kaRRDŠSX8SSNR 8GRONIDSSEP PROSO PM Br. 45. 4, Pod ovim se je| danje ,Graca " Keep »Dubrovnik« osvrnuo na zapuštenost našeg uba »Graca«, o čemu smo mi nekoliko puta pisali i upozorivali gospodu, da urede. Festanjuli. Općinska je uprava imenovala Sočanoći sv. Vlaha gg. Jo- sipa Karamana i Gjura Savinovića. le upravo po kompromisu. Žalosno ie, što op- ćinska uprava nije našla koga drugog od srpske mladosti za festanjula, nego je oda- brala spomenutog. Savinovića, koji na ne- bidašnjoj »Gundulićevoj« zabavi preko pje- vanja hrvatske himne, nije se i na pozive htio da digne na noge, kao što je cijelo općinstvo. prežeta je. U nedjelju je jedau kočijaš pregazio s kolima u Gružu neku Anu Ma- tičević iz Rijeke Dubrovačke. Na sreću sa- mo-je malo ozledila nogu. Vojnici i hrana. Tuže nam se, da se domobrancima daje slaba hrana i u manjoj mjeri nego je propisano. Neki dan bili su do 4 ure ne na vježbi na Bosanci. Kad su se vratili dobili su menažu, ali sva- ki je dobio samo treći dio mesa nego što ga ide. Jedan je vojnik pred svjedocima izmjerio meso, u kojemu nije sa hartijom bilo više od 7 dkg. Do koga je, neka providi. Odgovor na prigovor ,Nepravedni na- adaj“ »Crv. Hrv.« br. 1. i Lako je voditi polemiku s pojedincem, ali kad pred sobom imaš do tri hiljade ljudi, koje si teško uvrijedio, jer »vrijegja nas i omalo- važuje«, tad je dobro ako izagješ iz tog kreševa i s »perčinom« na glavi a za »opan- ke« ti ni ne treba misliti, ta one su ti ispale, dok si bježao pred innoštvom nao- ružanim »drvenim ožicama«. Ali ne čudite se mojoj kuraži, što sam se upustio u pismenu borbu s tolikim mnoštvom »župljani«, jer to mnoštvo i opet na koncu nije nego jedan čovjek, koji sli- jedi primjer sredovječnih samodržaca — dakako na modernu — uzimlje pravo ci- jelog jednog plemena, da za nj odgovara i prečinja se kao da u sebi čuti svu težine tobožnje uvrijede nmanešene tom plemenu. Ne pitajte me, ko mu je (dao mandat, jer to je samodržački na mođernu kao n. izvjesiti srpsku zastavu na općinu, premda narod to ne će. U ostalom ja neznam ili »moderni«, što je »civilizacija«, jer dok ja tu riječ shva- ćam u moralnom smislu, »moderni« je tu- mači na materijalnu. Ja napisah »Župljani se ugladiše ko malo koji seljaci«, a malo dalje »malo se koje mjesto može podičiti svojom urednošću, čistoćom i poštenjem ko Župa«. To je za mene civilizacija. »Župlja- ni nazad 30 godina imali su perčin, nosili opanke« — piše moderni — »i odijelo od sukna...«, »prije je. bilo drvenih ožica, ..«. Toliko smo napredovali u — civilizaciji ! Molim vas ne smijte se, nego svežite perčin, opanke, drvene ožice i plitice sa civilizacijom, te tome svemu nadodajte dugu šarenu haljinu i imat će te pred sobom Kitajca, koji govori sedam jezika, koji ras- pravlja o svim modernim pitanjima, a ako ga bolje pogledate u lice, prepoznati će te učenog Tohadira. Patentima od 7/IX. 1848., 4/1ll., 7/Ill., 5/VIIl. 1849. ukinuto je u Austriji kmetstvo. Seljak je postao čovjek »sui juris«. Moderni me pita: »Nazad 30 godina koliko Župljana imali su svoju vlastitu kuću i zemljište«. On sam i odgovara: »Tek 5%«. Vjerujmo mu. Slijedi, da punih 20 godina ZŽupljani se nijesu znali okoristiti zakonima o oslo- bogjenju. »Pa zar je ovo konservativizam ?