Br. 38 Upraviteljstvu, da pridruži potrebite isprave, i razjasni bolje svaki trošak, proti kojeg je upućen utok, te kad stignu ti podatci da će odbor metitorno riješiti utok: Općinsko Upraviteljstvo. Korčula, 10 septembra 1901. Načelnik : Prisjednik : Dr. R. Arneri. Rusković. lli podaci još nisu poslani? Kamo riješe- nje g. načelniče ? Načelnik nadalje veli u svojoj brošuri, da glavari i vijećnici znadu sve, i bez njih da E PRAVA CRVENA HRVATSKA iu »P. C. H.«, koji se je bavio frebelijan- skim vrtom bio besmislen, pošto se u isto- mu veli: što je napokon htjeo reći? Ako- prem sam i u onom dopisu čisto i bistro naveo uzrok mog pisanja, to mu ponovno poručujem: ja sam gospodine dopisniče pi- sao onaj dopis jedinom namjerom, da po mogućnosti koristim gradu orčuli,. kojega sam pravi i stari koljenović, a ne kakav došljaković. Sve dakle što sam naveo i na- pisao, ponovno potvrgjujem. Po prikaziva- nju stvari po dopisniku Trnu reklo bi se, da je ono napisano iz mržnje prama Do- menikancima. Što takova nije mogao niko se nije ništa poduzelo. Kad je on u čemu zapitao i poslušao vijećnike, već samo nje- gove glavare, koji mu služe za čauše itd.; pa vijećnici i ne znaju ništa za nikakov po- sao? Načelnik se zar ne spominje zaključ- ka vijeća g. 1901, da glavari nemogu ništa činit bez dogovora i sporazuma S vijećni- cima? Ali od toga ne ima ništa, pošto se je obistinila ona, otrag pet godina od ta- dašnjeg vijećnika g. Fazinića izrečena: da svi zaključci u našoj općini vrijede za 24 sata. ' Još mi načelnik kaže, da premda sam bio | član novčanog odbora i pohvalio upravu i tajnika, nisam se žacao donijeti iz Dubrov- nika cijeli snop br. 35 »P. C. H.«, i dijeli- | ti ih po gradu i selima, a njegove trumbe- tice raznose, da sam i osobno hodio u Du- brovnik da se taj dopis tiska. Što se moje hvale tiče, rečeno je sprijeda, a što se dru- gog dijela tiče, prosta je laž. Premda ni- sam dužan nikome davati računa kud i za- što putujem, navesti ću istinu, u korist i- stog g. načelnika, a da i drugi put ne po- kuša govorit onako s visoka, da tim lakše ljosne o tle. Na 8 novembra otputovao sam Godolom put Kotora, za svoje trgovačke po- sle; a da sam otputovo u Kotor može ga uvjerit njegov adlatus iz ureda, koji piše karte »U. C.«. Dne 10 novembra vratio sam se »Wurmbrandom« u Gruž, jer taj parobrod Korčule ne tiče, a želio sam vidjeti i sina, koji mi se u Dubrovniku nalazi. U subotu bio sam vazdan poslima zabavljen, kad slu- čajno sretnem jednog znanca iz Korčule, koji mi uruči jedan broj »P. C. H.« da ga uručim njegovima, jer da ima jedan dopis s Korčule. Pošto sam i ja pretplatnik lista, odoh ua tiskaru dignuti svoj list, i vidio da je dopis zanimiv, uzeh još četiri primjer- ka znajuć da će me prijatelji na Korčuli sa- letiti, pošto dolazim iz Dubrovnika. |I tako sam dao dvojici prijatelja u gradu, jednomu u Žrnovo, a jednomu u Lumbardu. Nego sad ja pitam: ako je ovo stvar pri- jekora vrijedna, neka onda g. načelnik o- štro ukori sama sebe kojemu nije bilo do- sta što je u »N. L.