ie za ir Radi + še Pre mana ORSON noT NSS PRE ENE a a. Br. 35 nuara. A da će se to dogoditi, kaže više znakova. Potreba revolucije. : Kako sam spomenuo, ruska revolucija ne- ma onog stožera, kakav je bio francuskoj revoluciji treći stalež. Moglo bi se reći, da je baš u tomu slaba strana ruske revoluci- je, što je ona odveć malo »gragjanska«, ali valja uzeti činjenicu onaku, kakva je. Rusku revolucija nije isključivi proizvod jednog o- samljenog rezreda, koji bi htio faktičnom stanju, što ga je realno predobio, podati neki juridički izražaj u novom obliku wvla- de. Ali ni francuska se revolucija nije iscr- pla u prvom času; ni u njoj nije sve bila razredna borba. Zemstva i oni, koji su im na čelu, spa- daju socijalno u stališ, koji je u okviru re- da apsolutističke i burokratičke vlade po- godovan bilo politički bilo na drugim po- ljima, te je zvanično priznat kao glavni sta- liš u državi. Spada naime u najizabranije plemstvo po krvi i po porezu. Ovi elementi podržavaju političku borbu ne radi vlastite koristi nego radi ideala. Činjenica, što se oni stavljaju u prvi red u borbi za političko radikalne reforme, po momu je mišljenju naj- bolji dokaz objektivne potrebe ove revolucije. I drugi se »intelektualci« bore u prvim redovima u ovoj borbi za idealno dobro; ali dobitak tog dobra ne znači samo zado- voljenje težnja »intelektualaca«, koja već danas predstavljaju važnu zadaću u državi. Ali dok Rusija nije država sa juridičkim oblikom, država se i izobraženi razredi iz- mjenično smatraju kao neprijatelji i kao takovi postupaju. A ovo je stanje stvari lažno i prekarno kao nijedno drugo. Rusija čuti živu potrebu vedrog suragjivanja inte- lektualnih razreda u djelovanju vlade. Da se uzmogne savladati bijedu i neznanje masa, traži se solidarna kooperacija i preg- nuće svih živih i izobraženih snaga u zemlji. To je nemoguća stvar u državi sa policaj- mom vladom i s toga ta država ne može se uzdržati. Kad bi jedan Nijemac htio da sebi pre- doči samo iz daleka borbu, što se u Rusiji vodi izmegju države (vlade) i društva (izo- braženih razreda), neka sebi predstavi inte- lektualnu buržoaziju njemačku, izuzevši viši dio činovnika, u stanju sličnu njemačkim radničkim udruženjima u državi i proti vladi. A i to bez prava glasa i bez gra- gjanskih prava zakonom zajamčenih! Petar Struve. RACIJE Ljudi i prilike u Korčuli. Prekapanja i nove stvarčice. U 24. br. »P. C. H.« o. g. napisali smo članak, u najboljoj namjeri, da otkrivajuć mane i ne- dostatnosti, prisilimo one, koji su zvani, da ih liječe. Kritikujuć općinsku upravu pod vostvom načelnika D.ra Arneri, kadili nije- smo nikomu, pošto mi držimo da je svaki gragjanin dužan savjesno vršiti svoje duž- nosti prama .rogjenom mjestu. Naše su jav- ne prilike, žalibože, takove, da je vrlo ma- lo ljudih, kojima bi se moglo javne slavo- spjeve izricati. No jedva što je naš dopis odjeknuo u gragjanstvu, i elo ti se u br. 26 »P. C. H.