*

Br.443. i

PAM

U DUBROVNIKU, 6. Januara 1906.

KREMA MRMATSA

M
Godina i. .

 

 

 

 

četvrt godine surazmjemo; za inozemstvo K 5 i
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i

poštarski troškovi. — Ko
je predbrojen i za došasto

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

:Odgovomi urednik VLAHO KELEZ.

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari —
Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po
retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju.
Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

 

 

Današnji broj šaljemo na ogled mno-
gim rodoljubima, koje su nam naši pri-
jatelji i sumišljenjaci preporučili. Radi
vladanja javljamo, da naredni broj ne
će niko primiti, ako ne pošlje pretpla-
tu ili javi dopisnicom, da mu i dalje
list šaljemo. Pretplata je do konca go-
dine samo 5 kruna.

Starim predbrojnicima, koji nam du-
guju pretplatu za prošlu godinu, poslati
ćemo do koji dan poštanske platežne.
naloge. Svakomu, bez iznimke, ko nam
do konca ovog mjeseca ne podmiri
pretplatu bilo za lanjsku bilo za ovu
godinu, obustavit ćemo slanje (lista. U
jednom od narednih brojeva počet će-
mo obijelodanjivati jedan vanredno za-
nimivi roman.

Dekadentska politika.

U jeziku se književnika dekadenti-
ma zovu pristalice jednog književnog
smjera, kojim je u samom nazivu i
njihovo značenje. Dolaze iza razvod-
njenih naslijedovatelja jakih umova, pu-|
nih misli. Zvučna riječ, više puta i bes-
mislena, treba da zamijeni ideju. Nije
to ništa nova, ako ćemo vjerovati li-|
terarnim historicima, koji znadu i me-
gju starim klasicima naći prešasnika
današnjim dekandentima. Po tugjem u-|
zoru imamo i mi danas naše deka-

dente. Drugovdje već iščezavaju i i

miču pred drugim smjerovima, kod
nas još uvijek plutaju. Pa kako ima-

mo književnu dekadencu, tako imamo |

i političku, koja bi htjela kod nas pre-

vladati. Ne zove se doduše ona tim |
imenom, ali za to ima na sebi sve zna- svjetskog glasa,

kove prave dekadence, opadanja. |

|

čim zamijeniti. | u Evropi su se ne- |
kad opijali takvom borbom, koju je bio |
napisao na zastavu preživjeli liberali-
zam, ali njegove prazne formule brzo
su svoju dovršile i svukud ga zami-,
jenjuje zdravi demokratizam, koji ima'/
drugog i prečeg posla. |

Pravilno razumijevanje narodne po- |
litike zahtijeva danas sabiranje narod- |
ne snage. Sve ono, što je odvraća od'
te cijelji, radi proti pravim interesima
naroda. Obrazovanje stranaka na dru-/
gim temeljima, koje imaju svrhu, da'
jedne od drugih još većma odijele,
znači samoubilačku politiku. | ako ne-
svijesno, ipak rade za tugje ciljeve. Na-
rodne potrebe traže, da oni, koji se!
ubrajaju u inteligenciju i koji hoće da.
vode bilo kakvu riječ u javnom živo-
tu, upoznadu i svoje dužnosti. Mjesto |
praznog naglasivanja na sastancima, u'/

* rezolucijama i programima, neka pogju |

u narod, pa tu porade, da se on so-|
cijalno i gospodarski podigne a kul.
turno i politički osvijesti.