« tiskao svoju izjavu, nego je donio stotina primjeraka sa sobom iz Zadra, i to unaprijed, koje su njegove trumbetice po svuda dijelile, dva tri dana prije izbora uprave, a da se tako uzbudi što neograničnije povjerenje u g. načelnika. Ako pak nije stvar za ukoriti, čemu g. na- čelnik troši riječi uzalud ? Pri svrsi ću još opaziti: ako je naša op- ćinska uprava, usprkos mojih dokaza, jedna od najuzornijih u Dalmaciji — da kakove moraju biti druge općine u kojima se ova- ko uzorno ne upravlja! Moguće ipak da su dobre uprave bolje od — najuzornijih. A čitaoci nek mi oproste što sam _ovoli- ko oduljio, no meni isto lako leži na srcu korist i dobro naše općine kao i g. načel- niku, pak sam držao svojom dužnosti — izazvan — da i javno ustanem proti nera- du i neistini, kano što sam na svome mje- stu uvijek ustajao. A budem li prisiljen mu- ku štogod da rečem i drugi put. Račišće, 24. novembra 1905. Petar Borovac, stari i novoizabrani viječnik općinski. DACIJE Vijesti iz naroda. | Iz Korčule. Frebelijanski vrt. Po pisanju dopisnika | Tra morao bi čovjek suditi, da je dopis PODLISTAK. Pisma dvojice nesretnika. Vjeran prepis. Saopćio L. K. M. x \ Draga! Tekar sada — pod samu večer — uhva- tih malo vremena, da ostanem na samu. Na samu, a iza toliko gorkih i slatkih ča- sova. To se samo osjećati, ali nikako, ni- kako opisati ne dade! Mila, slatka Albino! Naše se dakle duše sveosve splinuše u jedno, nerazdruživo, vječno! Niko ih nikada više ne odijeli! Je li, da će tako biti? — — Nezaboravni dane! A ja mu se, dušo, vi- diš, nijesam nadao! Pa iza one dvije duge, crne noći, pune za moje srce paklenih mu- j ka! Ah, što sam, Albino, sve pretrpio! . .: »Ti si već ljubio; ti ćeš lako stotinu puta opet ljubiti«. Ove mi se riječi nepre- stano navraćale, zarezale mi se u pameti, srce, nikako mi ne dale mira. Pa da ih je: izrekla ona duša, koja me naučila ljubiti — ona moja prva, jedina i — zadnja lju- | bav, moja nezaboravna Albina! Nemoguće! Nemoguće! — | \ma, nego se je jedino istaklo, da bi mno- u mom dopisu opaziti, osim dopisnika Trn, | jer se nije ni iz daleka reklo išta proti nji“ e bilo, kad bi frebelijanski vrt bio pri pučkoj školi gradskoj i to s razloga, što je zavod Domenikanaca puno više daleko, a ne 2 minuta, kao što Trn kaže i s toga, što siromah tamo nema pristupa, jer se ta-| mo plaća. Koliko je u ovome zlobe i neisti- , ne pozivljem se na cijelo gragjanstvo, pa 1| na samoga dopisnika Trna. Nesmisleno je/ dakle spominjat neprijateljstvo prama menikancima, jer svrha njihova zavoda sva- | komu je dobro poznato, a ne samo dopis- | iniku Trnu. | Pišuć pako o nač \bio tobože onaj, koji je pre \skom Odboru, da se Domen frebelijanski vrt, ne bi znao ! javio, jer ako se je ono pisanje odnosilo na načelnika, a nije istinito, on bi sam bio, to i oprovrgao, i fim u laž utjerao one, ko- ji su te glasove po Korčuli posijali, ali ni- kako dopisnika V. Tomu bi se pako po, gotovu obradovao ja, jer bi se nadao, da će ,Pokrajinsko Vijeće već jednom riješiti. molbu Mjesnog Vijeća, koja tamo leži već, punih osam mjeseci. — | Sa mutne Neretve. Opet o kot. poglavaru. U svoj Dalmaciji ne zgagja se ko što u nas za biranja načel- nika i prisjednika, jer nigdje poglavara do našega Grih-ona. Zamiješao puru i kaurmu u obim općinama e da bi i_on poput sa- vjetnika Seiferta što dobio. Pun