SR E % pio AEK OI U Br. 47. HRVATSKA ŠA God. li. štana koji jednako kao i on duboko osje«! Na 21 pr. mj. imao je biti bor milo, da vijeće pristulo najja. Kod iste i kod javnih mesara kilo gove- logično tvrdnju rečenog ćaju sa plemenita, velika ideju Hrvatstva! za biranje gasom te radi nei are se pres veča Ric da sčnabai šine plaća se do & novč. kilogram. g ta aime jd lista, Pružamo srdačno desnicu Trpanjcima, mogla gospoda iz Benkovca. | za vatru. se u na: 4 su dočekali k sebi svog brata, koj se i u nemirna osoba muti i spletkari te pitana šem otitotvasik la. pleaviša i toli Iz Supetra. |>nevaša “agokae Cučie o Općinu. To ovom pokazao dostojnim re |ge na sve četiri strane. Javit ću Vam ispa- potrebita ustanova. Novoj upravi želimo da|_ Zlatni pir. Danas ovgje dne 28. Siečnja ne stoji: jer moguće, da g Buć opet e gruđe! Karakter, revnost u službi, či- dak. — /stina. \osvjetla lice i da: odgovori postavljenim na-| 1906. svečano svetkovaše podedeipoćičeot dere. Tješimo je da će u svakom Mažaju nilo ga svakomu štovanom i dragom lično- | " dama, stalna da će imati potporu cijeloga od | a bijahu sretno združeni u braku Mi- bit Hrvat, koji će znat prama svakomu vr- sti, a megju istim Srbima nalazio je mno-' S Iz Rata. gragjanstva. Naprijed ! (ho Žuvić pok. Valerija i Dora Rendić:Rus. šiti svoje dužnošti samo što — ma žalost gobrojnih štovatelja kao pošten Hrvat. Ži- _ Od sela Golubinice pak sve do Gornjeg oa/eninčije. Vrli i učeni kanonik Don Mladoženja je čovjek malog stasa, kostu- tog lista — ne će na općini bit izvješena vio nam dugo i sretno rodbini i milim — te i svojim prijateljima — X. Iz Stravče u Konavlima. Na 23 o. mj. osvanu prvi ovogodišnji snijeg, koji je neprestano padao tri dana. Narod se ne sjeća većeg snijega, buduć do- line pokrivene snijegom poravnili megje vi- soke 1-1'/2 metar, te je sva prilika da ne će okopniti za mjesec dana. Težak se na- da dobroj ljetini, ali s s druge strane žali aivan da me pogine od glada, jer nema nigdje lista gore a da nije pod snijegom. Toplomjer kaže 4% ispod ništice. — 7. Iz Lastova. Nije istinito, što se čita u br. 43 »Prave Crvene Hrvatske« 'u dopisu s Lastova, da sam ja ikoga nukao ili komu prijetio, da išta potpiše ili ikomu nudio novaca pri iz- rima, već se to sve može pripisati pro- tivnoj stranci, a gdje se meni govori da sam nudio 100 kruna, naravno je da bi ih dotičnik bio primio, jer za njih nije htio glasovati nego, kad su mu dali jednu vre- Ću muke; a zna to dobro novac i vino sv. Kuzme, dočim s naše strane se nije potro- šilo niti po novčića. Sve pak što se u do- pisu govori protivno se uzeti ima. Dalje neću, već neka pravim potpisom izagje a ne »govori se« jer to lopovi i nepoštenjaci čine, onda ćemo na javno se ogledati a ne iza busije. — Kuzma Lešić pk. Bara. Iz Blata. U dopisu se je iz Blata od Korčule u br. 45 vašeg lista spomenulo i kapetana N. Žmakala i koješta mu se predbacilo, sasvim da tog čovjeka uprav pod tim naslovom i imenom u Blatu neopstoji; ipak se razu- mije da se je to na moju osobu odnosilo, te mi je dužnost odgovoriti: Nije istina da sam ja vogja kakve opozicije, još manje je istinita ogavna podvala, da bi ja bio drugi dan Božića u mjesnoj seoskoj blagajni, na- čelnika Kunjašića usmrtio, da tw ko