4
'/

 

Br. 42.

Božićni praznici. Kako smo bili javili, na
badnji dan, koji se ove godine morao oba-
viti u subotu bila je škola i ako pokr. škol.
vlast opredijelila da bude taj dan praznikom.
Krivica leži na poglavarstvenoj kancelariji
u Benkovcu.

Učiteljske plate. Po primljenom Proda-
novom prijedlogu novouregjene plate ima-
le bi stupiti u krijepost početkom siječnja
1906. Sa svih strana uvjeravaju bijedne u-
čitelje, da će to biti svakako, ali dosad ne-
ma nikakvih odluka o predmetu.

Božić. Božićne svetkovine prošle su obič-
nim veseljem i s pramaljetnim vremenima.

Iz Korčule.

V.-u. Gosp. V. je neko čeljade s kojim
se ne može ni logično raspravljat. To sam
već rekao i kod toga ostajem. Što da mu
odgovorim na njegov dopis štampan u br.
41 »Prave«? Ništa. Kod njega neima ni
repa ni glave, da ga barem s kojeg kraja
zakvačiš.  Ponavlja razvodnjenu bevandu,
koju sam mu ja učinio u — samu vodu, i
htio bi da ja ad infinitum, s njim milatim
praznu slamu. Ali ja imam pametnijega
posla. Jedina tačka na koju se zaslužuje
osvrnut jest ona gdje kaže da »u talijansku
školu ne idu djeca nijednog Hrvata«. U
koju školu, molim? Ja sam rekao: u dje-
čiju talijansku školu, i kod toga ostajem.
Ako to g. V. niječe, onda sama ta činjenica
dokazuje koliko je g. V. do — istine!

lli se g. V. pričinja ignorantnim, onako
— hotimice?

Gosp. Mlinarića. '»Njemu se po gradu
govori«, »pa ga se uvjerava«, da ja u svo-
jim dopisima na njega smijeram.

Dakle g. Mlinarić sam za se, nije na
čistu, da li ja ciljam na nj, ili ne, nego ga
o tome — drugi uvjeravaju? |I na temelju
toga pozivlje on mene, da mu se izjavim,
ciljam li baš na njega, inače će me smatrat
ništa manje nego prostim klevetnikom. Ali
moj Niko, ne valja ti — logika. Smatrat
me klevetnikom za stvar o kojoj te tek
drugi uvjeravaju — malo je previše.

G. Mlinarić, veli dalje: »želeć svaku stvar
na čisto izvesti . . . . pa ćemo stoprv tada
o stvari raspravljat. Hm; ja ga naprosto
ne razumijem. O čemu ćemo raspravljat,
što ćemo izvesti na čisto? Trebalo bi da
se g. M. razjasni.

Nego da se neigramo skrivice evo me
na susret g. Mlinariću. Ja njemu ne izla-
zim s mojim imenom, nego bi dapače želio
znati po čemu je on, — t. j. oni koji ga
»uvjeravaju« — pripoznao iz mojih aluzija
dopisniku V., da ja na nj smijeram ? Ako
se on nalazi pogogjen, nek mi reče u čemu,
ako ne, ko ga zove? što se ozivlje? Pak
dalje: Videć da g. Mlinariću nije milo biti
dopisnik V. — to evo ja pozivljem g. V.
da izagje sa svojim imenom, i čim on to
učini, uoblaštujem urednika »P. C. H.« da
reče javno ko je — Trn. Gosp. V. biti će
svakako bliži g. Mlinariću nego meni —
neka mu dakle učini tu ljubav. Stvar o kojoj
raspravljamo nije tako strašna da bismo se
morali bojati — potpisati. Ded, dakle.

Gosp. Mlinarić će izvinuti što mu ne sto-
jim na usluzi, i dopustiti da nemam za što
udovoljavati njegovoj željici. Dopisniku V.
s kojim ga imam, evo me spravna. A bude
li se g. Mlinarić tada ćutio potrebnim, da
se i on umiješa, kano što bi se reklo da
ima volje, naravno, da će i njemu stati na
usluzi — Trn.

Iz Kotora.