arar besti- ma javno je isasuo ovih dana, što nije vla- da njega na mjesto Seiferta dekorirala. Iz- bori načelnika, u obim općinama neretvan- skim, nijesu ispali po njegovom naumu, pa sada, na sva usta, ko mahnit viče i prijeti, da će visokoj vladi predložiti, da njegove kandidate postavi za općinske upravitelje. To njemu svakako treba, jer inače vlada ne može znati za njegove zasluge. Mi mo- limo visoku vladu, da mu se smiluje, e da nije više za rugo; svi njegovi pisari, kon- | go bolj elniku, kao da bi on poručio Zemalj- ikancima dade zašto se je Trn "cepiste su avancirali, dekorirani su, a on _ja- dan, u najgorem kotaru, bez komad križa! Neka ga imenuju savjetnikom, e da ga se u Zadru nauživaju, kao što su ga se nau- živali Imoćani i mi Neretvani. Ako nas vla- da ne može uslišati, a mi ćemo bar za godinu dana uvijek iznositi njegove vrline e da svak uvidi, kako je i vlada nepraved- na s njim. Do vidova. | Iz Benkovačke okolice. Nova opć. Uprava u Benkovcu. Na 22 o. m. izabrala se nova općinska Uprava u Benkovcu. Izabrani su, načelnikom g . Miho Novaković, prvim prisjednikom Jozo E. Ivan- ković iz Benkovca, drugim Frano Jakovčev. iz Benkovca, trećim Todor Miović (Srbin) | iz Benkovca, četvrtim Drago Plajonić iz| Benkovca, petim Ivan Troskot iz Banjevaca | a šestim Niko Malešević iz Benkovca (Sr-/ bin). | Dok se radujemo izboru načelnikovu, ža- | limo što se nije uzelo u obzir i težake a i, okoliš. Molimo, u eminentnoj težačkoj opći- ni jedan sami crvenkapa stoji u upravitelj- stvu. Ljudi, nemojmo tako bagatelizirati se- ljaštvo. — Plemenito rodoljubno djelo. Gosp. Dujo Baranović posjednik u Benkovcu poklonio je općinskom Upsaviteljstvu u Benkovcu ve- liku svotu od 10.000 k za gradnju nove, školske zgrade u Lisičiću za Lisičić i Pod- | gragje. Dićni starina obrazlaže svoj dar, da. je najviše iovio u Lisičiću i Podgradju i da/ mu za to nije niko reko ni tamo se, dok je on uvjeren da im je nehotice počinio koju malu poljsku štetu. Gosp. Baranović pokazao je već mnogo puta djelom svoje rodoljublje. | ovo je djelo dostojno svake pohvale. Živio! — Predaja duhana. Na 22 o. m. svršila je preže duhana. Duhan se je prilično plaćao. ežaci su zadovoljni. Prvi put na 31. 0. m. slabije se plaćao, ali u opće prilično. Prva godina je da goje, pak su i neuputni. Na- dajmo se, da će do godine biti bolje. — Bratoubojstvo. Na 18 o. m. dogodio se nemili slučaj krvi u Vukšiću. Jerko Leden-' I I A ipak je tako! Ta sam sam u svoje uši I sve paklene srde iz njezinih usta čuo. na dušu. Moja sjele mi na prsa, na srce, okolica tumačila moj nemir i uzbugjenost fizičkom indispozicijom, i ja sam zbilja osje- ćao fizičku klonulost — duševno i fizički iznemogao, ništa nijesam pojimao, za ništa se brinuo. | sada me još ježuri 2 sjetim onih dviju noći. Prve, ne mogavši. nikako usnuti, ustadoh na dvije poslije po- noća. Vaše je milo mjestance mirno ležalo. u zagrljaju tihe noći, a ja sam — otrovana srca — gledao na nj i — mislio. Mislio? Ne, nijesam mislio ništa; tekar sam osje ćao, da je za mene sve, sve svršeno. U ta-. mnoj noći, u gustu mraku čitao sam jasno svoju osuđu, potpisanu mi od najmilije ru- | ke, izrečenu od najslagjih