »Crne Gore«. Komisija radi već evo i peti dan. Ima nade, da će dovršiti na korist Banjevčana. Komisijom presjeda poznati lid Bogdanov, Banjevce bra- ni Dr. Giljanović, koga zastupa Dr. Subo- tić a protivnu stranku Dr. Klaić, kojega za-. stupa Dr. Gazzari. O konačnom ispatku bit ćete obavješteni. -— Ovu priliku upotrebio | je famozni lld/Bogdanov da propagira nje- | govo c. k.“srpsko-hrvatsko brastvo. Ali bi- jedan loše je sreće bio. Njegovo brastvo ni- je se moglo primiti na ovom hrvatskom tlu | koje izbacuje svaku ezotičnu biljku. 1 nje-' gov govornički dar i djeljenje njegove bro- | šure »Narodna Zastava«, (»ili bolje nena- | rodna«) nije u ničemu pomoglo njegovoj. misiji. Bijedan učinio je račun bez krčma- | ra, isto ko i brača Radić kad su poslali u, kotdte brošure o t. z. seljačkoj stranci. Dok. ga sažaljujemo, poručujemo njemu i osta- lim da će im ostat jalov posao, budu li amo | u ove čisto hrvatske krajeve importirati tu- je nenarodne ideje. | Novi obilazni učitelj poljodjelstva. Do- sadašnji obilazni učitelj poljodjelstva g. Lju- bomir Rosić premješten je u Imotski a za Benkovački kotar imenovan je vinogradar- ski pomočnik g. Stjepan Jurić. | Benkovačka općiua u državnom prora- čunu za g. 1906. Ako cijela naša pokrajina | stoji slabo u državnom proračunu, jednaka je bolest svim predjelima. Ali ipak nekoji su nešto dobili, dok naša općina nije do- bila ma ni pribijene pare. Ni za vode, ni'/ za puteve, ni za što. Ništa pak ništa. Pada| nijesu ravni kotari skroz i skroz zapušteni. | Sajam u Benkovcu. Na 14. o. m. grčko- | istočni Bogorodični pokrov sajam u Ben-| kovcu ispao je slabije neg prošlih godina. Pazar je bio priličan. Cijene slabe. = + | Učiteljsko pitanje. Baš u najzadnji čas malo dana, pred otvor hrvatskog sabora u | Zadru nastala je prepirka , megju učiteljima | Zadarskog kotara i Spljetskog »Učiteljskog ' Saveza«. Da je ova prepirka nastala jedno | 2 ili 3 mjeseca prije, ne bi s gorega bilo, ali sada je kasno. Ali svakako bolje bi bilo za učiteljstvo da prodre osnova predložena od »Saveza«. — Ali već počelo je kolati nekoliko glasina da će i ovog saborskog zasjedanja učiteljsko viječno pitanje odgo- diti ad calendas graecas. Nu ipak da se i to dogodi, mi se ne bismo čudili, jer nado- šlo je doba da se ne treba ničemu čuditi. Promjene učitelja. Početkom nove škol- ske godine nastalo je nekoliko promjena u učiteljskom osoblju. Premješteni su: gg. Pe- tar Šarić iz Ranica u Budović, Jozo Krstić iz Stankovaca u Vranu, Marko Dominis iz Pristega u Stankovce, Kolonović iz Kruševa u Pristegu, Jozo Herenda iz Starog grada pod Velebitom, imenovan je u Kolane a na njegovo mjesto došao je Miho Maričić, a Antun Morović iz Tribnja u Oklaj, na čije mjesto imenovan je A. Jurić. Dvije su ško- le ostale zatvorene i to u Pristegu jer se Kolanović odrekao i u Kruševu iz oskudice učiteljskih sila. Po tom je nastala promje- na u cijelom Benkovačkom kotaru. Zupnička knjižnica. U Nadini požrtvovni trudbenik, glagoljaš veleč. Dum Ante Nižić osnovao je župničku knjižnicu, koja stoji na'/ raspoloženje nad. župljana. Njegovim se. nastojanjem ustrojila i seoska blagajna, ko- ja blagotvorno djeluje. Evala mu, takovih | naw se hoće. Samo naprijed. Vremena. Vrijeme je amo nestalno, Koji dan kiša, koji dan bura. Zahladilo je pri- lično. Žigice Družbe sv. Cirila i Metoda. Od nazad vremena stavljene su u promet pa- \vorene žigice Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru. Njih