Nestašica fenjera. Kotorski kono slovi u
svijetu kao jedan od najljepših. Stranci iz
dalekih krajeva dohode da se dive njego-
voj ljepoti. Ali kolikogod ovaj naš kraj ta-
ko lijepo Višnji udesio, ipak naši ga ljudi
ne znadu cijeniti. Divan je i krasan ovaj
predio, kad ga motriš po danu, ali, ako te
slučajno noć stigne, onda sau onu ljepotu
što si uživao moraš da prokuneš, jer lako
\da glavom platiš. Ovaj slučaj dogodio se

“ nije u svojoj cjelini iskvarena, gnjila, pro-

je pišcu ovih redaka, kad je morao za po-
slom stignuti neku noć na Muo. U ovoj
općini nema nigdje ni ednoga fenjera, već
moraš hoditi kao u kakovu pustošnu zem-
lju. Čast Škaljarima, koji su mazad dvije
godine postavili na glavnijim položajima
fenjere, te možeš svud po selu hoditi kao
da si u gradu Kotoru. To prepopuramo to-
plo i muljanskoj općini, jer kad su Škalja-
ri, tad mora i ova općina ućiniti nešto, što
se tiće opće koristi. Nek 'se u čem drugo
štedi, a va ovakove posle štediti se ne smi-
je. — a

Are
Domaći pregled.

Truli dom.

Javni je život u Banovini bolestan. Te je
riječi nedavno izustio u dalmatinskom sa-
boru poslanik Trumbić, nadođavši, da Dal-
macija treba da na sebe preuzme vodstvo
narodne politike. Ljudi, koji živu od mi-
losti vlade i njezinih tajnih dispozicijonih
fondova u Zagrebu, a kupe se pod firmom
narodne stranke, pogogjeni u živac, cikoše
od ljutine i uzvratiše da ni u Dalmaciji ni-
je bolje. Priznajemo i kod nas je inteligen-
ca bolesna, ali nju može izliječiti pomla-
gjujući zadah prave demokratske misli. Ona

dana, kako je saborska večina u Banovini,
koja je najviše kriva svemu zlu. Isporegje-
nje nikako ne stoji, a najmanje smiju, da
ga čine ljudi, kojim je na čelu utisnut žig
infamije i od kojih svak pošten bježi.

U Dalmaciji je inteligencija bolesna, jer
je mlagji naraštaj primio u nasljedstvo gri-.
jehe svojih otaca, koji zaboravljajući na
proces evolucije držali su, da se i sada ka-
ko pred nekoliko decenija može voditi us-
pješna kabinetska politika zazirući od sva-
kog sudjelovanja .širokih masa u javnom
radu. Posljedica je toga bila, da su mnogi
špekulanti ogrnuvši se kabanicom patriotiz-
ma u ime ovog derali narod. Ali, Bogu
hvala, danas se to ne može ponoviti. Ta-
kovi su nametnici dovršili svoju. Proces vr-
gorački mnogomu je otvorio oči. Ako ima
još amo tamo nekih pojava, koje se ne bi
smjele pokazati u poštenu društvu, tih će
brzo nestati ispred rastuće narodne svijesti.
S našim političkim ljudima možeš se ne
slagati u shvaćanju narodne politike, ali im
ne možeš predbaciti niskih ciljeva lične ko-
risti. Oni su od toga čisti, dočim je sa ve-|
ćinom u Banovini sasma drugačije.

Jedan od mlagjih hrvatskih pisaca iznio
je na pozornicu novčanu sliku obiteljskog
života u Slavoniji te ju je mazvao trulim
domom. Zgodnije ime zaludu ćeš tražiti,
da okrstiš pravo stanje u Banovini. Truli
dom! lskvarena vlada kupila je gnjilu ve-
ćinu, koju u sabor šalje prodana burokra-
cija. Naučeni na raskošan život ljudi ne
biraju sredstva, ne zaziru od ničega, pro-
davaju uvjerenje, ponos, čast, sve, a vlada
to kupuje i plaća, da održi onaj jadni si-

PRAVA CRVENA HRVATSKA

sve vrzino kolo. Lozinka ne smije da bude
srušimo današnje ljude s vlade, da ih za.
mijenimo poštenim,
iskvareni sistem, koji bi i poštene ljude,
kad mu se približe, oblastio. Da se u tomu
uspije, hoće se svestranog rada, a ne ona-
kavog, kakovim se je do sad služila opo-
zicija, koji na koncu ne znači ništa, a pored
toga hoće se manje strančarstva. Do toga
je na žalost dosta,. pa nas je strah, da krov
trulog doma ne pane na glavu i poštenim,
te ih podavi.

