Br. 51

javna pitanja, u nas se:za to ni malo ne

haje. Tamo će češće priregjuju sastanci i

skupštine, da se čuje svačija, da se izmjene

misli, a od toga u nas nema ništa. U nas
se i kompromisi sklapaju, i stranke osni-
vaju, rezolucije prihvaćaju, tugji se barjaci
izvjesuju, a narod se ni ne pita pristaje li
na to ili ne. Može li se to kako složiti
s današnjim vremenom ?

Potrebno nije zboriti, kako po svijetu
shvaćaju zastupnici škropulozno svoju duž-
nost i moralnu odgovornost prama biračima.
U nas vlada tu sasvim protivno shvaćanje.
Ne zna se gdje je u tom pogledu gore:

 

st još drži na tako izloženom mjestu izme-
gju toliko neprijatelja, koji mu odavno ne-
priznavaju pravo na ozbiljnost, i izmegju
maloga broja prijatelja, koji ga sažalno tr-
pe, jer i jedni i drugi prišivaju mu titul,
što ga je Wellington kazao o Napoleonu
sa razlikom, koja se uključuje.

Ko može, neka u interesu vlasti, ugleda
narod i njegovw samu stvar rodikalno po-
pravi, jer će inače bolest napredovati! —

tinjak.

Iz Mostara.
Zadušnice D-ru Anti Starčeviću. Prigo-
dom deset-godišnjice onog kobnog dana,
kada mi Hrvati izgubismo svog prvaka, vo-
gju, borca i učitelja, slavnoga D-ra Antu

ili u nas ili u Banovini. Rijetke su iznimke | Starčevića, priredio je odbor hrvatskog gra-

u Dalmaciji, što zalaze megju narod, što |

davaju računa o svom radu, pitaju za na-
rodne potrebe. Zato nas boli, što se ta če-

gjanstva i radništva dne 2. o. m. u iranje-
vačkoj crkvi svečane zadušnice za upokoj
njegove plemenite duše. Osim mnogobroj-
nog gragjanstva i našeg zaslužnog radništva,

ljad dađu nazivati narodnim predstavnicima, | prisustvovala su zadušnicama i mjesna hr-

a ne znadu, kako misli i osjeća, što treba

onomu, koga predstavljaju. S onu stranu |
Velebita dio opozicije vrši svoje zastupničke |
dužnosti dosta zdušno, ali svakako najzduš-,
nije D-r Frank. U mjesto ga klevetat i!

napadat, bilo bi bolje divit se disciplini i
organizaciji, što ju je on stranci podao i
onoj ljubavi i jednodušnom povjerenju nje-
gova kotara. To je realan rad i realna po-
litika na djelu, a ne u riječima, u kojoj su
osobiti virtuozi naprednjaci.

Budimo iskreni. Naš puk, koji je priroda
obilno nadarila, dosta je zapušten. Ko je
tomu kriv? Beč! odgovorit će magjarotili.
Mi pristajemo, da je on kriv; ali nek nam
dopuste, da nije sve, da tu ima i drugih
krivaca — žalosnih domaćih sinova. Na njih
treba prstom upirat! Zašto ovi narod ne

poučavaju i osvješćuju? Ili im to nije u,

interesu? Za prodanu magjaronsku inteli-
genciju banovinsku uvjereni smo, da ih mo-
gu vodit takvi gadni motivi, ali da takvi
mogu vodit i našu u Dalmaciji, ne bismo
se zakleli. To doduše stoji, da osviješten
narod ne bi počastio mandatom neke naše
današnje zastupnike, koji u mjesto pokazi-
vat narodu na uspjehe postignute, mogu
pokazat na cijele nizove neuspjeha radi

svog mlitavog, neenergijskog rada. S ova-|

kovim bi trebalo u mirovinu.

