h + I \ U DUBROVNIKU, 27. Januara 1906. UM: Godina li. irs za inozemstvo četvrt godine surazmjerno ; polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na poi ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se de je predbrojen i za došasto godišnje K 8 Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. retku a koji se više puta pogodbi Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po tiskaju po — Rukopisi se ne vraćaju. Dubrovniku. utažijivo u . LI Izigrani. Sitničarsku našu dnevnu politiku, ko- ja je nalazila hrane u |tugaljivim i o- sobnim polemikama, od jednom zami- jenismo politikom velikog stila, brat- stva oružja. Ko meteor bljesnula je ta po- litika blistavih imena i još blistavijih fraza, a sad regbi da će se ugasiti, pri- je nego je uprav i u život stupila. Do- godilo se je nešto, što naša javnost, nenaučna makijavelizmu, nego prosto- dušna, nije ni u snu mogla očekivati. Franjo Košut u ime sjedinjene ma- gjarske koalicije pozvao je »ekscelen- ciju bivšeg ministra Tomašića, kao pred- sjednika hrvatskih odaslanika na zajed- ničkom parlamentu, da sa svojim dru- govima prisustvuje konferenci, “na ko- joj će se raspravljati, kako bi se mo- glo pomoći obiteljima onih vojničkih rezervista, koje su pozvali u aktivnu službu. Tomašić je poziv prihvatio, pa su jučer o tomu zajedno vijećali u Bu- dimpešti magjarski koalirci sa hrvat- skim magjaronima. Na oko to izgleda jako nedužno, hu- manitarno pitanje: pomoći inmnogobroj- ne obiteiji, koje su sada rastavljene od svojih sinova, braće, čak i otaca i o kojim u najviše slučajeva zavisi op- stanak obitelji. Humanitarno bez dvoj- be. Ali ipak ne isključuje važan poli- tički momenat. U borbi proti Beču ma- gjarska je koalicija najvišu snagu po- lagala u pasivni otpor i uskraćenje vla- di vojničkog kontigenta. Vlada - nije zvala u službu rezerviste. To je imalo služiti kao oštrica naperena proti koa- liciji. = Niko rado ne služi, a ioš i pre- |žavaju Tomašić i njegovi drugovi, Na- (ši poslanici u opće ne će ni da čuju za plaćene magjaronske zastupnike, pa \ih nijesu htjeli. ni pozvati na riječki do- \govor. A magjarska koalicija? \ Najprije: dolazi u Zagreb predsjed- \nik zajedničkog parlamenta Justh, pa onako »privatno« opći sa magjaron- \skim prvacima. Kasnije poslanik Polo- \niy, na povratku sa sastanka sa Trum- Ibićom, »privatno« se dogovara sa dru- \gim vladinovcina i kaže im, kako bi |dobro bilo, da dvojica njihova popu- \ne broj hrvatskih delegata, koji će u- govarati sa magjarskim o riječkoj re- zoluciji. A sad najposlije eto glavom Košuta, pa zvanično pozivlje na do- \govor Tomašića, a prelazi preko hr- vatske opozicije. Tomašić i Košut, pr- ivi po uvjeravanju naše štampe sluga \bečke kamarile, a drugi njezin zakleti protivnik. I kad je sve to učinjeno, Košut sa- zivlje, hrvatske delegate izabrane na (riječkoj skupštini, da ovu drugu ne- djelju dogju na sastanak, na kojemu će se govoriti o odnosima izmegju Hrvata i Magjara. Nema sumnje Ko- šut je proračunano radio. Hoće da za magjarsku stvar esploatiše oduševljenje hrvatske opozicije, a na drugu stranu opet podržava sveze sa vladinovcima, s kojim naši poslanici ne bi ni u cr- kvu zajedno. U običnom životu ovo bi se zvalo, da su pristaše riječke re- zolucije izigrani, ali će se već naći na- čin, da se i to prikaže u ružičastom svjetlu. Kad bi gledali na stvar sa vnici, koji nijesu mogli zamisliti nika- kve zajedničke