Br. 41. U DUBROVNIKU, 23. Decembra 1905. RAM GRVENA HAMA Godina |. M četvrt godine surazmjemno; za inozemstvo K 5 i polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto poštarski troškovi. — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. retku a koji se više puta Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Božićnja noć. Božićnja noć! Već ova sama pomi- sao instiktivno vedri lice, radosti o- buhvata grudi, opaja zanosom svačije srce bez razlike spola, stališa, dobi. Božićnja noć ne može niti nas da hla- dne poput mramorke ostavi. Uz za- jedničko ono veselje ona budi u pa meti našoj uspomene, koje su se kroz dugi broj vijekova slijedile u povjesti ljudstva i javljale se na pozornici o- voga svijeta, te ostavile za sobom gdje jače, gdje slabije tragove nama na raz- matranje i pouku; ona nam razgrijeva duh nadom, da nakon oblačnih dana, prokušanih momenata u životu naro- da našega, nastupit će vedriji, mirniji. Eto na dugom nizu godina nabraja se tisuću osamsto i devedeset i deve- ta godina*) od kada se je zgodila ne- ka pojava, čijoj spomeni nijesu mogle ni najmanje oteti sviježosti ni dugi vi- jekovi, ni zastarjele predsude, ni ljud- ske strasti: ona nam se kaže u napunu svoje krepčine bez nabora starosti na licu, što dugotrajno vrijeme običajno udara. Sred mrzle noći, kad cijela narav izmorena počiva, u srcu crne zime o- namo u malenomu i gotovo nepozna- tomu mjestancu Judeje, Betlehemu, po- javlja se svjetlost i slušaju se otajstve- ne riječi »Slava Bogu u visinama a na zemlji mir ljudima«. Tajinstvene riječi, koje su u sebi kri- le sintezu goleme one reforme, inte- \, lektualne, moralne, socijalne, koja se * je potla proizvela. Sumrcih vjetra lije ugušio: one su se poput plodonosna sjemena dojmile srdaca, triumfe svoje reforme slavile, lovor vijence brale. Orijaš Rim u nakrst svijeta razma- kao svoje granice, razmahao se svojom vlasti; ali to ne bilo bez niskih egoi- stičkih težnja: ne smjeralo to da sla- bije narode pridigne, nego da ih sku- či. To je moralo popustiti i popustilo je. Pred naukom da svi ljudi ako i ne jednaki — imadu svoju slobodu, koju im ne smije ni prevlast ni sila o- teti, naukom naime onoga, čiju nam svetu spomen u pamet izazivlje Bo- žićnja noć, narodi počeli slobodnije disati, tiranija popuštati, ropstvo malo po malo iščezavati. Pred prisilnim despotizmom istočnih ideja članovi se države smatrali sslije- pim sredstvima, gdje je individualni život morao iščeznuti sa svim svojim _ pravima sveosve. I to je moralo popustiti :i popustilo je. , Po našemu računu od rogjenja Isusova proteklo je 1899. — Pisac. PODLISTAK Što je bilo godine 1775. (Iz staroga rukopisa). o Dubrovački Senat i cijelo dubrovačko pu- čanstvo pozdravi veselo i radostno povra- tak gospara Frana Ranjine, koga je bila re- publika poslala još g. 1771. kao poklisara kod Katarine Il. u Petrograd. Rusija i Porta ugovore mir. Ovaj se je odnosio i na dubrovačku republiku. Nakon mira, prvi brod sa zastavom Sv. Vlaha odjedri na 12 septembra put Alesan- drije, sa trgovcima i trgovinom bosanskom. Brodarina je stala za poć i doć 600 pjasta- ra. Kapetan je bio Ivo Munić. Republika pošalje gospara Bartola Glega kako gabinetnog poklisara u Pariz kod fran- cuškog dvora da preda čestitke pri uzašašću na prijestolje Luigja XVI. U karnevalu su prestavljali u teatru neke komade megju kojim »Il Barone di Terre- fort«, diletanti; Miho Luka Bone, Luko Za- manja, Frano Zamanja i Niko Remedeli. Na početak ljeta ostavi Dubrovnik i. oti- put Mletaka lee princ Karlo Radzi- wil, koji je g. 1774. bio došao sa dvorom od skoro 60 osoba. ' Prvijeh ljulja ukrcaju se na peskariji u Dostojavstvenost lična stala se cije- niti, sloboda pripoznati. Izmegju orijen- talnog despotizma i