Novinarsku dnžnost vršimo, što narodu
iznašamo lošu stranu našeg predstavništva.
Nek on prosugjuje, imamo li pravo ili ne.
Pravaši smo, zato moramo bit demokrati.
Puku puca pred očima; progledat će. Na-
rodna štampa i zdravi dio inteligencije pra-
vaške nek se i dalje bori, da to što prije
bude. Tad će nestati kojekakvih kiika i
drugih parasita. Odlučna je dakle bitka
dobivena, čim postane svaki Hrvat aktivni
vojnik u narodnoj vojsci.

Vijesti iz naroda.

Iz Zagreba.

Za Kumičićev spomenik. Odbor za po-
dignuće spomenika neumrlom književniku
i patrioti, Eugenu Kumičiću, izdao je u »Hrv.
Pravu« proglas na narod, gdje ga pozivlje,
da prinese svoj obol, da se oduži velikanovoj
uspomeni. Do sad je sakupljeno 4881 Kr. i
52 h. Ne dvoumimo u uspjeh plemenite
svrhe, jer ga ovdje ulazi i narodni obraz.
Nije potrebno zato preporučivat ovo čitate-
ljima tog cijenjenog lista. Odborov je bla-
gajnik: Dr. Anie Pavelić u Zagrebu.

Gracki izbori. Viču na Starčevićance, da
namiguju s magjaronima, da se uzajamno
potpomažu, a tamo se nude magjaronskim
prvacima Krešiću i Tomašiću, da zajedno
šnjima stupe na gradske izbore proti Star-
čevićancima ! Zna se u Zagrebu dobro, što
bi ti obzoraši, naprednjaci, i t. d. i koliko
imaju vojske. To su čeljad koja neprestano
izmišljaju, kako će se zavaravati javnost, ko-
ja su do skrajnosti podla i bezobrazna, kad
se ne stide otvoreno nudit se magjaronima,
a istodobno trubit o nečijem šurovanju šnji-
ma. Gadne komedije! Starčevićanci će se
borit u sva tri izborništva dok su se do sad

i vazda pobjedonosno pa i sada će. — Na te-
atru viju se crni barjaci. Umjetnost je izgu-

svećenika. Umro je tiho, spokojno, kao što
i pristaje onakomu duhu. Bio je, što se ti-
če politike, osvjedočen Starčevićev učenik,

aborski izbori. Kad će bit saborski iz-'
bori, još se ne zna ništa, u toliko vladini.
organi spravljaju terrain za svoju čeljad ne |

| vatska društva, tako da je crkva bila dupkom

puna. Slava mu!
Iz Kotora.
Pomozimo siromašnim bolesnim radni-
cima! Hrvatsko Radničko Društvo »Napre-
dak« priredilo je dne 18. Februara o. g.
sjajan ples u prostorijama kafane Dojmi, na
korist fonda za bolesne siromašne radnike.

sakupio je g. I. Polovineo u veselom druš-
tvu Kr. 2 i 60 para, a g. Ivo Poljak pri
veseloj zabavi na 28. prošlog veljače Kr. 6
i 82 pare. Na istoj zabavi g. Ivo Lostrić,
trgovac iz Sarajeva, darovao je Kr. 4. —
Svim plemenitim darovateljima uprava najsr-
dačnije zahvaljuje, kličući: Živjeli i od Boga
Vam plata! — Uprava.
Iz Žrnova na Korčuli.

ske dangube«, od D-ra Majstrovića. Uloge
su odigrali na opće zadovoljstvo, te su bili

pozdravljeni živahnim pljeskanjem. Želimo »Cr

dobar početak tim pravim uzdanicama roda,
da s budu napredovati u plemenitom |
djelu. Nek uvjek drže na umu one riječi,
koje su im na zastoru pozornice zlatnim
slovima napisane: »Prosvjetom k slobodi«!
Iz Lopuda.

koja ne gleda nikome u brk, ugrabi nam

u cvijetu mladosti milog mješćanina Miha u reservi.
Mandofiju. Koliko ga je Lopud ljubio, Po- \osvjedočenja, da je g. Liepopili
kazao je na dan njegova sprovoda:

ije hoditi moglo, eda mu reče zadnji : s Bo-

gom! Cijelo općinsko upravitelistvo s na-

čelnikom takodic: je došlo do njegovog |lica
\vječnog počivališta. Bio je plemenit i dobar,
svakome je htio ugoditi, krotak i ponizan ne će niko
| svojim starijim, u najboljem cvijetu mladosti

eto ga ugrabi nesretna sušica. Laka ti bila

hrvatska zemlja! — Lopugjanin.
Iz Kotora.