« pita me moderni, a ja ću uštipnuti iz nje- gova odgovora: »Ovo je vrhunac«. Napredni je i u natražnjaštvu dosta od- imakao kad veli: »pisac nek nam kaže taj napredniji seljački narod, ako ga ima«, t.j. od Župljanina. To bi bilo kao da ja rečem : »Hrvati su najkulturniji narod«. Kogod bi me sažalio, a kogod mislio da govorim u patriotskom zanosu, pak mi i oprostio. Ja napisah: »najbogatije kuće u Župi obogatiše se prekupljujuć u Hercegovini volove i sitnu marvu, koju gorštaci — ko jedinu svoju prehranu — goje u izobilju, ali su slaba trgovačkog duha, da se sami s njom prometnu«. U koliko se m ra- matike, riječi »slaba trgovačkog duha« bile bi oznaka gorštaka. Moderni mi na ovo odgovara: »Trgovina s marvom propala je, ne, jer Župljani ne imadu poduzetnog duha, već radi drugih okolnosti«. Bit će to po kojoj amerikanskoj gramatici. ni se da mi moderni hoće predbacit strančarstvo kad veli; »ni jedno slovo ba- rem na općinu ...«. U mome članku stoji: vi se je (općina), ako se silom po- služi (t, j. prisili župljane, da popravljaju pute), da će joj kod budućih izbora legja okrenuti«. Ovdje ima više od jednog slova, previše za onoga, koji razumije. jodjelska škola u m a u Bano- drugo«, valja da kao ona u [a bjelodano. Upotrebljavanje riječi »civiliza- cija« i »sofistika«, te krivo vezanje riječi, dovoljan su znak tome. Ali moglo bi biti tu i zlobe. Da se nije možda ovako raču- nalo: »Župljanima ćemo prikazati kako ih »Prava« vrijegja, a posljedice toga oćutjeti će' najbolje predbrojba«. Ako se je tko mislio, tada se je krivo PRAVA CRVENA HRVATSKA Tyne za Trst krcat ugljenom. — »Dubac« |tisti ni napretku, kad bi dopokon to biloja i stranim novinama, jer je u pogibli da u Limioni krca rudu za Rotterdam. — »Gra- na štetu iste moje domovine. Svakomu svo- nam to narodno blago ne kako sa- dac« u Tynedock krca ugljen za Trst. — je, pak eto odma mira, eto stalnog dogo- |" piše. »U koga ima srca za svoje, smi- i a sla za umjetnost, i duha na taj ne- »Naprijed« na Rijeci krca dugarele za Cette. | vora će moći da skrsti ruke, kada bijela — »Prazattus« u Poti. — »Gundulić« na Ufam, da sam tim odgovorio objedama, | Vija narodnjega pijeteta, kada je narodno popravku u Rotterdam. — »Balkan« u Li- koje su na me podignute bile: ne zamje- umoru«. radi toga, već dakle i radi mae- mislilo, jer se ne 1ože dati Zupli pepela u oči, i oni znadu čitati, pa i su- diti,ko im misli dobro, a ko zlo. Župljani znadu dobro, da omaj koji iznaša njihovu zlu stranu, koja je zajednička i svim osta- lim Hrvatima, da onaj koji ih prema svo- me znanju i silama upućuju na bolje, nije im neprijatelj, nego iskreni prijatelj, pa i ako svaki njegov savjet nije najbolji. Gospodin, koji je neovlašten progovorio u ime cijele Župe, mnogo bi bolje bio u- činio da je nepotpunost moju, ako je znao popunio, a koje moje mnenje ne najbolje za župsko tlo bratski popravio. — /ko. — | Iz Gimnazije. Neprestano nam stižu tuž- be od roditelja i učenika mjesnog gimna- zija na profesora Kulišića, koji da miči i prigoni djake. Svaki dan se obavljaju bune 1 