je lako raspoznati od pravih i po boji i po slovima. Slova na patvore- nim kutijama jako su tanja. Dobro bi bilo da Družba stane na put ovoj patvori, koja će joj zaista nanijeti štete, A do rodoljuba je, kad znađu da su patvorene da ih ne kupuju. Si Iz Cavtata. Bolesnička blagajna. Našim radnicima u Cavtatu dogorjelo do nokata, u pogledu Kotarske bolesničke blagajne u Dubrovniku. Stvar stoji ovako: U cijeloj općini Cavtat, koja broji preko 10,000 stanovnika, u ko- joj postoji više obrta, zaposleni su radnici izvrgnuti nemilosti, jer nemaju liječnika u Cavtatu koji bi na račun bolesne blagajne liječio. Je li koji od radnika botestan, mo- ra u Dubrovnik kod onamošnjeg liječnika | blagajne, bilo to za malu bolest (zub izva- dit!) bilo za smrtnu, pri kojoj ne ostaje ey i Dubrovnika bolesnika dovesti, PRAVA CRVENA HRVATSKA ako naš Općinski liječnik u Cavtatu koje- ga radnika blagajne liječi, radnik mora da mu plati, jer on nije liječnik blagajne, a blagajna ne će da radniku prizna trošak na- doknaditi, navodom da on mora u Dubrov- nik doći na liječenje! Kad koji radnik ho- će da se kod svoje obitelji na račun bla- gajne liječi, ne dopušta mu blagajna, jer kako prije rekoh, ne će da mu trošak priz- na, već mu jave da on mora u bolnicu. Iz Konavala. Potreba poštarskih ureda. Ta se potreba odavna osjeća. Neko je o njoj već progo- vorio u »Hrvatskoj Kruni«. Hoće li se toj potrebi udovoljit i kad će to bit, Bog zna. Gdje bi bila najpreća potreba, ne ćemo o tome govoriti. Neka se poštansko upravi- teljstvo za to propita kod poštanskih ureda u Grudi i Cavtatu, pa prema statističkim njihovim podacima podigne nove urede. Još jednog fratra. Ima u Pridvorju ma- nastir i u njemu samo jedan iratar. Kako naš narod ljubi franjevce, to ih svud zove, a jedan čovjek ne može nikako da odoli navali posla i da udovolji bogoljubnom puku. Čas je pozvan, da ovoga ispovjedi, da on- dje reče misu, da pohodi onoga bolesnika, da zamijeni bolesnog ili izočnog župnika , it.d. Velike su Konavle, cijele ga zovu, a; on jadnik, kako će svud priteći. S toga. Konavljani mole franjevačke starješine da im dadu još jednog fratra. Buduć su Fra- | njevci vazda bili narodu svomu pri ruci, to će — uvjereni smo — i ovi put, pa će se ova molba čuti. | Potreba učitelja. Na Grudi je dvorazred- | na škola, a u njoj dvije učiteljice, ovo je već druga godina. Narod želi učitelja, ali ne šalje, znamo vrlo,dobro; poznamo se./ Doduše ni učitelju nije lako na Grudi, i za što, to opet zna presvijetli gospodin nazornik. Još ovako gdje kroz Konavle hoće narod učitelja, a onamo mu dava učiteljicu. Ima ovdje dosta protekcije. — Vuko. | Iz Stona. | Srbi iz Stona. Zadnji »Dubrovnik« do-' nosi telegram iz Stona, kojim se Srbi iz, Stona izjavljuju solidarnim sa skupštinom | Srba na Primorju, što se bila skupila u Za-, dru, rado jč pozdravljaju i žele joj sretan | uspjeh. Pošto mi amo ne poznajemo te stonjske Srbe, to bismo ih veoma znatiželj- | ni bili upoznati, a ako se gosparu Vinku prohtjelo brzojavljivati, to se morao drugo- | vačije potpisati, a ne Srbi iz Stona, jer tih u Stonu nema. — Stonjanin. Iz dubrovačke okolice. Ne znadu za adrese. Ma da bi ko dru- gi, nego baš c. k. kotarski i €. k. okružni. sud u Dubrovniku! Ne znadu za adrese žu- pnim uredima u našoj okolici! Adresiraju na mjesta, u kojima nije nikada bilo žup-. nog ureda, a sva je prilika niti će ga biti. dok božje sunce bude sjalo. Skoro da čo-| vjek ne