« javlja »općinski vijećnik«, da su mnogo riječi, pobije ono što smo uti rekli i da prikaže općinsku upravu čistu i nevinu svakog narodnog i upravnog grije- ha, a g. načelnika Arneri kao providencijal- nog čovjeka, kojemu zamjenika nema. »Op- ćinski vijećnik« je u visokom tonu nagla- sio, kako je naš dopis izazvao »opće ne- godovanje« a iza njega pojavio se g. »Ve- ritas«, da u hator izvanjske publike javi, kako ova hajka na općinsku upravu, t. j. na g. načelnika sastoji od dva tri nezado- voljnika, koji bi se šćeli dočepati načelnič- ke stolice. Premda stvari prikazane od g. »opć. vijećnika«, da se blago izrazimo, vr- ve netačnostima, premda »Veritas«, kano odvjetnik g. načelnika šćeo je da svrne po- lemiku drugim pravcem, mi ipak odložismo pero za dva razloga, Nadali smo se da će se »Veritas« odazvati izazivu gg. Foretića i Lupisa, pak da će kompetentnije osobe od od nas, raspraviti općinske stvari. Drugi razlog bio je taj, što je naš dopis izazvao takovo »opće negodovanje« da je okolina g. načelnika Arneri smatrala potrebnim ob- nadorovati mu jednu pouzdanicu. Šćeli smo dakle pričekati, pak u prvom slučaju pu- štiti kompetentnije da govoru, a u drugom,. odgovoriti na sve, u jedan put. No, niti se porodila polemika izmegju »Veritasa« i spo- menute gospode, niti je pouzdanica obna- rodovana, — red je dakle na nama, da se ma neke stare stvari osvrnemo, i da na ne- ke nove upozorimo, a pomni će čitaoc sam izreći »komu prsten, a komu divojka«. Veli dakle »opć. vijećnik«, da se g. na- čelnik ne podnaša apsolutistički, i ako je »nezadovoljnima« bilo do čega, bješe im se organizovati i postaviti s uvjete. Ovo »opć. vijećnik« veli onako rukava, sad kad su prošli izbori i jer to T. zv. nezadovoljn sastoje iz misaonih i ozbil h ljudi — u opće svih, koji misle svojom glavom — i takovi mislimo, nijesu držali korisnim ni po stranku ni po narod cijepati se i boriti se, jer bi se bilo i u našoj općini dogodilo, što i u tolikim općinama dalmatinskim. Sve se to dade mirnim i skladnim načinom u- rediti samo da je svak prožet dobrim na- mjerama i savijesnim pojimanjem dužnosti, bez obzira na osobnu taštinu. A taštine i- ma i na pretek u nekim dalmatinskim obi- teljima sa naslijednim pravom, i megju nje spada načelnik Ameri. Za svaku riječ, za svaku i najumjereniju kritiku, dovagja se u savez — načelnička stolica. Lanjske godi- ne, g. načelnik bio je zabio čavo u glavu, da boće povisiti općinske prireze. Usproti- više mu se dva svijesna i inteligentna pri- sjednika, i skoro cijelo gragjanstvo. No on računajuć na svoj upliv, što ga uživa kod nekih gradskih i seoskih vijećnika, htjeo da bude na njegovu. »Meni je dosta« reče po- nosno na sastanku vijećnika u tu svrhu sa- zvatih, videć da su za nj seoski vijećnici, kojima bijaše indiferentno, da li se gradu povisi prirez ili ne, i nekoliko gradskih, — uvijek od njega u vijeću nošenih, koji, jer nekompetentni, čine uvijek što im on reče. Prirez ipak nije bio povišen, jer protivna dva prisjednika i jedan vijećnik ponudiše gradu beskamatni zajam potrebitih novaca. Ne, ne iznosimo ovu epizodu radi nje same, nego da potsjetimo »opć. vijećnika« na ga- lamu, koju je tom prigodom bila podigla načelnikova okolina. Nije se tu govorilo je li potrebno povisiti prirez ili ne, može li se naći koji drugi način a da se povišku ,iz- bjegne, — nego se trubilo i mutilo po se- lima, širile se neistine i objegjivanja proti onima, koji su bili proti povišku: da oni hoće srušit načelnika, da oni aspiravaju na načelničku stolicu, da su se združili s au- tonomašima i slične stvari. Prošla opć. sjed- nica, prošle sve ove glasine — dok ih o- pet nije izazvao naš dopis. Gosp. načelnik Arneri i