grčke ohlokracije oštre se političke granice udarile, ko- jim se osjegurao vladaru posluh i po- uzdanje u podanicima tako, a da po- \danik sebe ne potišti, i auktoritet se u vladara ograničio, a da se ne izrodi 'u samovolju. Crv razvratnosti duboko grizao te \sve do u mozak dosegao socijalnog stabla, odatle trovao cijeli njegov or- ganizam. Da deblo sveosve neizumre, valjalo je navrnuli zdrave ucijepe; i ti su navrnuti bili, iz kojih se bujno raz- granale krasne mladike privatnoga i o- biteljskoga života, gdje se ugled i zva- nje ženi povratio i priznao, iskrena lju- bav zagovarala, brak od putenosti e- mancipovao, megjusobna prava i du- žnosti tanko označila. Božićnja noć! . . . . Dok ove u- spomene prošlosti prebiremo u pame- ti, ne da nam se da se na sadašnjost osvrnemo i kroz tananu koprenu tamo u budućnost pogledamo. Izmegju napetih sadašnjih ekonom- skih, socijalnih, narodnih pitanja, kada se i sužuje izmegju pravih granica slo- boda, uskraćuju prava, odakle nastaje trzavica i nezadovoljstvo sve do vrto- glavice, što se tamo amo izmegju na- roda na mahove pojavlja; kojim pu- tem, pitamo sebe, da hrvatski narod udari ? Uz sigurnu pouku, što mu pruža is- kustvo dugotrajne borbe za njegova prava i ne mala i rijetka razočaranja, ikojim je više puta podlegao, ne svra- \ćajući ni najmanje pogledom sa Betle- hemske špiljice, odakle je prava slobo- da protekla, i on i drugi narodi crpali krepčine i sviježosti, uvidjet će za čim mu je posegnuti, kojim li se putem uputit, da se na svoje osovi noge, sa- mostalnim i čilim postane. U to ime čestitamo i našim čitate- ljima i cijelomu hrvatskom narodu sre- tan Božić. SRCIREB Nekoliko prigovora demokraciji. Ima ih, valja da ih bude. Svaka stvar na svijetu, pa i demokracija, ima svoje dobre i loše strane. Ti prigovori ipak ne smiju da nas ometu u našemu radu, jer ne mo- gu nikada toliko valjati, da bi naš čovjek danas gdje drugovdje, izvan zdravo shva- ćene demokracije, tražio i našao izlaska iz \današnjih zamršenih prilika. Demokracija, kažu jedni, daje narodu pre- više oblasti, previše diže radnike, pospje- šuje surovost i nenaobrazbu. Uz to obećava opće i jednako izborno pravo, a od toga čovjek ne može da očekiva najboljega za- konodavstva. malu gaetu na vesla s mrnarima i prtlja- gom tri narodna kapetana: Marko Andriše- vić, Mato Kobokvić i Antun Karabuća i od-| vezu se put Livorne, gdje su bili njihovi brodovi. Prispiju na Livorno na samu Ve- liku Gospu, nakon 40 dana putovanja. Na: 13 setembra ubije trijes u Cavtatu, kod kamena velikoga u Mečajcu, Vicu Kri- \sta Palikuće i Marka Ćuma. U to doba bi- ile su u cavtajskoj luci 'tri mletačke galije. Morovoja je bio vitez Memo. | Na svrhu setembra odjedri iz Cavtata put Zmirne kapetan Pero Doničić sa svojom po- Filipaći. Ali se je morao svratiti u Dubrov- nik, da ukrca dubrovačkog konsula Boža Gjivanovića i povede ga do Kanee. Prvijeh oktobra odjedre iz Dubrovnika sa svojim vlastitim brodima : kapetan Antun Papi, kapetan Jozo Čapeti i kapetan Pero Skurić za Žmirne a kap. Miho Pavlović, Bocun, za Alesandriju. Odjedre novembra kap. Božo Božović za Žmirne, kap. Gjuro Radić, Gizdovi, i kap. Pasko Poletica za Solunić. | Povrati se doma bolestan nakon dva go- idišta Agustin Kazilari. On je brodario u "Arcipelagu kao Pilot s engleskim kapeta- nom Oghen. — Palo. lakom imajući sa sobom od putq Stijepa Demokracija dakle daje narodu previše oblasti? Isto tako lako bi mogao kazati, da apsolutizam daje previše oblasti birokraciji. Pa što je bolje. da odlučuje tugja, besćut- na i u naše doba većim dijelom bezvjerska birokracija ili da odlučuje narod, za čigove se interese u prvome redu ide, narod, či- gova duša još nije otugjena vjeri, moral- nome čuvstvovanju i pojimanju? Teško je