bi vjerovao; kao da smo u pro- stranim, nepoznatim ruskim gubernijama. | Da nije smijeha i bruke, neka gospoda na. visokim mjestima zavire bar u biskupski šematizam. Tuj će naći tačno zabilježene | naše adrese, i time izbjeći neprilici, da im | se tako netačno adresirani spisi budu po- čeli naprosto vraćati. — sedan župnih. | Iz Lastova. / Oružnik Burić. Žandarski poštovogja na otoku Lastovu, smiješan po sebi, još je smješniji kad otvori usta, a najsmješniji je onda kad izvali koju, Njegove su riječi če- stokrat uvrjedljive a uvijek su pune oholas- ti i neke drskosti, Jednom baš iza kako su bili svršili općinski izbori, tumačio je & Burić jednom čovjeku pravila i zakone ka- ko valja postupati na izborima, a izmegju ostaloga rekao je doslovce: »Niko na Las- tovu ne zna kako idu izbori, samo ja znam \« Jednom kad mu je neki čovjek u govoru davao »ti« mjesto »Vi«, on vas razjaren što se njegovo dostojanstvo ne poštuje, izreče: »Ja sam »Vi« a ti si »ti«!?!« Ali je ova najljepša. Često krat on se umišlja, da je ko zna što, pa izvali; <A ne znaš, da sam ja tvoj Bog!« U bijelom odjelu, štapićem u ruci, s crnim naočalima šeće g. Burić po selu, et notat et designat oculis ad caedem unum quemque nostrum! — J. Vino. Prijatelj nam lista javlja, da nije prodano onoliko vina, koliko smo u pret- prošlom broju javili, već samo 7 do 800 hektolitara. Radi kiše mnogo je grožgja pro- palo, pa tako u mnogoga nije bilo ni po- Jovina lanjskog ploda. Iz Makarske. Nove zgragje. Zadnjih se je godina no- vih kuća sagradilo, starih se srušilo i izno- va sagradilo, kao sada iz starih ruševina iznova gradi gosp. Iv. Vuletić, na sred_ve- like obale lijepu i ukusnu trokatnu kuću, a udovica pok. P. Lujetića svoju na »Kači- Nego što svaki Makaranin i pravcu drugih kuća glavne naše ulice, a kuća je još na početku iste! To se nikako nije smjelo dopustiti, a osobito kad je sa- ma vlasnica porušila taj zid, da novi po- digne, nego se još dopustilo, da se 10-15 cm. vani izagje. Onaj metar što bi se unu- tra povukla zidom, općina je mogla dvo- struko i trostruko naknaditi sa istočne strane. Nepodopštine. Premda svi gragjani i mno- gi općinski vijećnici i prisjednici osudili, kao gg. Iv.. Pavlović i St. Pavlović, koji .se je radi te dozvole i odrekao kao član po- vjerenstva za ures, i premda oko 70 vigje- nijih gragjana potpisalo i općini prošlog ljeta prikazalo molbu, da se ponipošto ne dozvoljava, ipak ta molba ne bje uslišana niti je bio pozvan gradski sastanak, kako je bila dužnost načelnika, da ga pozove i da se o tom predmetu izrazi. Nek mi prosti, ali tako ne valja. Općina treba da izagje u susret željama gragjana. | Mati Pavlinoviću lani povjerenstvo dozvolilo, da na svojoj kući, na maloj obali, iz vani i ma pročelju kuće sagradi stube zdvora, što se u jednom gradu ponipošto ne smije dozvoljavati. Jedva \se to u kojem selu propušta. Gragjevno uresno povjerenstvo. G. Stje- pan Pavlović ovih je dana prikazao lijepi naris, koji je izradio vrijedni kot. mjernik g. Strof za njegovu trokratnu kuću na sred obale, uz svoju staru kuću. Nacrt je odo- bren, i ta nova kuća biti će lijepi ures naše obale. A još bi više da općina raširi prama zapadu svoj Dom, što prije oli kasnije mo- ra učiniti, i da sruši one bližnje stare kuće i da tad namjesti Pavišićevu biblioteku, i da dostigne od pomorske vlade srušenje zdravstvenog ureda, jer i ovaj puno uz Ivi- uzalud. Zašto nam ga gospar Gjuro Dević ćey svod grdi našu