ie za ir Radi + še Pre mana ORSON

noT NSS PRE ENE a a.

 

 

 

Br. 35

nuara. A da će se to dogoditi, kaže više
znakova.
Potreba revolucije. :

Kako sam spomenuo, ruska revolucija ne-
ma onog stožera, kakav je bio francuskoj
revoluciji treći stalež. Moglo bi se reći, da
je baš u tomu slaba strana ruske revoluci-
je, što je ona odveć malo »gragjanska«, ali
valja uzeti činjenicu onaku, kakva je. Rusku
revolucija nije isključivi proizvod jednog o-
samljenog rezreda, koji bi htio faktičnom
stanju, što ga je realno predobio, podati
neki juridički izražaj u novom obliku wvla-
de. Ali ni francuska se revolucija nije iscr-
pla u prvom času; ni u njoj nije sve bila
razredna borba.

Zemstva i oni, koji su im na čelu, spa-
daju socijalno u stališ, koji je u okviru re-
da apsolutističke i burokratičke vlade po-
godovan bilo politički bilo na drugim po-
ljima, te je zvanično priznat kao glavni sta-
liš u državi. Spada naime u najizabranije
plemstvo po krvi i po porezu. Ovi elementi
podržavaju političku borbu ne radi vlastite
koristi nego radi ideala. Činjenica, što se
oni stavljaju u prvi red u borbi za političko
radikalne reforme, po momu je mišljenju naj-
bolji dokaz objektivne potrebe ove revolucije.

I drugi se »intelektualci« bore u prvim
redovima u ovoj borbi za idealno dobro;
ali dobitak tog dobra ne znači samo zado-
voljenje težnja »intelektualaca«, koja već
danas predstavljaju važnu zadaću u državi.
Ali dok Rusija nije država sa juridičkim
oblikom, država se i izobraženi razredi iz-
mjenično smatraju kao neprijatelji i kao
takovi postupaju. A ovo je stanje stvari
lažno i prekarno kao nijedno drugo. Rusija
čuti živu potrebu vedrog suragjivanja inte-
lektualnih razreda u djelovanju vlade. Da
se uzmogne savladati bijedu i neznanje
masa, traži se solidarna kooperacija i preg-
nuće svih živih i izobraženih snaga u zemlji.
To je nemoguća stvar u državi sa policaj-
mom vladom i s toga ta država ne može
se uzdržati.

Kad bi jedan Nijemac htio da sebi pre-
doči samo iz daleka borbu, što se u Rusiji
vodi izmegju države (vlade) i društva (izo-
braženih razreda), neka sebi predstavi inte-
lektualnu buržoaziju njemačku, izuzevši viši
dio činovnika, u stanju sličnu njemačkim
radničkim udruženjima u državi i proti
vladi. A i to bez prava glasa i bez gra-
gjanskih prava zakonom zajamčenih!

Petar Struve.

RACIJE
Ljudi i prilike u Korčuli.

Prekapanja i nove stvarčice. U 24. br.
»P. C. H.« o. g. napisali smo članak, u
najboljoj namjeri, da otkrivajuć mane i ne-
dostatnosti, prisilimo one, koji su zvani, da
ih liječe. Kritikujuć općinsku upravu pod
vostvom načelnika D.ra Arneri, kadili nije-
smo nikomu, pošto mi držimo da je svaki
gragjanin dužan savjesno vršiti svoje duž-
nosti prama .rogjenom mjestu. Naše su jav-
ne prilike, žalibože, takove, da je vrlo ma-
lo ljudih, kojima bi se moglo javne slavo-
spjeve izricati. No jedva što je naš dopis
odjeknuo u gragjanstvu, i elo ti se u br.
26 »P. C. H.« javlja »općinski vijećnik«,
da su mnogo riječi, pobije ono što smo uti
rekli i da prikaže općinsku upravu čistu i
nevinu svakog narodnog i upravnog grije-
ha, a g. načelnika Arneri kao providencijal-
nog čovjeka, kojemu zamjenika nema. »Op-
ćinski vijećnik« je u visokom tonu nagla-
sio, kako je naš dopis izazvao »opće ne-
godovanje« a iza njega pojavio se g. »Ve-
ritas«, da u hator izvanjske publike javi,
kako ova hajka na općinsku upravu, t. j.
na g. načelnika sastoji od dva tri nezado-
voljnika, koji bi se šćeli dočepati načelnič-
ke stolice. Premda stvari prikazane od g.
»opć. vijećnika«, da se blago izrazimo, vr-
ve netačnostima, premda »Veritas«, kano
odvjetnik g. načelnika šćeo je da svrne po-
lemiku drugim pravcem, mi ipak odložismo
pero za dva razloga, Nadali smo se da će
se »Veritas« odazvati izazivu gg. Foretića i
Lupisa, pak da će kompetentnije osobe od
od nas, raspraviti općinske stvari. Drugi
razlog bio je taj, što je naš dopis izazvao
takovo »opće negodovanje« da je okolina
g. načelnika Arneri smatrala potrebnim ob-
nadorovati mu jednu pouzdanicu. Šćeli smo
dakle pričekati, pak u prvom slučaju pu-