kazati, koja je vladavina faktično zbilja najbo- lja, jer nijedna nije savršena i svaka ima \svoje prednosti i svoje manjkavosti. Etično i načelno ovo imamo naglasivati — to je pitanje čisto indiferentno. Ako je socijal- no pitanje još i pitanje socijalne pravedno- sti, onda je i težnja naroda za političnom slobodom čisto opravdana. Bez demokracije naime u političnom smislu socijalno se sta- nje naroda nikada ne će poboljšati. Ako je ovo istina, tada je ovime riješen ujedno i prigovor proti općem i jednakom pravu glasovanja. Ne može se tajiti, da cvi- jetaju baš one države, koje uživaju takovo izborno pravo (sjedinjene američke države) i — a to je baš glavno — ne može se ta- jiti, da je zahtijev općega i jednakoga pra- va glasa opravdan, ako je ono jedino sre- stvo za pravu i zdravu socijalnu reformu. Ili se čovjek može nadati, da će se n. pr. u Austriji prilike korjenito promijeniti, dokle narod nema u javnome, političnome životu one riječi, koja ga ide? A tu mu riječ jam- či baš opće i jednako izborno pravo? Mož- da je za normalne prilike bolji kakav drugi izborni sistem — o tome se političari i so- cijolozi prepiru — ali bar za dojduće doba nije vidjeti druge pomoći. Da demokracija previše diže radnike, to baš ne kaže mnogo. Demokracija se-obraća osobito na narod. Ta viši slojevi pokazuju samo premalo zanimanja za veliko socijal- no pitanje. Ako pak u narodu baš radnici imaju najviše smisla za velike potrebe na- šega doba, onda je razumljivo, da se baš najvećma uzda u radnike. Nepravedno se prigovara demokraciji, da ona širi surovost, jer jedna od najglavnijih njenih zadaća jest ravno ova — da podig- ne narod umno i moralno, da probudi u narodu spavajuće sile, da ga podiže do sve to više, šire kulture. | baš zato posvuda di- že društva za narodno izobraživanje i o- mladinske sveze, priregjiva poučne sastan- “ke i socijalne tečaje. Demokracija ima svojih mana — ko bi to tajio ? — ali njezina neprocjenjiva za- sluga, da diže i sakuplja narod, narod, koji je u današnjoj korupciji sačuvao još najvi- še zdravih sila, pošteno srce i vjeru u bu- dućnost čovječanstva. U ostalom — a to je naš neprestani re- \fren — sudite o demokraciji, kako vam je drago; mislite, da je u njoj više mana i pogibelji, nego li ih u istinu ima; da su te pogibelji toliko više, koliko se više de- mokracija širi — sve to ništa ne pomaže: — (demokracija je moderni fakat i s tim faktom valja da računa svaki, koji se hoće da bo- \ri za narod i njegove interese! Nego ima ih, koji u demokraciji vide |nutarnjih, bistvenih mana. Demokraciju i- \stovjetuju s materijalizmom, dapače i ate- lizmom. Tuže demokraciju zbog materijaliz- ma, jer je naime poprimila načelo gećine, \biva da je politika numerične većine mate- \rijalistična politika mehaničnih sila, a zbog \ateizma, jer je biva demokraciji izvor sve- \ga pučka volja. Vidi se, pojmovi su pobrkani, stvar se \|dobro ne razumije Istina je, da je Rousseau modernoj de- mokraciji postavio materijalističnu i ateisti- čnu metafizičnu ozadinu. Njemu je pučka volja izvor svakoga prava a ljudska se vo- lja javlja u većini. Istina je ito, da je mno- go demokrata poprimilo njegovu teoriju. Nego demokracija nije s njome u nužnoj svezi. Demokracija je bila prije nego li je bila ta teorija a Rousseau ju je izmislio za to, da bi time demokraciju. uputio bezvjer- skom revolucijonarnom strujom. Demokracija po svome bivstvu nije ni materijalistična ni ateistična. Već smo ka- zali, da je i politična demokracija sama po sebi etično čisto indiferentna, kao što su etično indiferentne druge vladavine. Ništa ne brani demokraciji, da se klanja Bogu, da priznava veći božji zakon, da joj je bo- žji zakon magna charta svega zakonodav- stva. Ako toga ne priznaje, demokracija