RACIJE

Skinimo kape i slušajmo.
Gospoda su se razglagoljala; sve u še-
snaest pripovijedaju čudesa »novoga kursa«,
fuzije, rezolucije, koalirane srpsko-hrvatske
oporbe u Banovini; a kako su se zalećela
mi smo tužni i potišteni demokrati mislili,
da će sve te ogromne tečevine pripisati svo- ,
joj mudrosti, nastojanju »C. H.«, koja je
tako nemilo crno po bijelu pobila sve pro-
tivnike, da jadnici od straha ne smjedu ni
zinuti. Ali je ditiramb u deset crta svršen,
i dolazi pusta proza i to najgore vrste.
Gospoda hoće da opišu »odiseju« lista
koji nosi naslov »C. H.«

Jer smo još živi, i ako su nam kosti pre-

Nekoliko je godina, da u našem jav-|lomjene od žestokih batina uzor-spisatelja i
nom životu slušamo uvijek istu pjes- novinara »C. H.«, mi ćemo progovoriti

mu: Stari su se preživjeli, njihova je
politika nesavremena, iz dobe roman-
ticizma. Treba je zamijeniti novijom,
svježijom, realnijom. Mjesto snijevanja
o slobodi treba početi sitnim radom |
za osviještenje naroda. Politiku rodo-
ljubnih fraza neka madomjesti realan
rad. Sve to slušamo, i više nam se je
dodijalo. Ne s toga, što bi mi slijepo
prisizali na sve ono, što stari ispovi-
jedaju kao političko vjerovanje, i što!
ne bi razumjeli da novo doba zahtije-
va i nove načine borbe. Ali nam se,
je dodijalo, jer i ova nova politika, ko-
jom bi htjeli da istisnu staru, nije o-
pet ništa drugo nego nova politika fra-
za. Gdje je, molimo vas, taj_sitni rad i
osviještivanje naroda ? Mi ga ne vidimo.
Starijim se političarima pravom u
grijeh upisuje, da oni ne vode raču-
na o potrebama naroda, i da za njih
ništa ne rade, Njima se cijela politika
sastoji u provagjanju izbora, novinskim
člancima i saborskim govorima. | za to
kamogod se okreneš, čuješ u puku ja-
dikovke, da mi odveć na svoj način
politikujemo, a premalo radimo: Zano-
simo se uspomenama stare slave i sli-
kama ružičaste budućnosti, a na svim
nam stranama javnog života vlada ve-
lika praznina i pustoš. Nu dok se sta-
rijim može donekle oprostiti, što oni
nemaju pravog shvaćanja dnevne so-
cijalne politike, to se ne može mla-
s M _ dot te misli ustali na
e, a za nju ništa uči-
nili. Dodijalo im se čeka i u narodu |
raditi. Zaboravili su sve ono, što su

 

 

 

i

dvije, pak bic nam _glaš promuknut i od
udaraca i od ćiće, koja se ovijeh dana ne,
šali.

Konstatuju gg., da je »C. H.« utemeljena
— kako joj ime kaže — da širi u južnoj
Dalmaciji hrvatsku svijest. Ali su premuča-
Ja glavno. »C. H.« ne samo da je uteme-,
ljena da širi i brani Hrvatstvo kod nas, ne- |
go je odma s prvoga broja banula kako |
čista pravašica, kako vijerna učenica veli- |
kog Ante Starčevića! Pak je promijenula sve.
boje duge nebeske, i kad je gospar Frano |
otišao ka kukuruzarim, da zajazi onu pro-
valiju grdnu, koja je zjala izmegju Hrvata
i Magjara, »C. H.« otucala se je od nemila.
do nedraga, od Ante Stražičića do Marja- |
novića, dok videći ju tužnu i porušenu, ka-
ko sinju udovicu, gospoda joj_se smilova-
še i zaogrnuše je svojim plaštem. Bilo ih
strah da jadnica ne šene posve glavom i!
da neobuče čošicu; i od onda ju Soda
Štamparija privriježi; momica se pojoguni,
stane namigivati i tamo i amo, našla pro- |
saca više nego li Penelopa, stekla miraz, i
eto joj se grade velebni dvorovi, gdje će |
stanovati i u kompreću s nami zapredati.

