Br. 33

nička je ruka sve7do zadnjih vremena bila
čisto bez političnih prava. Demokratična mi-
sao, koja traži za svakoga političnu slobo-
du i politična prava, okrenula se je zato i
proti socijalnim razlikama i privilegijama
pojedinih staleža. Politična demokracija, ka-
že se, zahtijeva demokraciju i u socijalno-
me pogledu. Društvo neka bude demokra-
tično: kao ljudi svi smo jednaci, zato i so-
cijalno budimo svi jednake vrijednosti. A
mnogi još i dalje gone. Jer privilegija po-
jedinaca slone pretežno ria osobnom vlas-
ništvu, zato neka nestane toga vlasništva:

 

sve neka bude svih, t. j. sve neka bude
društveno. |

Da ovo načelno prosudimo, valja da stva-
ri razlikujemo. Kršćanska etika zahtijeva u|
ljudskoj zadruzi toliko razlike, koliko je to,
zahtijeva pojam zadruge, njezino bistvo i
njezina cijelj. Bez staleža društvo ne može
da opstoji, a ne treba opet, da se razni sta- |
leži socijalno i politično smatraju nejedna-
ke vrijednosti. U savršenoj političnoj demo-
kraciji imaju svi ne samo jednaka politična |
prava, nego se.još i socijalno smatraju je-
dnakim (ta baš zato država im daje jedna-
ka politična' prava), pa ipak kršćanska eti-
ka ne osugjuje takovu demokraciju. Isto ta-|
ko kršćanska etika ne odlučuje megje, u
kojima se proizvagjajuća i prometna sre-|
stva demokratično posocijale. Kršćanska eti-
ka samo niječe, da je osobno vlasništvo lu-|
peština, i baš zato da je nepravedan vas |
društveni red, koji sloni na tome vlasništvu.
Nama se čini, da istu »socijalno-demokra- |
tičnu državu budućnosti« (razumije se čisto |
u socijalno-demokratičnom pogledu) kršćan- |
ska etika samo u toliko zabaca, u koliko je!
smatra nemogućom. Kada bi bilo moguće
osnovati državu, u kojoj bi sve bilo svih,
pa kada bi takova država sretno uspijevala,
kršćanska etika ne bi imala razloga, da ta-
kovu državu osudi.

Drugi momenat, da o demokraciji govo-
rimo u socijalnome pogledu, leži u tome,
što je radničku ruku, koja sačinjava ve-
ćinu, država najviše zanemaruje. Ako de-
mokracija u prvome pogledu traži izjedna-
čenje državljana, demokracija u ovome
pogledu traži još posebnu brigu za rad-
nički stalež. Demokratična misao neka sve
prožme, t. j. neka svak bude svijestan  so-
cijalne dužnosti, da mu je raditi na tome,
da se poboljša osobito nevoljno stanje rad-
ničkoga staleža.

Ni tome kršćanska etika ne može da
prigovara,  Okružnica »Rerum  novarum«
svemu je svijety glasno najavila, da Crkva
odobrava i da će svim. silama podupirati
takovu demokraciju. — — i

Najposlije politična i socijalna demokra-
cija obazire se i opire se najviše na maroa.
Narod su zapravo svi ljudi u državi. Ali
vremenite nezgode pretrgoše jedinstvo me-
gju ljudima i razdijeliše ih u razne skupine,
koje im opet dadoše razna imena: »viši i
neuki narod«, »inteligenca i masa«... Već
ta imena u sebi su kriva. Čovjeka ne stva-
ra samo znanje, nego i painet, srce, vjer-
nost, poštenje, radišnost, herojizam ljubavi.
A koliko je više uvigjavnosti i trijeznosti.
više srca i požrtvovanja, više vjernosti i
poštenja, više marljivosti i radinosti u mno-
goga omraženoga seljaka gorštaka, nego
li u čitava mnoštva oholih gradskih gos-
podičića, koji se broje u inteligencu !

Ali nije krivica samo u imenu. Ime je
istodobno tužba za državu. Država odne-
maruje radničku ruku, i ako je ona željna
nauka, napretka, prosvjete. Krati joj slo-
bodu, nužnu za razvijanje njezinih sila.
Podupire tugje elemente na štetu narodnog
blagostanja. | onda tome odnemareno-
me, tlačenome narodu nadijevaju pošprdna
imena!

