Br. 41.

 

U DUBROVNIKU, 23. Decembra 1905.

RAM GRVENA HAMA

Godina |.

M

 

 

 

 

četvrt godine surazmjemno; za inozemstvo K 5 i

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

poštarski troškovi. — Ko

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

retku a koji se više puta

 

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. —
Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po

Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju.

 

 

 

 

Božićnja noć.

Božićnja noć! Već ova sama pomi-
sao instiktivno  vedri lice, radosti o-
buhvata grudi, opaja zanosom svačije
srce bez razlike spola, stališa, dobi.
Božićnja noć ne može niti nas da hla-
dne poput mramorke ostavi. Uz za-
jedničko ono veselje ona budi u pa
meti našoj uspomene, koje su se kroz
dugi broj vijekova slijedile u povjesti
ljudstva i javljale se na pozornici o-
voga svijeta, te ostavile za sobom gdje
jače, gdje slabije tragove nama na raz-
matranje i pouku; ona nam razgrijeva
duh nadom, da nakon oblačnih dana,
prokušanih momenata u životu naro-
da našega, nastupit će vedriji, mirniji.

Eto na dugom nizu godina nabraja
se tisuću osamsto i devedeset i deve-
ta godina*) od kada se je zgodila ne-
ka pojava, čijoj spomeni nijesu mogle
ni najmanje oteti sviježosti ni dugi vi-
jekovi, ni zastarjele predsude, ni ljud-
ske strasti: ona nam se kaže u napunu
svoje krepčine bez nabora starosti na
licu, što dugotrajno vrijeme  običajno
udara.

Sred mrzle noći, kad cijela narav
izmorena počiva, u srcu crne zime o-
namo u malenomu i gotovo nepozna-
tomu mjestancu Judeje, Betlehemu, po-
javlja se svjetlost i slušaju se otajstve-
ne riječi »Slava Bogu u visinama
a na zemlji mir ljudima«.

Tajinstvene riječi, koje su u sebi kri-
le sintezu goleme one reforme, inte-

\, lektualne, moralne, socijalne, koja se
* je potla proizvela. Sumrcih vjetra lije

ugušio: one su se poput plodonosna
sjemena dojmile srdaca, triumfe svoje
reforme slavile, lovor vijence brale.
Orijaš Rim u nakrst svijeta razma-
kao svoje granice, razmahao se svojom
vlasti; ali to ne bilo bez niskih egoi-
stičkih težnja: ne smjeralo to da sla-
bije narode pridigne, nego da ih sku-
či. To je moralo popustiti i popustilo

je.

Pred naukom da svi ljudi ako i
ne jednaki — imadu svoju slobodu,
koju im ne smije ni prevlast ni sila o-
teti, naukom naime onoga, čiju nam
svetu spomen u pamet izazivlje Bo-
žićnja noć, narodi počeli slobodnije
disati, tiranija popuštati, ropstvo malo
po malo iščezavati.

Pred prisilnim despotizmom istočnih
ideja članovi se države smatrali sslije-
pim sredstvima, gdje je individualni
život morao iščeznuti sa svim svojim

_ pravima sveosve.

I to je moralo popustiti :i popustilo
je.

, Po našemu računu od rogjenja Isusova proteklo
je 1899. — Pisac.

PODLISTAK
Što je bilo godine 1775.

(Iz staroga rukopisa). o

Dubrovački Senat i cijelo dubrovačko pu-
čanstvo pozdravi veselo i radostno povra-
tak gospara Frana Ranjine, koga je bila re-
publika poslala još g. 1771. kao poklisara
kod Katarine Il. u Petrograd.

Rusija i Porta ugovore mir. Ovaj se je
odnosio i na dubrovačku republiku.

Nakon mira, prvi brod sa zastavom Sv.
Vlaha odjedri na 12 septembra put Alesan-
drije, sa trgovcima i trgovinom bosanskom.
Brodarina je stala za poć i doć 600 pjasta-
ra. Kapetan je bio Ivo Munić.