drugi nije bio; kao što nije istina da sam ga po licu štapom udario. Takovih bi se valjda razbojničkih_namjera i ponašanja moglo vi- djeti od izveditelja onog dopisa ili od ono- ga koji ga je tako informirao, ali od zna- čajnih ljudi nikada. Istina je pak da drugi Božića u mjesnoj seoskoj blagajni pri jednoj dosta interesantnoj raspravi, nijesam ništa dužan ostao načelniku Kwnjašiću, ali drugim, sasvim dostojanstvenim načinom, što mogu posvjedočiti gospoda 3. su tu prisutna bila. — Niko Marinović Zimakalo. iz Vrane kod Benkovca. Kod nas jadno i kukavno. Nema jedno- ga vinograda na podlozi amerikanke, a na- ši propali hametom. Putujućeg učitelja želj- ni ko ozebao sunca. Nemamo uzornog ma- slinjaka, a naše masline propadaju. Nema- mo jedne voćke, ko da smo u najzapušte- gurno bit će zadovoljan. — Meretvani. nijem selu. Nijedan strani čovjek ne bi mo- gao vjerovati. Do sada imamo poštansko sabiralršte, ali kako čujemo Upraviteljstvo pošta kani nam la prva općinska sjednica pod novom U- no će pozdraviti tu lijepu i korisnu ste- da nam to dokaže, \Pijavičina uvalio se je predjel prostran i ši- rok, a sa svih strana opkoljen sa velebnim | gorama, a po njima naokolo kuća do kuće |— selo do sela. I to je u užem pojmu Rat \Tu stanuje onaj gostoljubivi narod, pozna i ma dalje radi svoga uzgoja i pitomosti. Tko želi napeedak, treba mu ga dati! Tako naš narod zadojen čežnjom za na- pretkom postigao je u svakom odlomku svoju školu — tako da ih dafias kod nas opstoji pet — tu knjigu mudrosti, to vrelo luzgoja! Nu, pučka škola ne može da po- |dade čovjeku sve ono znanje, koje će mu itrebati u budućem životu; ona vrši svoju | zadaću s svojoj djeci najelementarnije |pojmove. Zna to svaki rćanin vrlo dobro, pa kad je ono hrvatska misao našla odzi- iva u ovome narodu, eto vidimo gdje i naš Rat ne ostaje za drugima, već smiono ko- raca naprijed otvarajući »Hrvatske Čitaoni- ce«, (i u kratko vrijeme bi šest otvoreno) | koju bio svak odabrao za svoju majku | knjigu uzgajateljicu, te da se pod njezino krilo MEJŠJSN: — u jato složno — u jato | bratske ljubavi, crpeći tu prosvjetu i napre- , |dak u svakom pogledu. Nu ljubav, koja \mora da vlada u tom bratskom krugu, br- |zo se pretvori u mržnju i prezir. | Pogledajmo sada samo »Potomansku Hr- |vatsku Citaonicu«,koja je u prvo doba svo- \ga opstanka slovila kao prva u Ratu, radi | patriotičkog čuvstva svojih članova, radi na- \|predka i uzgoja istih! A dan danas?! — | Ko bijesni vuci gledaju jedan na drugo- |ga, da je uprav žalosno! Mržnja, prezir i izavist, koja se pojavlja u stanovnika Po- tomskih poznata je i nadalje. Pa je uhvati- la korjen i u Čitaonici. Dosta je bilo pri- sustvovati glavnoj godišnjoj sjednici, da se opazi, koji je tu razdor, te prijeti i propa- \sti društva. A što da kažemo o drugim Či- taonicama? Listovi razbacani po stolu, ne- ma više tu čitanja, razgovora, rasprava — kao što ono nazad par godina, već jedino (ne ispustivši ni Potomsku Čitaonicu) pu- sto kartanje, da je sramota pogledati! , t Za danas polažem pero, napisavši ovo'/ u najplemenitijoj namjeri, a ustreba li evo me opet donoseći na re tog nemara. — Rćanin. Iz kotara Metkovića. Pet je sela u ovomu kotaru, koja traže školskog nastavnika. U Slivnu treba ravna- \jući