Br. 36.

PRAMA GRVENA ARNATOM

U DUBROVNIKU, 18. Novembra 1905.

| Godina I.

 

 

 

 

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i
četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo K 5 i poštarski troškovi. — Ko
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

 

 

 

Utrka patriota.

Dva spljetska advokata, Trumbić i
Smodlaka bili su: negda debeli prijate-
lji. U stranci su prava u Dalmaciji za-
uzimali najvidljivija mjesta. Dr. Trum-
bić, po naravi hladan i zatvoren, vri-
jedio je kao diplomata u stranci. Dr.
Smodlaka naprotiv dosljedan svomu
temperamentu, prepunu čuvstvenosti,
uvijek je više polagao na vanjski efe-
kat. Ta je razlika temperamenata mo-
rala dovesti i do oprečnosti u pogle-
dima, ali ipak to se je negda činilo
njihovim pristašama kao veliko dobro,
jer su se tobože popunjavali. I oni su
se zbilja prama vanjskom svijetu pot-
puno slagali, sve dok nije došlo na
srijedu pitanje stranačkog vodstva. Tad
se raskrstiše. Ni jedan ni drugi nije
mogao da trpi, da ne bude u stranci
prvi ili da s drugim dijeli prvenstvo.
Oba su dvojica velikih intelektualnih

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

retku a koji se više puta

 

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se. Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. —
Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po

tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju.

Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

mena, što kod nas u Dalmaciji mogu
izborne zloporabe. Trumbić je s toga
promislio da združi obe stranke, a do-
bro je računao, da mu u novoj stran-
ci brzo neće niko moći sporiti prven-
stvo.

Smrti Bulatovom, koji i ako je na-
rodnu stranku bio učinio vladinom slu-
škinjom, ipak ju je znao držati i na-
metnuti svoju volju ostalim prvacima,
ta stranka izgubila je u njemu okretna
i lukava vogju, Poslije kratke ere po-
kojnog Vrankovića vodstvo pane u
ruke D.ra Čingrije, koji iskopa stran-
ku iz vladinog zagrljaja. Tim je bio
utrt put približenju do tad do krvi za-
vagjenih stranaka. Ali ovom starom
borcu nije nigda bilo do sjezina vod-
stva, a primio ga se je izrekavši one
značajne riječi: »dali ste mi karkašu,
a ja ću s njom o kraj«. Trumbić je
s toga odma razumio, da je čas zgo-
dan, da se provede združenje strana-

|skijeh saborskijeh poslanika pristao na sje- |
|dinjenje sa Hrvatskom. Danas o tome sve- |
mu potpisan zapisnik«. |

Srbi ovaj dogogjaj radosno pozdravljaju
i nemaju krivo. Oni su pobjednici, jer je
izašlo na njihovu. Pred trideset je godina |
politika rascijepila hrvatski narod i u nj u-|
nijela srpsko-hrvatski spor, koji se je sve'
više zaoštravao i postao pravim gordijskim |
čvorom. Novi su Aleksandri presjekli čvor |
stvorivši dualizam u jednom narodu i od-
rekli se svog dojakošnjeg mišljenja. Tim
su oni sankcijonisali načelo o dvama na-
rodima, napustili hrvatsku narodnu misao /
a srpsku političku misao uzvisili do opće,
narodne ideje. Kako će oni taj svoj korak
opravdati, mi još ne znamo. Sve ono što/
su do sad o tomu pisali, nije nikoga moglo |
uvjeriti, a moglo se je pobiti istim njiho-
vim razlozima od prije.

 

 

* *
Sa srpske strane baš u vrijeme, kad su.
se počeli približivati Hrvatima, bilo je izreče-
\no,

sposobnosti, oba su imala svojih o-
sobnih pristaša. Nutarnja su trvenja iz-
megju njih dvojice kratko vrijeme po-

(ka. Javno mišljenje, koje je sve neu- da težnja Hrvata
\'spjehe na političkom polju pripisivalo zemalja u kojim oni žive, ne može biti vr-
\samo neslozi stranaka, a umorno od hovnim narodnim ciljem. MNačeiu Hrvatska,

za ujedinjenjem

trajala, a kad su iskočila u javnost,

bilo je izmegju njih dvojice sve svr- bliženju. | nastala je fuzija, koja da je

šeno. Što se onda nije dogodilo i u
Dalmaciji sa pravaškom strankom kao

(bilo takta, mogla je biti od daleko za-

mašnijeg značenja. U fuziji vodi glav-

ono pred deset godina u Banovini, u- nu riječ Trumbić. On je postao u ne-

zrok je baš u naglom temperamentu
Smodlake, koji u prvoj navali žestine
nije računao s posljedicama jednog
svog prenagljenog koraka. Dr. Trum-

ku ruku gospodarom položaja.