akcije sa nikim, koji slijepo ne pristaje uz riječku rezoluci- ne štampe odobrava cijelo naše dja- štvo osim možda onih štreberčića, ko- ji radi službenog promicanja neće ni da vide Zagreba. Oštri prigovori mii- tavom držanju našeg predstavništva svagdanji su razgovori. dalmatinske i i- starske mladosti na lirvatskoj universi- tati, dok glasa u njihovu obranu još nijesam imao sreće čuti od nikoga. A taj se sud učini još opravdaniji, kad je negdje novembra bio u Zagrebu je- dan parlamentski poslanik. S njim u razgovoru uvidjelo se, da za ovako. aktuelno pitanje, kao što je umiversi- tetska recipročnost, nema ni smisla ni pravog interesa. Po njihovom pak do- sadanjem ni malo odlučnom Iradu reg- bi, da ni ostali zastupnici, nijesu od ovoga mnogo bolji. Nije potreba nikomu, da nam na- braja pojedine govore i saborske re- zolucije, jer mi to sve živo pratimo, ali se s tijem ne zadovoljujemo. Tra- žimo od naših zastupnika više razu- mijevanja stvari i zauzimanja srcem, a! ne nekako pospano, indiferentno pri- hvatit rezoluciju ili u kakvom govoru naglasit naše pravo na pohagjanje za- grebačke universitati pa s tim prestatil; tražimo od njih više odlučnosti, cner- gije i ozbiljnog, ustrajnog rada; traži- mo napokon, da ovo pitanje i njego- vo riješenje ne smatraju sporednim u našem narodnom životu. Neka se sa- mo ugledaju u Talijance! Mogu li oni svoj rad bar iz daleka uporedit š njima? | Kako i koliko su radili, toliko smo i postigli: Doktorat nam bez 'nostrifi- | mogla ustavno dobiti novake, pa je po- stranačkoga gledišta, kao naši proti- kacije ne pomaže, a ko tamo položi! državne ispite, treba mu još jedan u Beču, koji po zaostaje za ostalim ispitima, a službe- ko redovite dobe.: Patriotizam, koliko ju, mi bi se mogli poveseliti ovaj bla- no se nazivlje »nadoknadnim« dok je god bio razvijen kod magjarske rase, ipak se je u širokim slojevima morao uskolebati, te izazvati opravdani otpor proti koaliciji i Vlada je sjegurno računala na to. Po- litička je nužda nalagala koaliciji, maži naših protivnika. Ali ne može- mo, jer, kako smo više puta naglasili, momenti su takovi, da od jednog po- ša narodna stvar. Sreća je to, što nas faktično IV. državni ispit, koji ne pra- vi nigdje nijedan djak. O njemu mo- gu pričat oni, što ga prvi ovog_ mje- njezinim zahtjevima. grešnog koraka može trpjeti cijela na- seca položiše. Pustimo više u miru naše poslanike. da ipak ima mnogo više, nego se obično Osvrnimo se samo nešto na našu štam- radi očuvanja svoje moći i upliva, do- misli, koji se nijesmo istrčavali ni po- pu. Imenovanjem Nardelli za namje- skoči tomu na drugi način. | tako je njezin humanitarni čin u istinu ponaj- prije politički čin. to će i kako će magjarska koalicija u tom pogledu zaključiti, nas sad ne interesuje, ali ne možemo mukom preći preko Košutova poziva Tomašiću, jer to ima za nas Hrvate veliko političko značenje, Tomašić je nosioc onog zlo- ću ga napasti oslobodit, prvo, jer je te sretnog sustava u Hrvatskoj, ska je opozicija stavila sebi zadaću, da tog čovjeka i njegove plaćene poma- gače sruši. Riječka rezolucija, kojom su se naši poslanici spregli sa magjarskom koalicijom i ponudili joj svoju pomoć, u prvom redu zahtjeva, da se učini kraj tirjanstvu u Banovini, PODLISTAK Jakobinci u Dubrovniku. U pet slika, (Franćezi su došli u Dubrovnik 27 Maja 1806) ... OSOBE: Gospar FRANO, ljekarnik SIMO, sluga i saradnik gospara Frana Gospar VLAGJ, stari dubrovački vlastelin MARIN, učitelj glazbe i irančeskog jezika DOMO; pučanin i posjednik Doktur NIKO DADIĆ, liječnik. MARE VELIKA, sestra D-ra Dadića, a vjerenica gospara Doma. . MARE MALA, sestra D-ra Dadića, a vjerenica Marinova. ANICA, djevojka u kući D-ra Dadića. KATA, djevojka u kući gospara Doma Jedan ribar. ... ljekarnicu u velikoj ulici dvoje vrata za ulazak. vjerovali odmah medenim riječima. 