njegovi, žive u takovom strahu radi načelničke stolice, da čim je izašao naš dopis, ončas sastaviše spomenutu pouzdanicu g. načelniku, koju su imali potpisati novo-izabrani vijećnici i župnici selija. Da, naš dopis je izazvao ta- kovo negodovanje u puku, da sastavljači pouzdanice, nijesu imali kuraže ići kupiti potpise, nego za to navili seljaka Kuzmu Kriletića iz Lumbarde, koji, jer prijatelj na- čelnikov, a ne pojimajuć u što bje ukrcan, primi se posla — nu sa sasvim lošim u- spjehom. Pouzdenica, sa općinskom kuver- tom, bje poslana račiškom župniku na pot- pis tamošnjim vijećnicima, koji da je »pro- gje« na Pupnat. No ne potpiše je niko, jer su ljudi htjeli, da im se pročita naš dopis. Trojica žrmovskih vijećnika takogjer ne htjedoše potpisati, a tako nijedan inteligentni vijećnik u gradu. Okolina načelnikova shva- ti ovo kano nepouzdanje, i sad se uhvati drvlja i kamenja, da nagovori seoske vijeć- nike na potpis. Većina seljačkih vijećnika, naravno neupućenih, dali se nagovoriti na potpis. isključeni dakako svi seoski i grad- ski vijećnici, koji su čitali naš dopis i nji- hov odgovor, te koji su upućeni, kako stva- ri stoje. S potpisima te ih sakupiše, ne u- sudiše se sastavljači s pouzdanicom van. A eto, dala se prigoda g. načelniku razu- mjeti, kako, i bez izbora i bez organizacije, svi neodvisni inteligentni vijećnici, gradski i seoski, — ne odobravaju njegov rad. Njegova je dužnost bila, da ih sazove, da čuje nji- hova mnijenja. Ali on neće. On neće da se priključi takovim ljudima, ili da njih pri- ključi sebi, jer on pomiješan s njima, po- staju svi jednaci; a opet ljudi su koji mi- sle svojom glavom, te se isto tako znaju usprotiviti onomu što im se čini zlo, kano što će odobriti ono što 'im se čini dobro. Gosp. načelniku se hoće druge okoline u kojoj prikazujuć se demokrata, može da bu- de autokrata, i u kojoj on može da se is- tiče, jer drugih nema. Pomni čitaoc će pi- tati: pa čemu potpisi novo-izabranih vijeć- nika, proti našem dopisu, kad mi njih ni- jesmo kritikovali, jer ćemo njih vidjeti na djelu stoprv poslije nove uprave? Pak za- što pouzdanica g. načelniku, kad smo mi osudili njega i njegovo upraviteljstvo ? Pr- vo, jer je načelnička stolica po srijedi — pak se tim htjelo sondirati dno, a drugo do- kazuje da smo mi imali pravo, kad smo predbacili apsolutizam g. načelniku, pošto on za sve općinske čine uzima odgovornost Ima se — znak da je on sve. Ovo neka bu- de istobno odgovor opć. vijećniku, koji ka- že da dok je Dr. Arneri živ, »Korčula ne- vigja drugoga načelnika«. Ovo kumirsko isticanje nijednom se svijesnom Korčulani- mu ne svigja. Ovo je naprosto omalovažava- prostim riječima govoreć da | PRAVA CRVENA HRVATSKA jećnika, da ima još vrijednih, sposobnih i inteligentnih Hrvata na Korčuli, pokraj g. načelnika, a ako ih on ne zna procijeniti, to je pitanje — sposobnosti. Da »opć. vijećniku« odgovorimo na. sva- ku tačku, morali bi odviše zaći u detalje i sitnice poput njega, pa i ne bili tako upu- ćeni u mnomenklaturu hortikulture. No, u kratko na neke tačke. Narodna svijest, Što ima narod. svijesti u općini nije zasluga ni g. načelnika ni op- ćinske uprave. Niti imamo knjižnica, ni sa- stanaka, ni predavanja u kotaru. Sve narod duguje sam sebi. Ako se o narod. svijesti treba osvjedočiti na opć. sjednicama, sve