I tu je pomogla manovra i bezočitat: sta-
ri su posjednici i tiskara mogli pitati mo-
micu za zdravlje, ali u nađi da će se pre-,
domisliti i opametiti nje skrbnici i tutori,
dobričine joj dopušte seliti, neka joj vlasti- |
te kuće i zavidne slobode.

Toj su bezočitati, koja nam je list otela, |
silno ponarasla krila, te sva pisanija »Da-
na« i »Hrvatstva«, nepristajanje Perića, Kor-
laeta i Prodana, dapače i Frankov otpor i
ševrdanje Tomašićevo pripisuje se kako na-
ša krivica. Mi smo dakako vodu izmutili,
tako temelji vuk, pak će se još naći kuku-
mara i šupljih glava, koje će tomu svemu
aplaudirati!

Gospoda su bila"proroci; ona su predvi-
gjala sve ono, što se je dogodilo, a mi ćo-
ravi, mi slijepi, mi bukve glave nijeswno vi-
gjali ni prsta ispred očiju. Ona su ustala
da brane visoke ideale, da ujedine, oslobo-
de, usreće tu Srpsko-Hrvatsku zemlju, a mi
smo ustajali da sijemo mračnjaštvo, da u-

svaku iskrenu i. nezavisnu riječ.

 

"Ali su gg. oko »C. H.« postala i muče-

nici, jer im se je trebalo boriti sa stotina-
ma zaprijeka, koje jim je ljudska zloba me-
tala ma put. Dakako uzalud bi mi patuljci
pitali, da nam s Olimpa nabroje te zaprije-
ke, kako smo mi prostodušno, ali iskreno
nanizali sve ono, što smo učinili da se dr-
žimo u ljubavi i slozi. Kad su oni rekli, bi-
lo, ne bilo, treba da je tako.

Kod njih je čisti demokratizam; oni uži-
vaju povjerenje narodno; oni su jedini ko-
ji mogu spasiti narod da se uzdrži čist od
težnja, koje se nikako ne mogu složiti sa
narodnom misli; oni poznađu potrebe na-

roda.
Neka se razmeću, neka se vesele, neka

gustim oblakom sebe kade, vrijeme će naj-
bolje dokazati, ko je sebično radio, ili po
tugjoj pameti, a ko je radio iz uvjerenja i
vršio naravno ne lagodnu niti ugodnu du-
žnost, braniti narodne pravice. | Ikaro se
je visoko zaletio, pak ga je morska pučina
proždrla. »C. H.« u pamet.

QAaCIET
Jedna optužba.

Spomenuli smo neki dan, kako je D-r
Trumbić u razgovoru sa urednikom »Hr-
vatske iRiječi«, izjavio, da mi pravaši u
pokrajini nemamo ljudi, kojim bi se mogli
iskazati..To je sve, kako se uzme. Nema-
mo ljudi onakih, koji bi kao Karlajlovi he-
roji sijali na vrhunci:ca društva i u njiho-
vim se djelima i radnjama sastojala historija
naroda. Takvi se ljudi ragjaju samo onda,
kad im je vrijeme i potreba od njih, i ne-
staje ih, kad je prestala potreba od njih.
Imali smo i mi Hrvati ijudi, koji su bili
izrazi Š+ojih vremena, odušci bolova, koji
su pritiskali naš narod, glasna riječ, koju
je narod kroz njih izgovarao. Njih je ne-
stalo, ali su nam ostavili u baštinu, što je
i danas potrebno i savremeno. Kad dogje
vrijeme, da ne bude potreba od njihovih
misli vodilja, doći će drugi ljudi, potrebniji
i savremeniji. Nama je da nastavimo zapo-
četi rad.