ta- da nema nijedne tvrde osnove, nego već u, \sebi nosi počelo razdora i revolucije, kako (to kaže otac modernoga positivizma, Au- \gust Comte. . Prava demokracija ne će priznati nije- \dnoga zakona, koji bi se protivio zakonu \božjemu. Pače tekar na tome načelu sloni načelo o većini i pučkoj volji. Koliko sve može biti zakona, koji se nimalo ne proti- ve božjim ili naravnim zakonima! Jedan je bolji, drugi valjda manje prikladan obzirom na socijalno dobrostanje. Ko da tu odluči? / Demokracija odgovara: neka odluči većina, jer je najvjerojatnije, da će najprikladnije za opće dobro biti baš ono, što odluči ve- \|ćina. Lako se dade, da ni taj zakon ne bu- de najbolji. Ali ne bi li se to moglo do- | goditi i ondje, gdje zakone stvara kakvo starješinstvo mudrih? Ni mudri nijesu ipak \ vazda najmudriji! _ Pučku volju demokracija osobito nagla- suje za nastajuće doba. A tu pučku volju prava demokracija nikada ne će postaviti u protuslovlje s božjom voljom, nego samo ii vazda s voljom narodu protivnih strana- ka. Pučka volja, to je volja potlačenoga naroda, koji teži za slobodom, za izobra- ženosti, za pravednom socijalnom reformom. Ili nije istina, da je birokracija čestokrat pravi jaram za narod? Ili ona više puta ne niječe narodu najprostija srestva za izo- brazbu ? Ili se ona za volju kapitalizmu ne opire svakoj radikalnoj promjeni socijalnih prilika ? Pa je li to pravedno? Ili zar svak ine priznaje, da je pitanje socijalno pitanje | pravednosti? Ako je to tako, onda je puč- |ka volja čestokrat samo izraz socijalne \ pravice! Dade se dakako, da se i u tome pretjera. \|Moguće je, da o pučkoj volji govore de- | magozi, koji ne nastoje za narodno dobro, \nogo su im pred očima privatni interesi. | Ali tome nije kriva demokracija; krive su |samo pojedine osobe. | Ima još jedan prigovor, a živo ga je na- (eo Aleksis Tocqueville, čuveni poznava- lac amerikanske demokracije, koji je o njoj | napisao veliko djelo. U posebnome pogla- vju svoga djela govori on o neslobodi u slobodnoj demokraciji ili o »tiraniji veći- ne«. Zaslužuje, da se na to pitanje posebi- ce osvrnemo, i zato ga ostavljamo za bu- idući broj. — K. RAOIRE Vijesti iz naroda. Iz Makarske, Koncerat i prestava. U nedjelju je u sokolskoj &vorani bila lijepa zabava. Sve prostorije bivšeg kazališta bile su dupkom nam jamče gg. K. Ćurković, naše staro poznanstvo, iz opere Zrinskoga i Dr. Ro- bina, g. Sačić, koji je u spljetskom »Na- pretku« vrlo vješto predstavljao, g. Mate Bakotić za ozbiljne i tragične uloge, g. Ante \Rančić, M. Pavlović, A. Radić i R. Pavlović \za šaljive i ljubavne uloge. A i od strane \gospogjica doista ne bi nam falilo. Dakle se nadamo, samo dobre volje. Trebalo bi da ne manjka po koja izabrana deklamacija. I s financijalne strane zabava je lijepo ispala. Dobit je namijenjena za nabavu novih gimna- stičnih sprava, koje su neophodno potrebite i bez kojih »Sokol« ne može napredovati. Vatrogasci. Pri koncu obraćamo toplu | molbu vrloj upravi »Sokola«, da jedan dio čvrstijih i vještijih »Sokolaša“ uvježba u vatrogasnim vježbama. Općina je naredila potrebite štrcaljke, pa kad dogju moglo bi se zamoliti upravu vatrogasaca u Spljetu, da za nekoliko dana pošalje osobu vještu. Pače ne, ne bi trebalo ni to, jer naš druš- tveni učitelj gosp. Prohacka, koji je već u Mostaru podučavao mladež u vatrogasnim vježbam i spravam, spravan je i sad to učiniti. Općinsko vijeće. Jučer je bila općinska sjednica za proračun. Milo mi je javiti, da je vijeće jednoglasno odredilo nabaviti blizu grada zemljište i usaditi matičrijak za ame- rikansku lozu, pak puku mukte dijeliti. Vrlo pohvalno, jer filoksera na vratima, treba da se oboružamo! — N. A. Iz Benkovačke okolice. Sjednica opć. vijeća. 