Tad je iz svoje povučenosti izašao
i Smodlaka, koji je okupio oko sebe

\nekoliko mlagjih nezadovoljenika. Pro-

bić se je kao hladan političar znao o- gram fuzije bio je plod kompromisa

koristiti jednom političkom pogreškom
svoga druga i njega je u javnosti za
neko vrijeme osamio.

raznih pravaca, pa je s toga u mno-
gom pogledu bio neodregjen. Smo-
dlaka je iznio mnogo izrazitiji program.

Smodlaka se je bio po treći put u Neki iz početka nijesu mogli da vide
kratko vrijeme odrekao mjesta prisjed- ipak, koja ih razlika dijeli. Trumbić je
nika pri zemaljskom odboru. U dru- shvatio i prihvatio je bačenu mu ru-
gim prilikama to ne bi bilo od veli- kavicu. Borba je započela opet izme-
kog značenja ni od zamašnih politič- gju starih takmaca. U toj borbi Trum-
kih posljedica za onog, koji bi to u- bić se bori oružjem protivnika, prihva-

činio. Ali onda je to
valo na našu javnost.

eno djelo-|ćajući njegov program, da tako otupi
na se je na- njegove navale i svede ih na čisto lič-

šla prevarena u nadama,, koje je u no polje. Od riječke resolucije pa na-
Smodlaku polagala. Stranka je bila grd- prijed nastala je prava utrka izmegju
no kompromitovana. Trumbić je razu- njih. Tako se objašnjuju i oni vrato-

mio momenat i oslobodio se na laku lomni skokovi, koje je hrvatska stran- nje u sebe dovelo je
ruku protivnika, koji je ipak u duši ka učinila ovih dana u pogledu srp- do toga, da su se obm

\neprestana trvenja, bilo je sklono pri- Hrvatima oni su stavili nasuprot Balkan

\Balkancima. Ali ovo njihovo načelo nije o-|
| no, koje je prvi istaknuo pokojni Starčević

Sabor i učiteljsko pitanje.

Po inauguralnom govoru gosp. saborskog
predsjednika, u kojemu se bio dotakao i
našeg vječnog pitanja, znali smo, kakovo je

bora. Da kažem pravo, govor saborskog

se tješio u nadi da će bar kod gospode
zastupnika biti bolje raspoloženje za bije-
dnog dalmatinskog nastavnika, koji se ne-
prestano bori za opstanak. Ali moje nade
ostadoše puste.

Žalosnim se srcem laćam pera a da na-
pišem ovo par redaka. Nijesam bio prisu-
tan nijednoj saborskoj sjednici pošto dale-
ko, al sam živo pratio saborski rad, kako
su nas novine obaviješćivale.

Zemaljskom Odboru  prikazata osnova

na ona Radićeva, koja nemože zadovoljiti
učiteljstvo. Ali i ako je ova osnova sasma
slaba, nekoja gospoda zastupnici misle, da
su učinili preveć za učiteljstvo, kao što ne-
koji strepu da ih narod ne bi upitao, što
rade. Kao na pr. D.n J. Bianchini. Molimo,
dični don Jure, gdje je bio narod, kad ste
stvorili novu »Hrvatsku stranku«? Gdje je
bio narod, kad ste sakupljeni na Rijeci u-

[Pred skupinom ruskih »modernih«.
Napisao /vo.