\priredili su zadnji dan poklada lijepu za-
|bavu, koja se je svakomu 'dopala. Program |
zabave sadržavao je deset tačaka, i to: Na i policijom bavio još od davna, i da mu
toga nije bilo, ne bi sad mogao toliko ni
zapredat! Je li tomu megalomanu dosta, |
glazba je obilazila gradom i sakupljala kra- traži li još? Ako traži, poslužit ćemo ga!,
bulje. Na 2%. s. glazba je pošla da primi Još jednu završnu! Mi sad pitamo klikinu |
vijeće u kafani »Concordia«. Na 3 s. vijeć-| »Crv. Hrv.«, koliko će dobra hrvatskomu
imici pogjoše sa glazbom da prime Karne- narodu donijeti zgoljna magjarština? Ko-
\vala. Na 4 s. čitala se je prva pamica na|liko će joj »narodr
|»Trgu od Oružja«. Na 4! na istom trgu Ferencs
je bila utrka u vrećama. Na 5 s. Ičitala se|jete L

2 sata po podne obilazili su gradom bub-|
njom javljajući početak zabave. Na 2'/s sata

tE druga parnica na »Gregorinskom Trgu«.
a 52 čitala se je treća parnica na »Trgu

izvan grada, i tu su zapalili Karnevala. Na |

Kotorski radnici! — Kotoranin.
Iz Konavala,
Ulje. Rodila je ove godine maslina do-
1-

(bro i predobro, Ulja dava dosta, komu c
| je i
K

redovito borili samo u trećem izborništvu jeme, da uiadimo toliko posla prešna,

na nije loša; vrti se oko 30 novčića kilo.
upljenje maslina omalo nas uz ružuo vri- |

nam sad treba slomit se od truda, da sve l-

| stignemo.
bila Zvonimira Freudenreicha, svoga revnog

Ljubić. Sve mu se miješa mandat po

nik nije šal . Znamo da bi ga vlada htije-
la objeručke a poglavar Nasso bi uložio
sve svoje sile, da to i bude, ali sve je uza-
lud. Nassa dobro poznamo sa zadnjih op-

izabiruć sredstva. Listine su pune toliko ne- | ćinskih izbora, kojim je razpoloženjem do-
zakonitosti koliko ih je potreba za uspjeh šao va izbore, i kako je »nepristrano« po-

magjaronskih kandidata. To se sve može
po našem sistemu.
Iz Supetra.
Cedomorstvo. Na 5 tekućeg ribari nagi
še na morskome žalu, u uvali zvatoj »Vela
Biaka«, nedaleko Milne, lješinu novorogjen-
četa mušk ga Sudbeno povjerenstvo
istražuje. — X.

Neretva.
Iz krajine bezglavlja. Zadnji naš članak
iz Neretve — u vašemu cijenj. listu — mje-
stimice je nerazumljiv radi nekoliko slučaj-
no izostavljenih riječi, nu uza sve to je na
dotičnoga onako djelovao, kako se je pred-

Gelo. O popravku na bolje kod našega

te u“ radikalnih sredstava, naime oz-
se ik sada sama sažaljivati, ali
se zato baš svak snebiva, da gu starija Vla-

(šaj sa
vladala je velika skupoća na goveda, brave
će

. moa pameti i dugim iskustvom još mlad je
se je na visoko, svukud na glasu su svi prisutni, a ako i

kako vl čisti otisak dobro
PIA NOLE Bi
3

 

,stupao. Jedinom se Dum Vici Medini čini-
(lo, da se nema šio upravitelju ć k. kot,

poglavarstva prigovoriti.
Skupotinja. Radi goleme carine udarene

O- i
v a; s. iz Crne gore, (pa nešto i odno-|4ve novine, gdje je gostovala, sasma laska-
ku, s loga i kažemo: svi
šte!

anji naše monarkije sa Srbijom) za-.

i krmke. Narod u strahu pita se, što
doć od ovoga. Više se ne smijemo mrsit,

jer je teško plaćat po 50-60 novčića kilo- njez &

gram, da posoliš u paštrvu.

