U DUBROVNIKU 24. Februara 1906.

PRAMA CRVENA MRNATSKA_

Godina II.

 

 

četvrt godine  surazmjemno; za inozemstvo
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na poi

 

godišnje K 8 — Ko
je predbrojen i za došasto

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. —
Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po
retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju.
Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

 

EIN  Elč neš

 

EEE SRS O nosno je zborio junačkim glasom: »Mi lično imučan. Nastajalo je pitanje: kako da je oko 12.000 kr. duga, možemo rijeti u go-| brom sapunjačom, to znači ne prtit se ni-

+
28. Februara 1896.

Deset je godina Hrvatskoj od toga
kritičnog dana. Nastade joj megju ži-
vim velikog sina, neustrašivog braniča
njenih prava, nestade joj života Antu-'
na Starčevića! Nestalo je ono, što je
moralo nestati, ali nam zato ostade sje-
me njegova gigantskog duha: stranka
prava; ostadoše gesla: Bog i Hrvati !
i: Hrvatska Hrvatima !

Iz naroda niknuo, narod ljubio, na-
rodu služio. Zavist, mržnja, kleveta —
stari naši jadi bili su mu svakda-
nji pratioci. Nigda ne uzmicaše; niko-
mu se ne uklanjaše. Jakost je crpao iz
uvjerenja, uvjerenje iz ideje, ideju iz
puka. Plemenito mu srce samo za nj
kucalo i s potištenim osjećalo. Bolji-
tak hrvatskog radnika i seljaka vazda
mu je bio pred očima. | mrtav volja-
še počivat u siromašnom seljačkom
groblju u Šestinama, nego li u sjajnom
zagrebačkom ; nek se nalazi inegju ljub-
ljenim, nek bude dalje od gospodske
zloće i spletaka.

Slavite pomen takvomu junaku !

Budi mu haran, hrvatski sine, što ti
je pred bijelim svijetom spaseno časno
ime. »U imenu narodnom sadržana je
povjest narodna, a prava domaća po-
vjest daje narodu najčvršću podlogu za
velike čine«. Drži se ovih njegovih :i-
ječi u današnjim časovima kušnje, kad
ti se u tvojoi zemlji uvlači tugje ime,
tugji barjak, očito na štetu tvoga go-
spodstva, jedinog od prirode i prava
priznata. Bori se proti tomu ; u borbi
je život. Traži svoje pravo; koje je to, i
kako će se postići, naučio nas je on,
Antun Starćević. Hoćemo li uspjeti,
stoji do nas. Besmrtni Učitelj veli: »Ce-
mu se imadu nadati narodi koje tu-
gjinci drže zasužnjene ? Onomu se i-
maju nadati, što zasluže. Ako budu za
se radili ter dokazali, da žele i vrijede
svoji biti, oni će dobil slobodu ; ako
li budu radili tomu protivno, oni će
dokazat, da nijesu za drugo, nego za
ono, što jesu, pa će im pravo biti, da
propadnu«. Kolik prikor ovomu vre-
menu !!? Radi li se sad za se iii za
koga drugoga ?

i nećemo i ne smijemo očajati. Pro-
šao je narod hrvatski i kroz druge klan-
ce jadikovce, ali mu nije ništa moglo
naudit. Najgori je bio onaj, kad se ra-
dilo o: »to be or not to be« (biti ili
ne biti) njegova imena. U narodnoj ta-
mi pojavi se llirstvo, Jugoslovenstvo,
Slovinstvo, Srbo-hrvatstvo i u malo da
ne zbriše za vazda Hrvatstvo; ali sud-
bina to ne dade. Svjetlo se pojavi, po-
javi se Starčević, i razagna tminu. Po-

PODLISTAK
Gjakobini u Dubrovniku.

U pet slika.

OPASKE.

Za |, sliku:

U staro doba republike, pak u novije, za
francuske vlade, i za mnogo doba sadašnje,
nije bilo društvenih sastanaka u  Dubrov-
niku, ako ne u jednoj gosposkoj tako zvanoj
Švicarskoj Katani (+Caff& Svizzera«), koja
se je nalazila i još se nalazi pod drugim
nazivom prama kneževskom dvoru ; pa i u lje-
karnicam tada zvanim spićarijam, koje se
i sada nalaze na istome svome starome
mjestu. U ovim bi se sastajala gospoda i
vlastela sa mladim naraštojem, te bi pro-
vodila vrijeme od po podne do duge večeri,

dogogjaja, pa i po-
litičkih pitanja; stvarale bi se igre i šale,
da rečemo, vrijeme javne

čestokrat baš

prestave.