prosvjedi, a niko ni mukaet. Zaista vrlo lijepo! »Dubrovnik« koji je znao prošlih demonstracija onako silno napadati i žigo- sati« tužno i nevoljno stanje gimnazijsko, viteljem, sada podvija rep i šuti, jer je slu- čajno onaj profesur Srbin. Iz Gruža. U zadnjem broju »Narodnoga Lista« ima neka vijest iz pokrajine, u ko- joj se kaže o premještaju Ravnatelja Pessi- aka i o stvarima, koje su stijem u svezi. Nek nam ne zamjeri zadarski list, ako mu neke sitnice o toj vijesti ispravimo, jer su netočne ! Prije svega g. Pessiak nije premješten u |Beč, nego u Ljubljanu, njegovo rodno mje- Isto, kako su to u svoje vrijeme javila oba |hrvatska lista u Dubrovniku. Zatim je ne- vjerojatno, da će mjesto nadglednika (bit' \će valjda: ravnatelja!) pokriti nijemac Tre- vani koji se tek od 1899. nalazi u službi ,. austrijske režije, a od 1903. pripada IX.om ičinovničkom razredu. Mjesto ravnatelja u. \reda otkupe duhana pokrit će po svoj pri- (lici koji natjecatelj — ravnatelj drugog ko- \jeg dalmatinskog ureda, kao g. Kastver, \Stemdi ili Brautsch, jer ovim donekle pri- \pada i isključivo pravo na tu pogodnost. \ Bilo kako bilo, ne vjerujemo, da ćemo \se lasno u ovijem nadama prevariti a go- \spoda zastupnici nek se malo promisle, pri- \je nego nam daruju koju »nenadnu« jabuku! \ Hrvatskoj Radničkoj Zadruzi“. Da po- \časti uspomenu pok. g.gje Kate ud. Rajčević rogi. Lupi, udijelio je Preč. Don Jozo ka- nonik Crnica u fond za bolesne radnike »Hrvatske Radničke Zadruge« Kr. 20, na čemu Uprava najtoplije zahvaljuje. "Hrv. Pjev. Društvo ,Gundulić“ izabralo je za god. 1906. ovu upravu: Marko Mi- trović, presjednikom; Antun Miletić, pod- presjednikom; Gjivanović Dum Niko, tajni- kom; Barbić Dum Vlaho, blagajnikom ; Luko Koprivica, arhivarom; Oberster Dionis, u- praviteljem. Nagjeno. Ko je izgubio svotu od 20 kruna, neka se prijavi upravi »Dječijeg Zakloništa«. »Javnoj Dobrotvornosti«, Da počaste uspomenu pok. g.gje Kate ud. Rajčević u- dijeliše »Javnoj Dobrotvornosti« g. Leopold Šilje Kr. 10 a g. Lujo proi. Klaić Kr, 20. »Dječijem Zakloništu“, O smrti g.gje Kate ud. Rajčević udijelila je mjesnom »Dje- (čijem Zakloništu« g.gja Pavla pi. Liitner (Kr. 10. | iz »Sokola“, Pozivlje se članstvo da do- | gje u što višem broju u četvrtak 25 o. mj. u 8 sati u večer na zajednički dogovor gle- de nastajućeg svesokolskog sleta u Zagre- bu. — Sokolskoj knjižnici darovali su raz- nih knjiga slijedeća gg.: M. Oraš 8; B. Mikasović 6; E. J. pravnik 12; ggjica M. Ettore 5; ggjica A. Šare 6; Nardelli 4; Č. Medini 44; I. Kobasica 9; Dn. M. Vlahušić 44; D. Pretner 22; K. S. pravnik, 4; R. DeGiulli 15; ggjica Ivanka Stanković 7; | | | svima najtoplije zahvaljuje, želeći da se i drugi povedu za njihovim primjerom. Namjesnikova slika. Javlja nam Hrvat- ska Knjižarnica iz Zadra, da je izdala sliku namjesnika g. Nardelli, u krasnoj heliogra- vuri, formata 40 XX 57 cm. Cijena je Kr. Ž, da nije »ovo runo: rekao« lijepim okvirom Kr. 7, sanduk i pakovanje «<. bi on, a ja bi o »konf ei u seše:| 8. 