štiti kompetentnije da govoru, a u drugom,.

odgovoriti na sve, u jedan put. No, niti se
porodila polemika izmegju »Veritasa« i spo-
menute gospode, niti je pouzdanica obna-
rodovana, — red je dakle na nama, da se
ma neke stare stvari osvrnemo, i da na ne-
ke nove upozorimo, a pomni će čitaoc sam
izreći »komu prsten, a komu divojka«.
Veli dakle »opć. vijećnik«, da se g. na-
čelnik ne podnaša apsolutistički, i ako je
»nezadovoljnima« bilo do čega, bješe im se
organizovati i postaviti s uvjete. Ovo
»opć. vijećnik« veli onako rukava, sad
kad su prošli izbori i jer to
T. zv. nezadovoljn
sastoje iz misaonih i ozbil h ljudi — u

 

opće svih, koji misle svojom glavom — i
takovi mislimo, nijesu držali korisnim ni
po stranku ni po narod cijepati se i boriti
se, jer bi se bilo i u našoj općini dogodilo,
što i u tolikim općinama dalmatinskim. Sve
se to dade mirnim i skladnim načinom u-
rediti samo da je svak prožet dobrim na-
mjerama i savijesnim pojimanjem dužnosti,
bez obzira na osobnu taštinu. A taštine i-
ma i na pretek u nekim dalmatinskim obi-
teljima sa naslijednim pravom, i megju nje
spada načelnik Ameri. Za svaku riječ, za
svaku i najumjereniju kritiku, dovagja se u
savez — načelnička stolica. Lanjske godi-
ne, g. načelnik bio je zabio čavo u glavu,
da boće povisiti općinske prireze. Usproti-
više mu se dva svijesna i inteligentna pri-
sjednika, i skoro cijelo gragjanstvo. No on
računajuć na svoj upliv, što ga uživa kod
nekih gradskih i seoskih vijećnika, htjeo da
bude na njegovu. »Meni je dosta« reče po-
nosno na sastanku vijećnika u tu svrhu sa-
zvatih, videć da su za nj seoski vijećnici,
kojima bijaše indiferentno, da li se gradu
povisi prirez ili ne, i nekoliko gradskih, —
uvijek od njega u vijeću nošenih, koji, jer
nekompetentni, čine uvijek što im on reče.
Prirez ipak nije bio povišen, jer protivna
dva prisjednika i jedan vijećnik ponudiše
gradu beskamatni zajam potrebitih novaca.
Ne, ne iznosimo ovu epizodu radi nje same,
nego da potsjetimo »opć. vijećnika« na ga-
lamu, koju je tom prigodom bila podigla
načelnikova okolina. Nije se tu govorilo je
li potrebno povisiti prirez ili ne, može li se
naći koji drugi način a da se povišku ,iz-
bjegne, — nego se trubilo i mutilo po se-
lima, širile se neistine i objegjivanja proti
onima, koji su bili proti povišku: da oni
hoće srušit načelnika, da oni aspiravaju na
načelničku stolicu, da su se združili s au-
tonomašima i slične stvari. Prošla opć. sjed-
nica, prošle sve ove glasine — dok ih o-
pet nije izazvao naš dopis.