Općina bez škola.

U stonjskoj općini, koja broji nekoliko
hiljada duša, samo je jedna pučka škola i
ta u Stonu. Osam župa nema nijedne. U
Dolima je pred nekoliko godina bogataš
Mihanović zgradio i darovao kuću općini,
da u nju smjesti pučku školu, ali ona nije
nigda to htjela izvršiti. Neki ljudi su imali
interesa, da u stonjskom primorju ostane
narod neuk, pa su se s toga i protivili o0-
tvoru škola. Nadamo se od nove općinske
uprave, da će ona u: tom pogledu nado-
mjestiti, što su predšastnice zapustile. U op-
će mnogo bi trebalo učiniti u općini ston-
skoj, jer je to na žalost najzapuštenija op-
ćina u pokrajini. A narod je bistar i pame-
tan. U jednom selu jedan seljak podučava
nedjeljom drugove u čitanju i pisanju.

Ne ide u Zadar.

Ide, ne ide, ide i sad najposlije ne ide
u Zadar zastupnik Ribičić. Poslao je odre-
ku na časti prisjednika zemaljskog Odbo-
ra. Kažu, da ga ne će biskup Nakić da pu-
sti. Za što se je primao? Taj zemaljski od-
bor upravo je ovih zadnjih godina nesretan.

Što se ne smije u Bosni?

Mato je Kesić podvornik poreznog ureda
u Visokim. Na Stjepanj dan pošao u krčmu
nekog Čovića i rekao mu: »Hodi, Čoviću,
hrvatski sine, daj jedan irtalj vina, meni
hrvatskom sinu. Čović mu odgovori: »Ja
nijesam Hrvat, nego sam Bošnjak.«! —
»Kakav Bošnjak — reče Mato — Bošnjak
je konj«. Vidite, ovu sličicu donosi sara-
jevska »Srpska Riječ« i poziva vladu, da
kazni Kesića. Sve lijepo, u duhu sloge!

Sloga i javni moral.

Dubrovački listovi htjeli bi prikazati stvar
tako, kako da mi sporazumu izmegju Hrvata
i Srba možemo prigovoriti jedino radi za-
stava. Ispravljamo, da nije tako. Mi smo o
tom već pisali, a days ćemo još i ovo
>madodati:: Slogu su s * pili ljudi, koji su,
po vlastitom priznanjw- jedni proti drugim
zvali u pomoć austrijsku policiju i mjoj
služili. Pitamo mi, kako oni mogu sada da
vode opet riječ u narodnim pitanjima ? Smije
li se to dopustiti u ime javnog morala?
Neka krivci i s jedne i s druge strane po-
vuku posljedice svog prijašnjeg držanja, jer
oni sad kompromituju i najbolju misao.

Socijalisti u Hrvatskoj

Zagrebu. Učestvovalo je 123  odaslanika.

 

stem, koji je stvoren nagodom sa Ugar-

skom. Izmijenili su se na vladi obzoraši i| RE 3: :
madžaroni. Ambijenat pokvarenosti, razvrat. | vodstvu, što se je priključilo riječkoj rezo-

nosti i nepoštenja sve je više rasao. Sad
se je sklopila koalicija sa zadatkom da sruši
današnju vladu. Od toga ne će biti za dugo
vremena vidljiva uspjeha, jer znamo, da u
današnjem položaju ne može doći do izraza
narodna volja. Ali ipak da bi kojim čudom

i do toga došlo, sumnjamo, da bi kakvu |

korist donijelo, dok se ne odstrani prvi
povod zlu, a to je podregjeno stanje Hr-
vatske prama Ugarskoj, u koju je postavila
nagodbeni sistem. Dok toga bude, uvijek
će biti pokvarenosti. Za to smatramo duž-
nosti svih poštenih ljudi, da se bore proti
sistemu i zahtijevaju ustavna i ljudska prava.
Kad ovo dobiju morati će nestati i sadaš-
njeg sistema i njegovih uzroka. Inače je