1-1 80 pore: . njem, hoće da nas uči, kako ćemo krave| Dubrovački parobrodi. »Epidauro na musti«, e bi nas — nadodati ću ja, držeći se logike — još više izružio. A znate li u čem: imusenja?. Podsjetio sam ih na opreznost a treba imati pri gem o LORA derni oo. u okimiju« il kimaičinost,. 13/1. stigao u Middlesbosuug krcat rudom. — »Istok« nahodi se u Poti od 22/XI. — »Leopoldina« od 10/1. na putu iz Kartagje- tle krcat rudom za Rotterdam. — »Maria lmmaculata« na putu iz Kardifa za Kolom- bo. — »Orjen« na 15/1. otputovao je iz Ri- jeke krcat vaguna u komadima za Rosario di Santa F&, — »Srgj« na 16/1. otputovao od fobož nevrijednim i nepoštenim upra- | Josip Čurlica 15; Josip Posedel 15. Uprava ita da se ujedini, da bude sretna i Janko Koharić, koji je bio napisao za »Bi- Zo-| pokojnikova, ipak otprto kažem da ljubim 1905. Nakladom uprave T mioni krca ruđu za Trst. \ram, ne odgovaram, nego se Bogu molim 4 ia tnosti, i duha narodnoga, je . [da On učini, da narodne stranke što prije sa Na objede. obrta i industrije u nov |budu doći do istine, do pravice, do one qopa golemi pokret, te se u tu | i jedi že biti trajna 3 Gospoda me »Crv. Hiv.« bijede, da sam sloge, koja u Bogu jedino može biti trajna svrhu osnovalo u Beču i društvo ime : \i može nam doni nekonsekventan; tako se barem imadu shva- jeti sve blagodati Božjeg nom »udruga za podizanje dalmatinske do- A. titi njihove riječi, kad prinašaju neko moje \maće industrije«. pismo, te i ako ne vele, rijet bi da bi že-/ ljeli dokazati, da radim ili nepromišljeno ili himbeno. Da vidimo. Prva je objeda, da sam ja u svomu pismu / blagoslova. | To je bila_i plemenita svrha neumorne \spisateljice, da ovom knjižicom potakne svakoga, koji ima srca i volje za narodni \boljitak. Po mome mnijenju u prvom su re- irnak, az »Uj Lap« szerkesztojenek ORE GRANE M Ma. e E i dei u »Dubrovniku« 9/VI. 1897. izrazio želju, Fiumćban. = mogućnici, a napose naše narodne učitelji- da se tmi i srbi približimo i misli'i ljubavi. Ne služi trumbetica ni zvižđaka. Armat €€. One žive s narodom, ali mnoge na ža- Pismu je bilo dalo povod smuća, koja se|ćemo mužiku, da se obuče u one monture lost, se da nastoje u sened usčuvati je u Stonu dogodila, kad su srbi mimo što si hi ti spediško u kašun u Čitonicu. ujegovu ljepa spot. BODIN, SVOENDO:: Priopćeno. Supilo Ferencz : : \ gradsku modu, koja kvari narodni ukus. Dru- programa zaudarali srpsku koračnicu, tako | Grehota da nijesi u gradu, perke sad, kad ge pak mlade, neiskusne, pune ideala os- se barem govorilo. Kako je onih godina|je umro Zano sette, ti bi ga manjifiko so- tavljajući čarobni Dubrovnik, nagju se od- živa bila borba izmegju Hrvata i srba ne |stituiško kako veri patriot di bandiere sette. jednom u kakvom zabitnom seocu, gdje i- treba da spominjem; toj nemiloj borbi stati | Namjesto una relazione telegrafica, kako | Tali padaju, nestaje energije i duševno klo- 4 A i LEE o PJ ii ; nu. Kruta zbilja ubije im sav polet i onda \ma kraj i dovestit ju u granice pristojnosti mi ti pišeš, ja ti šaljem kopiju od jednoga|qe rade — ništa. Narodnim vezivom bavile i skladnosti, bila je sveta dužnost svakog grupa, što sam ga di passaggio nekad po-|su se kod mas ggjica N. Balarin, g.gjica onoga, koji je izobražen i koji ljubi pitom- jego u Dum Mata. Bijelić, s: g.gjica Miš, koja gimi izvezla st i snošljivost, bila ij v i iii narodnim motivima više krasnih stvari. pov Mo Oi ea Pe Niko Marinović Karolina, vazda e Mišljahu mnogi da su to divni orijentalni ie i Ot i P. S. Nemoj se začudit okle znam imagjar-|vezovi. U gragjanskoj školi u Spljetu i pre- IE, 908 učini, dos da Pa čeljade ar ski; naučio sam u speranci, da će mi|parandiju' u Dubrovniku, morala bi učite- takne o onim pravilima, koji imadu ravnati Šomić irutat. iAko ništa barem orlo-|ljica ženskih ručnih radnja posvetiti osobitu narodima i ljudima, koji koliko drže do 8 a ta 3 dai i tebi. Eviva pažnju narodnoj ornamentici, a ne kao što svoje časti, toliko hoće da svačiju čast IP? SR ARA. RNA A \sam lani vidio kod jedne ispitane učiteljice neozlegjenu sačuvaju: to su i ništa drugo la Spagna (drugu polovicu ove kan- nekakvo vezenje po bečkom uzorku u se- i E : i Š conete ostavljam tebi da zakantaš na |cesiji, mješte da ih uče u hrvatskom na- izražavale moje riječi: te je ludo im dati krmi kojega vapora dell' Ungaro- rodnom stilu i tim pobudi ljubav za marod- značenje, koje nijesu mogle imati one go- Croata \mu amjetnost, o kojoj kaže Tolstoj da je dine i u onoj prilici; a još je lugje hoćet _ ) \ona nad modernom (današnjoj) umjetnosti, ih nategnuti na današnji položaj, u kojem Poruke i otporuke uredništva. 1€" ova nije kadra, da postane svojinom či- su Hrvati prama srbima. Ja i danas osta- | u, tavoga naroda pored nerazumljivosti svoje, rođionai grave ov Gosp. Antun Muhoberac. Rado izjavlju- dočim je narodna umjetnost nikla iz naro- jem vijeran toj misli, jer sam osvjedočen \jemo, da vi nijeste pisac članova o Župi da i sav ju narod — neuk i učen — je- da nijesu nikakovi razlozi napadanja, ocr- potpisanih od Ika. dnako ljubi, jednako se njome oduševljava njivanja i huda klevetanja, Svakome prosto | Dopisniku, Nin. Predugo a već nema ni- i plemeni. No mi smo uopće tako nehajni, bilo misliti svojom glavom, ali nije prosto |kakve vrijednosti. Ako hoćete, povratit će- da na žalost volimo, što je tugje. grditi osobe, koje ipak hoće da se drže mo Vam rukopis. Pošaljite nam kratkih vi- Mimogred sam ovo spomenuo, € da pod- ui \jesti iz Vašeg kraja. sjetim, naše dame osobito učiteljice, da se svoga uvjerenja. : \ Dopisnik V. Korčula. Nijesmo uvrstili, ugledaju u Jelicu Belovićevu, koja neumor- I ja se danas iz srca radujem, da su I jer mislimo, 4 je dosta.o onom predmetu. no nastoji sa poNAa naše industrije, krupne novinarske navale smanjile, i ako!“ Gosp, Dum Niko Fantela, Korčula. Ne 3 o tome predmetu raspravlja u gornjoj posve nijesu još prestale, a ufam da će S lua uvrstiti, jer je predugo. Ako že- SE. v prvom poglavlja poor o . jekom vremena i te posve nei; radujem ie, pošte krae | Svam. Zia EN SA ENA se takogjer, jer su se srbi obvezali da će/ ; život narodnog gospodarstva, a ako Hrvat za sjedinjenje raditi i to će ako se obeća- Prosvjetni glasnik. bude ekonomski ojačan, bit će sjegurnija inje izvrši bezdvojbeno ukloniti posve po- SRA i politička budućnost njegova. U drugom zojeć epom i podena, i dnji oličen 4 Sp. Guć e di: ši aii neodno como sa g : i omać . uš- | vima i tkanju sa nar - - e