one, koji se u tome ističu, ni »opć. vijećnik«, ni g. načelnik nebi željeli vidjeti u vijeću — da mogu. Ali oni tamo ulaze, hvala is- taknutoj narod. svijesti, i preko volje oko- line opć. vijećnika. Čudno, zar ne? O sta- nju u Žrnovu, rekli su svoju Žrnovljani. Račišćani bi mogli zanimivih stvari pričati, zašto ne imaju školu, radi koje se ipak dr- žalo toliko seoskih zborova i na istima za- ključilo da se škola gradi, alise uvijek pre- šlo preko volje naroda. Pupnačani pako mogli bi nabrojit cijelu litaniju za to jer je imaju; uzorna općinska uprava kriva im je da su potrošili dvostruko više za školu ne- go li valja, a danas, nakon nekoliko godi- na već škola prijeti da se sruši. Školskom zgradom Pupnat je upropašćen. O našim društvima ne ćemo da govorimo, jer ne že- limo da nam mraz pada na obraz. Odbor. Ko ga je izabrao, i ako djeluje u čije ime? Lijepo, doista! Prohćelo se g. na- čelniku sazvati petericu, šestericu, te ime- novati izmegju njih odbor? Mi obični gra- gjani, koji plaćamo porez i glasujemo, 'za to ne znamo ništa. Ali ne. U ovakovim se »odborima« predlažu vijećnici, predlaže na- čelnik i slično, a ti narode, plati i šuti. I još vele: nije apsolutizam. Općinski rad. Za sve što je »Opć. vijeć- nik« mabrojio, redovito se svaku godinu predračunavalo. Ako je mudrost i valjanost izvršiti jednu radnju za koju imaš raspolo- ženih novaca, tada sva čast i priznanje ide Antu policijota, koji je upravljao radnjama. »Opć. vijećnik« nam je imao navesti, što je općina učinila mimo svoga predračuna, šted- njom i dobrom upravom. »Opć. vijećnik« pobjedonosno kliče: »ka- kva nereda i gdje to molim? ne u općini uzorno i savjesno upravljanoj, i od novča- nog odbora strogo nadgledanoj«. Po malo, braco. U četrnaest godina nije novčani od- bor pomno prigledao ,općinske knjige. U odbore novčane, uvijek se biralo ljude ne- vješte. Jednog gragjanina i jednog vijećni- ka iz Pupnata, koji ne zna čitat i pisat. Zašto se u novčani odbor ne metne ljude vješte i uprav one, koji prigovaraju. Kad se u novčani odbor hoće da stavi i jednog se- oskog vijećnika, zašto se ne stavi vijećnika Borovca, koji pozna knjigovodstvo kao ma- lo koji vijećnik, a uz to upravi radi uprav- ljanja zanoveta? Zašto mu se ne izbije o- ružje iz ruka? Tek ove godine, veli se, da je odbor prigledao općinske knjige bolje i revnije. Pa koji je to uzor i red, kad je ovaj odbor zatražio dnevnik, pitalo se če- trnaest dana vremena, dok ga se uredi? Promislite, dnevnik! A bar samo ime kaže zašto ta knjiga služi. Ne, oslobodi Bože da mi hoćemo potvorit ikoga na općini nepo- štenjem. To ne bi mogao ni najviši nepri- jatelj općine reći. Ali o redu, uzoru i šted- nji — ni govorit se ne može. Zna li opć. vijećnik, da predračun za g. 1905. još nije uregjen? — A morao je biti otrag godinu dana. | to se zove red! Zna li »opć. vijeć- nik«, kako stojimo s gradnjom škola, koje općina izvršuje? Uprava je rekla: potrošit će se okolo 40.000 K i svak se radovao do- bro uloženim novcima. Dočim sad već pro- kapljiva vani, da će se potrošiti do 70.000K i već se uloženi novci neće isplaćivati. Lije- pi poso, ljepši red i upravljanje. Zašto »opć. vijećnik« ne zapita savijesni novčani odbor, da mu reče u što idu movci, koji se svaku godinu predračunavaju za jednu općinsku sisaljku, koje uvijek