Da Vam ih prvo svega predstavim! To

htijeva konvencijonalizam, običaj u dru-

 

Ia

raspoloženje kod ljudi brižnog Zem. Od-|stvu, ili dami po našu kažemo — sklad-

| nost, proti kojoj se doduše »moderni« bo-

\ predsjednika jako me je uznemirio, te sam Te, ali meni ipak ne će upisati u grijeh,

|što ću svoje čitatelje da upoznam s njiho-
\vim časnim ličnostima. Sedam ih je na bro-
\ju, kako vidite, sve izraziti ruski tipovi, s
| najizratijim, najruskijim tipom, autorom pro-
Iletarijatskih pripovijedaka i drama što ih
on vadi »iz dna« velike i — duboke Rusi-
je — Maksimom Gorkim. Ako privoli, naj-
\volio bih mu na onom visokom, namrštenom
\čelu napisati — revolucijonarni socijalist —
\ radikalni anarhist. | time je prvo predstav-
\ljanje gotovo. Eto vam onda Čirikova, ro-

| Saveza dalmatinskog učiteljstva, bez ikakvog &lenog oca »Ivana Mironića«, zanimive dra-
\ proučavanja, bi bačena u koš, te poprimlje- me, što jč toliko obljubiše lijepe gospe i

gospice i trgovački gospari svete Moskve.
Zatim dolazi visoki, mršavi ćaronja, djački
pjesnik Skitalac. Samo da se ne obazirete
\na ime! A onda eto vam bijednog muče-
\nika silne ruske birokracije, s finom bradi-
\com a još finijim gospodskim — pardon !
\— licem, Avrejeva, autora »Crvenoga smi-
| jeha«, u kojemu se časnik za zadnje veli-
\ke vojne silno duševno bori. A ovaj lijepi

u ideji o konfederaciji balkanskih naroda i | cini; resoluciju proti hrvatskom državnom mladi dečko, — to vam je operni pjevač;

\koje bi svaki narod na Balkanu radi samo-
|brane imao prihvatiti, već se tu drugim ri-
\ječima krije svesrpski program, hegemonija
srpskog plemena nad ostalim južnim Sla-
' venima.

Da taj program privedu u djelo, Srbi su,
dakako, preslabi, a razumjeli su da dosa-|
dašnjim šovinizmom oni odalečuju od sebe
mjesto da privlače. Za to su oni pristali na
\ sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, ali pod
takvim uvjetima, da to sjedinjenje znači sa-
mo prvu etapu njihovog konačnog cilja.
| Hrvatski poslanici priznavši dualizam naroda
u Dalmaciji i Banovini pristali su na načelo
srpske hegemonije. U ovomu mi vidimo psi-
| hološki proces, koji se je dogodio u dušama
naših poslanika. Citava naša politička borba
\ovih četrdeset godina nije nas ni korak bliže
primakla sjedinjenju, nego što smo bili u
|početak narodnog preporoda. MNepouzdava-
zadarske poslanike
uli oko sebe i po-

imao pravo. Spasivši tada stranku od skog i talijanaškog pitanja. Mi bi že- čeli hvatat drvlja i kamenja kao utoplje-
preloma, postao je Trumbić njezinim ljeli, da na tomu utrka i dovrši, jer|njaci. U Srbiji sada vlada ustavan vladar,
neograničenim vogjom. Smodlaka je od onakovih skokova može samo da pa to joj daje neku privlačivost. Jednako |

 

istupio sam iz stranke i nekoliko je štetuje hrvatstvo.

vremena stojao sasma povučen iz jav- ,

nosti. Njegovu protivniku brzo je po-!
stalo preusko polje djelovanja u pra-
vaškoj stranci, koja je u saboru bila
manjina, pa je kao takova mogla sa-

mo da vrši kritiku, a jedino putem ovaj buletin, što ga je izdala srpska štam-|se to opet ponovi ? |
romisa sa većinom utjecati na sa- parija pod naslovom »radosne vijesti«: Pp

kom
borski rad. Dugo mu je bilo čekati,
da pomru stariji predstavnici

RRAODAI

Novi dualizam.

