4 '/ Br. 42. Božićni praznici. Kako smo bili javili, na badnji dan, koji se ove godine morao oba- viti u subotu bila je škola i ako pokr. škol. vlast opredijelila da bude taj dan praznikom. Krivica leži na poglavarstvenoj kancelariji u Benkovcu. Učiteljske plate. Po primljenom Proda- novom prijedlogu novouregjene plate ima- le bi stupiti u krijepost početkom siječnja 1906. Sa svih strana uvjeravaju bijedne u- čitelje, da će to biti svakako, ali dosad ne- ma nikakvih odluka o predmetu. Božić. Božićne svetkovine prošle su obič- nim veseljem i s pramaljetnim vremenima. Iz Korčule. V.-u. Gosp. V. je neko čeljade s kojim se ne može ni logično raspravljat. To sam već rekao i kod toga ostajem. Što da mu odgovorim na njegov dopis štampan u br. 41 »Prave«? Ništa. Kod njega neima ni repa ni glave, da ga barem s kojeg kraja zakvačiš. Ponavlja razvodnjenu bevandu, koju sam mu ja učinio u — samu vodu, i htio bi da ja ad infinitum, s njim milatim praznu slamu. Ali ja imam pametnijega posla. Jedina tačka na koju se zaslužuje osvrnut jest ona gdje kaže da »u talijansku školu ne idu djeca nijednog Hrvata«. U koju školu, molim? Ja sam rekao: u dje- čiju talijansku školu, i kod toga ostajem. Ako to g. V. niječe, onda sama ta činjenica dokazuje koliko je g. V. do — istine! lli se g. V. pričinja ignorantnim, onako — hotimice? Gosp. Mlinarića. '»Njemu se po gradu govori«, »pa ga se uvjerava«, da ja u svo- jim dopisima na njega smijeram. Dakle g. Mlinarić sam za se, nije na čistu, da li ja ciljam na nj, ili ne, nego ga o tome — drugi uvjeravaju? |I na temelju toga pozivlje on mene, da mu se izjavim, ciljam li baš na njega, inače će me smatrat ništa manje nego prostim klevetnikom. Ali moj Niko, ne valja ti — logika. Smatrat me klevetnikom za stvar o kojoj te tek drugi uvjeravaju — malo je previše. G. Mlinarić, veli dalje: »želeć svaku stvar na čisto izvesti . . . . pa ćemo stoprv tada o stvari raspravljat. Hm; ja ga naprosto ne razumijem. O čemu ćemo raspravljat, što ćemo izvesti na čisto? Trebalo bi da se g. M. razjasni. Nego da se neigramo skrivice evo me na susret g. Mlinariću. Ja njemu ne izla- zim s mojim imenom, nego bi dapače želio znati po čemu je on, — t. j. oni koji ga »uvjeravaju« — pripoznao iz mojih aluzija dopisniku V., da ja na nj smijeram ? Ako se on nalazi pogogjen, nek mi reče u čemu, ako ne, ko ga zove? što se ozivlje? Pak dalje: Videć da g. Mlinariću nije milo biti dopisnik V. — to evo ja pozivljem g. V. da izagje sa svojim imenom, i čim on to učini, uoblaštujem urednika »P. C. H.« da reče javno ko je — Trn. Gosp. V. biti će svakako bliži g. Mlinariću nego meni — neka mu dakle učini tu ljubav. Stvar o kojoj raspravljamo nije tako strašna da bismo se morali bojati — potpisati. Ded, dakle. Gosp. Mlinarić će izvinuti što mu ne sto- jim na usluzi, i dopustiti da nemam za što udovoljavati njegovoj željici. Dopisniku V. s kojim ga imam, evo me spravna. A bude li se g. Mlinarić tada ćutio potrebnim, da se i on umiješa, kano što bi se reklo da ima volje, naravno, da će i njemu stati na usluzi — Trn. Iz Kotora. Nestašica fenjera. Kotorski kono slovi u svijetu kao jedan od