učitelj, u Desnama učiteljica, u Vido- njim, Borovcim i Dobranjim, učiteij ili u- čiteljica. U svim ovim selima škole i sta- novi za nastavnike, baš su udobni. Narod ' je dobar i odan prama prosvjetitelju svo- mu. Da i zdravlja ima, najbolji je svjedok, kolege drugih sela. Molimo za to nastav- nike da dogju k nama. Tako isto molimo. druge novine da ovo raznesu, da ako ima. koji nastavnik neka pita koje mjesto. Sje- Iz Makarske. — Općinska sjednica, Prošle je: sedmice bi- javno i glavne ifakto-' \ju stotinu ili \Vladimir Bakotić pretprošle je nedjelje za- \počeo svoj tečaj kratkih konferencija. ' Prva je bila, ima li poslije smrti drugi život, Po- lje, razboritije i jezgrovitije nije mogao. Glas, naglasak i izloženje bilo izvrsno, te se na- damo tako i u naprijed na veliku moralnu korist našeg gragjanstva. Sad mi na pamet pada misao, da ovakove konferencije svud se u pokrajini drže, toli u gradovima kao po varošima, o današnjim glavnim pitanji- ma i tako suzbiti one krive i opake teorije i protuvjerska nabacivanja današnje opake i toli na žalost rasprostranjene štampe, ko- ja gleda vjeru i moralnost iz srca iščupati osobito iz srca naše nadobudne mladeži. Bekotić će svake druge sedmice pripovije- dati, dok će opei žup. pomoćnik vič. Tre- šić držati omiliju na izmjenice a kateketa Ribičić svake nedjelje preko učeničke [mise drži katekezu, i to vrlo dobro i korisno ne » Za samo za učenike i učenice, nego i za na- uzrokovana od velikog veselja, usne vječiti še općinstvo, koje puno hrli na tu misu. Kotarski poglavar i hrvatski jezik. Vi- jest o imenovanju novog namjesnika naš je kotarski poglavar primio od namjesnič- kog predsjedništva njemački dakako, ali je on kako nas uvjeravaju, odgovorio (namje- sniku hrvatski i čestitao mu. A što nam je milije, da je isti g. Poglavar od 1. Siječnja ove godine započeo voditi zapisnik u hr vatskom jeziku, što je veoma pravedno i pohvalno. Bilo bi vrijedno znati, ima li još koji poglavar u pokrajini, koji vodi zapis- nik hrvatski, stvar sasvim naravna, u ovoj hrvatskoj zemlji ali bojim se, da će ovo biti jedini i možda prvi slučaj. Ne sumnjamo da će se sad, kad je napokon pitanje o je- ziku dozrelo, i ostala poglavarstva u tom slijediti će naše, samo bi bilo željeti, da se ubitačna njemština koja zarazila malne sve naše urede, isčupa i iskorijeni, jer je na žalost puno zemljišta uhvatila. Javne radnje. Do 2 ili 3 mjeseca naša nova obala biti će gotova, i tako ćemo i- mati poslije Zadra i Spljeta najljepšu obalu u Dalmaciji, Naša se je općina bila obve- zala doprinijeti za nasip a taj će nasip do- sta tisuća općinu zapasti, jer je obala mješ- te 6 metara sagragjena oko 12 metara u moru, a radnje gliba bile su usljed nevre- mena zasule obalu zemljom i pjeskom, i da se isti nepovrati morala se držati više u more gradnjom obale. Općina ne bi bila dužna po pogodbi, toliko doprinijeti. Prošla uprava i ova činila pomorskoj vladi utok, ali koliko će vrijediti ne znamo. Svakako imati ćemo lijepu i prostranu obalu. Električna svjetlost. Vlasnici mlina na aru misle uvesti u tvornicu električnu svjet- ost. Čujemo da kane i općini ponudu či- niti, da se iu grad uvede. Uvjete nijesii još postavili, od i će zavisit hoće li općina pristati ili ne. Ne budu