Kad dakle govorimo narod, mislimo po-
glavito na »niže krugove«, na radničke re-
dove, na »mase«, pa mislimo na sve, pa
bili oni iz »viših krugova«, ako su prija-
telji nižega sloja; a ne mislimo na one,
koji preziru, pa i tlačć proste, kako to o-
bično rade zastupnici birokracije, pa i mno-
gi zastupnici »inteligencije«.

Demokracija se obazire i opire se na
narod i na narodne prijatelje. U narodu
još spava moć, koja bi probugjena mogla
preporoditi izrogjeno moderno društvo. U
narodu je još sila inteligence moralne €-
nergije, koje bi probugjene podignule čo-
vječanstvo k novome napretku, k većoj sreći
i dobrostanju. Demokracija se obzire na
narod. Država je dosele najviše odnema-
rivala narod, za narod dakle treba ponaj-
prije nešto valjanoga stvoriti. Ta jak i sre-
tan narod bit će najmoćniji oslon i državi
i općemu dobru. Pa demokracija se najviše
i oslanja na narod. Mnogo ih ima izmegju
t. zv. izobraženih i privilegovanih ljudi,
koji su sveosve nesposobni za svako pravo
socijalno djelo, jer ne shvaćaju vremena,
niti cijelji zadruge, niti cijelji pojedinih
ljudi, blazirani dangube bez vjere, bez
morala, bez moralne sile, A još je više onih,
koji se za takov rad ne brinu, koji se boje
za svoje privilegije, za svoju moć, za svoj

 

 

ugled, za svoju udobnost.

I zato je demokracija — demokracija:
poziv na slobodu, na preporod, na prosvjetu,
na dobro iz maroda za narod

QA0IEB
Vijesti iz naroda.

Iz Benkovačke okolice.

Komisija u Banjevcima. — Sudac pro-
pagator. Na 14. o. m. počela je komisija
u Banjevcima kako vam javih posljednji put
radi pravde izmegju Banjevčana i Betenjana
i Murterana glede »Crne Gore«. Komisija
radi već evo i peti dan. Ima nade, da će
dovršiti na korist Banjevčana. Komisijom
presjeda poznati lid Bogdanov, Banjevce bra-
ni Dr. Giljanović, koga zastupa Dr. Subo-
tić a protivnu stranku Dr. Klaić, kojega za-.
stupa Dr. Gazzari. O konačnom ispatku bit
ćete obavješteni. -— Ovu priliku upotrebio |
je famozni lld/Bogdanov da propagira nje- |
govo c. k.“srpsko-hrvatsko brastvo. Ali bi-
jedan loše je sreće bio. Njegovo brastvo ni-
je se moglo primiti na ovom hrvatskom tlu |
koje izbacuje svaku ezotičnu biljku. 1 nje-'
gov govornički dar i djeljenje njegove bro- |
šure »Narodna Zastava«, (»ili bolje nena- |
rodna«) nije u ničemu pomoglo njegovoj.
misiji. Bijedan učinio je račun bez krčma- |
ra, isto ko i brača Radić kad su poslali u,
kotdte brošure o t. z. seljačkoj stranci. Dok.
ga sažaljujemo, poručujemo njemu i osta-
lim da će im ostat jalov posao, budu li amo |
u ove čisto hrvatske krajeve importirati tu-

je nenarodne ideje. |

Novi obilazni učitelj poljodjelstva. Do-
sadašnji obilazni učitelj poljodjelstva g. Lju-
bomir Rosić premješten je u Imotski a za
Benkovački kotar imenovan je vinogradar-
ski pomočnik g. Stjepan Jurić. |

Benkovačka općiua u državnom prora-
čunu za g. 1906. Ako cijela naša pokrajina |
stoji slabo u državnom proračunu, jednaka
je bolest svim predjelima. Ali ipak nekoji
su nešto dobili, dok naša općina nije do-
bila ma ni pribijene pare. Ni za vode, ni'/
za puteve, ni za što. Ništa pak ništa. Pada|
nijesu ravni kotari skroz i skroz zapušteni. |

