podnijeti, ali u ime, da je bio ne samo pravi pastir, nego pravi spobornik za najglavnije čovječje pra- vo, za pravo slobode savjesti. RACIKA Protivnici pluralnoga sistema govore o- bično, da je to sistem nejednakosti. Tome nadodavaju, da je nemoguće brojem glaso- va izraziti intelektualnu, moralnu i socijal- nu vrijednost. Na koncu naglasuju, da je osobito nejednakost osnovana na novcu ne- što što valja da pobudi mržnju u siromašnijim slojevima. Ovi prigovori imaju doduše ne- što u sebi, ali ipak ne odlučuju. Obzirom na ost već spomenusmo, da je to fakat, koji niko ne će promijeniti, jer ga je nemoguće promijeniti. Intelektualno i mo- ralno nikada ljudi nijesu bili svi jednaki, pa baš zato nijesu ni socijalno. Brojem gla- sova tu se nejednakost ne da doduše izra- ziti, ali ipak to je bar jasno, pa društvo može dati više glasova onim, koji su iz- vrsni u znanju i poštenju. A gdje je kriterij, ko je tako izvrstan i ko- liko je glasova svakome nadodati? U tome je doduše neka poteškoća, ali nam se čini, da nije nesavladiva. Ta uopće materija po- zitivno-pravnih odredaba većim je . dijelom . a zakon je sredi po nekim približnim znakovima. Porez je različit pre- ma kakovosti zemljišta, a tu kakovost mogu- će je ocijeniti samo približno u nekim sta- novitim granicama. Koliko je manje razre- da, toliko je lakše porazdijeliti zemljišta u razrede. Tako vam je i ovdje. Ako pluralni sistem zahtijeva samo 3 do 5 glasova, ne će biti reško udariti neke granice i razrede, po kojima će se glasovi dijeliti. Nije za pravo izobražen svaki, koji je dovršio viso- ke škole ili kojemu je ime zapisano na ma- garečoj koži, ali prema tolikim študijama zakon lako presumira takovu izobrazbu za moralni fakat. Pa zašto baš te ubrojiti me- gju izobražene, a druge ne? I tuj nešto samovoljnosti. ali opet gdje u zakonodavstvu nije sve puno arbitralnih podloga? Zašto opet da imaju pravo glasa samo punoljetni. Zašto opet da imaju pravo glasa samo oni, koji su navršili 24. i 25. godinu? Jer su valjda pu- ali svakako dajmo ih domaćinima! To je doduše na prvi mah nejednakost, a ipak to je pobjeda i logična posljedica ideje je- dnakosti. Bez ikakova obzira na posjed in- teresi se obitelji ne mogu nikako uspore- diti s interesima pojedinaca samaca, i zato je proti jednakosti, da samac kod izbora vrijedi koliko i domaćin. On je predstavnik društva, koje je najravnije i najtvrgje. Ta- kova reforma bila bi ne samo pravedna, nego i veoma korisna. Jer domaćin nije sa- mo čuvar svojih osobnih interesa, nego uz to najsvetijih interesa svoje obitelji, koji su mu miliji od života, i zato ne će dopustiti da mu pri *glasovanju zapovijedaju strasti, slučaj, samovolja, strah. Tako bi izbori do- bili više ozbiljnosti i promišljenosti. Jellinek ima još jedan prigovor plural- nome sistemu, i to kako on kaže, tvrdo o- snovani prigovor autoriteta, profesora dr- žavnoga prava, Esmenia..Ovaj kaže: »Po- ili nije. Ako društvo daje nekima po više. glasova, time kaže, da jedni nijesu kaderi, valjano birati i zato da drugi poprave nji- pravo«. Taj bi prigovor vrijedio samo tada, kada | bi opstojala alternativa: valjan — 'nevaljan, ali ko da staji, da ta valjanost ima više stupnjeva i da je zato moguće i treće: ne- valjan — valjan — manje valjan. Ako su' dakle jedni valjaniji — a ko će to zanije-. kati? — nije li jasno, da im društvo ne. smije dati pri izborima više upliva, a toga im ne može dati nego samo pomnažajući | im glasove? Nego, kaže se opet, i onako bogati i/ učeni ljudi imadu više upliva na |birače pa vrijedi. Bila su nekad i zato vremena, pa' PRAVA CRVENA HRVATSKA Pe — matovariše narodu tolike poreze!i ljudi plemenita srca pomoći, a druga us- u rvi i novcu, da ga je nemoguće odobri- ti u ime dobra. | taj porez (plaćaju u prvome u oni, koji nemaju politične oblasti. Natovarilo ne poreze za raskošje gospode, za kazalište, poljepšava nje, spomenike, proslave itd. Većina to pla- ća — a ne uživa. Politična oblast grješila je proti moralu i zbilja Brtepat razuzdanost. haljkavo življenje itd. — i zato je u tome revoluci- jonarna ili nezakonita oblast. Politična se je oblast zlorabila za velike spekulacije i revare, i narodi su robovi zlatnoga teleta. olitična oblast nije marila braniti čast i dostojanstvo ljudsko, a osobito radničke ruke. Politična je oblast zatirala narodnost, pa je i to pravni razlog, da narod osvaja pra- vo samoobrane. — — Treba li još dokaza? A u čije je ime po- litična oblast sve to radila? Nije li zar u ime viših slojeva, koji su u rukama imali svukoliku političnu oblast ili bar silnu po- litičnu premoć? Ili zar viši slojevi nijesu time pokazali, da ili nijesu kaderi ili pak lovične vrijednosti nema; ili je birač kader "ijesu voljni da sudjeluju i rade za pravo dobro ? li mesposobni ili me voljni, ili oboje: nesposobni i-ne voljni ! adnji je čas, da se započne velika soci- hovu manjkavost. A dosljedno bi bilo, da jalna reforma. Zakonodavstvo ima u toj re- se takovim uopće uskrati svako izborno formi veliku i odlučujuću zadaću. Ali u ko- ga je baš najmanje smisla za socijalno pi- tanje? Ko se opire, koliko samo može, so- cijalnoj organizaciji? | opet viši slojevi ! Opet dakle: ili nijesu sposobni ili nijesu voljni, ili oboje: nesposobni i ne voljni! K. riči Vijesti iz naroda. Iz Konavala. Od Cavtata do Vitaljine, od mora do gra- nice Hercegovačke, diljem cijelih Konavala bolno se dojmita vijest, da će se na dan parca dosljedno i na izbore. | taj prigovor malo našeg sv. Vlaha izvjesiti srpska zastava na'/ dubrovačkoj općini. Svakoga Konavljanina I | (Ljubić i riješenje \prkos njemu slijedit će napredovati i uspje- |vati sve to bolje. — Timotej. iz ravnih Konavala. utoka.) Dok se u Cav- |tatu dava oduška »nepristranom« jea a | utoka sveopćim veseljem i pucanjem iz maš- | kula, dotle njihovi SEVE saveznici niti se lo niti pucaju. Čavtajski kamatnici uči- niše dobar trgovački posao, grugjani kas 10 | po se i Konavle to' uvidješe. Samo inad i |sila mogoše čeljad dovesti do ovako žalos- s nih posljedica, a pusta »pravda« mješovite komisije odobriti. Ali će i ovoj kušnji znat Konavljanin odoljet, a smiješnomu sucu Lju- \ biću poručujemo da ne vara sebe i drugo- \ga, da je amo isto sa svojim »Brastvom« uspio složiti Cavtat i Konavle. Vazda će ostat Konavle proti Cavtatu, dok cavtaćani (me postanu čeljad puna ljubavi prama svo- jim dobročincima, konavljanima. O manda- tu pak saborskomu nek ne smijera austrij- \ski velikan, jer još nijesu konavljani sasvim pamet izgubili, da glasuju za čovjeka, ko- mu su se u brke smijali, pak se čak i ure- idu »čuditi, ko nam je poslao ovakog ma- \garca». (Rečeno u sudu njemu od A. D. \ \ nas češće posjećivati a kad još nikada. Na staru uvijek ! Učiteljske ptate. Evo nas i na koncu si- ječnja a još nema riikakve odluke glede Mo jenih Nije Ce ne- vjeruje. Ali nu ipak s n spašen. »Ućiteljski Glas«. Pri premještaju »U G.« iz sije u Šibenik obećalo se je promje- nu oblika a i štiva. Primili smo prvi broj »U. G.