najljepših. Stranci iz dalekih krajeva dohode da se dive njego- voj ljepoti. Ali kolikogod ovaj naš kraj ta- ko lijepo Višnji udesio, ipak naši ga ljudi ne znadu cijeniti. Divan je i krasan ovaj predio, kad ga motriš po danu, ali, ako te slučajno noć stigne, onda sau onu ljepotu što si uživao moraš da prokuneš, jer lako \da glavom platiš. Ovaj slučaj dogodio se “ nije u svojoj cjelini iskvarena, gnjila, pro- je pišcu ovih redaka, kad je morao za po- slom stignuti neku noć na Muo. U ovoj općini nema nigdje ni ednoga fenjera, već moraš hoditi kao u kakovu pustošnu zem- lju. Čast Škaljarima, koji su mazad dvije godine postavili na glavnijim položajima fenjere, te možeš svud po selu hoditi kao da si u gradu Kotoru. To prepopuramo to- plo i muljanskoj općini, jer kad su Škalja- ri, tad mora i ova općina ućiniti nešto, što se tiće opće koristi. Nek 'se u čem drugo štedi, a va ovakove posle štediti se ne smi- je. — a Are Domaći pregled. Truli dom. Javni je život u Banovini bolestan. Te je riječi nedavno izustio u dalmatinskom sa- boru poslanik Trumbić, nadođavši, da Dal- macija treba da na sebe preuzme vodstvo narodne politike. Ljudi, koji živu od mi- losti vlade i njezinih tajnih dispozicijonih fondova u Zagrebu, a kupe se pod firmom narodne stranke, pogogjeni u živac, cikoše od ljutine i uzvratiše da ni u Dalmaciji ni- je bolje. Priznajemo i kod nas je inteligen- ca bolesna, ali nju može izliječiti pomla- gjujući zadah prave demokratske misli. Ona dana, kako je saborska večina u Banovini, koja je najviše kriva svemu zlu. Isporegje- nje nikako ne stoji, a najmanje smiju, da ga čine ljudi, kojim je na čelu utisnut žig infamije i od kojih svak pošten bježi. U Dalmaciji je inteligencija bolesna, jer je mlagji naraštaj primio u nasljedstvo gri-. jehe svojih otaca, koji zaboravljajući na proces evolucije držali su, da se i sada ka- ko pred nekoliko decenija može voditi us- pješna kabinetska politika zazirući od sva- kog sudjelovanja .širokih masa u javnom radu. Posljedica je toga bila, da su mnogi špekulanti ogrnuvši se kabanicom patriotiz- ma u ime ovog derali narod. Ali, Bogu hvala, danas se to ne može ponoviti. Ta- kovi su nametnici dovršili svoju. Proces vr- gorački mnogomu je otvorio oči. Ako ima još amo tamo nekih pojava, koje se ne bi smjele pokazati u poštenu društvu, tih će brzo nestati ispred rastuće narodne svijesti. S našim političkim ljudima možeš se ne slagati u shvaćanju narodne politike, ali im ne možeš predbaciti niskih ciljeva lične ko- risti. Oni su od toga čisti, dočim je sa ve-| ćinom u Banovini sasma drugačije. Jedan od mlagjih hrvatskih pisaca iznio je na pozornicu novčanu sliku obiteljskog života u Slavoniji te ju je mazvao trulim domom. Zgodnije ime zaludu ćeš tražiti, da okrstiš pravo stanje u Banovini. Truli dom! lskvarena vlada kupila je gnjilu ve- ćinu, koju u sabor šalje prodana burokra- cija. Naučeni na raskošan život ljudi ne biraju sredstva, ne zaziru od ničega, pro- davaju uvjerenje, ponos, čast, sve, a vlada to kupuje i plaća, da održi onaj jadni si- PRAVA CRVENA HRVATSKA sve vrzino kolo. Lozinka ne smije da bude srušimo današnje ljude s vlade, da ih