907 Mies daš 0 zagrebačkoj universfai Ne, nije mi i ne smije mi biti do polemike s »Narodnim Listom«. Od te go što je glavno moglo bi to ne bit od koristi stvari. Samo u nje- nom interesu prihvaćam se opet pera, da se to pitanje uzdrži budno, dok ne bude privedeno kraju. U toliko neka zna pomenuti list da nom. Katkada zijeha, vađeći iz ogromne burmutice po koji štipak tabaka. Po podne je, u zimsko doba, te je ljekamica već nešto malo rasvijetljena Ko stumi su one dobe Prizor |. MARIN: (ulazeć u ljekarnicu, pozdravlja prisutne frančeski :) Bon jour! Bon jour! (Gospar Vlagi odvraću klimanjem glave, i sam so- bom govori: | ovi je zaboravio naški Marin se približa k Simu, gladi ga po licu 1 pita ;) Simo, što je nova ? SIMO : Pa da me Vi pitate, što je nova? | MARIN : A ko do tebe može bolje saznat što je nova? Ovdi se kupe sva gospoda, i mlada i stara; ovdi se čuje svega i svašta. A pak \čombo moj (gladi Sima po licu) ko bolje do |febe zna izribat sve, što se dogagja u gra- du... A i dalje? A meni se čini, da biste mi mogli bit meštri u tomu poslu. Ulazite u sve gos-|pet gosta, poredi na [rta kuće, kako meštar mužike i irančes- snika sva se naša štampa požurila da mu čestita, da ga uzdiže i da mu la- ska. Izniješe pri tom listovi i neke na- rodne želje i potrebe, ali ne spomi- njem se, da je bar jedan izmegju njih nabrojio i recipročnost zagrebačke u- niversitati. Uprkos općem neliaju, uprkos po- krivo gledani, nego brat- ski primljeni. Tamo :im nema borbe s učenjem svog predmeta na tugjem, teškom jeziku, nego na svom materi- njem. Tako nestaje gubljenja semesta- - ra, pogibli proskitanja i drugi ekonom- ski udarci po roditelje uz moralnu de- koje podr- onu kritiku rada naših poslanika i jav-| presiju, koju moraju dijelit sa svojom zato, oh! kako lijepih: novitavi Vi možete saznat po vašim skularicam! «MARIN: Koja si ti &irba! Znaš li barem, je li se iz Mletaka povratio naš gospar Domo? SIMO : Mogu Vam jučer. Ha... Ha... Ha... (smije se) MARIN: Kojega se vraga smiješ ? . SIMO : Mislim na ono što mi je & njemu pri- povijedo jučer neki gospar, što se š-njim | zajedno povratio iz Mletaka. | MARIN: | Deh! Pripovigji mi. SIMO : Gospar Domo, kad se bio nastanio u |Mlecima u neku gostionu, da naredbu go- |stioničaru, da mu za objed donese šest će uz gospara Doma sjestit za trpezu drugih trpezu šest pjata punih grauariza. Ali kod stola niko drugi ne za- koga jezika. Otkad su nam došli lamozi sjede, osim gospara Doma, koji sam pro- \Jakobinci, dubrovkinje hoće da nauče snjuhat guto sve one šest. porčioni granariza, na frančeski i udarati kižaru ili spinelu. Pa veliko čudo gostioniča ra. težini. i materijalu ne! škoćam godine na godinu raste:broj koji se već utvrgjeno, da š njim polemizujuć naših djaka u Zagrebu. Tamo nijesu uobličuje u riječi Kuenovština. Hrvat. nije nikad niko izašao na čisto, a dru- teško trpljeni istinito kazat da jes, i to, | porcioni granariza. Misleć gostioničar da'/ djecom. A koliko stručnom znanju ta- kovo učenje pomaže, svak