Gosp. načelnik Arneri i njegovi, žive u
takovom strahu radi načelničke stolice, da
čim je izašao naš dopis, ončas sastaviše
spomenutu pouzdanicu g. načelniku, koju
su imali potpisati novo-izabrani vijećnici i
župnici selija. Da, naš dopis je izazvao ta-
kovo negodovanje u puku, da sastavljači
pouzdanice, nijesu imali kuraže ići kupiti
potpise, nego za to navili seljaka Kuzmu
Kriletića iz Lumbarde, koji, jer prijatelj na-
čelnikov, a ne pojimajuć u što bje ukrcan,
primi se posla — nu sa sasvim lošim u-
spjehom. Pouzdenica, sa općinskom kuver-
tom, bje poslana račiškom župniku na pot-
pis tamošnjim vijećnicima, koji da je »pro-
gje« na Pupnat. No ne potpiše je niko, jer
su ljudi htjeli, da im se pročita naš dopis.

Trojica žrmovskih vijećnika takogjer ne
htjedoše potpisati, a tako nijedan inteligentni
vijećnik u gradu. Okolina načelnikova shva-
ti ovo kano nepouzdanje, i sad se uhvati
drvlja i kamenja, da nagovori seoske vijeć-
nike na potpis. Većina seljačkih vijećnika,
naravno neupućenih, dali se nagovoriti na
potpis. isključeni dakako svi seoski i grad-
ski vijećnici, koji su čitali naš dopis i nji-
hov odgovor, te koji su upućeni, kako stva-
ri stoje. S potpisima te ih sakupiše, ne u-
sudiše se sastavljači s pouzdanicom van.

A eto, dala se prigoda g. načelniku razu-
mjeti, kako, i bez izbora i bez organizacije,
svi neodvisni inteligentni vijećnici, gradski i
seoski, — ne odobravaju njegov rad. Njegova
je dužnost bila, da ih sazove, da čuje nji-
hova mnijenja. Ali on neće. On neće da se
priključi takovim ljudima, ili da njih pri-
ključi sebi, jer on pomiješan s njima, po-
staju svi jednaci; a opet ljudi su koji mi-
sle svojom glavom, te se isto tako znaju
usprotiviti onomu što im se čini zlo, kano
što će odobriti ono što 'im se čini dobro.
Gosp. načelniku se hoće druge okoline u
kojoj prikazujuć se demokrata, može da bu-
de autokrata, i u kojoj on može da se is-
tiče, jer drugih nema. Pomni čitaoc će pi-
tati: pa čemu potpisi novo-izabranih vijeć-
nika, proti našem dopisu, kad mi njih ni-
jesmo kritikovali, jer ćemo njih vidjeti na
djelu stoprv poslije nove uprave? Pak za-
što pouzdanica g. načelniku, kad smo mi
osudili njega i njegovo upraviteljstvo ? Pr-
vo, jer je načelnička stolica po srijedi —
pak se tim htjelo sondirati dno, a drugo do-
kazuje da smo mi imali pravo, kad smo
predbacili apsolutizam g. načelniku, pošto
on za sve općinske čine uzima odgovornost

Ima se — znak da je on sve. Ovo neka bu-

de istobno odgovor opć. vijećniku, koji ka-
že da dok je Dr. Arneri živ, »Korčula ne-
vigja drugoga načelnika«. Ovo kumirsko
isticanje nijednom se svijesnom Korčulani-
mu ne svigja. Ovo je naprosto omalovažava-
prostim riječima govoreć da

 

|

 

PRAVA CRVENA HRVATSKA

jećnika, da ima još vrijednih, sposobnih i
inteligentnih Hrvata na Korčuli, pokraj g.
načelnika, a ako ih on ne zna procijeniti,
to je pitanje — sposobnosti.

Da »opć. vijećniku« odgovorimo na. sva-
ku tačku, morali bi odviše zaći u detalje i
sitnice poput njega, pa i ne bili tako upu-
ćeni u mnomenklaturu hortikulture. No, u
kratko na neke tačke.