li teški, pa bilo ko- jednu tisuću kruna na godinu više, nego pd za kameno ulje, stalno je da će ponudu primiti i svi gragjani rados- dignuti te mješte njega dati nam pješaka. pravom, o tečaju koje neću se puno bavi- Čevinu. S konja na magarca. Seljani žele, a i pra- vo imaju na poštanski ured, jer nijedno se- listu napisano, samo malo rijeći ću. Cijelom , naš gorostasni i sijedi i bijelom haljinom snijegom, sve malne do govo držanje, ko što ovo, ali po želji jedne osobe, koja gram rada novog načelnika g. Klarića u podanka. Ipak nikakve do sad zime, toplo- mjene listina, d \mjer broji uz male iznimke uvijek 10 do a radi čega su izbori bili uništeni) njego-! Ustanak u Livonsloj guši se krvlju. Ta- - mo je usljed toga neto mirnije. U ki lo nema komunikacije sa stranim svijetom je na uštrb našega napredka, izašao ie po- ti, budući opširno u drugom pokrajinskom se je općinstvu puno svidio govor i pro- kojem je napomenuo glavne stvari, što mi- Snijeg. Jučer na 24. o.m. usljed mećave štanski komesar, te sama njih dvojica uta- sli nova uprava činiti. Milo mi je da jena- 13 C. načili i odlučili za pješaka. Vidjet ćemo što će i kako će ravnateljstvo. kako? D-r Gjurić invitava nas na bal, baš na dan sv. Vlaha? Sram ga bilo! Taki imnvit ja prezirem. A tebi, Mare Mala, govorim ovako: Ti ćeš se povratit s bala doima, sve druga nego si do sad bila... s Bogom! Ariveđerci! .. (izlazi iz sale praćen od Mare Velike). MARE MALA: Ovi je Domo pravi jeo Ja ga ne mogu ni čut ni vigjet. Cudim se mojoj sestri, kako se mogla u nj zaljubit. MARIN: On mrzi irančeze, pa je zato laki. On je okamenjeni republikanac. Zato ga puštimo Ma u miru. Mi ćemo u toliko i bez njega i bez Mare Velike, otić.na bal, Nađam se Mare, da ćeš se manjifiko načinit, i da će mi se svak radovat što imam tako blago! Ali budi oprezna vrhu sebe; znaš da što: prije bit ćeš moja, i samo moja (hita je za ruku). E MALA: Matine moj mili, oli možeš dubitat o meni ? D-r DADIĆ: Kad sam ja s vama, nek vas ne bude strah zlijeh jezika. Frančezi su skladni, ga- lanti, pa i pošieni ljudi. Jakon mi je milo što ćeš uz pomoć tvoga Marina znat š nji- ma natucat frančezi. A sad Marine, hajde doma, ja ću nastojat umiriti Doma i Maru Veliku. Pada zastor, Mi. Slika. Prizor |. U sali D+ra Dadića. MARE MALA : ' Sjedi na kanapi i sama sobom govori : Kako su POE SE FRAN 9R+ PRA to pogo | mašljem mladićima. Kad ti se približu i poklo- - tuknuo sve ono, što prigodom imenovanja nove Uprave, napomenuh u vašem listu. 'Sreća da sam znala nešto natucat frančezi! Barem za to mogu biti hama momu Marinu. Rekla sam momu. Ah! ne ne . .. Želim rijet, ali sam pri- siljena, da on nije više moj... Vajmeh! Cijelo je moje srce ostalo u zagrljaju Bouvernaisa, kad sam posto sam joj mrzak. Pa da ne dubitam? Gospodo š njime valser balala. Treba da danas pogjem do Jadni Marine! (lupa se po čelu). D-ra Gjurića, i da mu za sve zahvalim, i da se ra dujem s njegovom Elizabetom što je onako lijepo pjevala. Nu do koji čas nadam se Marinu. Kako da mu se prikažem ovako uznervana ? Prizor Il. MARIN: (Ulazeć) Bon jour! Bon jour! Mon cher ri ruku, a ona neda) MARE MALA : teško zaboljeia glava. Danas ne mogu ništa da činim, pa ni da se s tobom porazgova- ram. (Diže se s kanape, i hoće da