Republika pošalje gospara Bartola Glega
kako gabinetnog poklisara u Pariz kod fran-
cuškog dvora da preda čestitke pri uzašašću
na prijestolje Luigja XVI.

U karnevalu su prestavljali u teatru neke
komade megju kojim »Il Barone di Terre-
fort«, diletanti; Miho Luka Bone, Luko Za-
manja, Frano Zamanja i Niko Remedeli.

Na početak ljeta ostavi Dubrovnik i. oti-

put Mletaka lee princ Karlo Radzi-
wil, koji je g. 1774. bio došao sa dvorom
od skoro 60 osoba. '
Prvijeh ljulja ukrcaju se na peskariji u

Dostojavstvenost lična stala se cije-
niti, sloboda pripoznati. Izmegju orijen-
talnog despotizma i grčke  ohlokracije
oštre se političke granice udarile, ko-
jim se osjegurao vladaru posluh i po-
uzdanje u podanicima tako, a da po-
\danik sebe ne potišti, i auktoritet se
u vladara ograničio, a da se ne izrodi
'u samovolju.

Crv razvratnosti duboko grizao te
\sve do u mozak dosegao socijalnog
stabla, odatle trovao cijeli njegov  or-
ganizam. Da deblo sveosve neizumre,
valjalo je navrnuli zdrave ucijepe; i ti
su navrnuti bili, iz kojih se bujno raz-
granale krasne mladike privatnoga i o-
biteljskoga života, gdje se ugled i zva-
nje ženi povratio i priznao, iskrena lju-
bav zagovarala, brak od putenosti e-
mancipovao, megjusobna prava i du-
žnosti tanko označila.

Božićnja noć! . . . . Dok ove u-
spomene prošlosti prebiremo u pame-
ti, ne da nam se da se na sadašnjost
osvrnemo i kroz tananu koprenu tamo
u budućnost pogledamo.

Izmegju napetih sadašnjih ekonom-
skih, socijalnih, narodnih pitanja, kada
se i sužuje izmegju pravih granica slo-
boda, uskraćuju prava, odakle nastaje
trzavica i nezadovoljstvo sve do vrto-
glavice, što se tamo amo izmegju na-
roda na mahove pojavlja; kojim pu-
tem, pitamo sebe, da hrvatski narod
udari ?

Uz sigurnu pouku, što mu pruža is-
kustvo dugotrajne borbe za njegova
prava i ne mala i rijetka razočaranja,
ikojim je više puta podlegao, ne svra-
\ćajući ni najmanje pogledom sa Betle-
hemske špiljice, odakle je prava slobo-
da protekla, i on i drugi narodi crpali
krepčine i sviježosti, uvidjet će za čim
mu je posegnuti, kojim li se putem
uputit, da se na svoje osovi noge, sa-
mostalnim i čilim postane.

U to ime čestitamo i našim čitate-
ljima i cijelomu hrvatskom narodu sre-

tan Božić.
SRCIREB

Nekoliko prigovora demokraciji.

Ima ih, valja da ih bude. Svaka stvar na
svijetu, pa i demokracija, ima svoje dobre
i loše strane. Ti prigovori ipak ne smiju
da nas ometu u našemu radu, jer ne mo-
gu nikada toliko valjati, da bi naš čovjek
danas gdje drugovdje, izvan zdravo shva-
ćene demokracije, tražio i našao izlaska iz
\današnjih zamršenih prilika.

Demokracija, kažu jedni, daje narodu pre-
više oblasti, previše diže radnike, pospje-
šuje surovost i nenaobrazbu. Uz to obećava
opće i jednako izborno pravo, a od toga
čovjek ne može da očekiva najboljega za-
konodavstva.
malu gaetu na vesla s mrnarima i prtlja-
gom tri narodna kapetana: Marko Andriše-

vić, Mato Kobokvić i Antun Karabuća i od-|

vezu se put Livorne, gdje su bili njihovi
brodovi. Prispiju na Livorno na samu Ve-
liku Gospu, nakon 40 dana putovanja.