Narodna svijest, Što ima narod. svijesti
u općini nije zasluga ni g. načelnika ni op-
ćinske uprave. Niti imamo knjižnica, ni sa-
stanaka, ni predavanja u kotaru. Sve narod
duguje sam sebi. Ako se o narod. svijesti
treba osvjedočiti na opć. sjednicama, sve
one, koji se u tome ističu, ni »opć. vijećnik«,
ni g. načelnik nebi željeli vidjeti u vijeću
— da mogu. Ali oni tamo ulaze, hvala is-
taknutoj narod. svijesti, i preko volje oko-
line opć. vijećnika. Čudno, zar ne? O sta-
nju u Žrnovu, rekli su svoju Žrnovljani.
Račišćani bi mogli zanimivih stvari pričati,
zašto ne imaju školu, radi koje se ipak dr-
žalo toliko seoskih zborova i na istima za-
ključilo da se škola gradi, alise uvijek pre-
šlo preko volje naroda. Pupnačani pako
mogli bi nabrojit cijelu litaniju za to jer je
imaju; uzorna općinska uprava kriva im je
da su potrošili dvostruko više za školu ne-
go li valja, a danas, nakon nekoliko godi-
na već škola prijeti da se sruši. Školskom
zgradom Pupnat je upropašćen. O našim
društvima ne ćemo da govorimo, jer ne že-
limo da nam mraz pada na obraz.

Odbor. Ko ga je izabrao, i ako djeluje u
čije ime? Lijepo, doista! Prohćelo se g. na-
čelniku sazvati petericu, šestericu, te ime-
novati izmegju njih odbor? Mi obični gra-
gjani, koji plaćamo porez i glasujemo, 'za
to ne znamo ništa. Ali ne. U ovakovim se
»odborima« predlažu vijećnici, predlaže na-
čelnik i slično, a ti narode, plati i šuti.
I još vele: nije apsolutizam.

Općinski rad. Za sve što je »Opć. vijeć-
nik« mabrojio, redovito se svaku godinu
predračunavalo. Ako je mudrost i valjanost
izvršiti jednu radnju za koju imaš raspolo-
ženih novaca, tada sva čast i priznanje ide
Antu policijota, koji je upravljao radnjama.
»Opć. vijećnik« nam je imao navesti, što je
općina učinila mimo svoga predračuna, šted-
njom i dobrom upravom.

»Opć. vijećnik« pobjedonosno kliče: »ka-
kva nereda i gdje to molim? ne u općini
uzorno i savjesno upravljanoj, i od novča-
nog odbora strogo nadgledanoj«. Po malo,
braco. U četrnaest godina nije novčani od-
bor pomno prigledao ,općinske knjige. U
odbore novčane, uvijek se biralo ljude ne-
vješte. Jednog gragjanina i jednog vijećni-
ka iz Pupnata, koji ne zna čitat i pisat.
Zašto se u novčani odbor ne metne ljude
vješte i uprav one, koji prigovaraju. Kad se
u novčani odbor hoće da stavi i jednog se-
oskog vijećnika, zašto se ne stavi vijećnika
Borovca, koji pozna knjigovodstvo kao ma-
lo koji vijećnik, a uz to upravi radi uprav-
ljanja zanoveta? Zašto mu se ne izbije o-
ružje iz ruka? Tek ove godine, veli se, da
je odbor prigledao općinske knjige bolje i
revnije. Pa koji je to uzor i red, kad je
ovaj odbor zatražio dnevnik, pitalo se če-
trnaest dana vremena, dok ga se uredi?
Promislite, dnevnik! A bar samo ime kaže
zašto ta knjiga služi. Ne, oslobodi Bože da
mi hoćemo potvorit ikoga na općini nepo-
štenjem. To ne bi mogao ni najviši nepri-
jatelj općine reći. Ali o redu, uzoru i šted-
nji — ni govorit se ne može. Zna li opć.
vijećnik, da predračun za g. 1905. još nije
uregjen? — A morao je biti otrag godinu
dana. | to se zove red! Zna li »opć. vijeć-
nik«, kako stojimo s gradnjom škola, koje
općina izvršuje? Uprava je rekla: potrošit
će se okolo 40.000 K i svak se radovao do-
bro uloženim novcima. Dočim sad već pro-
kapljiva vani, da će se potrošiti do 70.000K
i već se uloženi novci neće isplaćivati. Lije-
pi poso, ljepši red i upravljanje. Zašto »opć.
vijećnik« ne zapita savijesni novčani odbor,
da mu reče u što idu movci, koji se svaku
godinu predračunavaju za jednu općinsku
sisaljku, koje uvijek nemamo i izloženi smo,
da cijeli grad izgori u slučaju nesreće, prem-
da okružen morem na tri strane? Zašto rev-
na i uzorna uprava nije dala načiniti ko-
mad javnoga zahoda — oskudica kojega
je prava sramota na Korčuli.