usta!.. Oh, draga, da mi je moguće predočiti Vam dio barem onih muka, što ih podne- soh! — — Ali, koli obilno, raskošno mi sve te mu- ke naplati, slatka prijateljice moja! U ono- me nezaboravnome trenutku, u neposrednoj blizini onoga srca, na koraljnim onim usni- cama, sve, sve zaboravih i — požudno se po prvi puta u životu svome napojih opoj- na napitka ljubavi... opadu, kada se. \ | Zadru j \lište ne odg ko iz Vukšića ogragjivao komad općinskog |j išta za krmaca. Dok je on ogragjivao, i na nj njegov brat Petar puškom, te jadan Jerko nakon malo preminu. Bratou- bojica sam se je predao Benkovačkom sudu. Hrvatske pučke knjižice. Kod Hrvatskih pučkih knjižica nastalo je nekoliko promje- na uslijed premještaja učitelja. Kod hrv. puč. knjižnice u Pristegu na mjesto g. Do- minisa imenovan je knjižičarom g. Ivo Ko- lanović učitelj, a kod Stankovačke na mje- sto g. |. Krstića g. M. Dominis. Knjižnicama želimo najbolji uspjeh dok ih preporučamo rodoljubima da ih pripomognu bilo novcem bilo knjigama. — Porezna rubljačina. Ovih dana rubač po- reznog ureda traži da utjera izostali po-| rez. Moramo priznati da rubač g. Modri- nić zaslužuje svaku pohvalu radi lijepog postupanja s narodom. — Osugjeni. Stevan Ratković iz je osugjen od porotnog suda u Zadru na! godinu dana teške tamnice, što je umorio | Spiru Citlaku iz Ceranja, kako vam je bilo. za nava Ceranja bio | ženu, odgogjena je rasprava do proljeća. — | Oružništvo. Kolaju glasovi, da će svaka oružnička postaja u Benkovačkom kotaru biti povećana za jednu silu i to radi zlo-, djela karinske republike, koja su iznešena u »Hrvatskoj kruni«. — | Mlini u Stankovcima. Na 27 o. m. bla- | goslovljeni su mlini u Stankovcima, Blago- | slovu prisustvovali su mnogi iz okolice. Bilo sretno! Crkva u Stankovcima. Crkva u Stankov- cima već je pokrivena novim crjepovima, do malo će i župski stan. Pitanje je, kad će biti dogotovljena crkva u Banjevcima. — »Svačić« koledar. Hrvatska knjižarnica u | avlja da svaki kupac »Svačića« do-/ bije na dar Strosmajerovu sliku. Ovih dana'| nekoji iz ovih strana naručili koledar, ali. slike nema. Zar onaj koji naruči, nije ku- | pac? Do znanja knjižamnici. Vremena. Vrijeme .amo uvijek isto. Kiša, pak kiša. Bijednom težaku zaprijećena je | jesenska sjetva. | | Iz Nadina. Neophodna potreba pošt. i brzojavnog ureda. Benkovačka općina broji 27 sela, od kojih osim Benkovca, kao sijela općine i drugih ureda, jedino selo Stankovac ima poštansko-brzojavni ured u XX. vijeku. Na 63 1905 upravilo je selo Nadin sa okolnim selima molbu ministarstvu trgovi- ne, da se u istom selu, negdašnjem Nadi- nium gradu, podigne pošt.-brzojavni ured, | jer od Benkovca do Nadina ima preko 11: kim., kao od Zemunika do Nadina. Od Na- dina do Smilčića u istinu su sama 4 kim. puta, ali ova dalečina mala prispodobiti se. ima lokvi, koja dijeli Brodaricu sa Zadrom, jer od listopada do konca ožujka tu leži neprestano voda, koja priječi prolaz iz Na-| dina u Smilčić. | Poštanska uprava sasma je dobro učinila što je podigla na Brodarici pošt.