nemamo i izloženi smo, da cijeli grad izgori u slučaju nesreće, prem- da okružen morem na tri strane? Zašto rev- na i uzorna uprava nije dala načiniti ko- mad javnoga zahoda — oskudica kojega je prava sramota na Korčuli. Stavili bi smo još nekoliko upita »opć. vijećniku«, ali smo danas odviše oduljili. Ne želimo, kako prije rekosmo, da nam mraz pada na obraz, pak štogod i prešuću- jemo. Ali neka naše riječi budu opomena svakomu, ko hoće da pokriva narodne ka- tike — mora i svoje dužnosti savjesno iz- vršivati. Nije li dorasao — ne može li — ima drugih. Niti vas svijet propada, niti ovisi o jednom čovjeku. Nego dok ove ke pišemo doznajemo, da je g. načelnik odlučio da sastavi budu- ću upravu od jednog trgovca ne najsposob- i koji se kako sam veli, iz kapetana, ko- nagovorio, te o gad poštena ali prosta zanatlije. Proti vi- | zanatlijama nemamo što reći kao takovim, uvijek je sjedio jedan u upravi ali ovoga puta g. načelnik hoće dva, jer ili nema u svom kolu drugoga, ili ga iz protivnog ne će. Ne želimo nikomu činiti krivo, pak ne znamo, da li gospoda, koja imaja spreme i vremena, da budu opć. prisjednici ne će da se prime, ili ih g. načelnik ne će. U pr- vom slučaju je osuditi njih, u drugom nje- ga. Po gradu se ovaj izbor svakako komen- tuje. Ko će biti načelnik, o tomu se nepita ni vijećnike, to se zna i 10 godina unapri- jed, ali da li ćemo imat upravu, o kojoj se govori ili drugu —— idemo da vidimo. Iz- bori su blizu, na 8. tek. Do vidova! Za hrvatsku stvar i za korist Korčule. Istini na čast izjavljujemo, da nam je naš dopisnik »Veritas«, bio poslao pred više vremena jedan članak kao odgovor gospodi Faziniću i Lupisu. Mi ga nijesmo objelo- danili s dvojakih razloga. Prvo s toga što je dopisnik bio sašao odviše na polje osob- nosti, a drugo, jer nas je sam g. Arneri zamolio preko jednog svog prijatelja da ne štampavamo taj odgovor, pošto bi mogao prouzrokovati prelom u stranci. Ovo na zna- nje našim dopisnicima i prijateljima u Kor- čuli. — Primjedba Uredništva. — oo > Rusija opet velevlast. Žarko sunce sini, sini, U vedrinah od istoka, Tjeraj mjesec k noćnoj tmini, Dan da svane s tvoga oka. Ovih je dana bila Rusija pozorištem do- | gagjaja, koji bijahu kadri da promijene li- \ce zemlje. Isprva nesretni rat ma daljnjem \istoku, zatim kongres zemstava, koje je ras- | pršio Trepov sa svojom policijom, tada štrajk Iložača, pa sveopći. Krv potekla na sve stra- ne, nebo se namračilo užasno, prijetila pro- \ past zemlji i našao se prorok, koji svojom | moćnom riječi i nepredobitnim ugledom pre- \ dobio Zevsa, a srušio u sunovrat sve bo- | gove, koji do tad vedrijahu i oblačijahu nad \tužnim ruskim narodom. Još jedan jedini | podiže smiono mač u ruci, ali »ko se ma- |ča hvata, od mača će poginuti«. Sveopći štrajk. Štrajk je počeo megju lo- |žačima na željeznicama, koji su tražili eko- \nomsko poboljšanje svog stališa. Njima se | pridružiše i ostali činovnici željeznički, pa za tim radnici, te napokon svi zanatlije i obrtnici. Štrajk je imao iz početka biljeg prosto ekonomske naravi, a zatim se pre- tvorio u čisto politički. Mislili su najprije, da će im se pomoći sa strane vladine, ali netom razumješe vladine namjere, te opa- ziše, da dok traje dotadašnji sustav, nije moguće nadati se nikakvoj poboljšici, stali tražiti promjenu