Stavili bi smo još nekoliko upita »opć.
vijećniku«, ali smo danas odviše oduljili.
Ne želimo, kako prije rekosmo, da nam
mraz pada na obraz, pak štogod i prešuću-
jemo. Ali neka naše riječi budu opomena
svakomu, ko hoće da pokriva narodne ka-
tike — mora i svoje dužnosti savjesno iz-
vršivati. Nije li dorasao — ne može li —
ima drugih. Niti vas svijet propada, niti

ovisi o jednom čovjeku.
Nego dok ove ke pišemo doznajemo,

da je g. načelnik odlučio da sastavi budu-
ću upravu od jednog trgovca ne najsposob-
i koji se kako sam veli, iz
kapetana, ko-
nagovorio, te

o gad poštena ali prosta zanatlije. Proti

 

vi- | zanatlijama nemamo

što reći kao takovim,

uvijek je sjedio jedan u upravi ali ovoga
puta g. načelnik hoće dva, jer ili nema u
svom kolu drugoga, ili ga iz protivnog ne
će. Ne želimo nikomu činiti krivo, pak ne
znamo, da li gospoda, koja imaja spreme
i vremena, da budu opć. prisjednici ne će
da se prime, ili ih g. načelnik ne će. U pr-
vom slučaju je osuditi njih, u drugom nje-
ga. Po gradu se ovaj izbor svakako komen-
tuje. Ko će biti načelnik, o tomu se nepita
ni vijećnike, to se zna i 10 godina unapri-
jed, ali da li ćemo imat upravu, o kojoj se
govori ili drugu —— idemo da vidimo. Iz-
bori su blizu, na 8. tek. Do vidova! Za
hrvatsku stvar i za korist Korčule.

 

Istini na čast izjavljujemo, da nam je naš
dopisnik »Veritas«, bio poslao pred više
vremena jedan članak kao odgovor gospodi
Faziniću i Lupisu. Mi ga nijesmo objelo-
danili s dvojakih razloga. Prvo s toga što
je dopisnik bio sašao odviše na polje osob-
nosti, a drugo, jer nas je sam g. Arneri
zamolio preko jednog svog prijatelja da ne
štampavamo taj odgovor, pošto bi mogao
prouzrokovati prelom u stranci. Ovo na zna-
nje našim dopisnicima i prijateljima u Kor-
čuli. — Primjedba Uredništva.

— oo >
Rusija opet velevlast.
Žarko sunce sini, sini,
U vedrinah od istoka,
Tjeraj mjesec k noćnoj tmini,
Dan da svane s tvoga oka.

Ovih je dana bila Rusija pozorištem do-
| gagjaja, koji bijahu kadri da promijene li-
\ce zemlje. Isprva nesretni rat ma daljnjem
\istoku, zatim kongres zemstava, koje je ras-
| pršio Trepov sa svojom policijom, tada štrajk
Iložača, pa sveopći. Krv potekla na sve stra-
ne, nebo se namračilo užasno, prijetila pro-
\ past zemlji i našao se prorok, koji svojom
| moćnom riječi i nepredobitnim ugledom pre-
\ dobio Zevsa, a srušio u sunovrat sve bo-
| gove, koji do tad vedrijahu i oblačijahu nad
\tužnim ruskim narodom. Još jedan jedini
| podiže smiono mač u ruci, ali »ko se ma-
|ča hvata, od mača će poginuti«.

Sveopći štrajk. Štrajk je počeo megju lo-
|žačima na željeznicama, koji su tražili eko-
\nomsko poboljšanje svog stališa. Njima se
| pridružiše i ostali činovnici željeznički, pa
za tim radnici, te napokon svi zanatlije i
obrtnici. Štrajk je imao iz početka biljeg
prosto ekonomske naravi, a zatim se pre-
tvorio u čisto politički. Mislili su najprije,
da će im se pomoći sa strane vladine, ali
netom razumješe vladine namjere, te opa-
ziše, da dok traje dotadašnji sustav, nije
moguće nadati se nikakvoj poboljšici, stali
tražiti promjenu sustava, svoja politička i
naravna prava, koja uživaju ostali narodi,
a njima njihovi bogovi nijesu dosudili. Pre-