-brzojavni | ured u mnogo manjoj dalečini, nego li je od Nadina u Smilčić. Državni činovnici, kad bi se pješice prošetali od Nadina do Smil- čića od 1/10 do konca ožujka i dalje, shva- tili bi, kako je bijednoj raji u ravnomu kotaru. Za usavršenjem jedne ustanove teže sve prosvijetljene države. Poštanska uprava na- šla je shodnim podignuti poštansko sabi- ralište u Nadinu već 1/8 1902, koje sabira- ovara ni najmanje potrebami i zahtjevima vremena, niti u Nadinu, niti u njegovoj okolici radi novca, radi preporu- čenih pisama, radi paketa, što primaju stran- ke preko Benkovca. Poštanski listonoša iz Benkovca ne nalazi vazda stranke kod ku- će, s toga nosi natrag novac, preporučena pisma i pakete. U ovim slučajevima stranke (osobito ako je veći iznos novaca, ili su važna preporučena pisma) imadu gdjegod prevaliti 22 klm. u dolasku i polasku do Benkovca. Nadin pak sa okolicom ima i druge u- slove za poštansko-brzojavni ured. Ovdje je župnički ured. Nadin sa preko 500 stanov- nika ima već početkom ove godine »Kato- ličko-hrvatsku seosku blagajnu za štednju i zajmove«. Njezin djelokrug obuhvaća se- la Rastević (500 duša), gdje ie župnički ured i pučka škola; Korlat, gdje je župnič- ki ured i gdje se kani takogjer [Tie pučka škola i Polača (700 duša). U najbli- žem dodiru sa “"Nadinom na carskoj cesti, tik uz brzojavne stupove, gdje je prolaz PAJIEvIE i trgovina iz Bukovice do primor- ja, iz Zadra do Benkovca i obratno, jesu | donji Biljani su preko 300 stanovnika. Isti pak poštarski paragrafi stoje za pošt. brzo- | | | | | \ | | | | | Al, zašto ono nije dulje: potrajalo — za- avni ured u Nadinu, jer po $ 8 (Bollettino delle ordinanze br. 124. 1899) za ured lil razreda a stepena dosta je da ima- de na godinu ukupnih pošiljaka u do- lasku i polasku ili ti mjesečno 170 (što t. doznaka, preporučenih, paketa, uloža- a i drugih pošiljaka, za koje se izdade rimka). Uzme li se u obzir da broj poši- jaka za Nadin i okolicu iznosi m preko 300, koji broj će se skoro čiti novom godinom, kada budu i kotarska poglavarstva opremala strankami sve nalo- ge, obavijesti itd. poštom poput kotarskih sudova, tada se vidi to veća potreba i pra- v kaz prijeke potrebe za spomenuti ured, na koji upozorujemo. Novom će se godinom podignuti na novo u Nadinu c. k. oružni- čka postaja na isključivo raspoloženje c. k. kotarskog poglavarstva u Benkovcu i c. k. kotarskog suda u istoj varoši. Sakupiv ujedno sve izložene potrebe, očita je prijeka potreba da se Nadinjanima što pri- je udijeli i otvori poštansko-brzojavni ured. Nadinjanima megjutim nasuprot na sva- u javljeno, dok Šimi Orloviću Grginu iz Bu-|čije čudo, niti se je jošter udijelio pošt.- daka, koji je htjeo umoriti svoju vlastitu przojavni ured, niti im se odgovara na nji- hovu pravednu molbu potkrijepljenu neo- borivim dokazima. — MNadinjani. Iz Ljubljane. Zagrebačko pjev, druš. »Kolo« u Ljublja- ni. Teško, da je bijela Ljubljana zadnjih go- dina vidjela onako srčanog, oduševljenog dočeka, što ga samo bratska ljubav spremiti može, kakovim su ono njezini stanovni- ci, bez razlike stranaka, neki dan dočekali »Kolo« iz Zagreba. Tom se je prigodom baš očito u svoj svojoj impozantnosti vidjel ona velika, jaka ideja, što nas već davno veže, pa je kadra, da nas u jedno stopi a pred onim jakim vragom, koji hoće da nam obojici na vrat nogom