To je baš i zadaća demokracije. Ona i
nije jaka radi toga, što bi joj bili vogje oni,
koji su tvorci
ljudi teži, da učini ili postigne. Njezina
je jakost u organizaciji i podjeli rada. |
socijalna demokracija nema danas više ni
Marksa, ni Lassalle,
koja je snaga u njoj,
pagira i bez jakih umova! Pravaši danas
nemaju ni Starčevića, ni Kvaternika, ali to
još ne znači da je pravaštvo osugjeno,
izgine u kratkoj budućnosti. Pitanje je sa-
mo, ima li megju pravašima ljudi, voljnih
rada, koji bi organizovani nastavili rad za
misao njihovih tvoraca. | kad ne bi takvih
bilo, onda bi se punim pravom moglo reći,
da s pravaštvom treba likvidovati.

Spomenuli smo organizaciju, a nije prvi
put da se na nju povraćamo. Ona nam se
sada čini pravom potrebom momenta. U
pokrajini ima nas pravaša, da jedni za druge
ni ne znamo, Pa što je od toga koristi ?
Ovako rastrkani i podijeljeni nemožemo i
da hoćemo ništa raditi za narodne potrebe.
Ima i druga nevolja, koju mi

mene politike, što dolazi opet od naših
različitih pogleda na svijet i društvo. To

se je vidljivo pokazalo u zadnje doba. Uzrok |

je tomu, što su pravaši u Dalmaciji do sad
premalo posvećivali pažnje svim potrebama
savremenog života ograničivši se na samu
političku stranu. Pravaštvo je bilo prosvjed
proti političkoj potčinjenosti. Ali danas to
nije dosta. Treba imati jasne i odregjene
poglede na sve strane javnog života. Rad
jedne stranke ne smije se ograničiti na
same prosvjede, koji koliko god bili oprav-
dani ipak ne daju stranci pravog života i
agilnosti. Naravni je zaključak svega toga,
da je potrebno, da se srede odnosni me-
gju pravašima u Dalmaciji i da se svede
na čisto što i kako stranka ima raditi. Ko
nagje da ne može bez štete slobodnom
mišljenju prihvatiti program i taktiku stran-
ke, taj će ostupiti, a to je i bolje, jer ne
će ometati drugim. Ako ne ćemo, da sami
MAROONA REPUBLIKA HitVa THA

svega onoga, što cijela masa

ni Engela, pa ipak,
u idejama, koje pro-;

da

ne krijemo,.
jer tim ne bismo ništa dobili. Megju nama/
pravašima ima opreka u shvaćanju  savre-

 