Ugarsku je socijalnu demokraciju zastupao
Dr. Goldner. On je predbacio zagrebačkom

luciji. I svi vanjski delegati napadali su na
rezoluciju i vogje u Zagrebu. U upravni
odbor nijesu izabrali Korača, na što drugi
članovi iz Zagreba izjaviše, da se ne pri-
maju časti. Pri ponovnom izboru izabran
je u odbor i Korač, ali se je ujedno zaklju-
čilo, da stranka zauzme stanovište proti
[o političkim2strankama u zemlji i da se
s nijednom ne veživa. Proti zagrebačkom
\vodstvu najviše je bila zidarska organiza-
\cija. Njezini delegati ostavili su skupštinu.

Bilježimo, da su gospoda rezolucijonaši
zamukli i ništa ne odgovaraju na otkrića
kako je došlo do riječke resolucije. Žao nam
je. U toliko Madžar Havass kao da hoće

već srušimo današnji

Držali su o Božiću stranački sastanak u |

da pomrsi sve lijepe račune. Neki je dan
pisao o Dalmaciji. U cijelom članku nema
ni spomena o hrvatskom pravu, već sve o
interesima Ugarske, njezinom pravu, dal-
matincima i slično. Spljetsko »Naše Jedin-
stvo« postalo je nestrpljivo i ponovno pita
hoće li doć brzo do sastanka odbora, jer
nevjeruje nekim članovima mađžarskog od-
bora, pa se straši, da i opet ne dobijemo
samo kapu riječi. Trumbićevu izjavu, koju
su prenijeli neki listovi, da će dogovori po-
četi netom bude stvorena stvarna podloga
za raspravljanje, »Jedinstvo« ne razumije.
A ima pravo, ili se valjda čeka, dok se
Madžari izmire s kraljem, pa da nam onda
ovi dobace koju mrvicu?

Iz listova. . .

»Hrvatstvo« upozoruje na protivuriječje u
proglasu koalirane opozicije u Zagrebu. Na
jednom se mjestu u tom proglasu kaže, da
je opozicija proti dualizmu a?za federali-
zam a na drugomu se izjavljuje za nago-
gjeno stanovište.

»Crvena Hrvatska« ima članak Dwvožak
contra Posilović Bit će Voršak.

»Novi hrvatski radnik« donosi novi pro-
gram hrvatske radničke stranke. Nastojat će-
mo, da opširnije progovorimo.

Lukacs je pregovarao sa madžarskom
koalicijom, i nastojao postignuti sporazum
u vojničkim pitanjima. Kossuth je odbio
ponugjeno mu mjesto ministra, i predložio
je Szella, Wekerlea i Andrassya za buduće
ministre-predsjednike.

U Rusiji svaki dan krvavih sukoba po
ulicama. U Moskvi. je sudjelovalo sukobu
do 60.000 radnika. Proti ustašama izašlo
je samo topništvo i konjaništvo. Žene se
bore. Do sada se broji 7.000 mrtvih i ra-
njenih. Vojska je odbila napadaj na glavne
tamnice.

Izbor predsjednika francuske repuplike
ustanovljen je za 16 siječnja.

Po svoj'Kini nastao je vrlo pogibeljan po-
kret proti tugjincima. Bojkotirana je engleš-
ka i amerikanska trgovina.

Knjaz je crnogorski imenovao državno
vijeće, koje sastavljaju Martinović, Radulić,
Gjukanović i presjednik Vuković.

Ruski državni proračun zahtjeva 390 mi-
lijuna rubalja za ratne svrhe. — Po izriči-
toj želji cara, moraju se pospješili, izbori
za dumu. Š

Uništen je izbor trećeg izborništva općine
lećevićke, dok su odbiveni utoci u koliko
bijahu napereni proti ispatku izbora u dru-
gom i"prvom izborništvu.

QACIETD
Gradska kronika.