« oblik je promijenjen ali gori neg prvašnji. Štivo uvijek malne isto jer isti su- radnici. Nadajmo se, da će drugi broj biti i. “Poslije potvrde«. Pod ovim naslovom pravom se tuži g. I. R. u prvom broju »Uči- teljskog Glasa« da nova potvrgjena osnova učit. beriva, da nemože zadovoljiti učitelj- stvo. Ali nek nam oprosti g. I. R. nije za- služivalo podignuti toliku viku na mlade učitelje, što im je povišeno za malu svotu od 100 kruna. Ko da mladom učitelju ne treba i ono što starom. I on je jednom bio mladi, a izgleda da ni sada nije baš stari, pak će znati što treba mladom učitelju. Za- htjevajmo naše pravice ali nemojmo ;eldijeliti. tres. U noći od 21. i 22, tm. n 113 sati očutio se mali potres. Nije trajao nego malo hipova. (Kiša i poplave.) Pane li malo više kiše, \eto na našemu polju poplave eto blata od nabujale Ljute. MNeregulovani potoci nose | zemlju, a dogje li blato u nezgodno vrije- \me, propao tad cijeli prirod u polju, našem | hranitelju. | tako stradamo od godine do | godine kad manje kad više, kad sasvim ali štetujemo vazda. Da se nahodimo u sretni- joj zemlji, ovomu bi se brzo doskočilo;' \ regulacijom potoka i tunelom. Doduše vla- da je započela bila iz škrtosti nekakvim ja- | zovima, ali uzalud pare i trud, narod ostao ' \ prevaren a izgubio znatan prinos. Od tada | |se više niko pozvan zato ne miče, premda ito korist ovoga kraja nalaže. Štogod bi se j i uložilo u ovo, bilo bi dobro i predobro u- | | kamaćeno. Eda li bude što koristi od ovo-' |ga! Još ću se kadgod opširnije pozabavit \našim blatom. Do vigjenja ! iz Novigrada. | Već su dvije godine od kako nastojim | |i zagovaram, da se u ovoj ubavoj, | ali inače | Zanemarenost djece. Benkovački sud ša- lje kolorednice na učitelje i župnike u ko- jima pita da se istraže uzroke zanemare- nosti djece. Odgovaram da su glavni krivci prvo benkovačke vlasti, pak roditelji. Evo zašto, benkovački sud malo haje na župni- kove tužbe proti suložništvu i time ide na ruku suložnicima. Benkovačko Poglavarstvo slabo daje nadzirati krčme, ta legla svake nemoralnosti. Evo mu glavnih uzroka, pak nek ovako Me stariju vlast. Zamjereno je, što u tim kolorednicam stavljen je i rok. ijesu župnicima i učiteljima predpostavlje- ni nijedan sud, pak ni benkovački, te ako žele:u radu njihovu pomoć, valja i lijepo postupati. R Iz Sustjepana u Rijeci. Gospodine Uredniče! Ne bih vam zano- veto, da me ne goni sila. — Neko je bio piso u »P. C. H.«, dase po kišovitom vre- menu u poštanske sanduke nemogu listovi i tnkeš : \u srcu_je zazeblo, pa i iste prijatelje sije- ERA EE star ni (. P- doga Čingrije, što na stogodišnjicu pada noist) priznavaju, da su ta vremena prošla. siavne naše republike, kad je dubrovačka [ie će više upliva imati kakav drski de- sloboda zakopana i on hoće da zakopa \magog bez uvjerenja i poštenja, nego li| hrvatski barjak, taj sveti amanet |naših pra- jbogati, izobraženi, pa i pošteni ljudi. lova. Sam | šo- Svi ovi prigovori nama se bar čine da Vanja izvjesili tu zastavu, jer su se bojali ! : I i \ogorčenja naroda, a sada eto to čine Hrvati isu bez odlučujuće moći. Nas bar nijedan izmegju kojih i naš zastupnik. Tim činom \ne uvjerava. Ko ne priznaje teorije francuske oni izazivlju ovaj narod, bacaju iskru u jrevolucije, a zahtijeva ipak opće i jednako pušćani prah, koji u jedan čas može da \ izborno pravo, taj valja po našemu mnijenju Plane .... Taj dan bit će u povjesti našeg | ; naroda crnim slovima zapisan, kao dan koji da posegae mnogo dublje. ue pe : , će navijestiti rat megju jednokrvnom bra- | Opće dobro, već rekosmo, jest vrhovni ćom, gori nego je prije bio, a ko će tome \pravac, koji mora da ravna zakonima o biti kriv? Na sveti blagdan sv. Vlaha, kad lizbornome pravu, a za njim prvi pravac! pobožni narod hrli gorućim srcem da po- |djedova. Sami Srbi nijesu za svoga pašo- | | zapuštenoj