to zna. | djaštvo to vidi pa zato nema: tog sastanka, a da ne prihvati kakvu re- zoluciju ili otpravi peticiju na sabor u tom smislu; nema ,tog razgovora, a da ne pane riječ na ovo pitanje. Dje- lom pak zato rade, što onako brojno sad idu na nauke u Zagreb, premda \ih je Korber obznanio, da će vazda biti ostavljeni iza onih, što svrše stu- dij na austrijskim višim školama. as je sad zgodan, da se sve po- pravi; okoristimo se s njim! Kriza je u monarhiji, Česima davaju universi- tat u Moravskoj, imamo za namjesni- ka našega čovjeka, koji bi morao od onih u Beču tražiti hitno riješenje o- vog pitanja, što se nadamo, da će i učinit. Uprimo samo. E. V. akađemičar. ORCI Dvije mjere. Dobro se u narodu veli: »ne tužim se na mali dio, nego se tužim na krivi dio«. Ova nam se poslovića sama nameće, kad se imamo, kako novinari, da se ošvrnemo na dogodjaj, koji.se je trefio ovijeh dana u Sarajevu. Revnomu nadbiskupu Stadieru pristupio musliman rodom iz Trebinja, či- novnik pri duhanari, u godinama i u pot- punoj svijesti, te ga moli da ga primi u krilo katoličanske crkve. Naravno je, da is- kazana želja u nadbiskupu imala je odma izazvati potpuno osvjedočenje, da će mu donijeti sijaset nevolja i progonstva, a ko- iliko njemu toliko i mladiću, koji je želju iskazao, i ća će po svoj prilici dospjeti kao pokrštenje udovice, koja je ipak na silu osta- la muslimankom. Ali je njegova dužnost, kako pastira duša, toj se želji odazvati, ni- ti se na ijedan način on od te dužnosti može izbaviti. | uprav iskazanoj se je želji Stadler odazvao, odredio je da mladić za 6 mjeseca proučava novu vjeru, koju hoće da prigrli,, da po tisuću puta razmisli na udesni korak, kog je nakastio učiniti. Bez dvojbe mu je predočio sve poteškoće. za njega i za sebe, a kad je mladić ostao ne- pomičan u svojoj odluci, dao ga je krstiti. Uzbunili se muslimani, deputacije prilazile vladi i ova podlegne njihovome pritisku : obraćenika preda svojti u Trebinje da ga goni i progoni, nadbiskupa javnom osu- dom oglobi sa 500 kruna, a popa koji je krstio na 2 dana tamnice, Nadbiskup i pop otvorenim pismom odvrate vladi, onaj da neće prikazati utoka niti globu platiti, ovaj da ga sama sila može uvesti da kaznu iz- vrši. Kad smo stvar istociljili, budi nam do- pušteno učiniti neka razmatranja. Zlo su djelo učinili muslimani, kad su se uzbunili i svojim pritiskom naveli vladu na opore te korake. istina je, da im ne mo- že biti poćudno, da pripadnici njihove vje- smijem ? Che appetito?! Ha.. Ha.. Ha.. MARIN: (Posmjehivajuć se) Još se boljih pripovijeda o njegovu apetitu. Ali, ako je bokunaš, on je i pravi gospar čovjek. Samo griješi, što ne će da prizna novu vladu: mrzi na fran- čeze; on je samo pravi ukikani dubrovčanin i ništa drugo. Gospar VLAGJ: Pa ima i razlog. Za stalno nije od onih neprilika .., koji su izdali sv. Vlaha i do- veli nam proklete Jakobince. Prizor Ii. (Dr. Niko Dadić ulazi u ljekarnicu, pozdravlja pri- sutne irančeski; Bon jour! Bon jour! i pita) Dr. DADIĆ: Može li se znat, o čemu se razgovarate ? SIMO: \sam gospodi, što sam čuo i da je gospar Domo u Mlecima, na jednomu obroku, izio šest porcioni granariza. Dr. DADIC: Ja se temu ne čudim. Barem će bit jed: nom ugodio svomu trbuhu. Kod nas dje- ovo, da \vojka stavi peču govedine u bronzin, neka | vojčicu, Pa nećete da se!se vari. Kad meso uzavri, tad ona posrka!darat kitaru. Baš o apetitu gospara Doma. Pripovijedo | \re