Pir. Na 8 siječnja doš. g. vjenčati će se
naš prijatelj i sumišljenjak g. Antun Muho-
berac, nadučitelj i općinski vijećnik, sa dra-
žesnom gospogjicom Katicom Brbora, kćeri
čestitog Hrvata g. Mata Brbore. Čestitamo !

Čitulja. U četvrtak je preminula u La-
padu u 97.0j godini, Kate ud. Suhor rogi.
Vušković. Pokojnica je bila radišna i do-
bra starica sve do zadnjeg časa pri svijesti.
Pred mjesec dana je pala, a sve do tada
išla je po kući i obavljala poslove. Počiva-
la u miru.

— Prekojuče preminuo je g. Niko Uco-
vić, posjednik. i ravnatelj »Dubrovačke Tr-
govačke Banke«. Sprovod mu je bio danas
u 11 u jutro uz mnogobrojno saučešće. Ču-
jemo, da je ostavio dječjem zakloništu ku-
ću, u kojoj je stanovao. Siromasima kato-
licima 8000 kruna, grčko istočnim 4000
kruna a izraelitskim 2000 kruna. Laka mu
zemlja.

Imenovanja. Gosp. Miho Gromović pri-
mio je ovih dana odluku imenovanja za
upravitelja bonice u Zadru, 0 čemu smo
pred nekoliko brojeva bili izvijestili. Milo

 

pćem dobru, već će Općina upotrebiti za-
con i to bezobzirno.
'\Bude li se Općina poslužila navedenim
ikonom, a opć. vijeće glasovalo ne veliku
wotu imat cemo do same dvije godine po
soj_ Župi lijepe puteve, koji će biti i Žup-
ljnima pa i gragjanstvu od velike koristi.

Kola i udruge. Župka nosi prepune ve-
lik koše u grad i to na svojoj glavi. Da
toima zlih posljedica, ne da se gotovo ni
vjeovati, a ipak je tako. Pritisak na glavi
slali um, stara osobu i djeluje silno na
slabjenje kosijera, tako. da osobe još mlađe
ostaji barem bez gornjih zuba. Naše Župke
nam daju dovoljno svjedočanstvo za t0.

Nec još tvrđe, da slabljenje uma kod

\ roditdja djeluje i ma porod, stvarajući kre-
tene. Mi nijesmo toga mnijenja, ali je sva-
komte slobodno vjerovati i tu tvrdnju.

I kod drugih su naroda seljaci plodove
svoje zemlje nosili na glavi, te je taj način
ptenašanja možemo slobodno reći najprimi-
tivniji. O njemu nalazimo riječ čak u sta-
rome \gavjetu. Vremenom se je uvidjelo da

treba tome doskočiti, pak su i izumjenaj stroj

Sve naprednije seljaštvo, a osobilo ono
pogradsko služi se dan danas isključivo
malenim kolima, pod kojim se ujarmi ili
tegleći pas, konj, mazga a negdje za lakše
terete i velike koze. Gdje su seljaci siro-
mašni tu se oni udruže, kupe u zajednici
oveća kola i koju tegleću životinju, nato-
vare kola plodinama svoje zemlje te tjeraju
ma prodaju. Životinju hrane izmjenice, ili
je jedan uzdržava a ostali članovi plaćaju
mu godimice odregjenu svotu bilo u novcu
bilo u samim plodinama zemlje.

Kad je već riječ o udružnom kupovanju
spomenuti nam je da takove sčoske udruge
kupuju ne samo kola u zajednici da li i
druge stvari, kao stroj za kosidbu, za ora-
nje i t. d. Ti strojevi obično zapadaju dosta,
jeku bilo teško toliko
potrošiti, dočim kad se njih nekoliko udruži
ne dogje ih na glavu nego po desetak kruna.
Koliko će deset ljudi u jedan dan
ili uzorat toliko će, a ako ne i više uradi
takovi strojevi sa samim jednim Q
koji je potrebit, da ravna živinu, 1* vuče

 

 

bila kola za prenašanje.

tez NN

Ovo samo spomenusmo d; bude

došlo upravi »konsumne zadruge« i »seoske
blagajne«, ako se ikad takove zadruge i
blagajne budu ustanovile u Župi. Red mi
je spomenuti, da sam imao više razgovora
s uglednijim župljanima glede seoske bla-
gajne i oni su se svi očitovali za to i nade
je da bi se baš dušom zauzeli. Ali što će
sam neuki narod. Trebalo bi da se svešte-
nici i učitelji onoga kraja zauzmu zi tu
stvar, a ne da sustanu kod prve poteškoće
kako su do sada neki uradili, koji su se bili
isprva zauzeli.