za. mijenimo poštenim, iskvareni sistem, koji bi i poštene ljude, kad mu se približe, oblastio. Da se u tomu uspije, hoće se svestranog rada, a ne ona- kavog, kakovim se je do sad služila opo- zicija, koji na koncu ne znači ništa, a pored toga hoće se manje strančarstva. Do toga je na žalost dosta,. pa nas je strah, da krov trulog doma ne pane na glavu i poštenim, te ih podavi. Općina bez škola. U stonjskoj općini, koja broji nekoliko hiljada duša, samo je jedna pučka škola i ta u Stonu. Osam župa nema nijedne. U Dolima je pred nekoliko godina bogataš Mihanović zgradio i darovao kuću općini, da u nju smjesti pučku školu, ali ona nije nigda to htjela izvršiti. Neki ljudi su imali interesa, da u stonjskom primorju ostane narod neuk, pa su se s toga i protivili o0- tvoru škola. Nadamo se od nove općinske uprave, da će ona u: tom pogledu nado- mjestiti, što su predšastnice zapustile. U op- će mnogo bi trebalo učiniti u općini ston- skoj, jer je to na žalost najzapuštenija op- ćina u pokrajini. A narod je bistar i pame- tan. U jednom selu jedan seljak podučava nedjeljom drugove u čitanju i pisanju. Ne ide u Zadar. Ide, ne ide, ide i sad najposlije ne ide u Zadar zastupnik Ribičić. Poslao je odre- ku na časti prisjednika zemaljskog Odbo- ra. Kažu, da ga ne će biskup Nakić da pu- sti. Za što se je primao? Taj zemaljski od- bor upravo je ovih zadnjih godina nesretan. Što se ne smije u Bosni? Mato je Kesić podvornik poreznog ureda u Visokim. Na Stjepanj dan pošao u krčmu nekog Čovića i rekao mu: »Hodi, Čoviću, hrvatski sine, daj jedan irtalj vina, meni hrvatskom sinu. Čović mu odgovori: »Ja nijesam Hrvat, nego sam Bošnjak.«! — »Kakav Bošnjak — reče Mato — Bošnjak je konj«. Vidite, ovu sličicu donosi sara- jevska »Srpska Riječ« i poziva vladu, da kazni Kesića. Sve lijepo, u duhu sloge! Sloga i javni moral. Dubrovački listovi htjeli bi prikazati stvar tako, kako da mi sporazumu izmegju Hrvata i Srba možemo prigovoriti jedino radi za- stava. Ispravljamo, da nije tako. Mi smo o tom već pisali, a days ćemo još i ovo >madodati:: Slogu su s * pili ljudi, koji su, po vlastitom priznanjw- jedni proti drugim zvali u pomoć austrijsku policiju i mjoj služili. Pitamo mi, kako oni mogu sada da vode opet riječ u narodnim pitanjima ? Smije li se to dopustiti u ime javnog morala? Neka krivci i s jedne i s druge strane po- vuku posljedice svog prijašnjeg držanja, jer oni sad kompromituju i najbolju misao. Socijalisti u Hrvatskoj Zagrebu. Učestvovalo je 123 odaslanika. stem, koji je stvoren nagodom sa Ugar- skom. Izmijenili su se na vladi obzoraši i| RE 3: : madžaroni. Ambijenat pokvarenosti, razvrat. | vodstvu, što se je priključilo riječkoj rezo- nosti i nepoštenja sve je više rasao. Sad se je sklopila koalicija sa zadatkom da sruši današnju vladu. Od toga ne će biti za dugo vremena vidljiva uspjeha, jer znamo, da u današnjem položaju ne može doći do izraza narodna volja. Ali ipak da bi kojim čudom i do toga došlo, sumnjamo, da bi kakvu | korist donijelo, dok se ne odstrani prvi povod zlu, a to je podregjeno stanje Hr- vatske prama Ugarskoj, u koju je postavila nagodbeni sistem. Dok toga bude, uvijek