obalu. Manastir i nova crkva. | naši rodoljubni franjevci misle raširiti i nadograditi svoj samostan, jer se ovdje misli usredotoćiti cijelu bogosloviju, jer do sada su ovdje samo dva tečaja a dva u Šibeniku. Fra- njevci namjeravaju porušiti staru mračnu i neudobnu crkvu, a sagraditi novu i ukusnu prama moru. Misle ukupno potrošiti oko 200.000 kruna, jer samostan će zapasti oko 120.000 a crkva 80.000 K, koji trošak ne će uzdržati ovaj samostan, jer nije u sta- nju, nego će mu u pomoć priteći drugi po- krajiuski samostani. Kako će se podvojstru- čiti broj djaka i lektora, tako, da će novi samostan brojiti 40 soba. Nacrt zgotovlja, vrijedni kot. mjernik g. Stori. Nedvojimo da će biti krasna radnfa — njemu na diku \— a na ures našega grada. — N. A. Iz Spljeta. U nedjelju 5. Novembra o. g. otkrit će se na Marmontovoj poljani spomenik pje- sniku Luki Botiću. Iz Zadra. Imenovanje. Upravljač Ministarstva za bogoštovje i nastavu imenovao je naduči- telja muške pučke škole u Pučišću Petra dića, kotarskim školskim nadzornikom za novi školski kotar Supetar na Braču, i to za preostali dio službovnog razdoblja. RACI Poljska pred ruskim zemstvom. Poljacima će regbi da počnu svitati ve- driji, veseliji dani. To se bar dade naslu- ćivati po nekim izjavama, što su sa strane uglednih ruskih ljudi pale u Moskvi prigo- dom zasjedanja ruskih zemstva. Važna je to pojava, važnija ako pomislimo na silne utakmice, što se regbi već duboko ukorje- nile izmegju Rusa i Poljaka, a još važnija, ako pomislimo na njemačku hakatištičku politiku, kojoj su trvenja izmegju ta dva slavenska naroda vazda dobro dolazila. Sje- timo se samo poznanjskih Poljaka. Toj se je polilici sada najviše bojati od zbliženja dvaju bratskih naroda, i nema sumnje, ona će sve učiniti, ne bi li to zbliženje zaprije- čila. I već se čuju glasovi s njemačke stra- ne, kako bi se spasilo pangermanstvo od nove, mlade, demokratske Rusije. Tako pri- mjerice spominjemo opomenu jednoga nje- mačkoga lista njemačkoj vladi, neka bi hladnom politikom i poštivanjem narodnih i kulturnih poljskih prava sebi privezala Poljake. Dao Bog, te to otrijeznjenje vrućih njemačkih glava bude prekasno, te ne za- priječilo ni u čem zbliženje dvaju velikih | slavenskih naroda, A k tome se je učinio prvi veliki korak u Moskvi izjavom tuj sabranih zemstva. Vrijedi, da opširnije spomenemo vele važ- nu resoluciju, što se tuj glasovala, Resolu- cija doslovce glasi: Kongres priznaje, da Poljska u narodnom i kulturnom sačinjava od drugih dijela ruskoga strogo odjelito zemljište, i da še zato mah po uvedenju gosudarstvene me na podlozi m carstva i ruskih gubernija odlučiti. su mnoge stavke iz govorile se Poljske g ila PRI i Hi i | Kašgarova iz Kaluge. Što $s neke reče on, treba pomisliti, da Poljaci ga g 3 : “Mor: God. 1. mogu zaboraviti svoju staru povjest. Na prvo mjesto ne smijemo postaviti pitanje Federacije, nego ono, već davno dozrelo, poljsko pitanje. Mi smo dužni, da vratimo Poljskoj još i ona zemljišta, što ih je prije posjedovala. Resolucija je jednoglasno pri- mljena, jedini Gučkov je zagovarao pred- log, da se u Poljskoj uvedu reforme u de- mokratskom smislu, Najvažniji govor bio je onaj Rodičeva iz Tvera. On je ujedno i najbolji tumač pri- hvaćenoj resoluciji. Evo njegovih riječi : »Poljaci nijesu došli na sastanak zato, ne- go kao ravnopravni članovi zahtijevaju, da im se priznaju njihova historička prava. Osim toga pitanja valja se još obazrijeti