Gradska kronika.

+ Ivan Gjurić. | naš Ivo rio
svoju čašu! Više od ae dana Dolešla
tješio se Bogom i svojom obitelji

o sa pra
Mi 00 100790.
o

koji je m suzu u
e mo se

PRAVA CRVENA HRVATSKA

svoga zvanja, poštenja i skladnosti !
ljeni presjednik okružnoga suda. Onaj Bog,

samoj smrti primio, ovjenčao njegovu dobru
dušu vijencem vječne pravde, a tužnim si-
rotama naše duboko žalovanje.

vor. Klikin organet »Crv. Hrv.«

predzadnjem broju brani i g. Nassa, c. k.
ot. poglavara. Ne znamo zašto? Ako li
smo g. Nassa »nepravedno« napali, on će
se znat i sam pred svojom starijom vlasti
opravdali, a ako li je pak sve ono, što smo
donijeli, istina, tad je tutorstvo klikine »C.
H.« sasvim suvišno, — tertium non datur! Mi
pak nećemo da idemo daleko, pa da utom
koješta vigjamo; mi naprosto ovo iznosimo,
da hrvatski naš puk uvidi, ko je o
dvojice bliže »austrijanštini i policij

 

, da mu lekcije davaju. wi uskrsne

oji za svakdanju poajoke uiele list,
i piti visinu bio podignuo.

z

 

pepelnicu na 8 ura u jutro, u jednoj kalfa-
du slvšali, kako se parodira hrvat-
jsvetije hrvatske uspomene,
pa koji bi -1i ljuui bili kd bi za to Srbe
zvali odgovornim? Mi smo se na prosto
nasmijeli, i pustili ta dva čova da oduše,
niti smo to vješali na veliko zvono. Kom-
patiškamo, jer svačiji gusti nijesu isti.

Klerikalna str=tegija (?) Začestale po
gradu neke stanovite molitve, dostavljene
jednoj ili drugoj osobi anonimnim pisinom,
u kojim se prijeti strogom Božijom pedep-
som u slučaju ogivška. Crkovna je vlast
već od nekoliko vremena, jer to nije prvi
nt da se u nas pojavlja taj posao, strogo
osudila, kaono ti obične babuštine, koje će
se bit kakvoj bolesnoj ili nervoznoj glavi
snijele. I ovaj je put crkovna vlastto puku |r
\s oltara javila, i nekoliko tih pisama z*pli-
\jenila i uništila. Pa bili čovjek vjerovao ?
adnji »Dubrovnik« i to podmeće i ako pod
pitnikom Alerikalstvu. On kaže ništa ma-
nje, nego da bi i to moglo biti jedno od
tolikih odurnih sredstava kojim se fanati-
čni klerikalizam služi za svoje osobite svrhe.
Pa na dalje, a da iskaže svu svoju skla-
jdnost piše," da bi to pismo moglo biti
odurno srestvo gnusne agitacije.

' Valaj je »Dubrovnik« baš skladan, kad
J€ tako piše u istom broju, u komu desno i
lijevo prodava lekcije skladnosti.

Ne bi nas ni malo začudilo, ako sutra
|dogje kakva ciganka u Dubrovnik te stane
ida gata, da _»Drbrovnik« izjavi da je i to| Brošura ,Viva la morte“, Klikin list a
\po njemv i dopisnik zadarskog »Narodnog
List « htjeli bi da gospodu Kovačevića,
«dolfa i Rašicu učine odgovornim za
iskanje brošure »Viva la mone«. To je
rosta izmišljotina. Ov ašteni smo, da izja-
i da ni oni ni drugi članovi uprave
$ e samo nijesu odlučili, nego u opće
nijesu ni znali, da se štampava spomenuta

 

da se ne prte u našu +Hrvatsku Radničku

 

a na koji god način uvedu nesklad

 

! ]
miso. Ponovno Vam, gospodo,
da se za vremena kanite

tako je riječka rezolucija zanijela glavu, da
dirnete li u našu »Zadru

ne vidi megju nama ništa drugo osim »po-
licije i austrijanštine«. A eto i prošle ne-
djelje da nije bilo c. 4. teklića poreznog
ureda i poslužnika c. k. kot.
ne bi bila mogia klikina glaz
Jakob sa svojom »bratijom« Srbima. Na-
ravno, da smo mi n. pr. pošli moliti, da
ih pušte, ne bi nam ponipošto bili udovo-
( i rom: dni Dakle, ko je bliži »austrijanštini« i
Po odzivu gragjanstva najbolje se vidjelo, >policiji«?! Nek niko ne pomisli, da prigo- | y
kako je ova plemenita ustanova svakomu varamo tim tjudima, glazbarima; ni najma-
srcu prirasla. Na siniju je pala lijepa svota | nje,

od 530 Kr., od koje će čisti dobitak biti Migle
uložen u štedioničku knjižicu. Za isti fond hova

ste nas, a tada mi ćemo, kao
znati što nam je činiti. Nek
prva i posljednja opomena! --
odnika jednja opo

 

_ Poslije sv. Vlaha. Kažu nam,
ćina tužit Brgaćane radi pušćan
jer nijesu došli s barjakom na

Za svečanost sv. Vlaha svi
plaćaju zajedno trošak. Zai

"Članovima >Gundulića«. Uprava hrv.
pjevačkog društva »Gundulić« javlja
članovima pjevačima, da će pokusi
ove dojduće sedmice i to. u srijedu u večer
na 7 sati u novim prostorijama, u »ulici

već činimo uporegjenje, jer izazvani. |
gospoda, da smo mi zaboravili nji- |
šurovanja i bratimljenja sa Kaćans
jem, Clumetzkyem i sličnijem? Zar misli
profesur, da smo mi zaboravili onaj njegov
uvodni članak u »Crv. Hrv.« u obranu na-
mjesnika Handela, a to u času, kada
vladalo živo ogorčenje u cijeloj pokraji
radi nanesene joj uvrijede? Ne, gosparu'
jesmo zaboravili, i — ushtijete
i — poslužit ćemo Vas i unaprijed! | ta-
kovi ljudi da nam predbacuju, da smo mi
Zabava. Dne 24. pr. mj. nekoliko naših s »policijom« i »austrijanštinom«!! A št
požrtvovnih mladih seljana u dvorani mjesne bi gospar profesur činio, da nema — aus-
»Hrvatske Čitaonice« predstavljali su »Seo- trijske quietlanze?!!
U nestašici gradiva. Pod rubrikom »Ve-/
abilitacije« donosi predzadnja klikina |
rv.« »izvješće« o poznatoj stvari.
Na njezino brčkanje mne bi se ni osvrtali,
da se u tom ne krije izmegju redaka neko- |
liko »butada«, kojima je familja u nestašici
| gradiva ispunila nešto prostora svoje »kro-
ike«. Najprvo nam je opaziti, da je kliki-
rv. Hrv.« neugodno zavonjalo, što;
t Miho Mandofija. Nesmiljena smrt, su na onoj večeri uieetbocia i Sebe osob
našijem grackijem pitanj
Te su osobe prisustvovale iz

 

a«, pod ravnanjem učitelja gosp. Ri-

Lijepog li poštenja i ozbiljnosti !

Depisniku ,Nar. L.“ 1 N. L. hoće da;
posi?ne filialom »Crvene« a sve krivnjom |
Greboder=. Njegov je dopisnik Grebo“er
učinio poskupac po zadnjoj Crvenoj, i oti-
snuo članak »Stranke i ljudi«.