će biti pokvarenosti. Za to smatramo duž- nosti svih poštenih ljudi, da se bore proti sistemu i zahtijevaju ustavna i ljudska prava. Kad ovo dobiju morati će nestati i sadaš- njeg sistema i njegovih uzroka. Inače je Ugarsku je socijalnu demokraciju zastupao Dr. Goldner. On je predbacio zagrebačkom luciji. I svi vanjski delegati napadali su na rezoluciju i vogje u Zagrebu. U upravni odbor nijesu izabrali Korača, na što drugi članovi iz Zagreba izjaviše, da se ne pri- maju časti. Pri ponovnom izboru izabran je u odbor i Korač, ali se je ujedno zaklju- čilo, da stranka zauzme stanovište proti [o političkim2strankama u zemlji i da se s nijednom ne veživa. Proti zagrebačkom \vodstvu najviše je bila zidarska organiza- \cija. Njezini delegati ostavili su skupštinu. Bilježimo, da su gospoda rezolucijonaši zamukli i ništa ne odgovaraju na otkrića kako je došlo do riječke resolucije. Žao nam je. U toliko Madžar Havass kao da hoće već srušimo današnji Držali su o Božiću stranački sastanak u | da pomrsi sve lijepe račune. Neki je dan pisao o Dalmaciji. U cijelom članku nema ni spomena o hrvatskom pravu, već sve o interesima Ugarske, njezinom pravu, dal- matincima i slično. Spljetsko »Naše Jedin- stvo« postalo je nestrpljivo i ponovno pita hoće li doć brzo do sastanka odbora, jer nevjeruje nekim članovima mađžarskog od- bora, pa se straši, da i opet ne dobijemo samo kapu riječi. Trumbićevu izjavu, koju su prenijeli neki listovi, da će dogovori po- četi netom bude stvorena stvarna podloga za raspravljanje, »Jedinstvo« ne razumije. A ima pravo, ili se valjda čeka, dok se Madžari izmire s kraljem, pa da nam onda ovi dobace koju mrvicu? Iz listova. . . »Hrvatstvo« upozoruje na protivuriječje u proglasu koalirane opozicije u Zagrebu. Na jednom se mjestu u tom proglasu kaže, da je opozicija proti dualizmu a?za federali- zam a na drugomu se izjavljuje za nago- gjeno stanovište. »Crvena Hrvatska« ima članak Dwvožak contra Posilović Bit će Voršak. »Novi hrvatski radnik« donosi novi pro- gram hrvatske radničke stranke. Nastojat će- mo, da opširnije progovorimo. Lukacs je pregovarao sa madžarskom koalicijom, i nastojao postignuti sporazum u vojničkim pitanjima. Kossuth je odbio ponugjeno mu mjesto ministra, i predložio je Szella, Wekerlea i Andrassya za buduće ministre-predsjednike. U Rusiji svaki dan krvavih sukoba po ulicama. U Moskvi. je sudjelovalo sukobu do 60.000 radnika. Proti ustašama izašlo je samo topništvo i konjaništvo. Žene se bore. Do sada se broji 7.000 mrtvih i ra- njenih. Vojska je odbila napadaj na glavne tamnice. Izbor predsjednika francuske repuplike ustanovljen je za 16 siječnja. Po svoj'Kini nastao je vrlo pogibeljan po- kret proti tugjincima. Bojkotirana je engleš- ka i amerikanska trgovina. Knjaz je crnogorski imenovao državno vijeće, koje sastavljaju Martinović, Radulić, Gjukanović i presjednik Vuković. Ruski državni proračun zahtjeva 390 mi- lijuna rubalja za ratne svrhe. — Po izriči- toj želji cara, moraju se pospješili, izbori za dumu. Š Uništen je izbor trećeg izborništva općine lećevićke, dok su odbiveni utoci u koliko bijahu napereni proti ispatku izbora u