varoši, osnuje seoska zajmovna | bacati, jer da se smoću, te je zamolio u- blagajna, koja ustanova, rek bi? da će“se|Pravu c. k. pošte, da*dade iste promijeniti. |evo napokon i oživotvoriti; jer pregaoci i|— Na žalost moram se i ja danas na to | prijatelji ovog izmućenog naroda uvidješe, | Obazrijet, te pitam u kojom smo zemlji!? \da im kopito krvnog kamatnika sa narod. Mi trgovci i obrtnici koji svaki dan pišemo, nog vrata ne će isčeznuti, ako se ova usta. | moramo s listovima u ruci čekati knjigono- nova narodnog blagostanja ne privede lu Šu po kišovitom vremenu, da mu ih u tor- |djelo. Otrag nekoliko vremena ustanovio bu dademo. Vrijeme je zlato, a je li sva- se i promicateljni odbor da članove sakup- | komu mogučno dangubit i izgledat knjigo- lja. Ali na žalost imađemo onijeh, koji kao nošu ?! Još nješto. — U srijedu dolaze pa- vazda, kad bi se radilo o narodnom dobru, | robrodi u Gruž i Dubrovnik, dogodi se čes- narod odvraćaju od ove plemenite na. t0, malda ne sada svaki put, da malo za- misli, samo iz vlastitog interesa, stavljajuć | Kasne. Knjigonoša ne primi postu, te je i mu pred oči dogogjaj u Šepurinama i dru. ne donese. U četvrtak ne ide i tako one ge kojekakove doskočice, samo da mu ma- knjige, koje bi imali primit u srijedu, sto- terijalno naškode. Ali, moja braćo, mi se |Prv ih primamo u petak. — Kako rekoh mi ne smijemo dati zavesti od onakovih krivih trgovci i obrtnici imamo, posla i sa onim "mjestima, u koje pristaje i oni parobrod od noljetni ? Ili zar punoljetnost u toj i toj go- jest socijalna pravednost, koja svakome daje | dini nije nešto, što zakoni arbitralno odlu- jednako, u koliko su jednaki. Ako se uopće čuju? Takovi dakle prigovori nemaju od- izborno pravo slaže s općim dobrom i ako. lučujuće moći. Dakako najjednostavnije je su svi jednako kaderi i jednako voljni su-' kazati : neka svak ima jednako izborno pra- (djelovati u izborima za opće dobro, tada: vo, ali pitanje je baš to, a ni je li to ne biva postulat socijalne pravednosti, da“ iz- samo jednostavno, nego i pravo? borno pravo bude ne samo opće, nego i Ni zadnji prigovor ne valja mnogo. Kada jednako. Ne treba dakako, da ta sposobnost | bi nekima dali mnogo glasova obzirom na'i dobra volja bude matematično jednaka, njihov posjed, to bi doduše bio opravdan jer ko će da u moralnim stvarima traži ma- povod mržnji, ali dati posjednicima jedan tematične jednakosti? glas više, jer da je njegov posjed nešto, Tako valja! odgovorit će zagovornik plu- | što mu daje značaj stalnosti i goji ljubav za \ralnoga sistema. Ali niži slojevi nijesu jed-' domovinu, to se bar nama čini, ne može nako kaderi i jednako voljni, da u izborima | biti opravdan povod mržnji. Osobito pak sudjeluju za opće dobro. i zato opće izbor- teško je pogoditi, zašto se domaćinima ne no pravo valja da bude nejednako na korist bi mogla dati dva glasa. Ako stvar uzme- imućnim i izobraženim slojevima. mo sa socijalnoga pogleda, domaćin je pred- = Ovo ne može nikako da stoji. Niži su' stavnik najvažnije ustanove, obitelji. Ako |slojevi, ako ne baš sposobniji i voljniji, a. je opet promotrimo sa gledišta individuali- |to svakako jednako sposobni i jednako volj- | | proroka, nego odlučno rame uz rame, slož- , no pregnuti za vlastitim dobrom, e da tako za vazda odzvoni krvnom kamatniku i si-, savcu našeg plemenitog patnika. Naprijed | dakle, uz naše već označene vogje, kad nam nije koristi od onijeh, koji su pozvani i koje dužnost veže, da nam u poslu bla- dastre svoje nevolje parcu svome, srpski barjak provocirat će svakoga Hrvata; ovu obožnu svečanost pretvorit će naši »oci« u dan jala