sustava, svoja politička i naravna prava, koja uživaju ostali narodi, a njima njihovi bogovi nijesu dosudili. Pre- \trgoše kanale vode, ugasiše umjetnu svjet- lost, prisiliše trgovce, da ne otvaraju svoje dućane, zaustaviše željeznice i brzojave, a | naoružaše se revolverima i bombama, da \ vladu tako prestraše, te im ova popusti. Sav \život bijaše zapeo, a revolucija zahvatila maha po cijeloj zemlji. Ratno stanje bilo je proglašeno nad mnogim gradovima, a re- voucioi prijetili još, da će postaviti svo- ju vladu. Kozaci nemilosrdno pucaju na svoju čeljad, mnoštvo je ubijenih, a ranje- nim se ni broja ne zna. Car se spremao, da pobjegne iz Rusije, bojeći se za svoj ži- vot. Da je takovo stanje potrajalo još samo koji dan, za Rusiju se možda nebi možda više znalo. Ukaz carev. Usred takoga meteža Niko- laj podiže svoju ruku, i potpisuje na Wit- tovo pismo, a za tim ga baca svjetini na hiljade egzemplara. Dostatna su bila dva-tri poteza careva pera, da umire sav ogorčen ruski puk. U pismu car poprimio program liberalne stranke. Proglasio nepovredivost osobe, slo- bodu mišljenja i izrazivanja, pravo sastaja- nja i sakupljanja, sveopće izborno pravo za dumu, a što je najviše: podao dumi karak- ter zakonodavnoga tijela, a ne naprosto kon- sultativnoga. Što je cara prinukalo, da popusti volji narodnoj, a da prekine sa starim tradicijam, da li njegovo miroljubivo srce, ili strah za svoj život, ili ponašanje većega dijela voj- ske, u koju se car ne mogao da uzda, ne pravica jednom pobijedila ! Mir u vasionom carstvu. U jedan mah opsadno je stanje dignuto, vojnici odaleče- ni, ulice poprimaju svoje obično lice. Vitte, legate raznih staleža i uvjerava ih o istini- tosti carske riječi, te zadaje fsvoju poštenu riječ, da će se držati ukaza. Jedino je Wit- đ a na Wittovo se posredovanje otvoriše ta- mnice, te iz njih izlazi na stotine nedužnih ljudi, koji se borahu za ona prava, koja su sada postala zakonom. Ti ljudi sada vode velike skupštine, a Trepov je sav kivan, što ne može da krvavom sabljom zamahne po njima. Već novine izlaze bez cenzu- ću da ispitujem. Radujmo se samo, da je|ie je kao budući ministar-presjednik, prima de- | vj tova poštena riječ mogla da skloni duhove, e koji naučni sličnim tobećanjima ne šćahu, a se i ovoga puta namame. d Traže im ra političkim zarobljenicima, re, i slobodno se prodavaju po ulicama gra- God._1. dova. Socijalistički listovi niču, a niko ih ne zaplijenjuješ mu Još do malo, te će izađi novi zakon o štampi, kojim će biti zajamčene. još veće pogodnosti. : ! zo Car dozvoljava povratak svim političkim bjeguncima, koje se ne može osuditi zbog ubojstva. Tako će se do kratko vrijeme vra- titi na hiljade bjegunaca, koji će cara po- magati u novoj akciji. Tako ćemo do malo vremena čuti za povratak Maxima Gorkoga i popa Gapona i mnogih đrugih. A i Petar Struve, koji je do sada uregji- vao u Parizu liberalni list »Osvoboždenie«, a čije su ideje mogli razabrati čitaoci iz njegovih članaka što ih donosimo. vraća se slobodno u domovinu. Trepov i Witte. Mi dok slavni Witte, neg- da pučanin, a sada grof, iza kako je sklo- pio mir u Portsmouthu uz onako lake u- vjete za pobijegjenu Rusiju, nastoji da pro- vede reforme, zakazane u ukazu, ima neko, ko mu ometa račune, a to je glavni poli- cajski šef Trepov. Žedan je krvi, hoće mu