 

 

 

 

 

\trgoše kanale vode, ugasiše umjetnu svjet-

lost, prisiliše trgovce, da ne otvaraju svoje
dućane, zaustaviše željeznice i brzojave, a
| naoružaše se revolverima i bombama, da
\ vladu tako prestraše, te im ova popusti. Sav
\život bijaše zapeo, a revolucija zahvatila
maha po cijeloj zemlji. Ratno stanje bilo je
proglašeno nad mnogim gradovima, a re-
voucioi prijetili još, da će postaviti svo-
ju vladu. Kozaci nemilosrdno pucaju na
svoju čeljad, mnoštvo je ubijenih, a ranje-
nim se ni broja ne zna. Car se spremao,
da pobjegne iz Rusije, bojeći se za svoj ži-
vot. Da je takovo stanje potrajalo još samo
koji dan, za Rusiju se možda nebi možda
više znalo.

Ukaz carev. Usred takoga meteža Niko-
laj podiže svoju ruku, i potpisuje na Wit-
tovo pismo, a za tim ga baca svjetini na
hiljade egzemplara. Dostatna su bila dva-tri
poteza careva pera, da umire sav ogorčen
ruski puk.

U pismu car poprimio program liberalne
stranke. Proglasio nepovredivost osobe, slo-
bodu mišljenja i izrazivanja, pravo sastaja-
nja i sakupljanja, sveopće izborno pravo za
dumu, a što je najviše: podao dumi karak-
ter zakonodavnoga tijela, a ne naprosto kon-
sultativnoga.

Što je cara prinukalo, da popusti volji
narodnoj, a da prekine sa starim tradicijam,
da li njegovo miroljubivo srce, ili strah za
svoj život, ili ponašanje većega dijela voj-
ske, u koju se car ne mogao da uzda, ne

 

pravica jednom pobijedila !

Mir u vasionom carstvu. U jedan mah
opsadno je stanje dignuto, vojnici odaleče-
ni, ulice poprimaju svoje obično lice. Vitte,

legate raznih staleža i uvjerava ih o istini-
tosti carske riječi, te zadaje fsvoju poštenu
riječ, da će se držati ukaza. Jedino je Wit-

đ

a na Wittovo se posredovanje otvoriše ta-
mnice, te iz njih izlazi na stotine nedužnih
ljudi, koji se borahu za ona prava, koja su
sada postala zakonom. Ti ljudi sada vode
velike skupštine, a Trepov je sav kivan, što
ne može da krvavom sabljom zamahne po
njima.

Već novine izlaze bez cenzu-

 

ću da ispitujem. Radujmo se samo, da je|ie je

kao budući ministar-presjednik, prima de- | vj

tova poštena riječ mogla da skloni duhove, e
koji naučni sličnim tobećanjima ne šćahu,

a se i ovoga puta namame. d
Traže im ra političkim zarobljenicima,

re, i slobodno se prodavaju po ulicama gra-

God._1.
dova. Socijalistički listovi niču, a niko ih
ne zaplijenjuješ mu

Još do malo, te će izađi novi zakon o
štampi, kojim će biti zajamčene. još veće
pogodnosti. : ! zo

Car dozvoljava povratak svim političkim
bjeguncima, koje se ne može osuditi zbog
ubojstva. Tako će se do kratko vrijeme vra-
titi na hiljade bjegunaca, koji će cara po-
magati u novoj akciji. Tako ćemo do malo
vremena čuti za povratak Maxima Gorkoga
i popa Gapona i mnogih đrugih.

A i Petar Struve, koji je do sada uregji-
vao u Parizu liberalni list »Osvoboždenie«,
a čije su ideje mogli razabrati čitaoci iz
njegovih članaka što ih donosimo. vraća se
slobodno u domovinu.