dru- gom i"prvom izborništvu. QACIETD Gradska kronika. Pir. Na 8 siječnja doš. g. vjenčati će se naš prijatelj i sumišljenjak g. Antun Muho- berac, nadučitelj i općinski vijećnik, sa dra- žesnom gospogjicom Katicom Brbora, kćeri čestitog Hrvata g. Mata Brbore. Čestitamo ! Čitulja. U četvrtak je preminula u La- padu u 97.0j godini, Kate ud. Suhor rogi. Vušković. Pokojnica je bila radišna i do- bra starica sve do zadnjeg časa pri svijesti. Pred mjesec dana je pala, a sve do tada išla je po kući i obavljala poslove. Počiva- la u miru. — Prekojuče preminuo je g. Niko Uco- vić, posjednik. i ravnatelj »Dubrovačke Tr- govačke Banke«. Sprovod mu je bio danas u 11 u jutro uz mnogobrojno saučešće. Ču- jemo, da je ostavio dječjem zakloništu ku- ću, u kojoj je stanovao. Siromasima kato- licima 8000 kruna, grčko istočnim 4000 kruna a izraelitskim 2000 kruna. Laka mu zemlja. Imenovanja. Gosp. Miho Gromović pri- mio je ovih dana odluku imenovanja za upravitelja bonice u Zadru, 0 čemu smo pred nekoliko brojeva bili izvijestili. Milo pćem dobru, već će Općina upotrebiti za- con i to bezobzirno. '\Bude li se Općina poslužila navedenim ikonom, a opć. vijeće glasovalo ne veliku wotu imat cemo do same dvije godine po soj_ Župi lijepe puteve, koji će biti i Žup- ljnima pa i gragjanstvu od velike koristi. Kola i udruge. Župka nosi prepune ve- lik koše u grad i to na svojoj glavi. Da toima zlih posljedica, ne da se gotovo ni vjeovati, a ipak je tako. Pritisak na glavi slali um, stara osobu i djeluje silno na slabjenje kosijera, tako. da osobe još mlađe ostaji barem bez gornjih zuba. Naše Župke nam daju dovoljno svjedočanstvo za t0. Nec još tvrđe, da slabljenje uma kod \ roditdja djeluje i ma porod, stvarajući kre- tene. Mi nijesmo toga mnijenja, ali je sva- komte slobodno vjerovati i tu tvrdnju. I kod drugih su naroda seljaci plodove svoje zemlje nosili na glavi, te je taj način ptenašanja možemo slobodno reći najprimi- tivniji. O njemu nalazimo riječ čak u sta- rome \gavjetu. Vremenom se je uvidjelo da treba tome doskočiti, pak su i izumjenaj stroj Sve naprednije seljaštvo, a osobilo ono pogradsko služi se dan danas isključivo malenim kolima, pod kojim se ujarmi ili tegleći pas, konj, mazga a negdje za lakše terete i velike koze. Gdje su seljaci siro- mašni tu se oni udruže, kupe u zajednici oveća kola i koju tegleću životinju, nato- vare kola plodinama svoje zemlje te tjeraju ma prodaju. Životinju hrane izmjenice, ili je jedan uzdržava a ostali članovi plaćaju mu godimice odregjenu svotu bilo u novcu bilo u samim plodinama zemlje. Kad je već riječ o udružnom kupovanju spomenuti nam je da takove sčoske udruge kupuju ne samo kola u zajednici da li i druge stvari, kao stroj za kosidbu, za ora- nje i t. d. Ti strojevi obično zapadaju dosta, jeku bilo teško toliko potrošiti, dočim kad se njih nekoliko udruži ne dogje ih na glavu nego po desetak kruna. Koliko će deset ljudi u jedan dan ili uzorat toliko će, a ako ne i više uradi takovi strojevi sa samim jednim Q koji je potrebit, da ravna živinu, 1* vuče bila kola za prenašanje. tez NN Ovo samo spomenusmo d; bude došlo upravi »konsumne zadruge« i »seoske blagajne«, ako se ikad takove zadruge i blagajne budu ustanovile u Župi. Red mi je spomenuti, da sam imao više razgovora s uglednijim župljanima glede seoske bla- gajne i oni su se svi očitovali za to i nade je da bi se baš dušom zauzeli. Ali što će sam neuki narod. Trebalo bi da se svešte- nici i učitelji onoga kraja zauzmu zi tu stvar, a ne da sustanu kod prve poteškoće kako su do sada neki uradili, koji su se bili isprva zauzeli. Mlijeko. U svakom gradu dosta se troši mlijeka, sira i maslaca. Napredniji seljaci znađu za to dobro, te se gledaju što više tim okoristiti. ' Oni hrane štajerske koze, koje im daju po 12 it. danomice mlijeka, i tirolske te iz kojih muzu od 20-25 Ut. ječnik prisiljen svako jutro, kad pregleda na poljani mlijeko proliti toliko litara. Tad na- staju tužbe i zaklinjanje. Mlijeko poskupi do 25 novčića litra, a tad ga narod ne mo- že ni kupovati. Pak jeto štete i seljaku i gragjaninu. Dosta sam puta gledao koliko truda ulo- ži seljak oko duhana. Pa kad se je toliko istrudio dobije za vas svoj napor kojih 50 do 100 K, a kadgod ni toliko. Da je ono zemljište, gdje je duhan bio sagjen, upo- trebljeno za sjenokošu, te se na njemu do- bra krava gojila, seljak bi od mlijeka, što bi mu ga ona davala mogao preko dvije krune na dan dobiti, a još kad bi znao praviti maslo, ta bi se dobit podvostručila. Koliko seljaka žive samo s jednom kra- vom? Ali treba znati i držati čistu i dobro hraniti, Opaziti nam je da u velikoj većini puta uzrok je da se mlijeko išteti, što naši žup- ljani ne znadu, da treba prije nego što ćeš izmusti kravu, oprati odojku i sebi ruke, a najviše paziti da je posuda u koju ćemo musti dobro isplakana, jer i trunak nečisti može toliko litara mlijeka ištetiti. — Iko. &od. |. nam je. — Poštanski pomoćnik g. Rajčević premješten je u Spljet. Na njegovo mjesto dolazi iz Spljeta pošt. oficijal Raić. — Bel- gijskim je konsulom. imenovan g. Mato kap. Marinović. Radi ovog, kaže se, da je došlo do gustih izmegju njega i g. Rajmunda Negrini, sina bivšeg pokojnog belgijskog konsula. Nova pekarna. Naš poduzetni trgovac g. Miho Zec, počeo je ove sedmice proda- vati kruh iz vlastite peći, uregjene na naj- moderniji način. Zabava na Stjepan-dan uspjela je u svakom pogledu i što se tiče izvedbe po- jedinih tačaka programa i što je kanula u fond »Gundulića« koju krunu. Teatar je bio baš dobro posjećen. »Gundulićevo« pjevanje svakomu se dopalo, »Glazba« ta- kogjer. »Sokol« je ispunio raznolikim lije- pim vježbama [veći dio programa. Redaic “ se jedna za drugom vježbe prednjaka, pod- mlatka i ženskog odjela, a sve tačno izvr- šene. Osobitu je pozornost pobudio što se tiče preciznog izvagjanja ženski odio, a što se tiče gracioznog izvagjanja muški pod- mladak. Ne možemo, a da ne pohvalimo g. Viktora Skenderovića, učitelja »Sokola« na ustrpljivosti oko male djece. Na svrhu je prestavljao »Hrv. Dil. Pozo- rišni Klub« šaljivu igru »Prkos«. Nije falilo smijeha kroz cijelu šalu, što budi najboljim dokazom uspjeha našim diletantinTa, a naj- više g. ravnatelju. »Gundulić« je lijepo zabavio syoje čla- nove i sl. publiku. Onakovih zabava hoće se češće, pa