Privatni su se plesovi držali u dvoranama
gospode. Nu si

smo Hrvati i ništa drugo«,
du odjekivalo : »Da, Hrvati; to smo
ime od majke čuli i to nam je jedino
srcu priraslo«.

Pod njegovom zastavom slobode i
jedinstva listom je hrlio narod. Dogjo-
še mnogo zvanih, ali od tih ne bijahu
svi odabrani. Stranka prava bijaše u
punoj snazi.

Preneraziše se prodane duše; pre-
padoše se za svoje stolice. Pakljenih
se sredstava prihvatiše, eda se uz-
drže na svom položaju. Pravaštvo se
postavi na kušnju. Neko joj odolje, ne-
ko ne. Uvjereni patrijoti ostadoše do
danas vjerni nauci velikog svog Učite-
lja, a drugi koje je moda dovela u!
stranku odoše, gdje im je mjesto.
Sramotni odmetnici postadoše najljući
protivnici Starčevićanstvu. Ipak ovo sve
njih odbija hrabro bez malaksanja, a
ovu njegovu nutarnju snagu podava
opravdanost i svetost narodne misli,
koju nam je prvi iznio Antun Starčević.

Starčeviću! Mraženi, napadani, kle-
vetani, jer smo tebi vjerni, vjerni hr-
vatskomu narodu, obričemo i zaklinje-
mo se, da ćemo i dalje isti ostati. Tvoj
duh nad nama lebdi i sigurno se na-
slagjuje videći po rastrganim domovin-
skim udima svoje štovatelje, gdje se
takme u radu i ljubavi prama otadžbi-
ni. Njemu nek bude najljepša utjeha,
kad pravaš zalazi u borbu za svoje i-
dejale s gromovitim poklikom :

Slava Starčeviću!

Pri otvoru štamparije
Dr. DeGiulli i družine.

Nije nam namjera, da se ob ovom poslu
po tanje bavimo, a možda nas okolnosti i
do toga kadgod dovedu. Namjera nam je,
a svijetu prikažemo, dokle inad može do-
prijeti i što može učiniti; namjera nam je,
da u pravom svjetlu prikažemo patriotizam
nekih naših gospara, koji vam o njemu
dandanas toliko viču, a prave patrijote bi-
jede nepatriotizmom, U Dubrovniku je op-
stojala jedina štamparija g. Dragutina Pre-
tnera, čovjeka hrvata rodom i djelom. Na-
došle su okolnosti i tužni dani, kad se je
vočiila do istrage borba izmegju Srba i Hr-
ata. Te su prilike porodile »Crvenu Hr-
vatsku«. Da očuva svojatanje hrvatskog Du-
brovnika, ko gordi div lustala je današnja
»Crvena Hrvatska« koja se je štampavala u
tiskari gosp. Dragutina Pretnera, a tome su
najviše doprinijeli baš oni, koji su danda-
nas ne — patriotizmom bijegjeni.

Nešto kasnije Srbi nabave svoju štampa-
riju, okrste je imenom: Dubrovačka srpska
štamparija, i počnu izdavanjem »Dubrovni-
ka« na ustuk »Crvenoj Hrvatskoj«. Kakva
se je borba *vodila, ne služi napominjati,
prošlih petnaest godina svakomu su u pa-
meti.

Nazad tri, četir godine, stalo se čukati,
da gosp. Pretuer misli napustiti svoju štam-
pariju, jer čovjek odmako godinama a pri

a

<

ga javna društva, u ljekarnicam ne vidiš
imogo ljekara i kupca lijeka, vlasnika i upra-
vitelja ljekarnice. Ovaj nema razloga, kao
što je negda bio, metnut na oganj grunak |
dell' asso fetido, da tim otjera dosadne
|prolažhike. “To je neka guma-smola, koja
\se dobiva zasjekom bilina, prozvane faerula
\feotido; ima smrdljiv vonj i tečnost grku,.
|zbog česa prozvana je u ljekarstvu Storcus
\Diaboli. Liječnici se s njom služe, kad li-

a u naro- Hrvati uzmu tu štampariju, da i ona ne dinu dana.

dogje u srpske ruke, i kako da osjeguraju
opstanak »Crvene Hrvatske«, koja se bez
jedne hrvatske mjesne 'tiskare ne bi bila
mogla ni tiskati, jer odnosi izmegju Srba i
Hrvata“ u ono vrijeme bili su taki, da oni
ne bi bili za sigurno »C. H.«- u svoju ti-
skaru primili.