stane. To odušev- ljenje, taj zanos vladao je u duši svakoga u Ljubljani Slovenca, a oduška mu je da- vao, gdje je samo mogao. — Proi. pozdravljajući zagrebačke goste, rekao je, kako se svakom prilikom ističe hrvatsko- slavenska uzajamnost. Ali_nije dosta čuv- stvovati —- treba i raditi. Časni posjet »Ko- laša« jedno je od takovih plemenitih djela. Dao Bog, te nam to značilo nastavak prave, istinske naše uzajamnosti! Braću Hrvate ne možemo sjajno primiti, ali eto im za to naše iskrene ljubavi! Vlada kao da nas je htjela omesti, zabranjujući po nekakovu $. ophod pri dočeku. U zadnji ga čas dozvoli uz opasku da se ide u »pojedinim gru- pama«. Prigodom kocerta oduševljenje je preuzelo silna maha. Svaka slava, kako je to već običaj, svrši večerom i zdravicama. Ivkanec je istaknuo one povjesničke momen- te, za kojih su se Hrvat i Slovenac kao je- dno osjećali. Kada je iz ilirizma spomenuo Vraza, dvoranom za ori urnebesni Slava Taj vez, koji nas je kroz stoljeća spajao, doveo nas je danas u Ljubljanu, a do dine vidjet ćemo se u Zagrebu. — Stritof je govorio na ime muškoga zbora »Glaz. Matice«. Stojimo pod utiskom današnjega dogagjaja, koji je kader da bude velevažan za kulturni razvoj Jugoslavena. Put su nam pokazali »Kolaši«. Neka se osnuje jugosla- venska pjevačka sveza. Uvjete već sve i- mamo. Treba samo rada i volje. — Staro- sta ljubljanskoga »Sokola« zanosno poz- dravi »Kolo«, a za njim ustade Dr. Ravni- har. Pozdravlja »Kolo«, koje je već otrag 38 godina napravilo izmegju nas prvu sve- zu. To je važan politični čas. Nije politika samo raditi za opće izborno pravo, praviti na sastancima resolucije i t. d. — politika je i raditi za narodnu kulturu. U tome pogle- du češki je narod od 6 milijuna na istome slupnju sa germanskim od 50 milijuna! Mi Slovenci imamo već svoju universu »Glazb. Maticu«; dio svoje universe poslali su nam i Hrvati. Nazdravlja slobodnomu hrvatskomu uarodu, a u prvome ređu »Kolašima«, koji utiru put k slobodi! -— tako dalje odušev- ljenju, zanos, ushićenje sve je više raslo, a našlo je krasna odjeka u zanosnoj opro- snoj besjedi g. Sveteka. —. Na svoje sam oči gledao i čisto srcem osjećao taj zanos i to iskreno oduševljenje, koje je kadero da te bar donekle rastrese i razvedri u ovoj po- litičkoj atmosferi, koja te duši. — Mihajlo. Iz Korčule. Piše nam naš redoviti dopis- nik otamo, da će čim skupi neke podatke odgovoriti D-ru Arneru na njegovu izjavu tiskanu posebice, i u »Narod. Listu«. Primili smo i jedan dopis od gosp. Lu- pisa, o istoj stvari, ali radi prenatrpanosti gradiva donijet ćemo ga u idućem broju. GVO IKQ vostru-: o na spomenuti ured, Ali još je jedan do- |, a. tritof P / mah ovdale iz go- | čitanje \maručaj — i ja Vas opet osjetih REMO o God. 1. mmm Dvojica od Velike Austrije. - Antonija Su- Ze ko a i ako ni I ako - io kk Mai 1epri . S nato ne , da su sami vecijeli demokrati sao da su oni uvidjeli s kim imaju posla, naime s jednim smušenjakom, pa da su g. Sumarića . mili. Za njegov list, on ni naći urednika. To te pravi uzrok OČNI" Nije sisa. ća p zionom Fi: 0 stina, m _Hr- vate u državnom odboru Velike Austrije, nego je istina, da sam ja bio u uredništvu -Osterreicha« kao