e ' 4 s. . U DUBROVNIKU, 1. Febriara 1906. Godina Il. MMI CRVENA MRMATSKA Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po inozemstvo godine surazmjer1o; = za ne vrati list kad mu pretraata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. i godišnje K 8 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik VLAHO KFLEZ. retku a koji se više puta Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po tiskaju po se ne vraćaju. pogodbi. — Rukopisi Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. »Dubrovnik.“. Na uvodnik tog lista cijenim da sam dužan odgovoriti: a to iskreno i ot- voreno, kako se pristoji i haljini, koju nosim, i povjerenju, kog uživam kod istomišljenika. Bez. dvojbe ne ću po- griješiti, ako ustvrdim, da na me pri- je nego na ikoga ciljaju riječi: da su uzalud nastojali neki nemirni služitelji oltara pokvariti bla- gi mir; a svakako je očita na _*1e po- ruka ili bolje grožnja : da bi narod mogao proći granice i izgu- bit strpljenje, i ja žalit ka- ko kanonik, što sam uradio kako općinski vijećnik. Odgovaram dakle najprije, kako sve- ćenik. Svaki misaoni čovjek ima želje- ti mir islogu, a nadasve svećenik, dok ta sloga i mir nije naperena na one istine, koje su nam najdraže, jer nam ribavljaju vječnu, beskonačnu sreću, žiji raj. Ruku na prsi, pak neka mi »Dubrovnik« odgovori, da se nije spo- taknuo o tim vječnim istinama. A što je bila ona izričita poruka gospodi na- rodnjacima, da srpska stranka nigda za nigda neće pristati na slogu, dok se oni budu držali klerikalaca tobože po- pova. A što tako zvano klerikalstvo, nego li gorljivost da se Bogu dade |stupi na se, i da poduzme borbu, ko- ija nije niti može biti ugodna, jer je uvidjelo da bi nesmotreno prigovara- nje i omalovaženje Rimske Stolice, Sve- tog Oca lako moglo imati kobnijeh po- sljedica u puku, koji je ipak moralan i religiozan. Baš sad, kad se toliko glasuje sloga na dobro naroda, neka se ta protegne i na poštovanje onih ustanova, koje su nam kako svećeni- cim svetinja, pak će gospoda i od »Du- brovnika« i od »Crvene« vidjeti da bi lako mogle i druge ptice kod nas pro- pjevati. Dotle prosto nam stati sa stra- ne, braniti naše, a svakomu dužno po- štovanje nositi! Kako Hrvat pak odgovaram: Srpskoj gospodi čast i poštenje: pošteno su u- govorili sa hrvatskom strankom ugo- vor; naravno je i pravedno da oni o će, da se ugovor provede, te bi mo- rao biti mahnit, kad bi njima zamje- rao. Druga je pak stvar izmegju nas Hrvata. Moje je skromno mnenje da su se gospoda ugovoratelji Hrvati pre- naglili tim ugovorom. Neka poslovica, istina je, veli: svaki put vodi u Rim; ali ipak od puta do puta može biti \golema razlika, kad bi i svi kastimice itamo zaputili. Na priječac u naravi ne/ \daje se skok; opet velim po mome | iskromnome mnenju imalo se je po- na-|bi bili s nami nijesu ugovarali, pak u čemu da im je krivo? »Prava« je Crvena vi- še puta naglasila slogu, ona iskreno želi slogu, ali ne bezuvjetnu slogu, ne- go po dogovoru po onoj narodnoj: ugovor vola siječe! Jedino onda kad i bili stupili s nama u dogovore i ne našli odziva imali bi se razloga tužiti. Bilo im je prosto birati domaćina jer im mi nijesmo smetali, a kad sami ni- jesu htjeli, šio smo im mi krivi? Ja sam iz djetinstva pošteno i otvoreno vojevao u hrvatskim redovima, takav ostajem |sama smrt zateći će me nepo- mična, u mome uvjerenju, a svi će me napadaji uvjeriti da u tome ne vla- da razbor nego nešto treće. Toliko »Dubrovniku« na znanje. RAW # . e . 