Pa sve da »Crvena nije ni opstojala, ne
bi li bilo uprav žalosno, da velika većina'|
Hrvata u Dubrovniku nema svoje tiskare,
dok bi Srbi na laku ruku bili mogli imati
dvije, a tiskara je hoćeš, nećeš, u jednoj
strani faktr, na koji se može računati.

Baš je u Citaonici pala riječ, kako bi tre-
balo po što po to, ostvariti misao o tiska-
ri. U toj se je baš zgodi imao pokazati
patriotizam današnjih gospara tiskare d.ra
De Giulli e compagnia, ali se je odmah
na početku prikazalo tisuću poteškoća. Tu
se hoće dosta; ko će to skupit; nije to la-
sno i tisuću sličnih lakardija. Svi dakle du-
brovački Hrvati, da nijesu kadri to ostva-
riti? Sto je zastrašilo naše patriote, nije za-
strašilo svećenstvo. Diže se ončas Dum Ma-
to Pišta, staračac od 75 g. i prima na se
taj posao, i kroz kratko vrijeme stari dum
Mato donosi jedanaest tisuća kruna skup-
ljenih megju svojim znancima, i udara s
njima temelj hrvatskoj tiskari. Ne sustaje se, ,
ide se napred, i u malo svećenstvo je svo-
jim zauzimanjem moglo da raspolaže u
glavnici koja se je za tiskaru skupila sa se-
damdeset po sto.

Opetujem, neću da u tančine zalazim, ali
je tiskara hramljala, zaslugom onih, koji su
sad znali da u njoj zapovjedaju, jer zasje-
li na meke dušeke, koje su im drugi pri-
pravili.

E nije šala, tiskara radi sve u šesnaesti.
Tu se štampava »Crvena« koja još i danas
duguje tiskari preko 1700 K. Štampava Mi-
lan Marjanović svoje Fragmente, koji ni do
danas nijesu plaćeni. Eto ti profesura Me-
dini, gdje prištampava djela pk. dum An-
tuna Kazali, mislili smo barem to na svoj
račun, kad tamo na legja tiskare odnosno
njezinih dioničara; dok je profesur sebe či-
nio platiti, štampavaju se Seremetine pjesme,
pa i one, bili čovjek vjerovo na legja ti-
skare.

Svećenstvo je to sve trpjelo, i od gospo-
de nije tražilo ni hvala ni nagrada, nego
jedino malo obzira za svoj rad i mastoja-
nje, pa ni u tomu nije bilo sretno, Doprli
smo dotle, da su -srestva, koja smo im za
dobro hrvatstva u ruke dali, proti istim na-
ma okrenuli. Nevolja je tako htjela, da su
nam, kao deus ex machina, stavili na ured-
ništvo »Crvene« Marjanovića, učenika i pre-
poručenika De*manova. Ovaj uzeo gusle i
gudalo, pa udri da se u liberalno-realistič-
ke gusle gundi. Uzalud smo molili i kumi-
li, nije pomoglo, i došlo je do gordog pre-
loma; odnesoše nam »Crvenu« iz tiskare,
a g. Kolin dotadašnji upravitelj tiskare i on
šnjom odlazi.

Sad je baš u lijepom svijetlu otskočio
patriotizam nekih ljudi. Skaču se, a izmegju
oslalih ističu se gg. I. Račić i A. Puljize-
vić, e bi mogli komu prodati svoje dioni-
ce. Čemu ljudi to radite? E, nema više Ko-
lina, sad će sve propasti, glasio je odgo-
vor, Eto, kako je novac bio uložen da li-
jepo ventira, & patriotizam je bio negdje u
kutu, a pamtite, da su imali prama našem
ulošku jako kukavnu stvarcu. Megjutim Bo-
gu fala štamparija nije propala, napreduje
svagdano, a odkad je g. Kolin otišao platila