novinar, a to tenim načinom zaslužim krvavi. komadić ha, naravski bez obzira na moje mnije- nje o politici, koj u tjeraju oko »Gross- Osterreicha«. Nije istina, da je meni do- dijala hrana kod fratara crnih, pa i u biskup- skom sjemeništu, nego je istina, da sam ja za vrijeme dok sam putovao, da prou- čim ekonomsko i političko stanje Dalmacije obratio na one, kod kojih obično nagju potporu djaci i novinari za vrijeme ferija, pa nalazeći se u hrdžavih okolnosti, nije mi ni moglo kod iratara crnih kao i u bis- kupskom sjemeništu dodijati hrana, ali ni- jesam ipak htio za onu koricu kruha pro- \ + dati ili barem zatajiti svoga uvjerenja, te \sam u dogovoru sa mojim drugovima Miš- \kovichem, Radulićem, Bogdanovichem i t. d. \hitio izdavati jedan slobodoumni socijal-de- \mokratski list, pa žalim, da sam morao či- tati u cijenjenom listu »Prave Crvene Hr- vatske« onu navalu na moju osobu kao i \ma blagodat, koja mi je bila pružena u Du- brovniku. Nije istina, da drugovi brzo ra- \zumješe, s kim imaju posla, pa da me ot- praviše, nego je istina, da sam ja i drug \Miškovich, presjednik »Federazione fra la- \voratori in Ragusa e suo distretto« došli u upravu »Hrvatske dioničke tiskare«, te.una- pred platili tisak za list i kad je isti list od naslovom »Zemlja i sloboda« bio već \u tiskari složen i ja obavio zadnju korek- \turu, onda po nečijem nalogu, prije na je- \dan dan kad je morao izaći, upravitelj »Hr- \vatske dioničke tiskare« poruši slog, a iste imovce, koje je primio nama natrag vrati, \jer da dioničarima hrvatske tiskare, koji su \većinom popovi ne konvenira, da se u nji- \hovoj tiskari štampa jedan slobodoumni | socijal-demokratski list. Zatim sam se obra- tio na gosp. Pasarića, upravitelja »Srpske dioničke tiskare«, vlasnika i urednika »Du- \brovnika«, ali kad me je i ovaj odbio —a \drugih tiskara i nema — onda je jasno što sam morao otići iz Dubrovnika. Ako pošto- vana »Prava Crvena Hrvatska« pruži garan- \ciju, da će se u istoj tiskari, gdje se i ona tiska takodjer tiskati i moj tiskopis pod istim | naslovom »Zemlja i sloboda«, to ću . eča doći tamo, te ga po- davati. — Bilježim se s visokim po- m — U Beču, dne 23. studenoga 1905. — Amntonije Sunarić, novinar. (Beč, \XVIII. Bezirk, Wahringer Giirtel, N.ro 3.) I | četi iz | Gradska kronika. Izbor općinske uprave. U četvrtak se je birala nova općinska u- prava. Još nikad tiše i mrtvije nije bio o- \bavljen kod nas nijedan izbor. U općin- \skoj vijećnici osim vijećnika i novinskih izvjestioca nije nikoga drugoga bilo. Na- mjesništveni savjetnik gosp. Nasso pozove gosp. Dr. Pera Čingriju, kao najstariji po godinama, da otvori vijeće, koje ga opet imenuje predsjednikom. On pozove gospodu Antuna Miletića i Dr. Iva De Giulli, da mu pomagaju, pa pozove vijećnike da cedulja- ma biraju načelnika i šest prisjednika, sva- kog ponapose. Načelnikom bude jednoglas- no izabran Dr. Pero Čingrija, a isto tako prvim prisjednikom g. Antun Milić, dru- gim g. Mato Katičić, trećim g. Antun Ucović, četvrtim g. Andro Puljizević. Za petog i še- stog prisjednika dvanaest je pravaških vi- jećnika nosilo za kandidate gospodu Gjura Kovačevića i Antuna Miletića. Protivna stran- ka