se odaleči, Ma- rin joj dava ruku, ali mu se otimlje i izlazi iz sale) i MARIN : (Ostaje sam, i sam sobom govori: Ovo je prvi put da mi se tuži da je boli glava. Čini mi se, da odkad je bila na onome prokletomu balu, da više. nije ona. Da se ne bude zaljubila u kakva ofićala? I ta bi sećela!) Anica! Anica! (zove djevojku). ANICA ; Što zapovijedate? i i MARIN : Pitaj gospogju Maru Malu, smijem li je vigjet? Bit ćete služeni. MARIN: Daj Bože da se ne obistini što slutim :. . ANICA : Gospogja mi je rekla, da ne može &gri- mit nikoga, jer da je teško zaboljela glava. re Donke ni mene? ANICA : Govorim Vam, kako mi je rekla (odlazi). |Gjakobini ištetili i mozak i srce. Meso. Amo dosta posku stoji potrošna Zadruga, da IN'; Ne će dakle ni moje pomoći. Ja koji sam joj bio toliko mio, eto u jedanput pele. premda po- e i konkurenci- Prizor Ili. (Ulazi Mare Velika praćena od Doma). MARE VELIKA : Oki, ti si ovdi Marine sam, a gdje ti je vjerenica ? MARIN: 'njast, živahan i okretan; zanatom je kovač kog još tjera točno i snažno na okovanu, e ti se čini da mu je tek pedeseta, a la i vršnica_mu je; srednjeg je stasa, krupna. voski, a uni tpska 9 nih činom grada Dubrovnika. 1 stavljenu je zadaću krasno izvršio, da bo- prevalio je 75 božića. Njegova drugarica ko U Vašem listu br. 43 pripovijeda se, ka- su potvrgjeni skandalozni izbori kona- teni u Zatonu i da je namje- jali živahna i okretna kao i on. Ona je u stništvo u dogovoru sa zemaljskim odbo- |znak radosti, danas popodne plesala s jed- nim mladićem, ništa manje nego valčik na/ skok! A kazala da bi plesala i cijelu noć. |U župskoj crkvi poštovani župni blagosovi ovaj sretni rijedki par, krasni i dirljiv prigodan govor. | estitamo i mi ovim sretnicima želeć im da ovako dočekaju i diamantni pir. Zaslužuje i ovo zabilježiti. Kad se ono! jutro nazad pedeset godina vjenčali i vra- tili iz Crkve u stan nevjeste, otac ove bla-| goslovi mladence i reče im: djeco, ovo sam | želio viditi pa mim je stalo da i sada umrem. Jedan sat poslje usljed kljenuti srca, pro- \san, kako je i zaželio. — Prijatelj. 'Oraška općina. | dekan promisliti, f dj sr a tečajem nio Bog z velike sv. Mise izreče sa propovjedaonice | menovan upraviteljem. Mi jna čistu da imenovanje u io | ocrnila \rom_povjerilo upravu ove općine istom na- čelniku. pak se kliče: to se može dogoditi samo u Austriji: — Ko pročita to, mora da je ovamošnji načelnik poči- na kakovih zloporaba, a ipak i- smo već kazali u čemu se sve sastoji, te svak može bit čistu povitipa naše pćine istoga načelnika, nije parcijalno, jer počinjena pogreška, takova x da ga nije ne samo prep nadležnim' faktorima, dapače mi pred istim njegovim općinarima što, kako 1ekosmo, potvrgjuje činjenica, da |se o stvari niko kroz novine nije potužio. Iz ovoga je zaključiti, da opaska toga li- \sta nije umjesna, kao ni ostalo, što ste, sa \svoje strane, u pojzled naših izbora napisali. \ Srbija. Pišu nam iz Orašca, 30 siječnja. Poznato Carinarski rat m&gju Srbijom i \je, kako je mješovito povjerenstvo uništilo poprimljava sve to više dimensije. naše općinske izbore. Dogodilo se nešto, posljedice izbijaju već na površinu u obim što se nije predvigjalo, ali cijenimo da za drža ama. U Ugarskoj je poskupjela prače- Austrijom Njegove