Na: 13 setembra ubije trijes u Cavtatu,
kod kamena velikoga u Mečajcu, Vicu Kri-
\sta Palikuće i Marka Ćuma. U to doba bi-
ile su u cavtajskoj luci 'tri mletačke galije.
Morovoja je bio vitez Memo.
| Na svrhu setembra odjedri iz Cavtata put
Zmirne kapetan Pero Doničić sa svojom po-

Filipaći. Ali se je morao svratiti u Dubrov-
nik, da ukrca dubrovačkog konsula Boža
Gjivanovića i povede ga do Kanee.
Prvijeh oktobra odjedre iz Dubrovnika sa
svojim vlastitim brodima : kapetan Antun
Papi, kapetan Jozo Čapeti i kapetan Pero
Skurić za Žmirne a kap. Miho Pavlović,
Bocun, za Alesandriju. Odjedre novembra
kap. Božo Božović za Žmirne, kap. Gjuro
Radić, Gizdovi, i kap. Pasko Poletica za
Solunić.
| Povrati se doma bolestan nakon dva go-
idišta Agustin Kazilari. On je brodario u
"Arcipelagu kao Pilot s engleskim kapeta-
nom Oghen. — Palo.

 

lakom imajući sa sobom od putq Stijepa

Demokracija dakle daje narodu previše
oblasti? Isto tako lako bi mogao kazati, da
apsolutizam daje previše oblasti birokraciji.
Pa što je bolje. da odlučuje tugja, besćut-
na i u naše doba većim dijelom bezvjerska
birokracija ili da odlučuje narod, za čigove
se interese u prvome redu ide, narod, či-
gova duša još nije otugjena vjeri, moral-
nome čuvstvovanju i pojimanju? Teško je
kazati, koja je vladavina faktično zbilja najbo-
lja, jer nijedna nije savršena i svaka ima
\svoje prednosti i svoje manjkavosti. Etično
i načelno ovo imamo naglasivati — to
je pitanje čisto indiferentno. Ako je socijal-
no pitanje još i pitanje socijalne pravedno-
sti, onda je i težnja naroda za političnom
slobodom čisto opravdana. Bez demokracije
naime u političnom smislu socijalno se sta-
nje naroda nikada ne će poboljšati.

Ako je ovo istina, tada je ovime riješen
ujedno i prigovor proti općem i jednakom
pravu glasovanja. Ne može se tajiti, da cvi-
jetaju baš one države, koje uživaju takovo
izborno pravo (sjedinjene američke države)
i — a to je baš glavno — ne može se ta-
jiti, da je zahtijev općega i jednakoga pra-
va glasa opravdan, ako je ono jedino sre-
stvo za pravu i zdravu socijalnu reformu.
Ili se čovjek može nadati, da će se n. pr.
u Austriji prilike korjenito promijeniti, dokle
narod nema u javnome, političnome životu
one riječi, koja ga ide? A tu mu riječ jam-
či baš opće i jednako izborno pravo? Mož-
da je za normalne prilike bolji kakav drugi
izborni sistem — o tome se političari i so-
cijolozi prepiru — ali bar za dojduće doba
nije vidjeti druge pomoći.

Da demokracija previše diže radnike, to
baš ne kaže mnogo. Demokracija se-obraća
osobito na narod. Ta viši slojevi pokazuju
samo premalo zanimanja za veliko socijal-
no pitanje. Ako pak u narodu baš radnici
imaju najviše smisla za velike potrebe na-
šega doba, onda je razumljivo, da se baš
najvećma uzda u radnike.

Nepravedno se prigovara demokraciji, da
ona širi surovost, jer jedna od najglavnijih
njenih zadaća jest ravno ova — da podig-
ne narod umno i moralno, da probudi u
narodu spavajuće sile, da ga podiže do sve
to više, šire kulture. | baš zato posvuda di-
že društva za narodno izobraživanje i o-
mladinske sveze, priregjiva poučne sastan-
“ke i socijalne tečaje.