glasovala je za gospodu Mata Kesoviju i Dr. Iva De Giulli, koji su bili izabrani sa 19 odnosno sa 20 glasova proti 12 pra- vaških glasova. Po dovršenom izboru gosp. načelnik sjeti se smrti pokojnog prvog op- ćinskog prisjednika Ernesta Katića, koji je bio biran i u novo vijeće, te pozove vijeć- nike, da se u znak poštovanja podignu na noge. Zatim u kratkim besjedama ocrta bor- "a 4 | “Još sam svejednako pod slatkim, što ne mogoh slobodno privinuti na svoje sebi ovijenu, osjetih Vaše srcu — Vašu du- sivim dojmom jutrošn grudi ona prsa, slobodno obasuti prvim, či- |šu. | u taj tren dogodi se prvi put u mo- ino očekujem Vaše pismo. Ne te. stim cjelovima one mile usne, ona nezabo- me životu: moje se usne dotakoše Vaših. govorite čim prije, a odgovorite, dušo, ona- ravna lišca, pa se u toplu zagrljaju — za- Sto Vam i& Albino, u onaj čao govorilo iko kako osjećate. Budite mi, što mi dosele boravivši svijet, zemlju, sebe, sve — vinuti moje srce ? .. Što ste čuli? — Što ste osje- bijaste. visoko na krilima ljubavi i slobodno piti sa | tili ? — , S Bogom, slatka, jedina prijateljice srca mednih usana ljubavi svoje? Da sam znao, da sam mogao govoriti, moga ! Kako da opišem onaj nezaboravni čas, bio bih Vam rekao: »— Evo, dušo, ovaj Vijekom Vaš. kada osjetih onaj topli zadah ljubavi, kada | prvi cjelov — jedini, što ga u životu utis-| S, 5. XI. u neposrednoj blizini čuh kucaj onoga sr- nuh na ženska usta — neka ti odgovori na| Na polasku, pun otajne tuge, što mi sr- ca? — — Nemoguće, nemoguće ! Ničega, sva pitanja, neka ti služi odgovorom na sve ce kida, buljeći kroz tamnu noć tamo, gdje ničega se ne sjećam; samo znam, da sam \ono, što me mišljaše pitati. Neka ti prvi lostavih cijelo srce svoje, šaljem Vam i opet edvice izustio : »Hoćemo li se vazda ovako | cjelov reče, što ti moja duša, srce moje go- isrdačne ve, želeći Vam svaku sreću, jubiti?« — | sjećam se, da sam čuo: »Je vori. Primi u njemu moju dušu, moje srce, (svaki i blagoslov! li, da me ti isto ljubiš; reci, da me ipak svega mene. Tvoj, sav tvoj, samo do mi čim pišite mi sve seliceo, ljubiš! Tebi je, dragi, teško; ti moraš da vi !« na dugo — pi i sve, što mi m silno trpiš !« Toga se samo: gm sve, To Vam je, u onaj tren, za prvoga naše- naustice kazati. ono bijaše: s sve je drugo u s toj O i ga cjelova — — lopazili ... .« ali ne dovršiste? A Je MEDA de! Po prvi st u govorila doe Jdiei rijatelja, na |S Bogom, do skora vidova ! naručaju mila bića, po prvi put u životu (čigovu licu čitaste najint i bol... 6. XI. borim se pra bića, koje e sve na M i čuli, li j& raznmjeli, slat- Za vazda i samo Vaš. svijetu, pa uopće po prvi pu se u o- no? — ovim pismom napisane nome zagrljaju — zagrljaju čiste a jake lju- Ovdje prekidam. Moram ponovno u druš- A ove riječi: » ti mogaše > bavi ! Previše, za ovo otro- |tvo, da se u sebi kldam na nakon toliko vtemena, da učiniš nešto, što vano srce, koje u onaj tren sve, sve zabo- | neprestana pitanja: ti je? ti je? Iće nas za uvijeke rastaviti?1..« Opaska ravi — plivajući u n dosle kulenoj | — e i RR A pNAMMMAČA) : RE ,— za čas da nastavim. Kasno li u no-| Kratko potraja, i mi si opet padosmo u |ći, Vani je tako crno, tako tmurno gate