0pće i jednako izborno pram. U zadnjem broju letimice kazasmo, što su t. zv. viši slojevi uradili za pravo opće dobro. A sada da pogledamo na puk. Da puk ima smisla za nužnu socijalnu reformu, svjedoči svekoliko pučko gibanje i pokret. Puk traži svoje, ali spreman je i dati svakome svoje. Ta — i ovo je glavno — puk, koji je još duboko religiozan, sačuvao A. L. najprije pošta i poklonstvo, u svome kušati približiti društva, ili bar kad se'je jos načela socijalne pravednosti, što iz- srcu, u javnosti, u društvu, u stvara- je htjelo čvor od jednom prekinuti, i- viraju iz religioznosti i u njoj opet nalaze nju zakona? Zar ninuća dobra ovoga svijeta mogu igda nadilaziti i biti važ- nija od vječnog dobra? Dakle uz ta- kovu poruku, da ne duljim odviše, ne imam li ja pravo kako svećenik rijeti: timeo Danaos et dona ferentes? Ako su svećenici, kako i jesu, veoma za- služni za domovinu, jer je narodni po- kret u njima našo najvjemije i naj- požrtvovnije spokornike, je li oprav- dan taj ostracizan ? A ipak su sveće- nici, gledaj čuda, 1ajtolerantniji ! U na- šoj biskupiji u leru ima pripadnika raznijeh stranaka, koje mrcvare našu domovinu; ima il kojim je »Dubrov- nik« perjanica, pas da li se je koji na- šao, a da se je petužio da su mu igda rekli: »crno ti oko u glavi« zbog nje- govog uvjerenja š strančarenja ? Ja sam posve uvjeren, da veći dio gospode srba, neće begenisati tu hajku na sve- ćenstvo, jer ih nekolicinu poznam da su tako dobri, čestiti i plemeniti, da bi ih svom dušom zaželio u redovima Hrvata, ali digni te časne iznimke, »Du- brovnik« je kako list uvijek otprto na- valjivao na nas s ničesa drugoga ne- go ler smo Hrvati a istodobno i sve- ici, a ti napadaji ne prestadoše. To bi se ipak moglo žrtvovati i podnijeti, “ali ultra liberalizam tog lista mora da bude zazorom svakome svećeniku, ka- ko je bio zazoran i ultraliberalizam »Cr- vene Hrvatske«, koji je izazvao nego- dovanje svećenstva, i ovo prisililo da PODLISTAK Gjakobini u Dubrovniku. VELIKA : Mare o kaan či ala štala. sa kojjem | _ T9 ti sve vjemjem. A sad mi kaži: jesu sjedi Mare Mala i Marim, žllajuć tiho jednu knjigu.|li Mlečići mirni, ljubu li Gjakobine? Mare Velika sjedi na kanapi uz Doma. Po podne je. Gospar. DOMO : Prizor 1. Što ćeš, da ti pravo rečem, vlastela su MARE VELIKA : sasvijem u desperacijoni, i mnogi od njih Sad mi reci, dragi Domo, kako je tvo- mrze na Gjakobine, a Gjakobini im se je zdravlje? Kako si putov&? Ja sam|rugaju. Govori se, da su im negdje javno ti se još jučer nadala, Da si došo bili bi!izgorjeli peruke. A sitni puk, servile pecus, te ostavili na večeri. Imali smo nešto što veselo se zabavlja, i ide na njihove bale i tebe gusta: peću smuduća. Niko je bio do-| pjeva marsiljezu. veo sobom i vraguljastog Sima, koji nas MARE VELIKA : \male su se sazvati skupštine da narod najčvršće jemstvo. Zato je puk voljan su- i čuje blagodati sloge i mira, i da tu djelovati za opće dobro. A on je uz to i iželju plemenitijeh duša svojom privo- sposoban. Za izbore ne treba baš Bog zna| (lom pokrijepi. Prem je surova bila bor- kakova poznavanja državnih znanosti; treba 'ba, i mnoga je osoba i s jedne i s dru- srca, koje ljubi poštenje, a treba i uma, \ge strane mnogu gorku pretrpljela, a koji će upoznati, gdje je poštenje, gdje je '\svi smo ljudi, te nije svaki od nas u dobra volja i gdje je poznavanje prilika, po- \dužnosti da pokorno oprašta nanešene |treba i pomoći. A takove će ljude puk u \uvrijede, kad u duši ćuti da im _ nije brzo upoznati! i\dao povoda. Dakle pogodba svakako, U opće mi ne možemo očekivati soci- \je preuranjema. Osim toga ako je