i mržnje. To vam, Konavljani, čini pored drugih i vaš zastupnik, kojega ste vi izabrali kao Hrvata, a ne kao Srbo-! Hrvata. Je li vam kad dao račun svoga !k 3 da rada? Probudite se jednom, glas puka, glas gajne prvi budu pri ruci, a to s toga, što, je Boga. Ta i ćoravi vide da naša gospoda i njih poznati režim pritiska. Ne dvojim rade u korist sad Beča, sad Magjara, sad pako, da se radi boljeg uspjeha u stvari, Srba, sad Talijana, a ništa u korist mile ne će odazvati i Visoki Zemaljski Odbor Hrvatske. — Konavljani. te nam što prije izaslati svog učitelja za- drugarstva, koji u našu varoš u poslu bla- gajne još nije zalazio i ako smo ga otrag dvije godine očekivali po njegovu obe- ćanju. M. V. Iz Supetra. Bivši načelnik i njegova osveta, Dobro poznati naš poglaviti svršio je svoje djelo- vanje koncem minule godine, a zamijenio ga odlični naš mješćanin gosp. Miho Fra- nasović, koji bi izabran baš po milosti Božjoj i volji puka. Prvi, netom je prestao načelnikovati, hotio se osvetiti mjestu, a čujte kako: uskratio le svoj mjesečni do- prinos toli javnoj dobrotvornosti za siro- mahe koli hrvatskoj glazbi, on bivši pre- sjednik jedne i druge ustanove! Povoda Iz Sinja. »Hrvatski Soko« u Sinju priregjuje dne 3. Februara u Općinskom Kazalištu veliki ples. Tom prigodom igrat će se lutrijažu korist družbe sv. Ćirila i Metoda. Iz Benkovačke okolice. Prvi snijeg. Iza toliko lijepih i proljetnih dana osvanula nam je nedjelja, dnez21, o. stičnoga, domaćin je predstavnik više oso- ni sudjelovati na opće dobro kako i tako | ba. Pa ima zbilja ljudi, koji su inače pro- zvani viši slojevi. Pa što su baš učinili, što |odvetiti se prama župniku i ostalim člano- tivnici pluralnoga a ipak odlučno zahtjeva- ju za domaćine po dva glasa. Tako go- vori sociolog i profesor prava Duthoit: Nije riječ o tome, da bi u Francuskoj dali ko- me dva glasa radi posjeda ili valjanosti, (Marin zamišljen ne odgovara, nego sjeda uz gos- para Vlagja, koji uzimljuć štipak tabaka iz svoje burmutice smijuć se govori: Oh! oh! Marine, što ono stuca Simo ?) Prizor lil. (Gospar Prano teško uzrujan, ulazi u ljekarnicu, Šeće se i štapom lupa po tlu). . DADIĆ: Ne straši nas Frano. Što vam se dogodilo? Vrag i po! Malo prije pozvo me komesar Frezza (neprestano drhće) pa se ma mene tako izbugreco, da se još, kako vidite, tresem. se drečit, da je moja spićarija postala buntovnika. Da se u nju kupe vla- stela, i svi vnici sadašnje vlade; da se su stvorili ti viši slojevi od početka ustav- nog doba do danas za opće dobro? Čujmo, kako na to odgovara protivnik općeg izbor- nog prava dr. Pavlica : Politični vlastodršci — birani od viših | doše naredbu Frezzu, tome izrodu, da nam otme i naš Paladium, kip našega sv. Vlaha. Jučer (a vi braćo ne znate ništa?) ugje u crkvu sv. Vlaha, i naredi direturu Sabliću, da skine kip i da mu ga preda. Ali Sablić to ne htjede učiniti, nego mu reče, da ga sam, ako ga je volja, digne sa otara, i preda svojim gospodarima. Frezza uzigje na otar i pruži ruku prama kipu . . . nu neka tajna sila, ne dopusti mu da dovrši taku sramotu. Bijesan izagje iz crkve, ovaj put praznih ruka . . . . Nu ima i ova: Go- vore po gradu, da Jakobini misle pokrastit i naš reliquio (moćnik), pa sa zlatom kojim su okovane kosti svetaca, pozlatit kazalište što ga misle sagradit. (To rekavši vas uzrujan D+r Dadić ne progovara riječi, doćim se Simo hita za kose). one mu nijesu dale već je on ovako htio. vima dobrotvornosti, što su pri izborima glasovali za gosp. Pranasovića, a prama glazbi za to što mu nije udarala onaj dan kad je srećom prestao. biti načelnikom; što ostalo