Trepov i Witte. Mi dok slavni Witte, neg-
da pučanin, a sada grof, iza kako je sklo-
pio mir u Portsmouthu uz onako lake u-
vjete za pobijegjenu Rusiju, nastoji da pro-
vede reforme, zakazane u ukazu, ima neko,
ko mu ometa račune, a to je glavni poli-
cajski šef Trepov. Žedan je krvi, hoće mu
se glavi jadnoga puka, a jedina mu je za-
bava bila, kad su vojnici pozdravljali raz-
jarenu svjetinu sa mnogokratnim »salve«;
a hrpa bi mrtvih i ranjenih ostala na mjes-
tu. To je pravi boja, koji sada : osjeća, da
mu u Wittovoj eri izmiče tlo pod nogama.
Došljak Witte oteo mu sav ugled na" dvoru,
ne samo njemu, već mnogim drugim, koji
se zahvališe na časti. Tako se odrekao Bu-
ligin, ministar nutamnjih posala, veliki knez
Aleksander Mihajlović, presjednik :uprave
trgovačke mornarice, takogjer se zahvalio
generalni guverner Kijevski i Finski, pa mi-
nistar nastave Glasov, te što je najzname-
nitije, nadprokurator sv. Sinode Pobedonos-
čev. To su sve bili stupovi birokratskog si-
stema, kojim je Witte spriječio pogubno dje-
lovanje. Osobito pak Pobedonosčev. Njegov
rad prikazuju najbolje tri riječi, koje se da-
du načiniti od njegovog prezimena: Pobe-
donosčev, Bedonosčev i Donosčev.

Slavio je pobjedu uvijek, jer mu.car nije
uskračivao ni jednu želju, nanosio je bije-
du cijeloj zemlji, a bio je izdajica svog na-
roda. Bio je svegi proti parlamentarizmu,
proti slobodi štampe i proti naobrazbi pu-
ka. Njegovo je glavno načelo glede puka:
Puku ne treba naobrazbe, dostatna mu je
vjera. Progonio je sljedbenike ostalih vje-
roispovijesti, a Židovi ga najbolje pamte.
Drug mu je u djelovanju ex ministar Gla-
sov, koji je skučio sveučilišnu slobodu.
\Imao je smionosti da mu se opre jedino
\ rektor moskovskog sveučilišta, pokojni knez
ITrubeckoj, o komu se ne zna, kako je
| svršio.
| Ovo su sve kolege Trepova, te ostaviše
| svoja mjesta. Sad je i na njega red, da se
zahvali na časti, da odmori svoje prekrvave
ruke, ali to on još neće. Brani se svakako,
ali zaludu, jer i narod traži njegov otstup.

Ustav ijeljen Finskoj. Rusija je oda-
hla. Ali da bude djelo potpuno, trebalo je
obazret se i na Finsku, tim više što nema
vele vremena, da je ona imala svoj ustav,
koji joj ga naručiše ruski carevi, :

oš je žešća revolucija bijesnila u Finskoj
nego u Rusiji, te je malo manjkalo, da se
ona potpuno otcijepi od cara. Witle je i
ovgje isposlovao najširu slobodu: carjje ru-
ski veliki knez finski, a zastupa. ga gene-
ralni guverner, koji mora biti Finac. Fin-
ska će imati svoj vlastiti sabor, svoju voj-
sku, svoj novac i željeznice. Zajamčena je
nepovredivost jezika. Sabor će se sastati na
20. decembra, te će urediti nove prilike.

Još traju nemiri. Sa svim ukazom ipak
se još čuje o nemirima u Rusiji. Dok car
ne bijaše proglasio slobodu Rusiji, bila je
složna s pukom i inteligencija. Masu su
sačinjavali osim svjetine učenici, i -
ci, i inteligencija, pa i vojnici. Sada, d
e osvanula zora slobode svak se umirio,

trajkovi prestali, samo je još ostala svjeti-
na, koja hoće da izvuče za sebe korist. O-
ma plijeni još neprestance, dućane, ali oso-
bito židovske, jer je u tom
sa svojom vojskom. Inteligencija se umiri-
la, svak se razboriti raduje još. tra-
ju nemiri, to je svjetina, nije imala nig-
da pojma o svojim političkim pravima.
opet velevlast. Šramotni rat na
dalekom istoku utifštio H4 g
što do tada uživala Rusija. Izgubila
je bila čast, a prestala biti velevlast prvo-
F ređa. Ali se srećom o čovjek,
e
j

našao čovjek, koji
AAE RONE
e a m kon te

koji jednodušno zatražio

ova,
va u Rusiji. Ali još nije NOE
narod

d slobodu. Trebalo
E GETE

 

g

 

 

trud i o-

 

 

: