U DUBROVNIKU 24. Februara 1906. PRAMA CRVENA MRNATSKA_ Godina II. četvrt godine surazmjemno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na poi godišnje K 8 — Ko je predbrojen i za došasto IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. EIN Elč neš EEE SRS O nosno je zborio junačkim glasom: »Mi lično imučan. Nastajalo je pitanje: kako da je oko 12.000 kr. duga, možemo rijeti u go-| brom sapunjačom, to znači ne prtit se ni- + 28. Februara 1896. Deset je godina Hrvatskoj od toga kritičnog dana. Nastade joj megju ži- vim velikog sina, neustrašivog braniča njenih prava, nestade joj života Antu-' na Starčevića! Nestalo je ono, što je moralo nestati, ali nam zato ostade sje- me njegova gigantskog duha: stranka prava; ostadoše gesla: Bog i Hrvati ! i: Hrvatska Hrvatima ! Iz naroda niknuo, narod ljubio, na- rodu služio. Zavist, mržnja, kleveta — stari naši jadi bili su mu svakda- nji pratioci. Nigda ne uzmicaše; niko- mu se ne uklanjaše. Jakost je crpao iz uvjerenja, uvjerenje iz ideje, ideju iz puka. Plemenito mu srce samo za nj kucalo i s potištenim osjećalo. Bolji- tak hrvatskog radnika i seljaka vazda mu je bio pred očima. | mrtav volja- še počivat u siromašnom seljačkom groblju u Šestinama, nego li u sjajnom zagrebačkom ; nek se nalazi inegju ljub- ljenim, nek bude dalje od gospodske zloće i spletaka. Slavite pomen takvomu junaku ! Budi mu haran, hrvatski sine, što ti je pred bijelim svijetom spaseno časno ime. »U imenu narodnom sadržana je povjest narodna, a prava domaća po- vjest daje narodu najčvršću podlogu za velike čine«. Drži se ovih njegovih :i- ječi u današnjim časovima kušnje, kad ti se u tvojoi zemlji uvlači tugje ime, tugji barjak, očito na štetu tvoga go- spodstva, jedinog od prirode i prava priznata. Bori se proti tomu ; u borbi je život. Traži svoje pravo; koje je to, i kako će se postići, naučio nas je on, Antun Starćević. Hoćemo li uspjeti, stoji do nas. Besmrtni Učitelj veli: »Ce- mu se imadu nadati narodi koje tu- gjinci drže zasužnjene ? Onomu se i- maju nadati, što zasluže. Ako budu za se radili ter dokazali, da žele i vrijede svoji biti, oni će dobil slobodu ; ako li budu radili tomu protivno, oni će dokazat, da nijesu za drugo, nego za ono, što jesu, pa će im pravo biti, da propadnu«. Kolik prikor ovomu vre- menu !!? Radi li se sad za se iii za koga drugoga ? i nećemo i ne smijemo očajati. Pro- šao je narod hrvatski i kroz druge klan- ce jadikovce, ali mu nije ništa moglo naudit. Najgori je bio onaj, kad se ra- dilo o: »to be or not to be« (biti ili ne biti) njegova imena. U narodnoj ta- mi pojavi se llirstvo, Jugoslovenstvo, Slovinstvo, Srbo-hrvatstvo i u malo da ne zbriše za vazda Hrvatstvo; ali sud- bina to ne dade. Svjetlo se pojavi, po- javi se Starčević, i razagna tminu. Po- PODLISTAK Gjakobini u Dubrovniku. U pet slika. OPASKE. Za |, sliku: U staro doba republike, pak u novije, za francuske vlade, i za mnogo doba sadašnje, nije bilo društvenih sastanaka u Dubrov- niku, ako ne u jednoj gosposkoj tako zvanoj Švicarskoj Katani (+Caff& Svizzera«), koja se je nalazila i još se nalazi pod drugim nazivom prama kneževskom dvoru ; pa i u lje- karnicam tada zvanim spićarijam, koje se i sada nalaze na istome svome starome mjestu. U ovim bi se sastajala gospoda i vlastela sa mladim naraštojem, te bi pro- vodila vrijeme od po podne do duge večeri, dogogjaja, pa i po- litičkih pitanja; stvarale bi se igre i šale, da rečemo, vrijeme javne čestokrat baš prestave. Privatni su se plesovi držali u dvoranama gospode. Nu si smo Hrvati i ništa drugo«, du odjekivalo : »Da, Hrvati; to smo ime od majke čuli i to nam je jedino srcu priraslo«. Pod njegovom zastavom slobode i jedinstva listom je hrlio narod. Dogjo- še mnogo zvanih, ali od tih ne bijahu svi odabrani. Stranka prava bijaše u punoj snazi. Preneraziše se prodane duše; pre- padoše se za svoje stolice. Pakljenih se sredstava prihvatiše, eda se uz- drže na svom položaju. Pravaštvo se postavi na kušnju. Neko joj odolje, ne- ko ne. Uvjereni patrijoti ostadoše do danas vjerni nauci velikog svog Učite- lja, a drugi koje je moda dovela u! stranku odoše, gdje im je mjesto. Sramotni odmetnici postadoše najljući protivnici Starčevićanstvu. Ipak ovo sve njih odbija hrabro bez malaksanja, a ovu njegovu nutarnju snagu podava opravdanost i svetost narodne misli, koju nam je prvi iznio Antun Starčević. Starčeviću! Mraženi, napadani, kle- vetani, jer smo tebi vjerni, vjerni hr- vatskomu narodu, obričemo i zaklinje- mo se, da ćemo i dalje isti ostati. Tvoj duh nad nama lebdi i sigurno se na- slagjuje videći po rastrganim domovin- skim udima svoje štovatelje, gdje se takme u radu i ljubavi prama otadžbi- ni. Njemu nek bude najljepša utjeha, kad pravaš zalazi u borbu za svoje i- dejale s gromovitim poklikom : Slava Starčeviću! Pri otvoru štamparije Dr. DeGiulli i družine. Nije nam namjera, da se ob ovom poslu po tanje bavimo, a možda nas okolnosti i do toga kadgod dovedu. Namjera nam je, a svijetu prikažemo, dokle inad može do- prijeti i što može učiniti; namjera nam je, da u pravom svjetlu prikažemo patriotizam nekih naših gospara, koji vam o njemu dandanas toliko viču, a prave patrijote bi- jede nepatriotizmom, U Dubrovniku je op- stojala jedina štamparija g. Dragutina Pre- tnera, čovjeka hrvata rodom i djelom. Na- došle su okolnosti i tužni dani, kad se je vočiila do istrage borba izmegju Srba i Hr- ata. Te su prilike porodile »Crvenu Hr- vatsku«. Da očuva svojatanje hrvatskog Du- brovnika, ko gordi div lustala je današnja »Crvena Hrvatska« koja se je štampavala u tiskari gosp. Dragutina Pretnera, a tome su najviše doprinijeli baš oni, koji su danda- nas ne — patriotizmom bijegjeni. Nešto kasnije Srbi nabave svoju štampa- riju, okrste je imenom: Dubrovačka srpska štamparija, i počnu izdavanjem »Dubrovni- ka« na ustuk »Crvenoj Hrvatskoj«. Kakva se je borba *vodila, ne služi napominjati, prošlih petnaest godina svakomu su u pa- meti. Nazad tri, četir godine, stalo se čukati, da gosp. Pretuer misli napustiti svoju štam- pariju, jer čovjek odmako godinama a pri a < ga javna društva, u ljekarnicam ne vidiš imogo ljekara i kupca lijeka, vlasnika i upra- vitelja ljekarnice. Ovaj nema razloga, kao što je negda bio, metnut na oganj grunak | dell' asso fetido, da tim otjera dosadne |prolažhike. “To je neka guma-smola, koja \se dobiva zasjekom bilina, prozvane faerula \feotido; ima smrdljiv vonj i tečnost grku,. |zbog česa prozvana je u ljekarstvu Storcus \Diaboli. Liječnici se s njom služe, kad li- a u naro- Hrvati uzmu tu štampariju, da i ona ne dinu dana. dogje u srpske ruke, i kako da osjeguraju opstanak »Crvene Hrvatske«, koja se bez jedne hrvatske mjesne 'tiskare ne bi bila mogla ni tiskati, jer odnosi izmegju Srba i Hrvata“ u ono vrijeme bili su taki, da oni ne bi bili za sigurno »C. H.«- u svoju ti- skaru primili. Pa sve da »Crvena nije ni opstojala, ne bi li bilo uprav žalosno, da velika većina'| Hrvata u Dubrovniku nema svoje tiskare, dok bi Srbi na laku ruku bili mogli imati dvije, a tiskara je hoćeš, nećeš, u jednoj strani faktr, na koji se može računati. Baš je u Citaonici pala riječ, kako bi tre- balo po što po to, ostvariti misao o tiska- ri. U toj se je baš zgodi imao pokazati patriotizam današnjih gospara tiskare d.ra De Giulli e compagnia, ali se je odmah na početku prikazalo tisuću poteškoća. Tu se hoće dosta; ko će to skupit; nije to la- sno i tisuću sličnih lakardija. Svi dakle du- brovački Hrvati, da nijesu kadri to ostva- riti? Sto je zastrašilo naše patriote, nije za- strašilo svećenstvo. Diže se ončas Dum Ma- to Pišta, staračac od 75 g. i prima na se taj posao, i kroz kratko vrijeme stari dum Mato donosi jedanaest tisuća kruna skup- ljenih megju svojim znancima, i udara s njima temelj hrvatskoj tiskari. Ne sustaje se, , ide se napred, i u malo svećenstvo je svo- jim zauzimanjem moglo da raspolaže u glavnici koja se je za tiskaru skupila sa se- damdeset po sto. Opetujem, neću da u tančine zalazim, ali je tiskara hramljala, zaslugom onih, koji su sad znali da u njoj zapovjedaju, jer zasje- li na meke dušeke, koje su im drugi pri- pravili. E nije šala, tiskara radi sve u šesnaesti. Tu se štampava »Crvena« koja još i danas duguje tiskari preko 1700 K. Štampava Mi- lan Marjanović svoje Fragmente, koji ni do danas nijesu plaćeni. Eto ti profesura Me- dini, gdje prištampava djela pk. dum An- tuna Kazali, mislili smo barem to na svoj račun, kad tamo na legja tiskare odnosno njezinih dioničara; dok je profesur sebe či- nio platiti, štampavaju se Seremetine pjesme, pa i one, bili čovjek vjerovo na legja ti- skare. Svećenstvo je to sve trpjelo, i od gospo- de nije tražilo ni hvala ni nagrada, nego jedino malo obzira za svoj rad i mastoja- nje, pa ni u tomu nije bilo sretno, Doprli smo dotle, da su -srestva, koja smo im za dobro hrvatstva u ruke dali, proti istim na- ma okrenuli. Nevolja je tako htjela, da su nam, kao deus ex machina, stavili na ured- ništvo »Crvene« Marjanovića, učenika i pre- poručenika De*manova. Ovaj uzeo gusle i gudalo, pa udri da se u liberalno-realistič- ke gusle gundi. Uzalud smo molili i kumi- li, nije pomoglo, i došlo je do gordog pre- loma; odnesoše nam »Crvenu« iz tiskare, a g. Kolin dotadašnji upravitelj tiskare i on šnjom odlazi. Sad je baš u lijepom svijetlu otskočio patriotizam nekih ljudi. Skaču se, a izmegju oslalih ističu se gg. I. Račić i A. Puljize- vić, e bi mogli komu prodati svoje dioni- ce. Čemu ljudi to radite? E, nema više Ko- lina, sad će sve propasti, glasio je odgo- vor, Eto, kako je novac bio uložen da li- jepo ventira, & patriotizam je bio negdje u kutu, a pamtite, da su imali prama našem ulošku jako kukavnu stvarcu. Megjutim Bo- gu fala štamparija nije propala, napreduje svagdano, a odkad je g. Kolin otišao platila kako u iste. Ako su se odalečili od svoje »Crvena« megjutim počela da izlazi u odluke, tomu je kriv današnji gospar na- srpskoj štampariji, jer hrvatskoj u ime pa- čelnik, koji možda u onaj tren, i mi mu triotizma treba da odzvoni. Ne može »Cr- vjerujemo, bio je potpuno iskren, pozvao vena« da se uzdrži, jer malo preiplatnika, nas, da sudjelujemo ne u borbi i protiva a puno troška. Ne mari ni to, za inad u disidentima, nego «razumije se u općinskom ime patriotizma, pipaju se gospari po ke- vijeću. Od toga su nastali naši pregovori. sama, neko četiri, neko šest, a neko i de- Prvi korak što smo mi Hrvati učinili bio set kruna mjesečno, da »Crvena« može iz- je naravno, da smo sakupili skupštinu, u lazit. \kojoj smo istakli napomenutu želju gospo- Ali sudeći po ljucku, sve se ovo donekle dina načelnika, i onda smo izabrali odbor može i smislit, ova pak što sad na red do- da se stavi u usmene i pismene ugovore lazi nikako. sa srpskim odbornicima. Ova dva odbora, Kako sam u početku spomenuo, svi Hr- stavili su se u naznačene pregovore. Od vati dubrovački, onda zajedno, poplašili se, tih pregovora ispalo je slijedeće: biva, da da li mogu podignuti jednu tiskaru, danas smo mi Hrvati tražili da imamo 10 vijeć- za inad u ime patriotizma, incredibile dictu, nika su 2 prisjednika, megju kojim prvoga. njih dvaestak gospara, otvaraju treću tiska- Srpski je odbor na to odgovorio: da poni- ru: tiskaru De Giulli e compagnia. pošto ne pristaje, no tek samo na ko a Što to sve znači? Da je gosparima do/nika i 1 prisjednika. Mi smo taj predlog zapovjedi i premoći, a za patriotizam stota naravno odbili. im briga, jer da su pravi paktijote, bili bi, i u početku mogli učiniti bez nekih poteš- meno vogjen. koća, dok smo zajedno bili ono, što eto da- | Sada nastaju pismeni pregovori. U prvom nas dvaestorica za inad čine, niti bi danas dopisu poslatom srpskom odboru, mi smo trovali ono što su pravi patriote tolikom mu- Hrvati zahtijevali da imamo 9 vijećnika sa kom stekli. Razumi je se, da ne smije po- prvim prisjednikom. Na ovo Srbi odgovoriše, stojati nijedna ustanova, nijedno društvo, da oni pristaju na 9 vijećnika, ali da ne nijedna moralna snaga, a da ju ne ruko- mogu pristati na prvog prisjednika, jer ni- vode naši gospari. Ako joj oni nijesu na jesu uoblašteni od dotičnih seljana, dakle kormilu, tu treba s zemljom sravniti, Hinc tim su htjeli dokazati, da taj odbor ne ima irae na štedionicu i na dubrovačku hrvat- punomoć našeg odbora, dosljedno da je sku tiskaru, pa donekle i na zadrugu, jer nezakonit! Mi smo ostali zapanjeni na taj hoćeš, nećeš, to su danas bojovne kule za odgovor, uslijed kojega smo im pismeno onaj dio hrvatstva u Dubrovniku koji je odvratili: da je taj sibilinski, što zmači da željan svojom glavom misliti. ga se ne može razumjeti, jer se prvo pre- a stavljao kao odbor zakonito odabran, a sada zu JETd isti nema nikakve vlasti; po tom da iza- beru ts zakoniti odbor. U tom dopisu E koji bijaše drugi i zadnji, mi smo viđeći Budvanske prilike. njihovo ponašanje izjavili, da nikako ne Budva, 14. Februara. si ZR u jem izborima, Čekali smo odgovor obećan od amošnjeg | 2iY4, ća mi ne ćemo birati, ni biti birani. dopisnika u prvom broju tek. god. lista Ovu smo našu izjavu mi pošteno održali. »Dubrovnika«, u kojem obećaje da će se sada pitamo, KOJI Je raziog usliovao go- povratiti i zabaviti u narednom broju o spara načelnika, da bez naše dozvole budu zloupotrebama u našoj općini. Ali videćij birani kao vijećnici u prvom tijelu devet da je prošlo toliko brojeva naznačenog listat Hrvata??! Mi sa naše strane ne znamo taj uzimljemo pero da se i mi malo zabavimo razlog, a ne vjerujemo da je to posljedica o gori napomenutom članku, pisanom od miroljubivosti njegovog srca prama nama, ospara načelnika. kako se isti hvali, ali smo uvjereni, da je Počnimo: Scheaspear u Hamletu kaže: to uslijed naloga primljena od one nevid- Riječi, riječi, riječi, a mi znamo smisao to- ljive snage, koja je u jednom našem bliž- ga glasovitog eferisma, biva da riječi... njem mjestu tražila svakako, da se ne do- riječi ... uvjek ostaju riječi! Time smo htjeli &je do sloge srpsko-hrvatske, a ovdje je reći da članak o kojem se bavimo nije dru- Pak željela, da se do te sloge dogje, a to go nego napuhani mjehur, u kojem se traži uvijek radi neke neopravdane strane, držeći privijanjem, lažima i ako hoćemo istinu ća Srbi koliko se iskaživaju odani, oni ne kazati, + pripredenim bizantinizmom zaba. zaslužuju potpunog povjerenja radi .... šuriti pravu istinu stvari. Evo dokaza. Istina, lojalnosti. Nu ovo se nas ne tiče. da što se tiče grada, ovamošnji Srbi pla. Kako rekosmo, gospar načelnik bez naše ćaju više poreza nego Hrvati, ali je ipak dozvole činio je odabrati 9 hrvatskih vijeć- istina da Hrvati budvanski plaćaju više po- nika od istoga skalupljenih. Ova je divna!! reza ukupno, nego svi Srbi seljani koji Načelnik izabire po svome ćeifu vijećnike spadaju prireznim općinama. Kako vidimo protivne siranke, s kojom nema nikakvog glede poreza smo nekako ekvilibrirani. Što odnošaja. E un calmo! Ali calmo ne sa- se tiče sada broja pučanstva, istina da su stoji samo n tomu, ima još smješnijih, i ukupno za prireznim općinama Srbi u ve- istodobno kad su Srbi birali hrvatske vi- likoj većini (a sve izbornici Ill. tijela), ali jećnike, bila je druga iskaznica, koja je sa- to se ne može reći za glavno mjesto uko- državala 9 srpskih vijećnika, i za koju su jem su Hrvati u znatnoj većini i raspolažu glasovali dva ili tri Srba, a to, zuaju pre- svakako sa l.-vim tijelom. Dakle kad bi se već dobro da ćemo mi Hrvati odbiti to i- ticalo izborne borbe mogu uvijek računati menovanje, a da ih ako Srbi mogu popu- na trećinu vijećnika. niti sa drugim vijećnicima, Mi ne tvrdimo Pregjimo sada na glasovitu željenu slogu samo ovo, ali još tvrdimo, da ono 9 vi- o kojoj se tako simpalično bavi maš prvi jećnika Srba koji su imali zamjeniti 9 vijeć- gragjanin. Hrvati opareni vrućom vođom u nika Hrvata, nijesu bili mi upitani da će rijašnjim općinskim izborima, ovoga puta postati vijećnici, nego sakupljeni s konca i tjeli su kao Pilato oprati svoje ruke do-/s konopca, tako da, kad su im javili da su teški udarac vjerskom i moralnom karakteru velecijenjeni kip Sv. Vlaha sa njegovog ol- i vodi za pisanje, ili mi pripravlja kakav Dubrovnika. Žalibože, nova načela francuske revolucije bijahu već našla odjeka i u Du- brovniku, te nije bilo trudno Gjakobinima u njemu ustrojit framasonsku ložu, sa na- zivom L' Etoiles lllirich. Ova je radila u I|predjelu grada, zvanom »Pustijerna«, u »ulici od tamnica«, u tako zvanoj Zekovoj kući, Kojem je obredu pripadala nije mi. ipoznato. Ali se je znalo da se u toj kući tara, ali joj to nije pošlo za rukom. Nado- brodić od čvrste hartije za zabavu. Već je dati je da Dubrovnik može biti jedino nosio teret stare starosti. Visoka stasa, bli- zahvalan brižljivosti Dum Iva Sablića, ako jeda lica, s bijelom dugom kosom, još u Gjakobinci nijesu oteli sve, što se i dan odijelu stare nošnje, budio je u meni i još danas velecijenjeno čuva i vidi u crkvi ostavio čuvstva ljubavi i časti. Pokućstvo Sv. Vlaha, unatoč nasilju irancuske policije. njegovog stana vidjelo se, da su ostarjeli Za V. sliku: \ostanci negdašnjeg blagostanja. Napomenuti Naše dubrovačke majčice, prije nego bi mi je, da je u jednoj sobici visjelo o zidu nas uvele u javnu pučku školu, obično bi jedno raspelo, koje je u meni budilo, kad \ječe nervozne bolesti. Naprotiv je Persijanci čine framasunske agape, kod kojih bi se nas maljušne dječake predale kakvomu pri- | god bih ga pogleda, strah i žalost. Ta bi |zovu jelom bogova Za I., Il, i IV, sliku: pada njegove republikanske vlade, neka Paris. Alphons Picard et fils editeur 82, mnogim listovima, knjigama i brošurama domaćim i inostranim mnogo napisalo, što je u rečeno doba pretrpio Dnbrovnik, ali jele kokoši crnog perja, u dvorani rašvi-, Ko želi tanko bit obaviješten o političkom jeme živjelo; odlaskom (francuza posve is- negdašnjemu pomorskomu kapetanu, ne- i moralnom stanju Dubrovnika za vrijeme čezne. Poznavao sam neke članove, koji su sretnomu ocu nesretne Elisabete, o kojoj dolaska francuske vojske u Dubrovnik i rečenoj loži pripadali, a potla se nje odrekli. je govora u V.-oj slici, Nakon smrji svoje Historičke su mal da ne sve osobe, u' pročita moderno remek-djelo: Za Dalmatie svim ovim slikama, premda su neki tugjini se na »Prijeko«, u jednu malu kućicu, sa \de 1797 a 1815 par (' itbbe Paule Pisani. imenom označeni. Opisane su šale istinite, svojom službenicom, vijemim svjedokom pa tako uopće i okolnosti raznih dogogjaja. Rue Bonaparte 82. 1893. Do sada se u, Francuska vojska niti je znala niti je su mi srestva njegovog životarenja; mislim htjela poštovati pobožna čuvstva starih | Dubrovčana. Govorilo se, da su neki iran- cuski časnici na ogrlicama svojih psića ure- nigdje istinitije i tačnije što u pomenutome zali bili slova S. 8., za prezir nebeskog sada, kad su se i preko mjere uzmnožile kafane i ustrojile čitaonice i mno- . djelu. Raspuštenost francuske vojske i bez pokrovitelja Dubrovnika. Istina je, da je vjerska načela irancuskih vladara, dadoše vlada, porobivši crkve, htjela oteti i zlatni, vatnome meštriću, da nas uputi u čitanju me čuvstva češće usilovala, da ga prstom \jetljenoj lojanim svijećama, jer je tako obred i pisanju i priuči školskom miru. Moja je|pokažem starcu. | on bi ga pogledao, i izahtijevao. Nu to društvo ža malo je vri- mene bila predala staromu Josipu Botti, suza bi orosila njegovo suho lice.... Saznah poslije, da je ono raspelo držala u ruci prije posljednjeg dahnuća njegova bi- jedna kći, pitajuć i proseć od a i prisutnih proštenje za svoj zločin. Preminu godine 1836. dne 10. Oktobra u devede- setoj godini svoga utrugjenog života u bonici »Domus Christi«. supruge Alojzije Radulović, osamljen, skloni cijele svoje nesretne prošlosti. Nepoznata da su bila vrlo kukavna, kad je bio u starosti usiljen maljušne podučavati u čita- nju i pisanju. Prvi se utisci ne dadu lasno | zaboraviti, Još mi se sada staru čini ko vi- djeti svog prvog učitelja za stolom, gdje me obučava u čitanju, a ruku mi upravlja, Radulović. D-r Pero Gjurić već u muževnoj Izjavljujemo da je ovaj pregovor bio us--