Sajam u Benkovcu. Na 14. o. m. grčko- |
istočni Bogorodični pokrov sajam u Ben-|
kovcu ispao je slabije neg prošlih godina.
Pazar je bio priličan. Cijene slabe. = + |

Učiteljsko pitanje. Baš u najzadnji čas
malo dana, pred otvor hrvatskog sabora u |
Zadru nastala je prepirka , megju učiteljima |
Zadarskog kotara i Spljetskog »Učiteljskog '
Saveza«. Da je ova prepirka nastala jedno |
2 ili 3 mjeseca prije, ne bi s gorega bilo,
ali sada je kasno. Ali svakako bolje bi bilo
za učiteljstvo da prodre osnova predložena
od »Saveza«. — Ali već počelo je kolati
nekoliko glasina da će i ovog saborskog
zasjedanja učiteljsko viječno pitanje odgo-
diti ad calendas graecas. Nu ipak da se i
to dogodi, mi se ne bismo čudili, jer nado-
šlo je doba da se ne treba ničemu čuditi.

Promjene učitelja. Početkom nove škol-
ske godine nastalo je nekoliko promjena u
učiteljskom osoblju. Premješteni su: gg. Pe-
tar Šarić iz Ranica u Budović, Jozo Krstić
iz Stankovaca u Vranu, Marko Dominis iz
Pristega u Stankovce, Kolonović iz Kruševa
u Pristegu, Jozo Herenda iz Starog grada
pod Velebitom, imenovan je u Kolane a na
njegovo mjesto došao je Miho Maričić, a
Antun Morović iz Tribnja u Oklaj, na čije
mjesto imenovan je A. Jurić. Dvije su ško-
le ostale zatvorene i to u Pristegu jer se
Kolanović odrekao i u Kruševu iz oskudice
učiteljskih sila. Po tom je nastala promje-
na u cijelom Benkovačkom kotaru.

Zupnička knjižnica. U Nadini požrtvovni
trudbenik, glagoljaš veleč. Dum Ante Nižić
osnovao je župničku knjižnicu, koja stoji na'/
raspoloženje nad. župljana. Njegovim se.
nastojanjem ustrojila i seoska blagajna, ko-
ja blagotvorno djeluje. Evala mu, takovih |
naw se hoće. Samo naprijed.

Vremena. Vrijeme je amo nestalno, Koji
dan kiša, koji dan bura. Zahladilo je pri-
lično.

Žigice Družbe sv. Cirila i Metoda. Od
nazad vremena stavljene su u promet pa-
\vorene žigice Družbe sv. Ćirila i Metoda
za Istru. Njih je lako raspoznati od pravih
i po boji i po slovima. Slova na patvore-
nim kutijama jako su tanja. Dobro bi bilo
da Družba stane na put ovoj patvori, koja
će joj zaista nanijeti štete, A do rodoljuba
je, kad znađu da su patvorene da ih ne
kupuju.

Si

 

 

 

Iz Cavtata.

Bolesnička blagajna. Našim radnicima u
Cavtatu dogorjelo do nokata, u pogledu
Kotarske bolesničke blagajne u Dubrovniku.
Stvar stoji ovako: U cijeloj općini Cavtat,
koja broji preko 10,000 stanovnika, u ko-
joj postoji više obrta, zaposleni su radnici
izvrgnuti nemilosti, jer nemaju liječnika u
Cavtatu koji bi na račun bolesne blagajne
liječio. Je li koji od radnika botestan, mo-
ra u Dubrovnik kod onamošnjeg liječnika |
blagajne, bilo to za malu bolest (zub izva-
dit!) bilo za smrtnu, pri kojoj ne ostaje