blagodsti sot i loge jednom i drugom Iitvo imalo svoju XII glavnu godišnju skup-'jališta. Da o a citate, daleko bi zašao, dijelu naroda; jer megjusobna naša borba štinu na 30 decembra 1905 u dvorani Op- jer je svaki redak vrijedan, jer je potekao može jedino biti harna onijem, koji hoće cinskoga Doma pod predsjedanjem Mons. iz srca žene, koja svome narodu sretniju da nas izrabe i moralno.i materijalno. U|Bulića. = budućnost želi, koja osjeća s narodom, za čenja pa one kameni slaze koj bima u rot god ina povečala. jedn" da stupio 4 kl napred g Š zast sz 4 i g k az b a n u u RONA pore SRA, 3 «ione oiijeh rm hrvatskih i. Bila je naime porušena is ' P jepora, koji mogu nastati, razložito vje da! zova crkvica ma Bihaću sv. Marie iz XVI) Toj ideji možemo i moramo doprinijeti, se možemo još u mnenju shodnijega i po- o. U zidovima te crkvice, koja je bila dje- osobito naša štampa, da tako »shvaćanje \dnesnijega puta razilaziti; a za to su baš lomice sagragjena materijalom stare er- cijene. narodne ormamentike postane svoji- i dogovori upućeni, te se za to i s jedne|&ve našlo so je do: 46 epigrafičkih, što nom inteligencije i radnika — svojinom či- i s druge strane gleda na dobre ukloniti Yećik što manjih, što maljušnih komada tavog hrvalskog naroda«. i . 4 MU i do 102 arhitektonska komada. lIzmegju! Nabavimo tu knjižicu, koju ćemo na du- sve ono, što bi moglo,razgraditi dogragje- goga ima njekoliko novih natpisa, a njeki šak pročitati radi predmeta, lijepog stila i no i zavestit nas opet u vrtlog nesloge i su bili popunjeni. Najznamenitiji je onaj, | jezika, tim više što je čist prihod namije- borbe. kojim se je popunilo ime crkve: Almificae | njen družbi sv. Čirila i Metoda. PSA št. WND: Gogboge se. viii Biz vrijeme ima se tiskati znanstve le i E SR ve kose = |strankom«, da im se prizna narodno ime, go izvješće o radu ovih zadnjih godina, | naše učiteljstvo. a Ivo Ivankov. ": \ narodno obilježie u barjaku, fuzijonaška je koje se nije moglo izdati zbog 'zapreka pri | dakle stranka dužna da obvezu, kojom se je zo rai stare crkve. Doskora će izaći u' \zavezala i izvrši, da srbima prizna narodno Bečkoj »Mitiheilungen der Centralcommis- li i i ani ie _\ston« kratko izvješće o natpisu »Kraljice Je- [06 USNI >2. NET RES e s \lene«, našastom u Solinu,kod »Gospode od iljen potpuni mir, ali pravaši nijesu tomu Gyoka« u i . € .. : : I , | dužni, jer nijesu dogovoru prišustvovali, a Prvi dio Lučićeva Epistolara, što ga je! \još ga manje odobrili, i jer su bili od sva- priredio član strukovnog odbora Prof. Bar- | |\kog dogovora ne vele taktično od srba|tul Poparić već je tiskan u PR \isključeni. Za pravaše dakle, najviše može | Što RENE EN: | postojati neko primirje, ali nikako. mir 4 da se na starim temeljima sv. Marte saga: | još manje potpuni mir, A jer ja pripadam di crkva, kako je predložio V. vit. Milić,' toj stranci, ko će razložit od mene zahtije- |nar, zastupnik, eda se sačuva u starom 0- vati da okrenem legja mojoj stranci i da o ova naša grin 20 ge je im i i ie u. naišlo na mnogo stvarnih i financijalnih po- [po 3000 RA ra TISNO RK teškoća pa želimo da se što prije sretno! RON e