ito naše općinstvo nema šta žaliti, ato nam vina i drugo meso kao i mast, što se pravi potvrgjuje njegovo mučanje, fakat, koji se od toga, a u Srbiji poskupjele su stvari, neda pobiti, a koji nam dava pravo, da tako što se nabavi jaju iz monarhije. Anulirana je imislimo; ta nijesmo svi fiake, da ne ma- do sad velika množina raznijeh naručaba u \rimo za javne stvari. | Austriji za srpske trgovce. Ovom prigodom Ali ako mi tako mislimo, drugčije čini taj| iskažuju se" ugarske novine na strani Srbi- I list i susjeda »Crvena Hrvatska«, komentu- je, nu ugarska vlađa radi drukčije: ona po- jući pitanje, odalečiste se od istine.Da i ši. dupire naslonjače bečkim intriguama! Na \re općinstvo upozna stanje stvari, dužnost 27. siječnja obdržavala se u Beogradu skup- nam je to vaše pisanje malo prorešetati. ština srbijanskijeh trgovaca, koji pohvališe ». C. H.« u br. I. u članku: »značajna ri- korake, poduzete od vlade, uložiše protest ješenja« konstatujuć, kako će na čelo op-|radi zatvora granice i zatražiše, da se po- ćine Cavtata doći g. Magud, premda se nje- ,gova stranka služila svakim sredstvima, čit da su naši izbori uništeni, bila ogromna većina uz g. Buća, ato zbog jedne formalne pogreške, e do-| striji. U raznijem novinama proturena vijest, u kojim je da prime osobite protumjere kao odgovor Au- \ će se srpsko-bugarskom sporazumu pri- bližiti i Rumunjska te da će takav trosavez da se narod vodi navijestiti Austriji carinarski rat, bila je od \u novu borbu. A čemu sve to? — pita i- rumunjskog poslanika u Beču proglašena Isti list — jer nekim nije milo da na čelo izmišljenom, jer da Rumunjska ima u Sr- općine dogje g. Buć — koga »C. H.« hvali biji i Bugarskoj naravne konkurente po svo- — već bi željeli, da na njegovo mjesto za- je izvoze a s druge strane želi ostati s mo- sjede ko drugi, ko; im će moć lakše vrtjeti. — narhijom u dobrijem prilikama. U zadnju Ovo valja razbistrit, pri čem ne želimo pako šire se glasovi, da su Bugarska, Sr- di m da se nezamjeri. muti u aičigovu osjetlivost, ali iz nužde bija i Crnagora sklopile me oramo se dotaknut osobnosti, što molimo koji će pod egidom Engleš jusobni savez, e uzeti rečene države u zaštitu protiv nasrtaja Austrije. U Poznato je da je g. M Buć — o komu je ostalom treba ovu svar uzeti s reservom. eč — bio dugo godina načelnikom ove u kojem svojstvu, on će bit meta- adi, kad ova njegova podhvat po- rij : općine, nisao vi Španjolska. Na prvi mah, reklo bi se, da nevini spoj dupirala, jer ona to čini samo svojim me. dvaju mladih srdaca ne može biti u savezu zimcima. Ali uzmimd' da je on časna iznim- s , te da se nije nigda vladi ulazivao, a XI svaki drugi, koji bi mogao postati postane špaujolskom kraljicom prouzročit će načelnikom sluga sistema, tada pi- nekoliko utisaka u scima španjolskih, en- što je vlada postigla amo, kroz ovo gleskih —- a i drugih! — diplomata! Prin- uć nije načelnik? ceza Ena Battemberg, »C. H.» muka pokojne kraljie Viktorije, to je ta a tim će opravdati svo- sretnica, koja bi imam. da sjedne uz Alfon- ka da je našim ' tamo 9 godina od kada g. |Mi neznamo ništa za to molimo je žalovanje. ,_ Vara se isti list, kad piše da je uz g. pitanje bolje dozori, Biokovo pokrio se Buća ogromna većina, što pobija isto nje- ga bolje proučimo! jer utokom tražio njeke pro- vih rogjaka, kmetova i prijatelja, te isklju čivao one, na čigov glas nije mogao raču- \nati, što je prepisati njegovu strahu; fakat MARE VELIKA: (Smijuć se) Mene nijesu, je li istina, dragi i Domo ? i Gospar DOMO: I ta bi se još ćela! MARIN : Naš Domo pravo govori. Ja gia dubitam da se je isto dogodilo i mojoj Mari. Došo. sam danas, da joj govorim o našoj ljubavi. 