kako u iste. Ako su se odalečili od svoje
»Crvena« megjutim počela da izlazi u odluke, tomu je kriv današnji gospar na-
srpskoj štampariji, jer hrvatskoj u ime pa- čelnik, koji možda u onaj tren, i mi mu
triotizma treba da odzvoni. Ne može »Cr- vjerujemo, bio je potpuno iskren, pozvao
vena« da se uzdrži, jer malo preiplatnika, nas, da sudjelujemo ne u borbi i protiva
a puno troška. Ne mari ni to, za inad u disidentima, nego «razumije se u općinskom
ime patriotizma, pipaju se gospari po ke- vijeću. Od toga su nastali naši pregovori.
sama, neko četiri, neko šest, a neko i de- Prvi korak što smo mi Hrvati učinili bio
set kruna mjesečno, da »Crvena« može iz- je naravno, da smo sakupili skupštinu, u
lazit. \kojoj smo istakli napomenutu želju gospo-
Ali sudeći po ljucku, sve se ovo donekle dina načelnika, i onda smo izabrali odbor
može i smislit, ova pak što sad na red do- da se stavi u usmene i pismene ugovore
lazi nikako. sa srpskim odbornicima. Ova dva odbora,
Kako sam u početku spomenuo, svi Hr- stavili su se u naznačene pregovore. Od
vati dubrovački, onda zajedno, poplašili se, tih pregovora ispalo je slijedeće: biva, da
da li mogu podignuti jednu tiskaru, danas smo mi Hrvati tražili da imamo 10 vijeć-
za inad u ime patriotizma, incredibile dictu, nika su 2 prisjednika, megju kojim prvoga.
njih dvaestak gospara, otvaraju treću tiska- Srpski je odbor na to odgovorio: da poni-
ru: tiskaru De Giulli e compagnia. pošto ne pristaje, no tek samo na ko a
Što to sve znači? Da je gosparima do/nika i 1 prisjednika. Mi smo taj predlog
zapovjedi i premoći, a za patriotizam stota naravno odbili.
im briga, jer da su pravi paktijote, bili bi,
i u početku mogli učiniti bez nekih poteš- meno vogjen.