pregju u drugu vjeru; ali bi imali to \čuvstvo negodovanja i otpora i drugijem | priznati, što oni ne čine, nego bi poturčili \i vas svijet da hoće tomu podleći. Naša su \istina je brača, i živa bi naša želja bila, đa se do tih sukoba ne dolazi, nu ako hoće biti razložiti i pravedni, kako im je milo, kad mogu zavesti kršćanina ili kršćanku, |da se svoje vjere odreče, pak i to mnogo puta bilo ne iz osvjedočenja, nego zbog \drugijeh razloga, tako bi imali. i drugijem | priznati pravo da prime kako istovjerce one, \koji to čine iz osvjedočenja. Zapriječiti ne- komu da po osvjedočenju i razboru i \drugu vjeru, takovo je nasilje, da se pri- stoji samim tiranima, a ako se neće da ta- \kovo stanje opstoji, ne ostaje drugo nego prepustiti volji pojedinaca, da se u tome ravnaju po svojoj savjesti, a.jedino su po- \glavice vjerske i vlada pozvane da nadziru \nije li se u tomu primiješala prijevara, 'pri- tisak, mito ili slična sredstva, koja ukiđaju ili smanjuju potpunu slobodu volje i izbo- ra. Tome bi se muslimani imali prilagoditi, jer nam je slododa od tmaravi i od Boga, \a svaka sljehba, koja hoće da se silom na- metne i održi, ne može biti sveta ni trajna. Presvijetli je Stadler učinio svoju dužnost, a osim toga vinuo se je visoko, kako div, da obrani slobodu savjesti. Jer je svakomu poznato da u Bošni-Hercegovini u crkveni- jem stvarima muslimani uživaju neograni- čenu slobodu, a isto tako i pravoslavni, te i ako su ustajali u Carigrad kod kapije i \Patrijaršije, to je bilo jedino zato, da se svakog vladinog nadzora ispriproste: dočim sami su katolici spućeni sa svake strane, i ne mogu ni dahnuti bez vladine privole. Stadler hoće, da bude u tijem pravima ra- van muslimanima i pravoslavnim, te je spra- \van za io na progonstva i muke, pa ko da ga u tome ne pohvali, da mu se ne divi. Mi koji ljubimo slobodu, kako poglaviti bo- \žiji dar, iz duše mu se divimo., Najpokudnije se je pak u tome vlada pod- nijela. Sudi biskupu na temelju zakona, koji ne samo da od crkve nije priznat, ne- go ga je svečano crkva osudila i biskupe obvezala da se tome zakonu protive. Pita se: ima li biskup crkvu slušati ? A ako ima, kako ga se može osuditi, ako je crkvu po- slušao, kojoj se je pri altaru zavjetovao? Nije li tijem najelementarniju dužnost iz- vršio ? S istoga razloga, kako se je mogao osuditi svećenik, jer je izvršio očitu nared- bu crkve i svoga pastjera, komu je na ol- taru poslušnost prisegao ? Ali se sve može, gdje me vlada razbor, nego obziri i sila ! Teško je to iskazati, ali je tako, živa je to istina, koja će 1ičiniti da dopokon ista vlada u nevrijeme spozna svo- ju pristranost, svoju slaboću. Dočim da je prava vlada, prosvjetljena, ona bi zabranila zloporabe, a nigda za nigda nebi stegnula slobodu pojedincima u onomu, u čemu. vla- da nije ni pozvana da bdije, jer je duša Božija i čovjek samom Bogu račun daje za ' dušu svoju. ono malo masne juhe, pa nadoda u bronzin vode, i aspe šaku granariza. Taku neslanu mehlemu jedu naša gospoda. Nije li tako? MARIN: Sad će gospoda jesti izvrsnije. Naše će kuharice naučit spravljat po franćesku. La coisine francaise est superbe! SIMO : (Smijuć se) Ha...Ha...Ha... Jesti ćemo mačke za zecove, a miše za golubiće. MARIN: Ne gadi me, Simo, ti si vrag od mladića. SIMO : Neka rečem još nešto. Naše gos kad budu naučile šnjuhat iranćeski, naučit i i MARIN: To nijesu moji posli. Bogu hvala ja sam oboda '\sl i. | Kad je