i na pitanje o evropejskom miru. Ne smije- mo zaboraviti, da autonomija i oslobogje- nje Poljske ima veliko značenje za položaj Rusije u Evropi i za razmjer s bojovnim njemačkim carstvom. koje teži za neome- gjašenim imperijalizmom. Autonomija je Poljske straža proti tome imperijalizmu, najkrvnijemu neprijatelju Rusije. Nama se ne treba bojati separatizma i otugjenja Po- ljaka od Rusa. God. 1846. bili su austrij- ski Poljaci u istom položaju, ali kada im dadoše njihova prava, postadoše dobri Au- strijanci. Mi moramo stvoriti takov položaj, da ruski Poljak bude dobar ruski patrijot i da se time ponosi. Autonomija Poljske- pr- vi je korak k zbliženju svih Slavena i mi- ru Evrope. Ako ne ćete propasti. carstva, dajte Poljskoj autonomiju«! y Stranačke stvari u Banovini. Pišu nam iz Zagreba: Riječka je rezolucija svakako jedan sud- bonosni čin (neću reći, je li u zlu ili u do- bru). Dok magjaroni upomo bijede rezolu- cijonaše, da su im ukrali program kao da je sve program na papiru a ništa ljudi, koji ga vrše, dotle se Starčevićeva stranka pra- va i Seljačka stranka postaviše u otvorenu borbu proti riječkom zaključku. | jednim je i drugim to jako korteško sredstvo. Stjepan Radić u tomu sasvim konsekventan svojoj slovjenskoj ideji voli k Beču, okolo koga se kupe i drugi Slovjeni, i tu uvigja bistru budućnost našu, nego li k Pešti. U svom proglasu pošao je i dalje. On i ako još ne- jasno vraća se pravaštvu. Pa i Seljačka stran- ka nije drugo, kako ste vi već napomenuli. nego produkat pravaštva! Čistim prigova- raju, da je njihov učitelj bio proti Austriji, pa već iz toga razloga morali su se naći uz rezoluciju. Jest, to je istina; on je bio proti Austriji, ali za to nije bio za Peštu;. nije htio, da čuje za nagodbu! A što je re- zolucija? Nije li to pozivanje Madžara, da urede naše posle? Je li to pravaški? Ne! Pravaš ne smije biti ni za Beč ni za Pe- štu, nego za Hrvatsku. Priječit Madžare u slobodi, ne bi bilo od nas lijepo ni plemenito, nego dapače tu borbu treba pratiti sa simpatijom. Ali bez ikakve garancije, bezuvjetno, postavit se na njihovu stranu, ne znam, je li to bio sa- svim zrio čin. Ko nam jamči, da će nam biti bolje pod vladanjem one stranke, čiji trajni vogja ne mogaše Hrvatske naći, kad nam je ovako pod vlasti stranke svakako manje šovinističke od Košutove? Kad se nije vršila ova nagodba, hoće li se druga? Što se pak Dalmacija zanijela za rezolu- ciju, lako je shvatit i opravdati. Iskusila je Beč, ali nije bahatu Budapeštu, pa je zato proti prvomu. A tu je i sjedinjenje — če- žnja svih Hrvata. Čas je, da se to ispuni! | nema li zato drugog načina, nego li sklo- pljenjem nove nagodbe?! Ne bismo li se morali bojat u slučaju realizovanja riječke rezolucije novih, jačih veriga nametnutih nam od osiljenog Madžara u ime jedinstve- ne države pod Stjepanovom krunom ? Ovom su zgodom izbili na površinu ne- ki pojavi koji treba, da zabrinu svakog, ko- ji ljubi slobodu. Oni, te najviše buče u ime slobode mišljenja i govora, priječe to dru- gima. Na 15 o. mj. sazvali su Starčevićan- ci skupštinu u dvorani sokolskoj, da se iz- javi gragjanstvo o riječkoj rezoluciji. Fakat je, da je Zagreb pravaški, jer čisti vode de- - mokratsku politiku, pa se već unaprijed zna- lo, da će gragjanstvo glavnoga. grada pri- hvatiti protest proti riječkoj rezoluciji. To je ponukalo realiste, da nasukaju socijaliste da i onu dogju na skupštinu s rezolucijom |Btlčiog ravan polja Dervoko,