 

ey i Dubrovnika bolesnika dovesti,

PRAVA CRVENA HRVATSKA

ako naš Općinski liječnik u Cavtatu koje-
ga radnika blagajne liječi, radnik mora da
mu plati, jer on nije liječnik blagajne, a
blagajna ne će da radniku prizna trošak na-
doknaditi, navodom da on mora u Dubrov-
nik doći na liječenje! Kad koji radnik ho-
će da se kod svoje obitelji na račun bla-
gajne liječi, ne dopušta mu blagajna, jer
kako prije rekoh, ne će da mu trošak priz-
na, već mu jave da on mora u bolnicu.
Iz Konavala.
Potreba poštarskih ureda. Ta se potreba
odavna osjeća. Neko je o njoj već progo-
vorio u »Hrvatskoj Kruni«. Hoće li se toj
potrebi udovoljit i kad će to bit, Bog zna.
Gdje bi bila najpreća potreba, ne ćemo o
tome govoriti. Neka se poštansko upravi-
teljstvo za to propita kod poštanskih ureda
u Grudi i Cavtatu, pa prema statističkim
njihovim podacima podigne nove urede.
Još jednog fratra. Ima u Pridvorju ma-
nastir i u njemu samo jedan iratar. Kako
naš narod ljubi franjevce, to ih svud zove,
a jedan čovjek ne može nikako da odoli
navali posla i da udovolji bogoljubnom puku.
Čas je pozvan, da ovoga ispovjedi, da on-

dje reče misu, da pohodi onoga bolesnika,

da zamijeni bolesnog ili izočnog župnika ,
it.d. Velike su Konavle, cijele ga zovu, a;
on jadnik, kako će svud priteći. S toga.
Konavljani mole franjevačke starješine da
im dadu još jednog fratra. Buduć su Fra- |
njevci vazda bili narodu svomu pri ruci,
to će — uvjereni smo — i ovi put, pa će

se ova molba čuti. |
Potreba učitelja. Na Grudi je dvorazred- |
na škola, a u njoj dvije učiteljice, ovo je

već druga godina. Narod želi učitelja, ali
ne šalje, znamo vrlo,dobro; poznamo se./
Doduše ni učitelju nije lako na Grudi, i
za što, to opet zna presvijetli gospodin
nazornik. Još ovako gdje kroz Konavle hoće
narod učitelja, a onamo mu dava učiteljicu.
Ima ovdje dosta protekcije. — Vuko. |
Iz Stona. |

Srbi iz Stona. Zadnji »Dubrovnik« do-'
nosi telegram iz Stona, kojim se Srbi iz,
Stona izjavljuju solidarnim sa skupštinom |
Srba na Primorju, što se bila skupila u Za-,
dru, rado jč pozdravljaju i žele joj sretan |
uspjeh. Pošto mi amo ne poznajemo te
stonjske Srbe, to bismo ih veoma znatiželj- |
ni bili upoznati, a ako se gosparu Vinku

prohtjelo brzojavljivati, to se morao drugo- |
vačije potpisati, a ne Srbi iz Stona, jer tih
u Stonu nema. — Stonjanin.

Iz dubrovačke okolice.

Ne znadu za adrese. Ma da bi ko dru-
gi, nego baš c. k. kotarski i €. k. okružni.
sud u Dubrovniku! Ne znadu za adrese žu-
pnim uredima u našoj okolici! Adresiraju
na mjesta, u kojima nije nikada bilo žup-.
nog ureda, a sva je prilika niti će ga biti.
dok božje sunce bude sjalo. Skoro da čo-|
vjek ne bi vjerovao; kao da smo u pro-
stranim, nepoznatim ruskim gubernijama. |
Da nije smijeha i bruke, neka gospoda na.
visokim mjestima zavire bar u biskupski
šematizam. Tuj će naći tačno zabilježene |
naše adrese, i time izbjeći neprilici, da im |
se tako netačno adresirani spisi budu po-
čeli naprosto vraćati. — sedan župnih. |

Iz Lastova. /

Oružnik Burić. Žandarski poštovogja na
otoku Lastovu, smiješan po sebi, još je
smješniji kad otvori usta, a najsmješniji je
onda kad izvali koju, Njegove su riječi če-
stokrat uvrjedljive a uvijek su pune oholas-
ti i neke drskosti, Jednom baš iza kako su
bili svršili općinski izbori, tumačio je &
Burić jednom čovjeku pravila i zakone ka-
ko valja postupati na izborima, a izmegju
ostaloga rekao je doslovce: »Niko na Las-
tovu ne zna kako idu izbori, samo ja znam \«
Jednom kad mu je neki čovjek u govoru
davao »ti« mjesto »Vi«, on vas razjaren što
se njegovo dostojanstvo ne poštuje, izreče:
»Ja sam »Vi« a ti si »ti«!?!« Ali je ova
najljepša. Često krat on se umišlja, da je
ko zna što, pa izvali; <A ne znaš, da sam
ja tvoj Bog!« U bijelom odjelu, štapićem
u ruci, s crnim naočalima šeće g. Burić po
selu, et notat et designat oculis ad caedem
unum quemque nostrum! — J.