U utornik se je dijelio po Dubrovniku

»Megju hrvatskijem i srpskijem poslanič-

narodne kijem klubovima na saboru dalmatinskom
stranke, pa da pravaška stranka za- postignut je potpuni sporazum u narodni-

uzme njezino mjesto.U otvorenu bor- jem pitanjima. Srpski narod priznat posve

bu za premoć nije se pouzdavao, s)
se upusti, jer je iskusio iz prošlih vre-

ravnopravan hrvatskom. Po tome je nesta-
lo srpsko-hrvatskog spora te je klub srp-

\je bilo i onda, kad se je Srbija bila počela
\oslobagjati od turskoga iga. | tad su naši
|prvaci bili oduševljeni za nju, a to nam je
\najbolje posvjedočio pokojni Pavlinović u
| životopisu pjesnika Botića. Ali smo se i
tada prevarili u nadama, pa šta će biti ako!

s
| Nu svakako zadarskim ugovorom ipak
\nije rečena zadnja riječ u riješenju pitanja
stpsko-hrvatskoga spora. Mi smo uvjereni
da viši dio naše javnosti ne će pristati na ta-

ku ravnopravnost, koja jednoj maloj manjini
dava sva prava privilegovanog naroda.

pravu? Da, tu ga narod nesmije ulaziti, tu
se naroda ne bojite, ali kad ulazu učitelji

\i njihova pitanja, onda tek pitate za narod

i strepite, jer ste uvjereni da je narod za
naše pitanje.

Časnom  Radimiriju poručujemo, da se
vara ako misli, da će učiteljstvo morati bi-
ti zahvalno narodnom zastupstvu, jer na
takvoj osnovi, nemamo čemu zahvaliti. Zar
moguće, za to, što je narodno zastupstvo
na Radićeva usta proglasilo »pustom rekla-
mom« Prodanov prelog glede našeg pita-
nja? Zar onom Bijankinijevom nepristojnom
izrazu, koji je doviknuo jednom učitelju,
koji je dao izraz negodovanja, kad su svi
zastupnici glasovali proti Prodanovu pred-
logu? Zar tome možemo biti zahvalni? Ako

o njemu hvaljeno zauzimanje za naše pi-
tanje, poznajemo ga po njegovim govorima
držanim u saboru u svakoj prigodi. On se

domo«. I drugih ovakovih zgoda mogli bi
smo zabilježiti, ali ih ragje prepuštamo.

Dalmatinskom nastavniku ne ostaje dru-
go nego kušati, bili mogao živjeti bez jića
kao što je pokušao ciganin na svom konju.

I ovom prigodom ne mogu ino a da ne
zahvalim velečasnom Don Ivu Prodanu za
njegov neumorni rad za nas bijedne. Naj-
bolja će mu biti zahvala molitva tolikih bi-
jednih učitelja.

Iz ravnih kotara, na Mratinje.

Pučki učitelj.

Ovo je napisano prije zatvora, a prilika je da će
biti tiskano iza zatvora sabora, dakle iza riješenja
učiteljskog pitanja. Op. pisca.

GMOIKQ

| Šalapin pjeva — basist je na carskoj ope-
\ri u carskoj operi u casrkoj Moskvi — da-
\kle »carski« pjevač. Uza nj eto vam mla-
doga pjesnika mlagjih pjesama Tjelešova i
|zadnjega Brunina, lijepa mladića, autora
\još ljepših literarnih radnja.)

| To su vam eto ti ruski »modernik — lju-
di, mladi i za to novi, koji -će- činiti-što?
| Marjanović bi rekao? Ovi su se mladi, »mo-
\derni« ljudi obratili od »zapadno-evropske
| dekadentske, intimne umjetnosti« k — ve-
ilikoj umjetnosti života! A što je to opet —
| velika umjetnost života? Ne pitajmo Mar-
\janovića, jer bi nam odgovorili njegovi —
\on je jedan od prvih i najmodernijih hr-
\vatskih »modđernih« — moderni Ivice i Mir-
iki što ih je autor »Karijere« iznio iz »dna«

misli da je tako, ljuto se vara. Njegovo, | Hrvatske, povrativši se »velikoj umjetnosti

života« Radije da upitamo glavnoga pred-
\stavnika ruske »moderne«, Maksima Gor-
| koga. On će nam odgovoriti za se i za svo-

\boji da mu nebi ko doviknuo: »Cicero pro je u radu i — boli drugove.