sebi potpišemo osudu i potvrdimo mišlje- Što se tiče zastupničke časti, nudili su
nje Trumbićevo, koji onako mimogred spo- je zadnjih naknadnih izbora — kako ste
minjemo, 1upro je svim silama, da dobije spomenuli u »Pravoj« —'i Faziniću i Fo-
za svoju stranku šibenske pravaše, nemoj- retiću i Cvilićeviću, ali nijedau se nije htio
mo, opetujemo, odgagjati za sutra, što se primiti.
već danas može učiniti. O gramženju za načelništvo, reći ću ovo:
nijedan od trojice nije dao, — niti su iko-
Ute PAR, ga za to zamolili — da prepiše ikome li-
E ze Za stine. Neka se navede jednog;čovjeka,' jed-
0abo čin i Fazinić nog seljaka, jednog izbornika, komu bi oni
(I, l , _ bili rekli, da će se otimati za načelništvo
Naša je skladna susjeda neki dan doni- pale oto žješje ME . zadnji
I : i sječi paske »Crvene«, da sa oni dive strpljivo-
jela nepismen napadaj na naše prijatelje u < načelnika Arneri-a," koji ih e iole
Korčuli gospodu Fazinića i drugove. Kako w testi iri OR Se E "pjet
ona ne može pojmiti, da ljude poštene mo- no općinske prisjednike, to je vrhunac
že družiti i što uzvišenije nego sami e O MO DEO SON e
res, to je ona podvalila nama, da smo s; M a Jer nee seem Jošan
uslugu našim prijateljima s Korčule, s to- RMS 1, Pozo: adi s.
ga što bi oni nama bili učinili prije jednu NSA špagu, pi e NINE. GD e
uslugu. Kakova je to usluga nije se oi | on sultan turski, čiji veziri tek od mjegove
aka : EO \ milosti žive.4Što je/Arneri[boljijod Fazini-
pobliže izrazila, pa bi nas zadužila, da se; io a NU i i PE
Pro. : \ća, Foretića i Cvilićevića? Ili mu je općina
jasnije izjavi. S dobro upućene strane pak | dijedovina, pa on može ikoga da trpi k:
primili smo ove obavijesti, koje najbolje ot- PVE O SNA O I ae
kriva vi ih sretna: \prisjednika — jer su ljudi neodvisnog mi-
ju mizeriju naših protivnika |
»Crvena Hrvatska«, kaže, da je Fazinić
kriv, što je grof Caboga bio izabran narod-
nim poslanikom u zadarski sabor. Čudno- |
vato je, kako g. Dr. P. Čingria dopušta da
se onako piše, jer on zna da u onomu ne- iii
ma ništa istine. Pred pet godina izbor za- (Politički pregled).
stupnika Hrvata ovisio je o glasu Fazinića. Od nove godine odlučih redovito pisati
Ovaj nije htio u Dubrovnik, dok mu se ne izvješća iz političkog svijeta, slična onim,
reče, ko će biti zastupnik, pošto nije htio te su prošle godine izlazila u »Pravoj«.
da taj bude ni pop ni odvjetnik. U Dubrov- Na početku nove godine pak red mi je
niku se pomamili, te brzojavljali kao ludi, osvrnuti se na važnije dogogjaje, koji su
sad Faziniću, sad Arneri-u. se zbili po svijetu kroz prošlu godinu. Ne
Evo tekstualnih riječi nekih brzojava: ću pisati na dugo, jer je malo ko, ko ne
Čingria : Dogjite, pak ćemo se dogovoriti. čita političke listove, samo ću se dotaći
Fazinić: Nedolazim, dok ne znam, ko je najvažnijih dogogjaja.
kandidat. Rusija se nalazi u žalosnu stanju. Lani
Čingria: Koga želite? je u ovo doba prodrmala srcima svih Rusa
Fazinić: Nek bude trgovac ili obrtnik. vijest o kapitulaciji Port-Arthura. Svak je
Čingria: Odabrali smo Cabogu. rekao: izgubljeni smo za vazda. Poraz se
Pras! i za porazom redao, te na komu izgubiše
Fazinić niti snijevao da bi Dubrovčani Rusi ime slavne«vojske. Svršetkom maja
mogli kandidovati Cabogu — i brzojavi, da Rusi izgubiše i svoj prestiž ma moru. U
on podnipošto ne će glasovati za Cabogu. klancu Cušime nabasaše nesretnici na ja-
Da ste sad vidili čuda. Pokrenuli i nebe- panske topove,'koji ih grdno poraziše. Ci-
sa, da Fazinić mora doći i glasovati za Ca- jeli civilizovani svijet ustao proti pokolju !
bogu. Misleć da bi parobrod Petka mogao | tražio svrhu rata, ali gorda Rusija;me će ća
zakasniti, bili su spravnti poslati i posebni zato klone. Car zazivlje nove vojnike i tje-
parobrod, samo da dogje i glasuje za —|ra ih na silu bodeža smiti u susret. Japan-
Cabogu. Fazinić tada promisli, da se je ci nakon svih svojih pobjeda skloniji si
najbolje okoristiti momentom, i za to stavi miru nego Rusi. Strah ih je bilo zaplesti
uvjete Dubrovčanima, da će glasovati za se u još veći rat i tim u ogromne troškove.
Na 5. septembra, posredovanjem presjed-

Cabogu:

1) ako vijećnici Hrvati potpišu, da će nika saveznih država, Roosevelta, bi sklop-
odsele dati Korčuli 3 mjesto 1 vijećnika; ljen mir u Portsmouthu, kojim su Japanci
2.) ako potpišu, da će kod budućih izbora pokazali silnu moć svoje  samozatajenost
pustiti kotaru korčulanskom da predloži Premda pobijednici pokazaše se kao pobi-

kandidata, koji mora biti obrtnik ili trgo- | jegjeni. I s toga stekoše simpatije cijelog
vac. i

šljenja?