koća, dok smo zajedno bili ono, što eto da- | Sada nastaju pismeni pregovori. U prvom
nas dvaestorica za inad čine, niti bi danas dopisu poslatom srpskom odboru, mi smo
trovali ono što su pravi patriote tolikom mu- Hrvati zahtijevali da imamo 9 vijećnika sa
kom stekli. Razumi je se, da ne smije po- prvim prisjednikom. Na ovo Srbi odgovoriše,
stojati nijedna ustanova, nijedno društvo, da oni pristaju na 9 vijećnika, ali da ne
nijedna moralna snaga, a da ju ne ruko- mogu pristati na prvog prisjednika, jer ni-
vode naši gospari. Ako joj oni nijesu na jesu uoblašteni od dotičnih seljana, dakle
kormilu, tu treba s zemljom sravniti, Hinc tim su htjeli dokazati, da taj odbor ne ima
irae na štedionicu i na dubrovačku hrvat- punomoć našeg odbora, dosljedno da je
sku tiskaru, pa donekle i na zadrugu, jer nezakonit! Mi smo ostali zapanjeni na taj
hoćeš, nećeš, to su danas bojovne kule za odgovor, uslijed kojega smo im pismeno
onaj dio hrvatstva u Dubrovniku koji je odvratili: da je taj sibilinski, što zmači da
željan svojom glavom misliti. ga se ne može razumjeti, jer se prvo pre-
a stavljao kao odbor zakonito odabran, a sada
zu JETd isti nema nikakve vlasti; po tom da iza-
beru ts zakoniti odbor. U tom dopisu
E koji bijaše drugi i zadnji, mi smo viđeći
Budvanske prilike. njihovo ponašanje izjavili, da nikako ne
Budva, 14. Februara. si ZR u jem izborima,
Čekali smo odgovor obećan od amošnjeg | 2iY4, ća mi ne ćemo birati, ni biti birani.
dopisnika u prvom broju tek. god. lista Ovu smo našu izjavu mi pošteno održali.
»Dubrovnika«, u kojem obećaje da će se sada pitamo, KOJI Je raziog usliovao go-
povratiti i zabaviti u narednom broju o spara načelnika, da bez naše dozvole budu
zloupotrebama u našoj općini. Ali videćij birani kao vijećnici u prvom tijelu devet
da je prošlo toliko brojeva naznačenog listat Hrvata??! Mi sa naše strane ne znamo taj
uzimljemo pero da se i mi malo zabavimo razlog, a ne vjerujemo da je to posljedica
o gori napomenutom članku, pisanom od miroljubivosti njegovog srca prama nama,
ospara načelnika. kako se isti hvali, ali smo uvjereni, da je
Počnimo: Scheaspear u Hamletu kaže: to uslijed naloga primljena od one nevid-
Riječi, riječi, riječi, a mi znamo smisao to- ljive snage, koja je u jednom našem bliž-
ga glasovitog eferisma, biva da riječi... njem mjestu tražila svakako, da se ne do-
riječi ... uvjek ostaju riječi! Time smo htjeli &je do sloge srpsko-hrvatske, a ovdje je
reći da članak o kojem se bavimo nije dru- Pak željela, da se do te sloge dogje, a to
go nego napuhani mjehur, u kojem se traži uvijek radi neke neopravdane strane, držeći
privijanjem, lažima i ako hoćemo istinu ća Srbi koliko se iskaživaju odani, oni ne
kazati, + pripredenim bizantinizmom zaba. zaslužuju potpunog povjerenja radi ....
šuriti pravu istinu stvari. Evo dokaza. Istina, lojalnosti. Nu ovo se nas ne tiče.
da što se tiče grada, ovamošnji Srbi pla. Kako rekosmo, gospar načelnik bez naše
ćaju više poreza nego Hrvati, ali je ipak dozvole činio je odabrati 9 hrvatskih vijeć-
istina da Hrvati budvanski plaćaju više po- nika od istoga skalupljenih. Ova je divna!!
reza ukupno, nego svi Srbi seljani koji Načelnik izabire po svome ćeifu vijećnike
spadaju prireznim općinama. Kako vidimo protivne siranke, s kojom nema nikakvog
glede poreza smo nekako ekvilibrirani. Što odnošaja. E un calmo! Ali calmo ne sa-
se tiče sada broja pučanstva, istina da su stoji samo n tomu, ima još smješnijih, i
ukupno za prireznim općinama Srbi u ve- istodobno kad su Srbi birali hrvatske vi-
likoj većini (a sve izbornici Ill. tijela), ali jećnike, bila je druga iskaznica, koja je sa-
to se ne može reći za glavno mjesto uko- državala 9 srpskih vijećnika, i za koju su
jem su Hrvati u znatnoj većini i raspolažu glasovali dva ili tri Srba, a to, zuaju pre-
svakako sa l.-vim tijelom. Dakle kad bi se već dobro da ćemo mi Hrvati odbiti to i-
ticalo izborne borbe mogu uvijek računati menovanje, a da ih ako Srbi mogu popu-
na trećinu vijećnika. niti sa drugim vijećnicima, Mi ne tvrdimo
Pregjimo sada na glasovitu željenu slogu samo ovo, ali još tvrdimo, da ono 9 vi-
o kojoj se tako simpalično bavi maš prvi jećnika Srba koji su imali zamjeniti 9 vijeć-
gragjanin. Hrvati opareni vrućom vođom u nika Hrvata, nijesu bili mi upitani da će
rijašnjim općinskim izborima, ovoga puta postati vijećnici, nego sakupljeni s konca i
tjeli su kao Pilato oprati svoje ruke do-/s konopca, tako da, kad su im javili da su

teški udarac vjerskom i moralnom karakteru velecijenjeni kip Sv. Vlaha sa njegovog ol- i vodi za pisanje, ili mi pripravlja kakav

Dubrovnika. Žalibože, nova načela francuske
revolucije bijahu već našla odjeka i u Du-
brovniku, te nije bilo trudno Gjakobinima
u njemu ustrojit framasonsku ložu, sa na-
zivom L' Etoiles lllirich. Ova je radila u

I|predjelu grada, zvanom  »Pustijerna«, u

»ulici od tamnica«, u tako zvanoj Zekovoj
kući, Kojem je obredu pripadala nije mi.