| Maksim Gorki, ili bolje i za pravo Alek-
\sij Maksimović Pieskev kaže nam, da je
\bio kuhač, trgovački i pekarski pomoćnik,
\fakin, željeznički sluga, nadničar — svega
(toga po malo. Živio je dakle i sam dijelio
| glad, bol, tugu i nevolju onih ruskih ljndi,
što ih on u svojim djelima opisuje. Ne pre-
tjerava, ne nagagja — sve je to onako, ka-
ko Maksim u svojim spisima iznosi. A za-
(što on to iznosi? On to iznosi, da zausta-
\vi onaj pad. u kojemu će velika Rusija da
|se strmogiavi, da povrati sklad ruskome ži-
\ votu, da rastjera onu gustu maglu, što po-
\klopila »svetu« Rusiju — maglu, što je svi
\— gospar i mužik — u Rusiji udišu i zbog
koje Rusu krv sagnjila, pa — smrdi, pa —
\izrasli čirovi ., I Maksim će sa svojim dru

 

PODLISTAK.

Nekoliko priloga literarnoj
prošlosti dubrovačkoj.
Priopćuje N. I. Gjivanović.
I.

Nakon važnih vijesti, što ih je u zagre- e ove sinove i kćeri: Ivana (r. g. 1669.),
bačkom »Viencu« (br. 16, g. 1891, str.|ci) hvale kao dobra pjesnika. ku (r. 28./1. 1671.), Maru (r. AX. MN
254-255.) i u spljels om »Bullettino di ar-/ O obitelji nje Po pra sam ove po- | Jera (r. 16./VIl. 1674.), Ivana-Frana (r. 23./IX.
cheol. e stor. dalm.« . 1892, i 1893.) datke: Na 14/XI. 1666, oženi se on u Du. 1675.), Gjivu (r. 13. XII. 1676.), Ivana (r
priopćio čuveni naš spisatelj g. Vid Vuletić- brovniku za plemkinju Mariju kćer Marina | /3. //. 1678., pjesnika), Jem (r. 20. VIII. 1680.),

ukasović, očito je da se slavni onaj kor-|Crijevića (Cerva) (mat. vjenč. g. 1664.-70.|i Šiška (r. 3.,/XIl. 1682.), =. '

I. vijeka, što se rodio

 

I
|
\

 

e karakteristično, ovako: »D, Paula Vxor
omi)ni Petri Kanauelouich«,
*

+ e
Duh neumrlog Guaduđića, pjesnika »Osma-
nide«, očitovao se nekoliko i u sinovima
njegovim, a naosob u srednjemu, Sisku,
koji se rodio g. 1633. a umro u septembru
g. 1682. obnašajuć čast rektora dubrovačke

republike. Njega Ignj. Gjorgjić, A. Della-
bella, S. Crijević (Červa) i E Sladović (Dol-

u G

vo...

na (r. g. 1675.), Ivana (r. g. 1677. — pjes-.
nika), Jera (r. g. 1679.) i Šiška (r. g. 1682.).
Na temelju vijesti sadržanih u matici ro-
gjenih g. 1671.-87. (u D. G. P. A.) imao
sam prilike da se osvjedočim kako su ovi
odaci ne samo vrlo manjkavi, nego, što

je gore, gdje i gdje još i pogriješeni.
vo kako bi še gornji podaci dali popu-
niti i ispraviti: Šiško Gjivov Gundulić imao

Na sve sam se ove podatke namjerio u

 

 

 

 

važnosti za literarno i kulturno stanje u Du-
brovniku početkom trećeg decenija prošlog
vijeka. To je, biva, dopis (u kopiji) pisan
talijanski, što ga je pod brojem 29.tim i
nadnevkom 28 I. g. 1822. upravila okružnom
poecaniva dubrovačkom vikarijalna du-
rovačka kurija, a nalazi se u rukop. knjizi :
»Atti curiali degli anni 1821.-1824.« (u A.
D. N.). Za bolje razumijevanje dopisa neće
biti suvišno donijeti neke vijesti o osobama
koje se s. spominju.