srp- |jalne reforme, najnužnije reforme u moder- \ska zastava obilježje plemensko, hrvat- |nim državama ozgara, nego jedino odozdo ! ska je i plemensko i državno obi-|Za to vam svjedoči sva savremena povjest. lježje: prosto i blagoslovljeno srbima Ako je to sve istina, onda je valjan za- \da se svojom zastavom diče gjegod ključak: Opće dobro i socijalna pravednost hoće, i mi smo dužni to obilježje po- glasno zahtijevaju, da se narodu obezbije- štovati, ali nije imalo biti prosto općini de politična prava. A opće izborno pravo skinuti hrvatsku, kad ta glasno svemu |nije dovoljno, ako uz to nije i jednako. svijetu kaže, što želimo, na što ustaje- A što je piuralni sistem? Zagovornik nje- mo, što hoćemo i hrvati i srbi, kako | gov u Belgiji, državnik Beernaeri, sam pri- ugovor glasi. Neće biti moje mišljenje |znaje, da je to mačin »kako ugušiti opće duboko; ali ja nikako nemogu smisli- |izborno pravo s nad općim«. Mi bismo sa- ti: jednu zemlju su dva gospodara, da mogli ovako zaključiti: Viši slojevi po- jednu kuću sa dva domaćina, jednu |kazaše, što znadu - dovedoše državu na pa su dvije kape. Dopokon: ako je rub propasti — neka dakle sada puk po- rvatska stranka primila kako obvezu |kaže, što znade! Privilegije, što ih dosele ugovor sa srbima, imala je držati ka- uživahu viši slojevi, poklonimo odsele pu- ko obvezu i ugovor s nami, koji smo (ku! Iza vladavine buržoazije neka nastupi izričito izjavili u javnom proglasu, da pučka vlada! Ali mi ne ćemo privilegija, I\stupamo kako suborci, e bi sačuvali či-|mi hoćemo samo jednako pravo za svako- sto hrvatski harakter dubrovačke op- ćine. Pak zar je pokudno, ako smo htjeli da se ta obveza izvrši? | da nam »Dubrovnik« to zamjera? Možda srbi imadu sva prava na svijetu, nu oni Gospar DOMO : (Sam sobom : #fo capito, tako eto sam sad sazno, |kako je finuo moj smuđut). Nijesam mogo, jer isam bio vrlo umoran. Dosta sam pripatio na putu, u onoj smrđećoj frabakuli. U Mle- cima apetif dosta me je dobro služio. Bio sam okupan s mojijem poslima, i svijeh sam uredio. Ali ti znaš, da mi Dubrovčani, kad smo doma, vazda se tužimo i jadiku- jemo; a kad smo na dvoru, ne vidimo časa, da se doma vratimo. Mleci su manjifik grad, ali nijesam vidio časa da uza te sjedem . ... ga. A izraz toga zahtjeva jest: opće i je- dnako izborno pravo! Što da se na ovo odgovori? lli zar ne- uz svoju veliku vjeru u puk? Vi možda su- mnjate, da li će biti bolje, kad zavlada puk! Ali mi, zastupnici jednakoga izbornog pra- va, ne dvojimo, mi smo osvjedočeni do dna duše, da će biti bolje, besprimjerno bolje! |Ko dakle da nam zamjeri, što smo glasni- \ci općega i jednakoga izbomog prava? Vi nam valjda pokazujete na ltaliju, na Fran- cusku, kakove je tamo plodove poubralo opće i jednako izborno pravo | A mi ćemo vam odgovoriti, da su plodovi bili gorki, jer je puk bio nepripravan i odnemaren. Zato ćemo mi organizirati puk, zato ćemo osnivati društva za narodno osviješćivanje, zadruge, blagajnice, gospodarske sveze, po- učne sastanke, strukovne tečaje ... Ne vje- rujete ? Dobro je! Eto vas tamo, branite slobodno svoje mnijenje, ali zato pustite slobodno misliti i one, koji vjeruju u puk ! Ovdje će sada nastupiti filozof, koji mir- \no razmišlja, što govori ovaj a što onaj, \kako brani svoju misao jedan, a kako dru- Igi, filozof, koji opaža i motri, kako sila |mnijenja ovdje raste, a ondje pada, filozof, \koji mirno stoji nad vrenjem ljudskih mni- | jenja. | Pa što mislite, što će filozof odlučiti, na |koju će on stranu u tome umskome dvo- |boju ? Mislimo, da ne