Mlijeko. U svakom gradu dosta se troši
mlijeka, sira i maslaca. Napredniji seljaci
znađu za to dobro, te se gledaju što više
tim okoristiti. '

Oni hrane štajerske koze, koje im daju
po 12 it. danomice mlijeka, i tirolske te
iz kojih muzu od 20-25 Ut.

 

 

 

 

ječnik prisiljen svako jutro, kad pregleda na
poljani mlijeko proliti toliko litara. Tad na-
staju tužbe i zaklinjanje. Mlijeko poskupi
do 25 novčića litra, a tad ga narod ne mo-
že ni kupovati. Pak jeto štete i seljaku i
gragjaninu.

Dosta sam puta gledao koliko truda ulo-
ži seljak oko duhana. Pa kad se je toliko
istrudio dobije za vas svoj napor kojih 50
do 100 K, a kadgod ni toliko. Da je ono
zemljište, gdje je duhan bio sagjen, upo-
trebljeno za sjenokošu, te se na njemu do-
bra krava gojila, seljak bi od mlijeka, što
bi mu ga ona davala mogao preko dvije
krune na dan dobiti, a još kad bi znao
praviti maslo, ta bi se dobit podvostručila.

Koliko seljaka žive samo s jednom kra-
vom? Ali treba znati i držati čistu i dobro
hraniti,

Opaziti nam je da u velikoj većini puta
uzrok je da se mlijeko išteti, što naši žup-
ljani ne znadu, da treba prije nego što ćeš
izmusti kravu, oprati odojku i sebi ruke,
a najviše paziti da je posuda u koju ćemo
musti dobro isplakana, jer i trunak nečisti
može toliko litara mlijeka ištetiti. — Iko.

 

&od. |.

 

nam je. — Poštanski pomoćnik g. Rajčević
premješten je u Spljet. Na njegovo mjesto
dolazi iz Spljeta pošt. oficijal Raić. — Bel-
gijskim je konsulom. imenovan g. Mato kap.
Marinović. Radi ovog, kaže se, da je došlo
do gustih izmegju njega i g. Rajmunda
Negrini, sina bivšeg pokojnog belgijskog
konsula.

Nova pekarna. Naš poduzetni trgovac
g. Miho Zec, počeo je ove sedmice proda-
vati kruh iz vlastite peći, uregjene na naj-
moderniji način.

Zabava na Stjepan-dan uspjela je u
svakom pogledu i što se tiče izvedbe po-
jedinih tačaka programa i što je kanula u
fond »Gundulića« koju krunu. Teatar je
bio baš dobro posjećen. »Gundulićevo«
pjevanje svakomu se dopalo, »Glazba« ta-
kogjer. »Sokol« je ispunio raznolikim lije-

pim vježbama [veći dio programa. Redaic “

se jedna za drugom vježbe prednjaka, pod-
mlatka i ženskog odjela, a sve tačno izvr-
šene. Osobitu je pozornost pobudio što se
tiče preciznog izvagjanja ženski odio, a što
se tiče gracioznog izvagjanja muški pod-
mladak. Ne možemo, a da ne pohvalimo
g. Viktora Skenderovića, učitelja »Sokola«
na ustrpljivosti oko male djece.

Na svrhu je prestavljao »Hrv. Dil. Pozo-
rišni Klub« šaljivu igru »Prkos«. Nije falilo
smijeha kroz cijelu šalu, što budi najboljim
dokazom uspjeha našim diletantinTa, a naj-
više g. ravnatelju.

»Gundulić« je lijepo zabavio syoje čla-
nove i sl. publiku. Onakovih zabava hoće
se češće, pa skoro i jedan put na mjesec.