Godine 1822., za izpražnjenja nadbiskup-

(r.|ske stolice dubrovačke, bio je generalnim

i kaptolskim vikarom, pa stoga i glavnim
prestavnikom dubrovačke crkvene vlasti, ka-
nonik Pavao

 

, G. P, A.), al do brzo ostade udovac. umbelić; on će biti i potpi-

+ 1637. a umro g. 1719., zvao ne Petar|Drugi put (na 16/XIl, 1668.) oženi se on s spomenutoj matičnoj knjizi osvem onog po-|sao izvornik onoga dopisa. U to je vrije
Krom Kanavelović. Katom kćeri Jera Nalješkovića e od (datka o najprvom Šiškovu sinu Ivanu, o me u Dubrovniku živio i bavio se svojim
Da je to baš tako, u stanju sam i ja|pučke kuće. (Ista mat. vjenč.). m sa kome, ne znam rašta, u toj knjizi nema ni zanatom vrstan štampar i knjižar, Talijanac
donijeti jedan dokaz. Kako je i to poznato, prvom svojom ženom, kako je prilika, nije | spomena. Antun Martecchini (f 25/11. 1835. u 67.0j
Kanavelović se bio oženio dva puta, i to|imao djece, s onom drugom porodio ih je Napominjem ovdje i to, da je na 31.-X.. god. života). Ovaj je megju ostalim knjiga-
e E I za Dubrovkinju nku|nekoliko. Po starim literarnim  historicima | 1674. g. na krštenju drugog onog Šiškova ma u svojoj knjižari o — pošto ih je
u Petra-Frana Stay, a po njezinoj | dubrovačkim znali smo tek za sina mu|sina Jera kumovala — zastupana po vladi- |dao u svojoj knjigovežnici uvezati — i pri-
smrti, drugi put (g. 1706.) za kćer Ivana, vrsna pjetao No službeuo rodo- ci Mari Gundulićevoj — grofica Oktavija- | mjeraka jednog jela u 3 sveska, sa protu-
Boža Antice, ts dubrovačku ku. |slovlje Gundu obitelji, iz k i Margarita Strozzi, a to mu jawačno ima biti "katoličkim načelima, kome je bio auktor —
Om je prva pjesnikova su s sia ulomak ledni švedski knji- (bila strina, biva supruga pukovnika Frana kako s pominje — regbi Hume, To je
1687. u kumovala na u ik i slovenski prijatelj Alfred Jensen | Gundulića, žlarijeg brata više pomenutom zana io David Hume (1711.-1776.), en-
sinovkinje joj Ane kćeri Benedikta Stay,/na str. 82. svoje znamenite knjige »Gun-|Jerovu ocu Šišku. ničar i uz to filozof »deista« i
fizika koae i SEO bilješci e SV nae > » “ . je, Megi . 8 tiču i iijedec ek RESA 0R 3000 i to uzrokom
s u R , poznaje sve ove ove sinove: u ove priloge uvrs s , 0 iza e pomenu ena vlast, svrhom
671.- a (u D. G. P. A) zablješio, što Ivana (r. g. 1669.), Jera (r. g. 1674.), Fra- kome cijenim" da ima meke zanimivosti i da otkloni od Dubrovčana, a naročito od

| *
| neiskusne

mladeži svaku pogibiju nevjere,
onim do

pisom prijavila slučaj dubrov. okruž-
nom poglavarstvu, i zamolila ga, da ova-
kove pogubne knjige na koji način knjiža-
ru Martecchini-ju otme.

A sada evo toga dopisa u hrv. prevodu:
|  Reserv.
| Br. 29.
Slavnomu C. K. Okružnomu Poglavarstvu.
|, Ovomu je Ordinarijatu bilo saopćeno,
\kako se otrag nekoliko dana megju iskva-
|renim mladićima, na koje svašto može upli-
vati, širilo jedno djelo u tri sveska, koje se
u mnogočemu kost sa katoličkim načelima
C misli se da mu je auktor Hume —), i
a se ono sad nalazi kod štampara Mar-
techini-ja, eda mu ovaj, pored moderne
galanterije što ju to djelo u sebi sadrži,
podade još i izvanjski galantni uvez. Da
uklonim, koliko mi to bude moguće, od
duša takovo zlo, dužnost mi je da se obra-
tim prerazboritoj mudrosti Gosp. Savjetnika
s C. K. Poglavarstva vrućom molbom,
neka On, budući Mu povjerena Visoka Po-
licija, izvoli u ovom se poslu zauzeti, i na

 

 

koji način zateći rečenog Martechini-ja, te
mu iz ruka oduzeti tako kužne knjige, pa
ih onda kod Sebe zadržati u svrhu daljneg

dopisi Ordinari
Moki tig
(Nastaviće

 

28. januara 18922.