skoro i jedan put na mjesec. »Gundulić« je, čujemo, zbacio ovom za- bavom posljedni teret. duga, koji je bio naprćen na njegova legja. Novom godinom može tako da nastavi još slobodnije put, kojim je počeo ove godine, što mu od srca želimo. Neurednosti na pošti. Pišu nam iz grada : Neki sam dan pošao bio u poštarski ured, da mi protumače neke neurednosti. Susre- toh znanca pošt. činovnika i kažem mu, što je na stvari. Odgovori mi: a ko razu- mije ovaj kaos. | zbilja činovnik Hoppe naredi jednu stvar, za njim dogje Giuppa- novich, koji časti činovnike nazivima »vil- lani senza educazione«, i daje protivnu na- redbu.. Najposlije dogje ravnatelj Ghetaldi, pa on daje drugačiju naredbu. Pravi kaos. — Iz više mjesla.u okolici, tuže nam se da su zadnjih dana primali docna brzojavke. Jedan je brzojavio kući da dolazi parobro- dom, a brzojav je bio uručen, kad je ov sa svojim već objedivao. U Gružu su neki dan premještali u novu zgradu brzojavni i poštarski ured. Uregjenje brzojavnih žica bilo je povjereno jednom poslužniku, koji je nevješt tomu poslu, pa je to regbi “ pro- uzrokovalo mnoga 'zakašnjenja brzojavaka. Revizor žica g. Majstrović nije se ni makao. Zlatna misa o. Jakoba Jovića. Na 27 o. mj. vršilo se pedeset godina, od kad je veleč. franjevac 0. Jakob Jović bio zaregjen. Već postariji (prošao je sedamdesetu) radi ipak neumorno kao mladić. Od rana jutra do večernjeg »Vi adoro« vidjet ga je u ct- kvi, gdje punim, snažnim glasom pjeva mo- litve. Na Novu Godinu reći će zlatnu sv. misu u crkvi Franjevaca na 10 ura. Ovom će zgodom pjevat za prvi put Hr- votsko Pjevačko Društvo »Gundulić« pre- krasnu Wittovu misu. - (Misa je napisana u originalu za mješo- viti zbor, a priredio je za muški četvero- glasni zbor A. Edenholfer. Dr. Frano Xaver Witt rodio se g. 1834. u Bavarskoj. Kao svećenik bio je dirigent u stonoj crkvi u Regensburgu. Kroz cio svoj život bavio se crkovnim pjevanjem. Osno- vao je sveopće njemačko pjevačko društvo »Sv. Cecilija«, a uregjivao je mnoge časo- pise za kat. crkovnu glazbu. Umr'o je g. 1888. Izmegju njegovih boljih konipozicija može se brojiti i ova misa, naslov »Missa in honorem Hrv. Diletantski Tamburaški Zbor iza- brao je za g. 1906, ovu Upravu: Presjed- nik: Turina Aleksandar; Tajnik: Koprivica Luko; Blagajnik: Krasovac Ivo; Učitelj: Je- laska Antun; Revizori: Stjepović Ivo i Za- noni Santo. / Lične vijesti. U prošlu subotu prispio je u grušku luku yacht »Rumia« iz Koto- ra, na kojemu se je nalazio crnogorski pri- jestolonasljednik Danilo, koji je istu večer sa Go-dollom otputovao za Rijeku. Poziv. Obznanjuju se gg. članovi Radničke Zadruge«, da će biti i ove ne kao obično na staru godinu obilna d&- maća zabava, uz igranje tombole i inih ša- la. S toga ko želi zabave nek nefaljeno do- gje u našu Zadrugu. Početak na $ 'sati u večer. — Uprava. Izgledno. Za fond bolesnih radnika »Hrv. Radničke Zadruge« sakupilo se u veselom društvu K 12 i 50 para. — Gospodin Vic- ko Lisičar dušobrižnik u Maraonviću (Mljet) mjesto čestitaka znancima i prijateljima na Božić i Novu Godinu, udijelio je u isti ae«). fond K 5. — U isti fond g. Alired Man- sori cijeli . S