Vino. Prijatelj nam lista javlja, da nije
prodano onoliko vina, koliko smo u pret-
prošlom broju javili, već samo 7 do 800
hektolitara. Radi kiše mnogo je grožgja pro-
palo, pa tako u mnogoga nije bilo ni po-
Jovina lanjskog ploda.

Iz Makarske.

Nove zgragje. Zadnjih se je godina no-
vih kuća sagradilo, starih se srušilo i izno-
va sagradilo, kao sada iz starih ruševina
iznova gradi gosp. Iv. Vuletić, na sred_ve-
like obale lijepu i ukusnu trokatnu kuću,
a udovica pok. P. Lujetića svoju na »Kači-
Nego što svaki Makaranin i

pravcu drugih kuća glavne naše ulice, a
kuća je još na početku iste! To se nikako
nije smjelo dopustiti, a osobito kad je sa-
ma vlasnica porušila taj zid, da novi po-
digne, nego se još dopustilo, da se 10-15
cm. vani izagje. Onaj metar što bi se unu-
tra povukla zidom, općina je mogla dvo-
struko i trostruko naknaditi sa istočne strane.

Nepodopštine. Premda svi gragjani i mno-
gi općinski vijećnici i prisjednici osudili,
kao gg. Iv.. Pavlović i St. Pavlović, koji .se
je radi te dozvole i odrekao kao član po-
vjerenstva za ures, i premda oko 70 vigje-
nijih gragjana potpisalo i općini prošlog
ljeta prikazalo molbu, da se ponipošto ne
dozvoljava, ipak ta molba ne bje uslišana
niti je bio pozvan gradski sastanak, kako je
bila dužnost načelnika, da ga pozove i da
se o tom predmetu izrazi. Nek mi prosti,
ali tako ne valja. Općina treba da izagje u
susret željama gragjana. | Mati Pavlinoviću
lani povjerenstvo dozvolilo, da na svojoj
kući, na maloj obali, iz vani i ma pročelju
kuće sagradi stube zdvora, što se u jednom
gradu ponipošto ne smije dozvoljavati. Jedva
\se to u kojem selu propušta.

Gragjevno uresno povjerenstvo. G. Stje-
pan Pavlović ovih je dana prikazao lijepi
naris, koji je izradio vrijedni kot. mjernik
g. Strof za njegovu trokratnu kuću na sred
obale, uz svoju staru kuću. Nacrt je odo-
bren, i ta nova kuća biti će lijepi ures naše
obale. A još bi više da općina raširi prama
zapadu svoj Dom, što prije oli kasnije mo-
ra učiniti, i da sruši one bližnje stare kuće
i da tad namjesti Pavišićevu biblioteku, i
da dostigne od pomorske vlade srušenje
zdravstvenog ureda, jer i ovaj puno uz Ivi-

 

uzalud. Zašto nam ga gospar Gjuro Dević ćey svod grdi našu obalu.

Manastir i nova crkva. | naši rodoljubni
franjevci misle raširiti i nadograditi svoj
samostan, jer se ovdje misli usredotoćiti
cijelu bogosloviju, jer do sada su ovdje
samo dva tečaja a dva u Šibeniku. Fra-
njevci namjeravaju porušiti staru mračnu i
neudobnu crkvu, a sagraditi novu i ukusnu
prama moru. Misle ukupno potrošiti oko
200.000 kruna, jer samostan će zapasti oko
120.000 a crkva 80.000 K, koji trošak ne
će uzdržati ovaj samostan, jer nije u sta-
nju, nego će mu u pomoć priteći drugi po-
krajiuski samostani. Kako će se podvojstru-
čiti broj djaka i lektora, tako, da će novi
samostan brojiti 40 soba. Nacrt zgotovlja,
vrijedni kot. mjernik g. Stori. Nedvojimo
da će biti krasna radnfa — njemu na diku

\— a na ures našega grada. — N. A.