nije nijednome odlazećem na-, se u čelniku učinilo. No prvu će ustanovu Bog Velika? A Mare Mala? Je li naučila šnjuhat franćeski? | udarat kitaru ? D-r DADIĆ: Mare Velika željno te isčekivala; a za-, bavlja se neprestano prepisivanjem OQsma- nide ; a Mare Mala prilično je naučila go-. vorit franćeski i udarat kitaru. MARIN:, Oh, ja sam zadovoljan. Ona će postati pravom parizinicom. Gospar DOMO Mare Mala neka postane parizinicom, a meni će bit milo da. Mare Velika ostane ono što je: prava dubrovkinja, | gospodo da ste mi zdravo! (Gospar Domo izlazi iz ljekarnice, a ostali ostaju). Prizor V. (Ulazi ribar noseći velikog smuduta). RIBAR : m. prvim snijegom koji je trajao malne po dana s dosta jakom burom. Iza snijegala- vladala velika bura s velikom zimom. To- | oi spao je is od ništice. Ima leda, ku- 'ku onom, koji/u kući nema, nu približuje se i proljeće. Učitelj poljodjelstva. Nadali smo se no- vom putujućem učitelju poljodjelstva, da će a ti 'reci Domu, da si je predo nekoj ženi, \što je došla uzet po njegovoj naredbi. SIMO : Dobro, predobro. Uzmite ribu, ali mi. recite, kad će bit večera ? | D-r DADIĆ: jedno samnom večeraš. SIM Baš Vam hvala na pozivu. Već mi je |dodijala panata gospara Frana i sit sam |njegovih geriča; milo mi je okušat komadić |dobre ribe... smuđuta ! , , | D+r DADIĆ : | A vi, gosparu. Vlagjo, bili ste me i vi | počastili ? | Gospar VLAGJ: \ | (Uzimljuć štipak tabaka) Hvala lijepa! Ne bi \bila večera s Bogom stečena ! (Dadić sa smuđutom zamotanim u ubručić izlazi iz ljekarnice pospješno, a za njim i gospar Vlagi. Ostaje sam Simo). Prizor VI. (Ulazi gospar Frano; zlovoljan sjeda kod Sima, iza klupe). Gospar FRANO : (Piu Sima) Što se dogodilo nakon moga odlaska ? SIMO : Gospar Vlagi počme nešto brbljat, o Ja- 'kobincima, nešto pripovijedat . . . . , Gospar FRANO: Muči... ne idi naprijed. A znaš što ćel četvrtka, što odlazi u večer iz Gruža za Dalmaciju put Trsta, pa ako hoćemo svoje listove i t. d. poslati, moramo ih ri- vatnoj osobi ili sami na poštu odnijeti, a a gdje je »Petka« brza pruga, što iz Du- brovnika polazi? — A mi knjigonoše iie- mamo ! Još bih mogao što navestit, ali mi prostor lista ne dopušta. — Što se tiče knji- i gonoše njemu čast, on vrši svoju dužnost * i nema mu se što prigovorit, ali upozoru- jem c. k. upravu pošte, da barem navede- nom dogje u susret, te knjigonoši poveća platu a da i u četvrtak nosi i donosi po- štu. Vami g. uredniče najsrdačnije zahva- ljujem, za prostor ovih redaka, te ostajem vaš — Lu anza. iz Benkovca. Ne odgovara istini vijest iz Benkovačke okolice uvrštena u zadnjem broju vašeg ci- jenjenog lista, da je naime u jednoj sjed- nici Općinskog Upraviteljstva sa strane to- bože jednog Hrvata bilo predloženo, da se u »Srbobranu« uvrsti natječaj za mjesto te- hnika, koji da služi pri ovoj Općini. Ovu istu vijest donijela je i »Hrvatska Kruna«, nu morade oprovrći. U koliko smo mogli doznati ova tendencijozna vijest potekla je od osobe, kojoj nije bilo po volji što, je novo upraviteljstvo raspisalo natječaj za op- skrbu potrebitog kamenog ulja za rasvjetu ove varoši, te je ista »H. K.« na svoje vri- jeme bila javila, da je Općina bila raspi- učinit, ako ko bude govorit o politici, pa ibio ko bio? Stavit ćeš na oganj grunak di asse fetida (kaže Simu posudu sa natpisom : stercus diaboli) pa će tako svi pobjegnut iz spičarije, jer kako znaš, do te nema gore | smrdulje. Na deset ura, Zaslužuješ večeras, da za-| SIMO : Dobro, dobro, bit će te služeni. Gospa Simo! Daj mi smuduta. O: (Nešto zabrinut). Ja sam ga predo jednoj ženi; mislim da je vaša djevojka, koja ga doma.