riješi. | | Zašto me bijediti, kad se nijesam obvezo, na sav nemar općinstva za ovo društvo, | a gledam pasivno, što se oko nas dogagja? koje je zaslužilo bolju pažnju, financijalno Ne bi li bila podlost kod mene, da danas stanje ipak ne nazaduje, jer se potrošat o- i i \ graničio na najnužnije potrebe. POD . ARE cijeloga svih dotac Ove je godine društvo izgubilo 8 članova: | 5: OVOIJu, oo barjak, pravo svojoj do-/ Qd strukovnog odbora preminuše prot. I Javna zahvala. Svijem našijem prijateljima, koji su nastojali da ma bilo kojim na- činom ublaže tešku tugu prigodom smrti naše mile majke KATE ovim načinom izrazujemo našu du- boku i vječnu harnost. M. P. D. Ivu Fabrisu i njegovo- mu pomoćniku, Prečasnomu Kapitolu Stolne Crkve, m. p. gradskom sve- ćenstvu i Sjemeništu i svim drugim prijateljima, koji se zauzeše da i sprovod mile pokojnice ispane ve- ličanstvenije, naša osobita hvala. Dubrovnik, 20. Siječnja 1906. Andro | Antun | čestita u ukupnom svome prostoru ? \hać« prigodom Svačićeva slavlja u Splitu. ! Bijede me još da sam u govoru o pok. djelo »Kraljevi Hrvatske Krvi«, i Dr. W.' Srossmayeru reko da je u svojoj osobi znao Kr uo koji de je 4 neta ree dovesti u sklad najveće ideale čovječje, kesa uneinjbe. Nadalje preiniče članovi: vatske i slavenske, a da se rugam njegovim Dr, Stj. Boroša, c. i k. potpukov. u m. P.. idealima, ja koji sam tako sitan da ne mogu Karić. Prof. Mil. Šrepel, mons. Pavišić u mi dokučiti veličine pokojnika. Sitan jesam, or ioeamajem o ia SEE sot ospodo moja, i prepuštam vašoj visokoj "35! >? , i PETI svetim. EJ do ideala, koje WĆ Pe SRI Pera O <] je veliki pokojnik zavidno Branio, ja to ne- U upravu za god. 1906 bili su opet bi-| ću ni pokušati, je: spoznajem svoju malen- rani : Predsjednik Mons. Bulić. Potpredsjed- | : daš s kost, ali vam istodobno kažem da se to Mik V, vitez Milić narodni zastupnik, blagaj. Nema te bijede moralne ili materijalne, | prof, Iv. Benzon; čuvarom: Dr. Edvard Ka- da jč žena ne bi mogla ublažiti, zove neslano pisati ludost, dok se cijeni. i tajnikom Prof. Jos. Barać. Disraeli. da se je napisala velika stvar. U svom sum | U strukovni odbor: prof. Iv. Bezić, a bi+| M govoru hvalio, kako sam bolje mogao i znao | rani opet proi. Ante Bezić i prof. Baro. enske oči imađu dvije vrsti suza: pra- velikog pokojnika; on je ljubio i srbe isla- Poparić. ve boli i — zasjeda. Pitagora. vene, a ja patuljak i sko ne mogu ljubiti a, O re-/ Sve je kod žene zagonetka. Nietzsche. onako primjerno, kako veliki um i duša) neženni naše vesljačke umjetnost U Trstu| — Ženina je glava prčena kao tatarska ke- nskog Lloyda. sa za novce. Ruska riječ. Žž tabe, jec"iš ne drži nego srce. ene su sla st: sinovi Mare, kći Iskrice. F. Ivša Mijov. i ja i srbe i slavenstvo. Svaka ih sreća pra- | Cijena om . i uku ljena knjižica, da oj moa že li s a veta aa So | ju na uštrb mile moje domovine hrvatske, esitte Bt tea» SET Dok je u majčice, bolja od ovčice, a kad nigda za nigda svetinje moje mile domovi- rodne vezove, piše o tom ne vom | steče muža, od aršina jezik pruža. ne neću žrtvovati ni slozi, ni ljubavi, ni ko- blagu hrvatskoga naroda po mnogim našim Hrvatska rijeć.