Iz Spljeta.
U nedjelju 5. Novembra o. g. otkrit će
se na Marmontovoj poljani spomenik pje-
sniku Luki Botiću.
Iz Zadra.
Imenovanje. Upravljač Ministarstva za
bogoštovje i nastavu imenovao je naduči-
telja muške pučke škole u Pučišću Petra
dića, kotarskim školskim nadzornikom za
novi školski kotar Supetar na Braču, i to
za preostali dio službovnog razdoblja.

RACI
Poljska pred ruskim zemstvom.

Poljacima će regbi da počnu svitati ve-
driji, veseliji dani. To se bar dade naslu-
ćivati po nekim izjavama, što su sa strane
uglednih ruskih ljudi pale u Moskvi prigo-
dom zasjedanja ruskih zemstva. Važna je
to pojava, važnija ako pomislimo na silne
utakmice, što se regbi već duboko ukorje-
nile izmegju Rusa i Poljaka, a još važnija,
ako pomislimo na njemačku hakatištičku
politiku, kojoj su trvenja izmegju ta dva
slavenska naroda vazda dobro dolazila. Sje-
timo se samo poznanjskih Poljaka. Toj se
je polilici sada najviše bojati od zbliženja
dvaju bratskih naroda, i nema sumnje, ona
će sve učiniti, ne bi li to zbliženje zaprije-
čila. I već se čuju glasovi s njemačke stra-
ne, kako bi se spasilo pangermanstvo od
nove, mlade, demokratske Rusije. Tako pri-
mjerice spominjemo opomenu jednoga nje-
mačkoga lista njemačkoj vladi, neka bi
hladnom politikom i poštivanjem narodnih
i kulturnih poljskih prava sebi privezala
Poljake. Dao Bog, te to otrijeznjenje vrućih
njemačkih glava bude prekasno, te ne za-
priječilo ni u čem  zbliženje dvaju velikih
| slavenskih naroda,

A k tome se je učinio prvi veliki korak
u Moskvi izjavom tuj sabranih zemstva.
Vrijedi, da opširnije spomenemo vele važ-
nu resoluciju, što se tuj glasovala, Resolu-
cija doslovce glasi: Kongres priznaje, da
Poljska u narodnom i kulturnom
sačinjava od drugih dijela ruskoga
strogo odjelito zemljište, i da še zato
mah po uvedenju gosudarstvene
me na podlozi m
carstva i ruskih gubernija
odlučiti.

su mnoge
stavke iz

govorile
se Poljske

g
ila
PRI

i
Hi

i

|

Kašgarova iz Kaluge. Što

$s

 

neke
reče on, treba pomisliti, da Poljaci

ga
g

3

:

“Mor:

God. 1.
mogu zaboraviti svoju staru povjest. Na
prvo mjesto ne smijemo postaviti pitanje
Federacije, nego ono, već davno dozrelo,
poljsko pitanje. Mi smo dužni, da vratimo
Poljskoj još i ona zemljišta, što ih je prije
posjedovala. Resolucija je jednoglasno pri-
mljena, jedini Gučkov je zagovarao pred-
log, da se u Poljskoj uvedu reforme u de-
mokratskom smislu,

Najvažniji govor bio je onaj Rodičeva iz
Tvera. On je ujedno i najbolji tumač pri-
hvaćenoj resoluciji. Evo njegovih riječi :
»Poljaci nijesu došli na sastanak zato, ne-
go kao ravnopravni članovi zahtijevaju, da
im se priznaju njihova  historička prava.
Osim toga pitanja valja se još obazrijeti i
na pitanje o evropejskom miru. Ne smije-
mo zaboraviti, da autonomija i oslobogje-
nje Poljske ima veliko značenje za položaj
Rusije u Evropi i za razmjer s bojovnim
njemačkim carstvom. koje teži za neome-
gjašenim  imperijalizmom. Autonomija je
Poljske straža proti tome imperijalizmu,
najkrvnijemu neprijatelju Rusije. Nama se
ne treba bojati separatizma i otugjenja Po-
ljaka od Rusa. God. 1846. bili su austrij-
ski Poljaci u istom položaju, ali kada im
dadoše njihova prava, postadoše dobri Au-
strijanci. Mi moramo stvoriti takov položaj,
da ruski Poljak bude dobar ruski patrijot i
da se time ponosi. Autonomija Poljske- pr-
vi je korak k zbliženju svih Slavena i mi-
ru Evrope. Ako ne ćete propasti. carstva,
dajte Poljskoj autonomiju«! y