1 | | i o našoj budućnosti; a ona netom me! vidjela, zatvorila se u kamaru, govoreći da | 89 (Sjede ziovoljno na stočićj Netom sam se njoj je boli glava. Za stalno je druga bolest, madmoiselle commert vou ? (hoće da poljubi Približio, ostavila me sama i šmignula u ona je dobila:u kući. D-ra Gjurića... Ali. mit nikoga. MARE VELIKA: 'Da ti pravo rečem, viđim i ja u svojoj sestri neku promjenu. Može bit da je uprav i rgjava. Gospar DOMO : A_što govori tvoj brat Niko? MARE VELIKA : On se smije i govori da joj nije ništa, A pak... što da ti rečem o svomu bratu Niku ? Vidiš da on najmanje misli o svojoj kući ? On je veliki dobričina, ali su mu malo se nalazi. Politika je njegova jedina , svoju kamaru, tužeći se, da je zaboljela zašto da vas ometam? Sve će se do brzo !glava. Ončas sam je htio vidjeti, ali me|doznat... Zbogom! A 'revoir (odlazi) Ah! Ah! Ostavi me u miru, jer me je! Pije puštila: poručila imi je po Amici, da/ ime može pri i . | MARE VELIKA : Prizor IV. . Dubit tužnoga Marina, mogo bi bit i isti- | \nit. Jadne moje sestre! Ja sam je molila i | |nagovarala da stoji daleko od Elizabete i njezine kuće. Zaklinjala brata» da joj ne dopušti otić na onaj 4a/, ali je sve bilo zaludu ! Gospar DOMO: Ti ne znaš još ni po mise! Elizabeta je navela muža, da primi ma alogi &Bouver- Doma |"4isa, olićala franćezoga. Njezin otac Botia, koji je uz iranćeze, ne zna kakvu je zmiju uveo u svoju kuću, a majka ne vidi itikom, Pa ipak_je to tako! Alfonso našao je napokca vjerenicu, koja, kad po! osamnaestgodišnja u- sa XIIl. na španjolsli prijestć! Kada ovo imat ćemo prilike, da (što mu je bilo udovoljeno Rusija. gi su na dnevnom redu apenja i istrage. U sje- vernoj Livonskoj openra general Bezobrazov Gospar DOMO: Poznam; i ogo bi zamijenit Grdana u Dubravki. Ali, kako iranćez i ofićo sa sab- ljicom, zna fino laskat i pretvarat se, pa se čini mnogijem velika stvar, a meni. je pravi lakardijaš . . . MARE VELIKA: Ah, moj Domo! Da mi je kakogod sal- vat moju milu sestru! Da mi je /iberat od tega vraga! Ali ništa manje žalim i dobro- rina. "Gospar DOMO: Čini mi se nemoguće. Poznam ja njezi- nu ćud, Svegi je bila neposlušna svojoj majci, kao što je sada i tebi. Ona pak mene ne može ni na tir od puške. Jaljsam njoj dubrovački origjino i ništa drugo. V. Ulazi Dr. : Dadić. D-r DADIĆ: Bonjour! Bonjour! (hi! Vi dvojica sami ? A gdje je Mare mala 'a Maria? Što će ri- jet da ste tako namušeni ? MARE. VELIKA: J Sestru mi je zabol lava a Mari # pošo ra ke e. ri bit e A ti Niko, što će rijet, da si sad doma, da si tako rano ostavio tvoje Gjakobine ? D-r DADIĆ: . Nemoj me vazda prikaral, nijesam ni ja iniran. D-r je Gjurić strašan; bila mu je malo prije konsulta., Za Boga, što mu je? D-r DADIĆ: Nijedan od nas liječnika nezna još ništa rijel, Ja sam jako zamištjen; neda mi se \ni govorit. Boa e 3