Svećenstvo, otkad je tiskara, bilo je u u-
ravi iste u manjini, a to uprav s toga,
imu se ne bi reklo, da ide za nekom supre-
| macijom, pa što se dogagja ? Kad je sve- |
ćenstvo ustalo bilo, jer se je bez obzira
na nj stvaralo zaključke, koji nijesu mogli |
% biti svećenstvu na diku,

kao i druge tiskenice. Uprava je doznala
za nju, kad i ostala publika, naime, kad je
došla na prodzju, a da se ne bi u buduće
vao takav slučaj uzela je shodne mje-
Hoće li sada pošteni dopisnik »N. L.«
ispraviti? Za klika ne marimo. Njoj je za-

gospoda htjela, da se vrši najstrožija cen-

ura i samih političkih pitanja, pa ga pita-  »Posljednja noć“ Komad je frivolan nu

A : i p! nije kakva razloga prostački napadnut,
djeteta ni starca bilo, a da nije došlo, što s toga i počastiše. Koliko god klikina »C.!
|H.« infamija i insinuacija svoje žuči na
rigala, neka znade, da to do njihova
ne dopire, već pred istim njima ostaje,
jer se na njihove Dlezgarije i djetinjarije
| pametan ni osvrtati. Klikina »C.
,H.« bi htjela, da u svojem furoru i mali-
ciji predbacuje izmegju crta nekijem ter
nekijem i »austrijanštinu«, »policiju« i —
išto ti ga ja više znam!
Zadnji dan poklada. Naši vrli radnici | kratak: reci, prije nego ti rečem! Kad
|se ona malo osvrnula na svoje kapurijone, | stvo
našla bi nekoga, što se je austrijanštinom

da su bili ukinuti Pavlinci te se u tom i sa-
stoji čitava dramatičnost ovog Jwrkovićevog
igrok za. U 3. činu dolazi radnja do svo-
vrhunca tijem, što se Petkovićev sin
odlučuje, da ocu za volju žrtvuje svoj po-
ložaj, mladost i svoju napokon ljubav, te
se sklanja u samostan, da tu u postu i 1:0-
livvi razmišlja o uvrijegjenom obiteljskom
ponosu i despotizmu svoga oca. Pripa
na 1 je, da na ovom mjestu postoji nekih
praznina“ koje su se al. orw potkrale i to
tako, što odluka Pet! ovićeva sina dolazi
nekeko prenaglo, hladno, ber velikog ele --
ta za publikw i ne dohro motivir 1a. Ovaj

\u društvu, koje bez obzira na nj stvara za-
iključke, koji stalno nijesu i ne mogu biti

\bi se htio amo posijati razdor u stranci pra-
\va, jer je inače nerazumljivo, kako oni isti,
|koji su digli viku, kad smo ustali, da Cr-
|vena ne piše bjestimje, danas od nas ištu
|da budemo asketi non plus ultra i u sa-

ita je pak neistina, da gracko svećen-
ikomu klima i sve odobrava. To je
\ dosta zrelo, da može svojom glavom misliti,
a ako je Greboderu žao, što je gracko sve-
ćenstvo većinom složno i suglasno, to je

Ako je pako »Dan« kompetentniji nego
uprava, prosto mu je, nek iznese sve što
zna, pak nek se kašnje ne tuži, ako ostane

sluha oca rješeva se majčinim zavjetom,

pritiskom kojega mladić popušta. Ovaj

opravdava i ako ne potpi10. Ljubav maj- .

čina jest ona, koja pobjegjuje: uspomena

na mrtvu iajku i njezino obećanje, da će

sina pokloniti materi božjoj lepoglavskoj,
a

Prijateljstvo i privrženost, to su škakljiva
I|pitanja, te nije dobra stvar sijati razdor,
gdje ga nema. Toliko na vladanje.