Demokracija ima svojih mana — ko bi
to tajio ? — ali njezina neprocjenjiva za-
sluga, da diže i sakuplja narod, narod, koji
je u današnjoj korupciji sačuvao još najvi-
še zdravih sila, pošteno srce i vjeru u bu-
dućnost čovječanstva.

U ostalom — a to je naš neprestani re-
\fren — sudite o demokraciji, kako vam je
drago; mislite, da je u njoj više mana i
pogibelji, nego li ih u istinu ima; da su
te pogibelji toliko više, koliko se više de-
mokracija širi — sve to ništa ne pomaže:

— (demokracija je moderni fakat i s tim faktom

valja da računa svaki, koji se hoće da bo-
\ri za narod i njegove interese!
Nego ima ih, koji u demokraciji vide
|nutarnjih, bistvenih mana. Demokraciju i-
\stovjetuju s materijalizmom, dapače i ate-
lizmom. Tuže demokraciju zbog materijaliz-
ma, jer je naime poprimila načelo gećine,
\biva da je politika numerične većine mate-
\rijalistična politika mehaničnih sila, a zbog
\ateizma, jer je biva demokraciji izvor sve-
\ga pučka volja.

Vidi se, pojmovi su pobrkani, stvar se
\|dobro ne razumije

Istina je, da je Rousseau modernoj de-
mokraciji postavio materijalističnu i ateisti-
čnu metafizičnu ozadinu. Njemu je pučka
volja izvor svakoga prava a ljudska se vo-
lja javlja u većini. Istina je ito, da je mno-
go demokrata poprimilo njegovu teoriju.
Nego demokracija nije s njome u nužnoj
svezi. Demokracija je bila prije nego li je
bila ta teorija a Rousseau ju je izmislio za
to, da bi time demokraciju. uputio bezvjer-
skom revolucijonarnom strujom.

Demokracija po svome bivstvu nije ni
materijalistična ni ateistična. Već smo ka-
zali, da je i politična demokracija sama po
sebi etično čisto indiferentna, kao što su
etično indiferentne druge vladavine. Ništa

 

ne brani demokraciji, da se klanja Bogu,

da priznava veći božji zakon, da joj je bo-
žji zakon magna charta svega zakonodav-
stva. Ako toga ne priznaje, demokracija ta-

da nema nijedne tvrde osnove, nego već u,

\sebi nosi počelo razdora i revolucije, kako
(to kaže otac modernoga positivizma, Au-
\gust Comte. .

Prava demokracija ne će priznati nije-

\dnoga zakona, koji bi se protivio zakonu
\božjemu. Pače tekar na tome načelu sloni

načelo o većini i pučkoj volji. Koliko sve
može biti zakona, koji se nimalo ne proti-
ve božjim ili naravnim zakonima! Jedan je
bolji, drugi valjda manje prikladan obzirom

na socijalno dobrostanje. Ko da tu odluči? /

Demokracija odgovara: neka odluči većina,
jer je najvjerojatnije, da će najprikladnije
za opće dobro biti baš ono, što odluči ve-

\|ćina. Lako se dade, da ni taj zakon ne bu-

de najbolji. Ali ne bi li se to moglo do-

| goditi i ondje, gdje zakone stvara kakvo

starješinstvo mudrih? Ni mudri nijesu ipak

\ vazda najmudriji!

_ Pučku volju demokracija osobito nagla-
suje za nastajuće doba. A tu pučku volju
prava demokracija nikada ne će postaviti u
protuslovlje s božjom voljom, nego samo

ii vazda s voljom narodu protivnih strana-
ka. Pučka volja, to je volja potlačenoga

naroda, koji teži za slobodom, za izobra-
ženosti, za pravednom socijalnom reformom.
Ili nije istina, da je birokracija čestokrat
pravi jaram za narod? Ili ona više puta ne
niječe narodu najprostija srestva za izo-
brazbu ? Ili se ona za volju kapitalizmu ne
opire svakoj radikalnoj promjeni socijalnih
prilika ? Pa je li to pravedno? Ili zar svak

ine priznaje, da je pitanje socijalno pitanje
| pravednosti? Ako je to tako, onda je puč-
|ka volja čestokrat samo

izraz socijalne
\ pravice!
Dade se dakako, da se i u tome pretjera.