»Gundulić« je, čujemo, zbacio ovom za-
bavom posljedni teret. duga, koji je bio
naprćen na njegova legja. Novom godinom
može tako da nastavi još slobodnije put,
kojim je počeo ove godine, što mu od
srca želimo.

Neurednosti na pošti. Pišu nam iz grada :
Neki sam dan pošao bio u poštarski ured,
da mi protumače neke neurednosti. Susre-
toh znanca pošt. činovnika i kažem mu,
što je na stvari. Odgovori mi: a ko razu-
mije ovaj kaos. | zbilja činovnik Hoppe
naredi jednu stvar, za njim dogje Giuppa-
novich, koji časti činovnike nazivima »vil-
lani senza educazione«, i daje protivnu na-
redbu.. Najposlije dogje ravnatelj Ghetaldi,
pa on daje drugačiju naredbu. Pravi kaos.
— Iz više mjesla.u okolici, tuže nam se
da su zadnjih dana primali docna brzojavke.
Jedan je brzojavio kući da dolazi parobro-
dom, a brzojav je bio uručen, kad je ov
sa svojim već objedivao. U Gružu su neki
dan premještali u novu zgradu brzojavni i
poštarski ured.  Uregjenje brzojavnih žica
bilo je povjereno jednom poslužniku, koji
je nevješt tomu poslu, pa je to regbi “ pro-
uzrokovalo mnoga 'zakašnjenja brzojavaka.
Revizor žica g. Majstrović nije se ni makao.

Zlatna misa o. Jakoba Jovića. Na 27
o. mj. vršilo se pedeset godina, od kad je
veleč. franjevac 0. Jakob Jović bio zaregjen.
Već postariji (prošao je sedamdesetu) radi
ipak neumorno kao mladić. Od rana jutra
do večernjeg »Vi adoro« vidjet ga je u ct-
kvi, gdje punim, snažnim glasom pjeva mo-
litve. Na Novu Godinu reći će zlatnu sv.
misu u crkvi Franjevaca na 10 ura.

Ovom će zgodom pjevat za prvi put Hr-
votsko Pjevačko Društvo »Gundulić« pre-
krasnu Wittovu misu.  -

(Misa je napisana u originalu za mješo-
viti zbor, a priredio je za muški četvero-
glasni zbor A. Edenholfer.

Dr. Frano Xaver Witt rodio se g. 1834.
u Bavarskoj. Kao svećenik bio je dirigent
u stonoj crkvi u Regensburgu. Kroz cio svoj
život bavio se crkovnim pjevanjem. Osno-
vao je sveopće njemačko pjevačko društvo
»Sv. Cecilija«, a uregjivao je mnoge časo-
pise za kat. crkovnu glazbu. Umr'o je g.
1888. Izmegju njegovih boljih konipozicija
može se brojiti i ova misa,
naslov »Missa in honorem

Hrv. Diletantski Tamburaški Zbor iza-
brao je za g. 1906, ovu Upravu: Presjed-
nik: Turina Aleksandar; Tajnik: Koprivica
Luko; Blagajnik: Krasovac Ivo; Učitelj: Je-
laska Antun; Revizori: Stjepović Ivo i Za-
noni Santo. /

Lične vijesti. U prošlu subotu prispio
je u grušku luku yacht »Rumia« iz Koto-
ra, na kojemu se je nalazio crnogorski pri-
jestolonasljednik Danilo, koji je istu večer
sa Go-dollom otputovao za Rijeku.

Poziv. Obznanjuju se gg. članovi
Radničke Zadruge«, da će biti i ove
ne kao obično na staru godinu obilna d&-
maća zabava, uz igranje tombole i inih ša-
la. S toga ko želi zabave nek nefaljeno do-
gje u našu Zadrugu. Početak na $ 'sati u
večer. — Uprava.

Izgledno. Za fond bolesnih radnika »Hrv.
Radničke Zadruge« sakupilo se u veselom
društvu K 12 i 50 para. — Gospodin Vic-
ko Lisičar dušobrižnik u Maraonviću (Mljet)
mjesto čestitaka znancima i prijateljima na
Božić i Novu Godinu, udijelio je u isti

 

ae«).

fond K 5. — U isti fond g. Alired Man-

sori cijeli .

S