ipoznato. Ali se je znalo da se u toj kući

tara, ali joj to nije pošlo za rukom. Nado- brodić od čvrste hartije za zabavu. Već je
dati je da Dubrovnik može biti jedino nosio teret stare starosti. Visoka stasa, bli-
zahvalan brižljivosti Dum Iva Sablića, ako jeda lica, s bijelom dugom kosom, još u
Gjakobinci nijesu oteli sve, što se i dan odijelu stare nošnje, budio je u meni i još
danas velecijenjeno čuva i vidi u crkvi ostavio čuvstva ljubavi i časti. Pokućstvo
Sv. Vlaha, unatoč nasilju irancuske policije. njegovog stana vidjelo se, da su ostarjeli
Za V. sliku: \ostanci negdašnjeg blagostanja. Napomenuti

Naše dubrovačke majčice, prije nego bi mi je, da je u jednoj sobici visjelo o zidu
nas uvele u javnu pučku školu, obično bi jedno raspelo, koje je u meni budilo, kad

\ječe nervozne bolesti. Naprotiv je Persijanci čine framasunske agape, kod kojih bi se nas maljušne dječake predale kakvomu pri- | god bih ga pogleda, strah i žalost. Ta bi

|zovu jelom bogova

Za I., Il, i IV, sliku:

pada njegove republikanske vlade, neka

Paris. Alphons Picard et fils editeur 82,

mnogim listovima, knjigama i brošurama
domaćim i inostranim mnogo napisalo, što
je u rečeno doba pretrpio Dnbrovnik, ali

jele kokoši crnog perja, u dvorani rašvi-,

Ko želi tanko bit obaviješten o političkom jeme živjelo; odlaskom (francuza posve is- negdašnjemu pomorskomu kapetanu, ne-
i moralnom stanju Dubrovnika za vrijeme čezne. Poznavao sam neke članove, koji su sretnomu ocu nesretne Elisabete, o kojoj
dolaska francuske vojske u Dubrovnik i rečenoj loži pripadali, a potla se nje odrekli. je govora u V.-oj slici, Nakon smrji svoje

Historičke su mal da ne sve osobe, u'

pročita moderno remek-djelo: Za Dalmatie svim ovim slikama, premda su neki tugjini se na »Prijeko«, u jednu malu kućicu, sa
\de 1797 a 1815 par (' itbbe Paule Pisani. imenom označeni. Opisane su šale istinite, svojom  službenicom, vijemim svjedokom

pa tako uopće i okolnosti raznih dogogjaja.

Rue Bonaparte 82. 1893. Do sada se u, Francuska vojska niti je znala niti je su mi srestva njegovog životarenja; mislim

htjela poštovati pobožna čuvstva starih |
Dubrovčana. Govorilo se, da su neki iran-
cuski časnici na ogrlicama svojih psića ure-

 

nigdje istinitije i tačnije što u pomenutome zali bili slova S. 8., za prezir nebeskog

 

sada, kad su se i preko mjere
uzmnožile kafane i ustrojile čitaonice i mno-

.

djelu. Raspuštenost francuske vojske i bez pokrovitelja Dubrovnika. Istina je, da je
vjerska načela irancuskih vladara, dadoše vlada, porobivši crkve, htjela oteti i zlatni,

vatnome meštriću, da nas uputi u čitanju me čuvstva češće usilovala, da ga prstom

\jetljenoj lojanim svijećama, jer je tako obred i pisanju i priuči školskom miru. Moja je|pokažem starcu. | on bi ga pogledao, i
izahtijevao. Nu to društvo ža malo je vri- mene bila

predala staromu Josipu Botti, suza bi  orosila njegovo suho lice....
Saznah poslije, da je ono raspelo držala u
ruci prije posljednjeg dahnuća njegova bi-
jedna kći, pitajuć i  proseć od a i
prisutnih proštenje za svoj zločin. Preminu
godine 1836. dne 10. Oktobra u devede-
setoj godini svoga utrugjenog života u
bonici »Domus Christi«.

supruge Alojzije Radulović, osamljen, skloni

cijele svoje nesretne prošlosti. Nepoznata

da su bila vrlo kukavna, kad je bio u
starosti usiljen maljušne podučavati u čita-
nju i pisanju. Prvi se utisci ne dadu lasno |
zaboraviti, Još mi se sada staru čini ko vi-
djeti svog prvog učitelja za stolom, gdje
me obučava u čitanju, a ruku mi upravlja, Radulović. D-r Pero Gjurić već u muževnoj

 

Izjavljujemo da je ovaj pregovor bio us--