se glavi jadnoga puka, a jedina mu je za- bava bila, kad su vojnici pozdravljali raz- jarenu svjetinu sa mnogokratnim »salve«; a hrpa bi mrtvih i ranjenih ostala na mjes- tu. To je pravi boja, koji sada : osjeća, da mu u Wittovoj eri izmiče tlo pod nogama. Došljak Witte oteo mu sav ugled na" dvoru, ne samo njemu, već mnogim drugim, koji se zahvališe na časti. Tako se odrekao Bu- ligin, ministar nutamnjih posala, veliki knez Aleksander Mihajlović, presjednik :uprave trgovačke mornarice, takogjer se zahvalio generalni guverner Kijevski i Finski, pa mi- nistar nastave Glasov, te što je najzname- nitije, nadprokurator sv. Sinode Pobedonos- čev. To su sve bili stupovi birokratskog si- stema, kojim je Witte spriječio pogubno dje- lovanje. Osobito pak Pobedonosčev. Njegov rad prikazuju najbolje tri riječi, koje se da- du načiniti od njegovog prezimena: Pobe- donosčev, Bedonosčev i Donosčev. Slavio je pobjedu uvijek, jer mu.car nije uskračivao ni jednu želju, nanosio je bije- du cijeloj zemlji, a bio je izdajica svog na- roda. Bio je svegi proti parlamentarizmu, proti slobodi štampe i proti naobrazbi pu- ka. Njegovo je glavno načelo glede puka: Puku ne treba naobrazbe, dostatna mu je vjera. Progonio je sljedbenike ostalih vje- roispovijesti, a Židovi ga najbolje pamte. Drug mu je u djelovanju ex ministar Gla- sov, koji je skučio sveučilišnu slobodu. \Imao je smionosti da mu se opre jedino \ rektor moskovskog sveučilišta, pokojni knez ITrubeckoj, o komu se ne zna, kako je | svršio. | Ovo su sve kolege Trepova, te ostaviše | svoja mjesta. Sad je i na njega red, da se zahvali na časti, da odmori svoje prekrvave ruke, ali to on još neće. Brani se svakako, ali zaludu, jer i narod traži njegov otstup. Ustav ijeljen Finskoj. Rusija je oda- hla. Ali da bude djelo potpuno, trebalo je obazret se i na Finsku, tim više što nema vele vremena, da je ona imala svoj ustav, koji joj ga naručiše ruski carevi, : oš je žešća revolucija bijesnila u Finskoj nego u Rusiji, te je malo manjkalo, da se ona potpuno otcijepi od cara. Witle je i ovgje isposlovao najširu slobodu: carjje ru- ski veliki knez finski, a zastupa. ga gene- ralni guverner, koji mora biti Finac. Fin- ska će imati svoj vlastiti sabor, svoju voj- sku, svoj novac i željeznice. Zajamčena je nepovredivost jezika. Sabor će se sastati na 20. decembra, te će urediti nove prilike. Još traju nemiri. Sa svim ukazom ipak se još čuje o nemirima u Rusiji. Dok car ne bijaše proglasio slobodu Rusiji, bila je složna s pukom i inteligencija. Masu su sačinjavali osim svjetine učenici, i - ci, i inteligencija, pa i vojnici. Sada, d e osvanula zora slobode svak se umirio, trajkovi prestali, samo je još ostala svjeti- na, koja hoće da izvuče za sebe korist. O- ma plijeni još neprestance, dućane, ali oso- bito židovske, jer je u tom sa svojom vojskom. Inteligencija se umiri- la, svak se razboriti raduje još. tra- ju nemiri, to je svjetina, nije imala nig- da pojma o svojim političkim pravima. opet velevlast. Šramotni rat na dalekom istoku utifštio H4 g što do tada uživala Rusija. Izgubila je bila čast, a prestala biti velevlast prvo- F ređa. Ali se srećom o čovjek, e j našao čovjek, koji AAE RONE e a m kon te koji jednodušno zatražio ova, va u Rusiji. Ali još nije NOE narod d slobodu. Trebalo E GETE g trud i o- :