ćemo pogriješiti, ako ka- žemo, da će se mirni, nepristrani filozof od- lučiti za opće i jednako pravo glasovanja. Zašto? Zato, jer je svekolikim javnim mni- jenjem ovladala misao, da su velikim soci- jalnim nevoljama najviše krivi viši slojevi, koji su dosele imali svu skoro političnu oblast. Bila ta misao opravdana ili ne — a opravdana je sigurno — to više ne od- lučuje, misao je tuj, ovladala je svim širim slojevima, ovladala je masama a misao je sila, misao je moć, misao je najveća moć. | Onim časom, kada se je ta silna moć po- \javila u društvu, pravda je odlučena. Ne ide |se više za tim, da se razmatra, što je teo- retično bolje, pluralni sistem ili jednako iz- bomo pravo, nego se ide praktično za so- cijalnim dobrom, što je u društvu vrhovni pravac. Odbijte zahtjev puka, odbijte za- htjev masa — odbijte slobodno, ali ćete biti \odgovorni za — socijalnu revoluciju ! Eno \vam, pogledajte — rusko carstvo ! Francuski filozof Benoist, koji misli, da je parlamentarizam kriv krizama modernih država, da je krivo opće i jednako pravo glasovanja, kakovo je danas, odlučno ipak zabaca pluralni sistem. »Dvije su tačke, veli on, izvan svake diskusije : prva, neka je iz- borno pravo opće i jednako ; druga, da to pravo bude organizirano. Opće i jednako ! Niko neka ne bude bez izbornoga prava i niko neka nema previlegija !« Govoreći o pluralnom sistemu, kaže : Pluralni je sistem teorija nejednakosti, zato ga ne možemo primiti. Zašto ne? Ili su zar svi ljudi je- \dnaki ? Ne, kaže teoretično; sigurno nijesu \svi jednaki, ni fizično, ni moralno, ni inte- |lektualno, pa niti socijalno. Zato ne bi smjeli (dina pred zakonom svi legalno jednaki. Dr- |žavnik nezna za nejednakost; ona je iščez- \nula ; od 50 je godina više nema, izbrisao ju je legalni, umjetni fakat: jedmakost. U Francuskoj proti pluralnome sistemu ne treba drugoga argumenta, dosta je ovaj: mi imamo opće i jednako pravo glasovanja. Argamentum ex necessitate: tako je a dru- govačije nije moguće ! Moguća je reforma izbornog prava, ali nije moguća reforma, da izborno pravo ne bude više jednako ! Ovaj argumenat može vrijediti u nekoliko drugovačijoj formi i za nas. U Francuskoj je izborno pravo već jednako; ko bi ga hotio dokinuti, rinuo bi državu u revoluci- ju: socijalno dakle dobro zahtijeva, da iz- borno pravo ostane opće i jednako. U nas još nije jednako; ali ko bi hotio da ustavi jaku silu masa, koje ga zahtijevaju, taj bi bio kriv, da i u nas prije ili poslije bukne revolucija ; dakle isto socijalno dobro za- htijeva, da se uvede opće i jednako izbor- no pravo ! Možda precijenjujemo silu i zahtjev ma- sa? Čini vam se valjda? Ako ne, naše je uvjerenje, da će država prije ili poslije mo- rati dragovoljno ili prisiljeno dati — opće i jednako izborno pravo. U Belgiji su uveli | pluralni sistem, a već lupaju na vrata sa- \bornice mase i veoma je sumnjivo, kaže Jellinek, da li će ne više velika većina još |dugo moći održati jaku navalu. Belgijski | sistem jest sistem prošlosti ; njegova zada- \ća bijaše da održi nekoliko udara, što ih je | morao da prouzroči nagli prelaz od ome- | gjašenog do čisto slobodnog izbornog prava. Taj je prelaz pluralni sistem omogućio i time izvršio svoju povjesničku funkciju. Mi ne sumnjamo, da će u.Austriji po- bjediti opće i jednako izborno pravo. Bar na prvi mah! Sumnjamo naime, da će biti odmah s početka — jednako! Jednakost glasova još ne jamči jednakost izbornog prava. Sve kaže, da će pod pritiskom onih, koji su »beati possidentes« — bili oni Ni- jemci ili Poljaci — kušati da . postave