'Na 19 ov. m. bila je sjednica starog općinskog vijeća u Ben- kovcu. Na dnevnom redu izmegju ostalog čita se darovština gosp. Baranovića, grad- nja školske zgrade u Lisičiću i predračunu za 1906. Uspjeh ove zadnje sjednice još mi nije poznat. : Nagrade gojiteljima duhana. Ovih dana seoski čauši imaju pune ruke posla. Imaju naime razdijeliti odluke o nagradi za gojid- \bu duhana i to svakom gojitelju. Evo ko- risti gojenja duhana. Promjene župnika. Predvigja se, da će do malo nastati nekoliko promjena župni- ka u ovoj općini. | Vremena. Do sada su nam vremena lije- pa ali studna i burna. Toplomjer pokazuje i 5% R. u jutro a preko dana ne više do + 8" R. Njemački po sudovima. Notica pod ovim naslovom bit će nastala uslijed pomutnje, jer sam javio da se na Benk. poglavarstvu \izpitaju žandari u njemačkom jeziku. Ko- liko mi je poznato na sudu se rabi njemač- \ki jezik osim onih njemačkih izvještaja sa \strane oružnika. Ako se dogodi slučaj da ma Benk. sudu rabe njemački jezik bit će |Vam javljen. \ Ravnopravnost izmegiu Srba i Hrvata. Amošnji rodoljubi a i sam narod osugjuje postupak onih zastupnika, koji su potpisali resoluciju o onakovoj ravnopravnosti izmegju Srba i Hrvata. Učiteljske plate. Razprostranjuju se gla- sovi da će stalno 1. januara stupiti u kri- jepost novourogjene plate naših bijednih učitelja, kako bi moralo i biti po primlje- nom Prodanovu prijedlogu. Ali kako nas učitelji uvjeravaju, još nijesu primili nikakvu odluku o pitanju. Zar se igraju s učiteljima na žmirke? pune općinstva, koje je došlo da sluša naše | vrijedne diletante, i željno poslije dugog vremena, od lanjskog zadnjeg Prosinca, da ' uživa umjetničko veselje. Zabavu je otvorila. \naša mlada orhestra sa ouverturom »Kali- fom od Bagdada«, a poslije valčik »Savski valovi« i polku »Svornostenka«. Orhestra je svoje velikom tačnošću izvršila, a 'općinstvo je nagradilo silnim pljeskanjem. Tamburaški se je zbor »Hrvatskim Kolom« jako dojmio \i ostavio opću želju, da češće čujemo zvuk | (toše mile tamburice. Dvopjev g.gjica Er. \Pavlović i g. Pavlović krasno ispjevaše. | \ Zatim se predstavljala šaljiva igra » Začarani | Iz Vrbanja na Hvaru. Nepravedno oglobljeni. Tuže nam se neki seljaci, članovi uprave Seoske Zadruge, da \ormar«. Vrijedni se diletanti opošteniše i I|svakoga do mile volje razveseliše, te odo- ibravanju ne bijaše konca. G.gjice A. Rančić i Marija Juretić bijahu čestokrat odobravane i g. Devčić je majstorski odigrao svoju u- logu kućnoga sluge. Pohvale su vrijedni gg. Pavličević, Kukolj, a osobito naš glaz- barski učitelj i učitelj tjelovježbe g. V. Pro- hacka, koji je ne samo vrlo vješto odigrao svoju ulogu, ali njemu smo najviše zahvalni da je zabava lijepo ispala. Preporučujemo, da ovako marljivo i unaprijed radi i da o- kuplja našu obospolnu mladež, pa da na-, su bili nepravedno oglobljeni na 10 Kr. globe od Okr. Suda u Spljetu zbog neu- rednosti kod rečene zadruge. Opažamo, da se Okr. Sud prije imao obavijestiti o okol- nostima vrbaničke seoske zadruge, pak ko je odgovoran, od njega tražiti uzrok nered- nosti, a ne sve svaliti na jadnoga nevještoga seljaka. Najviša krivnja pada na Zemaljski Odbor, .koji je odma imao proslijediti o- pravdanje uprave Vrbanjske Seoske Zadruge okr. Sudu u Splitu. Gospodo na Zemalj- skom Odboru, i naših truda ima u vašoj masnoj plaći. Ovaj slučaj nek bude na stoji da kroz ovu zimu. dade još barem 2 | pameti svim Upravam seoskih zadruga v ili 3 malo veće predstave, kao n. pr. »Tri Dalmaciji, a osobito gospodi tajnicima, ć zadružna staleža«, »Zimsko sunce«, »Vero-|im bude najprva dužnost zauzimati se nika Desinićka« i t. d., jer Bogu hvala kad raditi za korist zapuštena težaka, inače imademo dobrih sila za predstavljanja, a tose ne primaju toga mjesta. vw “