\|Moguće je, da o pučkoj volji govore de-
| magozi, koji ne nastoje za narodno dobro,
\nogo su im pred očima privatni interesi.
| Ali tome nije kriva demokracija; krive su

|samo pojedine osobe.
| Ima još jedan prigovor, a živo ga je na-

(eo Aleksis Tocqueville, čuveni poznava-

lac amerikanske demokracije, koji je o njoj

| napisao veliko djelo. U posebnome pogla-

vju svoga djela govori on o neslobodi u
slobodnoj demokraciji ili o »tiraniji veći-
ne«. Zaslužuje, da se na to pitanje posebi-
ce osvrnemo, i zato ga ostavljamo za bu-
idući broj. — K.

RAOIRE
Vijesti iz naroda.

Iz Makarske,
Koncerat i prestava. U nedjelju je u
sokolskoj &vorani bila lijepa zabava. Sve
prostorije bivšeg kazališta bile su dupkom

nam jamče gg. K. Ćurković, naše staro
poznanstvo, iz opere Zrinskoga i Dr. Ro-
bina, g. Sačić, koji je u spljetskom  »Na-
pretku« vrlo vješto predstavljao, g. Mate
Bakotić za ozbiljne i tragične uloge, g. Ante
\Rančić, M. Pavlović, A. Radić i R. Pavlović
\za šaljive i ljubavne uloge. A i od strane
\gospogjica doista ne bi nam falilo. Dakle
se nadamo, samo dobre volje. Trebalo bi
da ne manjka po koja izabrana deklamacija.
I s financijalne strane zabava je lijepo ispala.
Dobit je namijenjena za nabavu novih gimna-
stičnih sprava, koje su neophodno potrebite
i bez kojih »Sokol« ne može napredovati.

Vatrogasci. Pri koncu obraćamo toplu
| molbu vrloj upravi »Sokola«, da jedan dio
čvrstijih i vještijih »Sokolaša“ uvježba u
vatrogasnim vježbama. Općina je naredila
potrebite štrcaljke, pa kad dogju moglo bi
se zamoliti upravu vatrogasaca u Spljetu,
da za nekoliko dana pošalje osobu vještu.
Pače ne, ne bi trebalo ni to, jer naš druš-
tveni učitelj gosp. Prohacka, koji je već u
Mostaru podučavao mladež u vatrogasnim
vježbam i spravam, spravan je i sad to
učiniti.

Općinsko vijeće. Jučer je bila općinska
sjednica za proračun. Milo mi je javiti, da
je vijeće jednoglasno odredilo nabaviti blizu
grada zemljište i usaditi matičrijak za ame-
rikansku lozu, pak puku mukte dijeliti. Vrlo
pohvalno, jer filoksera na vratima, treba da
se oboružamo! — N. A.

Iz Benkovačke okolice.

Sjednica opć. vijeća. 'Na 19 ov. m. bila
je sjednica starog općinskog vijeća u Ben-
kovcu. Na dnevnom redu izmegju ostalog
čita se darovština gosp. Baranovića, grad-
nja školske zgrade u Lisičiću i predračunu
za 1906. Uspjeh ove zadnje sjednice još mi
nije poznat. :

Nagrade gojiteljima duhana. Ovih dana
seoski čauši imaju pune ruke posla. Imaju
naime razdijeliti odluke o nagradi za gojid-
\bu duhana i to svakom gojitelju. Evo ko-
risti gojenja duhana.

Promjene župnika. Predvigja se, da će
do malo nastati nekoliko promjena župni-
ka u ovoj općini.
| Vremena. Do sada su nam vremena lije-
pa ali studna i burna. Toplomjer pokazuje

i 5% R. u jutro a preko dana ne više do
+ 8" R.