RACI
Na početku godine 1906.

\svijeta, a učvrštiše još više svoju moć. Do-
Kad su to oni sve potpisali sudjelova. čim ruski despotizam u svom sljepilu smo
njem i privolom Dr. Čingrie, glasovao je trao se još jačim. Počam od prvog poraza
Fazinić za Cabogu. \u ratu s Japancima, svaki pametniji Kus
I »C. H.« ima sad obraza reći, da je Fa-|tražio je, da se svrši pogubni rat, a da še
zinić kriv, što je Caboga došao u sabor. evropska Rusija izliječi od rak-rana.
Ako je on stavio uvjet, da bude trgovac ili| Na 22. januara puk je u Petrogradu išao
obrtnik, Dubrovčani su kao najboljega o- svečano sa kipovima svetaca, a predvogje:
dabrali Cabogu, kojemu su već bili podije- od popa  Gapona, i iskao pravicu za sva-
(lili čast prvog općinskog prisjednika. Zar koga. Odgovor bi: puščana zma. Ogorčeni
ih je i na to prisilio Fazinić? \puk poče od tada javno tražiti pravicu.. Na
O sjednici trgov. komore, prigodom Han- 16. iebruara knez Sergij bio je raznešen na
delove afere, može se osudit korčulane, komade od bombe. Car se našao u ljulu
'što su prisustvovali sjednici, ali još više škripcu, te mjeseca marta izdao  manifesi
Idubrovčane i  vogje, koji su imali prvi kojim obećava reformu izbornog prava, ali
uzeti inicijativu u ovom _ poslu. Prije obećanje osta obećanje. Juna dogje pred
sjednice bili su neki vijećnici kod gosp. cara deputacija zemstava, dakle inteiigen
Čingrije. Zašto ih nije on podučio, kako se cija, ali i njoj bi odgovoreno samo sa 2-3
imaju vladati, nego udrili na korčulane, | obećanja. Narod je bio sit carevih obećania
kad je svršilo, kako je svršilo? Istina kor-| Vojska se počela bunit.
čulani se nijesu mogli posve opravdati, ali/  »Potemkin« odplovio u daleku zemiu
ni sva krivica ne može bit njihova, nego Zaređaše pobune vojnika u Kronštadu | %e-
samo jedan dio, a drugo ide dubrovčane. | bastopolu. Svrhom oktobra zavladao ge
»Usluge«, koje »Crv.« spominje, da nam | ralni štrajk.
otvaraju stupce »Prave« stoje valjda suče- Akcije ruske izgubile od svoje vrijedno
lice neuslugama, koje otvaraju stupce »Cr- | sti, Car se ipak ne miče sa svoje stolice
venoj« da laže i napada. A u stvari je ovo:| Našao se napokon čovjek s dvora, koji re-
D-+r Nino DeGiulli, kao doktor i bogat čo- kao u brk caru svu istinu.
vjek, htio je postati tajnikom komore, koja Te na svrhu car prisiljen prijetnjam pu:
mu je imala povisiti platu na 1200 forinti. ka, uhvatio teškim srcem pero i potpisao
Korčulani su pomogli osujetit to, a izabrati ukaz, već sastavljen, od Vitta, a kojim su
siromaka čovjeka — Jakobušića — i to je zajamčena sva ljudska | politička prava. Ali
njihov grijeh. Ma mogu li ta vaša gospoda, | je hude sreće bio ukaz, jer Vitte stekao ne:
da se srame? \ | prijatelja. koji mu počeše raditi o glavi

,

 

133 NAUČNA BIBLIOTEKA, OVBROVNIK /!- 24/1954.