Stranačke stvari u Banovini.

Pišu nam iz Zagreba:

Riječka je rezolucija svakako jedan sud-
bonosni čin (neću reći, je li u zlu ili u do-
bru). Dok magjaroni upomo bijede rezolu-
cijonaše, da su im ukrali program kao da
je sve program na papiru a ništa ljudi, koji
ga vrše, dotle se Starčevićeva stranka pra-
va i Seljačka stranka postaviše u otvorenu
borbu proti riječkom zaključku. | jednim je
i drugim to jako korteško sredstvo. Stjepan
Radić u tomu sasvim konsekventan svojoj
slovjenskoj ideji voli k Beču, okolo koga
se kupe i drugi Slovjeni, i tu uvigja bistru
budućnost našu, nego li k Pešti. U svom
proglasu pošao je i dalje. On i ako još ne-
jasno vraća se pravaštvu. Pa i Seljačka stran-
ka nije drugo, kako ste vi već napomenuli.
nego produkat pravaštva! Čistim prigova-
raju, da je njihov učitelj bio proti Austriji,
pa već iz toga razloga morali su se naći
uz rezoluciju. Jest, to je istina; on je bio
proti Austriji, ali za to nije bio za Peštu;.
nije htio, da čuje za nagodbu! A što je re-
zolucija? Nije li to pozivanje Madžara, da
urede naše posle? Je li to pravaški? Ne!
Pravaš ne smije biti ni za Beč ni za Pe-
štu, nego za Hrvatsku.

Priječit Madžare u slobodi, ne bi bilo od
nas lijepo ni plemenito, nego dapače tu
borbu treba pratiti sa simpatijom. Ali bez
ikakve garancije, bezuvjetno, postavit se na
njihovu stranu, ne znam, je li to bio sa-
svim zrio čin. Ko nam jamči, da će nam
biti bolje pod vladanjem one stranke, čiji
trajni vogja ne mogaše Hrvatske naći, kad
nam je ovako pod vlasti stranke svakako
manje šovinističke od Košutove? Kad se
nije vršila ova nagodba, hoće li se druga?

Što se pak Dalmacija zanijela za rezolu-
ciju, lako je shvatit i opravdati. Iskusila je
Beč, ali nije bahatu Budapeštu, pa je zato
proti prvomu. A tu je i sjedinjenje — če-
žnja svih Hrvata. Čas je, da se to ispuni!
| nema li zato drugog načina, nego li sklo-
pljenjem nove nagodbe?! Ne bismo li se
morali bojat u slučaju realizovanja riječke
rezolucije novih, jačih veriga nametnutih
nam od osiljenog Madžara u ime jedinstve-
ne države pod Stjepanovom krunom ?

Ovom su zgodom izbili na površinu ne-
ki pojavi koji treba, da zabrinu svakog, ko-
ji ljubi slobodu. Oni, te najviše buče u ime
slobode mišljenja i govora, priječe to dru-
gima. Na 15 o. mj. sazvali su Starčevićan-
ci skupštinu u dvorani sokolskoj, da se iz-
javi gragjanstvo o riječkoj rezoluciji. Fakat
je, da je Zagreb pravaški, jer čisti vode de- -
mokratsku politiku, pa se već unaprijed zna-
lo, da će gragjanstvo glavnoga. grada pri-
hvatiti protest proti riječkoj rezoluciji. To
je ponukalo realiste, da nasukaju socijaliste
da i onu dogju na skupštinu s rezolucijom

 

|Btlčiog ravan polja Dervoko,