Njemački po sudovima. Notica pod ovim
naslovom bit će nastala uslijed pomutnje,
jer sam javio da se na Benk. poglavarstvu
\izpitaju žandari u njemačkom jeziku. Ko-
liko mi je poznato na sudu se rabi njemač-
\ki jezik osim onih njemačkih izvještaja sa
\strane oružnika. Ako se dogodi slučaj da
ma Benk. sudu rabe njemački jezik bit će
|Vam javljen.

\ Ravnopravnost izmegiu Srba i Hrvata.
Amošnji rodoljubi a i sam narod osugjuje

 

postupak onih zastupnika, koji su potpisali
resoluciju o onakovoj ravnopravnosti izmegju
Srba i Hrvata.

Učiteljske plate. Razprostranjuju se gla-
sovi da će stalno 1. januara stupiti u kri-
jepost novourogjene plate naših bijednih
učitelja, kako bi moralo i biti po primlje-
nom Prodanovu prijedlogu. Ali kako nas
učitelji uvjeravaju, još nijesu primili nikakvu
odluku o pitanju. Zar se igraju s učiteljima
na žmirke?

pune općinstva, koje je došlo da sluša naše |
vrijedne diletante, i željno poslije dugog
vremena, od lanjskog zadnjeg Prosinca, da '
uživa umjetničko veselje. Zabavu je otvorila.
\naša mlada orhestra sa ouverturom »Kali-
fom od Bagdada«, a poslije valčik »Savski
valovi« i polku »Svornostenka«. Orhestra je
svoje velikom tačnošću izvršila, a 'općinstvo
je nagradilo silnim pljeskanjem. Tamburaški
se je zbor »Hrvatskim Kolom« jako dojmio
\i ostavio opću želju, da češće čujemo zvuk |
(toše mile tamburice.  Dvopjev g.gjica Er.
\Pavlović i g. Pavlović krasno ispjevaše. |
\ Zatim se predstavljala šaljiva igra » Začarani |

Iz Vrbanja na Hvaru.
Nepravedno oglobljeni. Tuže nam se neki
seljaci, članovi uprave Seoske Zadruge, da

\ormar«. Vrijedni se diletanti opošteniše i
I|svakoga do mile volje razveseliše, te odo-
ibravanju ne bijaše konca. G.gjice A. Rančić
i Marija Juretić bijahu čestokrat odobravane
i g. Devčić je majstorski odigrao svoju u-
logu kućnoga sluge. Pohvale su vrijedni
gg. Pavličević, Kukolj, a osobito naš glaz-
barski učitelj i učitelj tjelovježbe g. V. Pro-
hacka, koji je ne samo vrlo vješto odigrao
svoju ulogu, ali njemu smo najviše zahvalni
da je zabava lijepo ispala. Preporučujemo,
da ovako marljivo i unaprijed radi i da o-

kuplja našu obospolnu mladež, pa da na-,

su bili nepravedno oglobljeni na 10 Kr.
globe od Okr. Suda u Spljetu zbog neu-
rednosti kod rečene zadruge. Opažamo, da
se Okr. Sud prije imao obavijestiti o okol-
nostima vrbaničke seoske zadruge, pak ko
je odgovoran, od njega tražiti uzrok nered-
nosti, a ne sve svaliti na jadnoga nevještoga
seljaka. Najviša krivnja pada na Zemaljski
Odbor, .koji je odma imao proslijediti o-
pravdanje uprave Vrbanjske Seoske Zadruge
okr. Sudu u Splitu. Gospodo na Zemalj-
skom Odboru, i naših truda ima u vašoj
masnoj plaći. Ovaj slučaj nek bude na

 

stoji da kroz ovu zimu. dade još barem 2 | pameti svim Upravam seoskih zadruga v
ili 3 malo veće predstave, kao n. pr. »Tri Dalmaciji, a osobito gospodi tajnicima, ć

zadružna staleža«, »Zimsko sunce«, »Vero-|im bude najprva dužnost zauzimati se

nika Desinićka« i t. d., jer Bogu hvala kad raditi za korist zapuštena težaka, inače
imademo dobrih sila za predstavljanja, a tose ne primaju toga mjesta.

 

vw

“