ne- jednakost u tako zvanu izbornu geometriju; podijelit će nekim okružjima i pokrajinama manje glasova, a drugim okružjima i po- krajinama istog broja stanovništva a manjih potreba više. Tako se nadaju, da će s to- |bože jednakim izbornim pravom zadovo- ljiti mase, a s nejednakom geometrijom spa- siti premoć nekih... dažno im uzdanje! Slabiji će u brzo opaziti, da je država, ko- ja bi pravo morala da sve štiti, na strani jačih. Pa ko će ih uvjeriti, da je tako pra- vedno? Ili to valjda u današnjim prilikama ne znači: pomagati jačemu, da lakše po- gazi slabijega? — K. | o Vijesti iz naroda. | Iz Sutomora. | sv. Seini teškim ma ei smo se milog prijatelja g. Mata Viličića, po- | štarskog loa koe vrijeme od šo | ke megju nami! Tu tugu blažila je mamo prava na ovakov zaključak nakon |biti jednaki ni politično. Ali ako nijesu je- jedino pomisao da naš vrijedni prijatelj po- očajnih kušnja preteklog ustavnog doba a|dmaki po naravi, u nas su od nazad 80 go- lazi u rogjeni Trpanj u ima dubrovkinja, koje se zanesu kad balđju minuet i valser sa franćeskim soldatima. MARE MALA: (Diže se na noge) Ha... Ha... Ha...Pa to dubrovkinjam pišeš u grijeh? A ja, sele moja, ne vidim časa da primim imvit na kakav bal. Govorite što hoćete komfrarijo, vi stare dubrovkinje, ipak je naš Dubrovnik oživio, odkad je finula Republika, odkad su nam došli trančezi. Gospar DOMO: (Diže se na noge vas ustresen). A ja ti ggovo- rim, ćerce, da su ih vragovi doveli. Prošetaj se od Gruža do svetoga Jakoba, pa ako te volja po cijeloj dubrovačkoj okolici, pa ćeš vidjet sve naše kuće pokrađene, raže- žene; naše crkve porobljene... Ah, vjere- nice moja, (gleda na Maru Veliku) gdje ću s to- bom? Uvesti ću te kako nevjestu u jednu | Baš kako i u Dubrovniku. | kod nas| MARE MALA: Svemu jadu krivi su Rusi i Crnogorci. r DOMO : Ne svemu, jer su Ruse i Crnogorce na- matali Frančezi. Pa tt tvoji Frančezi, koje su nam dobro donijeli? Uveli su nam in- diferentizam i zloću. Učinili su i frama- sunsku ložu, tamo negdje u kučetini Zeka, na Pustijerni, gdje se naša mladost kipi, da se siti s kokošima s crnom perušinom u sali luminanom smrdećijem lojanijem svi- jećama. Donijeli su nam nevolju ... koju ovdje ne smijem ni imenovati. . Donijeli su nam sobom pravo proklestvo. Pa da nije ovako? Pravo pjevaju naši Dalmatinci: U. pali smo pod Napoleona, koga kunu i crkve i zvona. | komu se klanja). DADIĆ: Bon jour, bon jour! Evo me da Vam dam tvoja je želja ispunjena. Cijela je naša fa- milja pozvana na bal, što će ga priredit u svojoj kući, baš u oči sv. Vlaha, moj kolega | lo svojih sumje- i prijatelj D-r Gjurić. Pozvani su neki ofi- čali frančezi, Bit će prisutne i neke vladike. Lijepa Eiisabeta, gospogja D-ra Gjurića, prvi će put pjevat i udarat spimetu. Vi se- stre moje, načinite foilette po današnjoj modi. Naravno da će prisustvovati i naš Marin, kako meštar od mužike, Dakle ve- selo | Veselo! Pa... i naš Domo ne može falit, ne će puštit bez pratnje svoju vjere- nicu : on već spada našoj familji. MARE : JMALA: (Grli svoga brata Nika) Hvala ti, mili brate, hvala! Nijesi nam mogo donijeti dražeg poziva. Mi tužne djevojčice pod republi- kom nijesmo smjele ni na bal, ali eto smo sad dobile slobodu, la libert8. Ah\ Živjeli naši novi vladari! MARE VELIKA : (Diluć se na noge srdito): Ne ću se odazvat invilu, ni stavit noge, gdje ulaze Gjakobini. A što se ti sestro ne spominješ, da smo ostale sirote? Bez roditelja, mi nigda ni- jesmo smjele ni krenut se same iz svoje kuće? Gospar DOMO: Brava! Brava! Mare moja! Kako . .. aki