Oć. Općina je jestila_n
p

Prošlih pak dana dovezli su ne malim ko-
lima nešto robe g. Basoru, i ovaj je za to,
ako nam kažu, bio zvat na Općinu i o-
globljen. Dva dana kašnje jedan bremenar
dovezao nešto s kolima pred dućan g. Rada
| Gvozdena. Opomene ga na to redar, da je
strogo zabranjeno s kolima na »Široku u-
licu«, već da se vrati odma natrag, inače
da će bit kažnjen. Skoči na to g. Rado
Gvozden, kriveći se, da je to za n
da on preuzimlje odgovornost! Mu
doći dne 97 |sutni su se začudili
moć g. Gvozdena. Dakle, pošto*je on član
klike može činiti što mu je drago i što ga
je volja. Pitamo Općinsko Upravit
a postoje dvije mjere, naime jedna
puk a druga za klikine članove
pak cijenimo, da ne bi imalo biti nikome
nikakove razlike u izvršivanju 'ođredaba
K. Pro- Općine. Neka je svakome ista mjera !

Iseljenici. U četvrtak su oružnici povra-

's sati u večer. Ulazna je cijena 1 Kr., (tili 5 iseljenika s parobroda »Petke«, te ih

E 40 dopratili na Poglavarstvo, radi krivih pasoša.
va dru-

, Ispunilo se dakle ono, što
tu
stio ! »Greboder« je naime od jučer
izlaziti u novoj tiskari »Prl «!
»Šeremeta« — i ako ne loš kao pjesnik —

njemu je "Greboder< imao u

arske obećati i podijeliti (?) autono-
sve škole sa hrvatskijem
kao nastavnijem jezikom, hrvatske željez-
Sv. Trifuna«. Na 6 sati išlo seje na »Puč« nice, činovnike, poslužnike i ostalo?

Kad nam nato klikina »C. H.« odgovori,
6/2 s. povorka krabulja sa glazbom vratila odgovorit ćemo joj
\|se je u grad, uz paljenje umjetnih vatara |
\i rasvjetom »na Mletačku«. — Ne,možemo
\nego zahvaliti Kotorskim radnicima, da su
\nas onaj dan tako lijepo zabavili, i da su
\se kao uvijek skladno podnijeli. Živjeli

ranju sinovljeve odluk,e koja ne pazi, što
se ima dogodit s Irenom Ovgje
junak sudbini: pijetet od njega traži, da on
tu sudbinu, i ako teška srca, prigrli. Po o-
vom obilježju nosi Jurkovićev i
rakter udesne tragičnosti a takovi
ca nalazi priličan broj u raznovrstnijem li-
to ćer:o: svak ne može, da
bude drugi Shakespeare, Schiller, Goet'e!
U samostan dolazi k mladiću preobučena
vjerenica, da ga sjeti ljubavi i na;
jeg; nu razabravši njegovo . raspoloženje
grdni jaz, koji je zijevao izm
redomišlja se te se i ona ska-

njiva na samostanski život, kad već druk
je nije moguće. Mladić bi ju htio odvra

pet u
jek«, nu više je prekasno,
ra, samostanski vratar, pozive Irenu, da
izagje, jer on »portam claudere debe.«!

i je čin naj živahniji i u, njemu gle-

Pavlina postaje mladi plemić

, i stari Petković mire, pa
se tako njihova djeca uzi

 

Diletantski pozorišni klub dati će do
|malo prestavu »Graničara« u dobrotvorne
| svrhe. Doznajemo, da je rečeni klub zamo-
ilio g. Protića, da bi blagohotno ispustio iz
|svoga repertoara dotični komad. Cijeni
da će ova molba biti udovoljena, tim više,
išto je klub već imao radi ovog komada'

 

 

 

 

 

 

Engleski kralj. Javljeno je namjesništvu,

ubrovnik, gdje će proboraviti do
Aprila. Novine kažu, da će zatim poći u
Opatiju i tu se zadržati od 3 do 5 aprila,
ite da će se tamo sastati sa N
\ glavi, pa za to je u neprestanom đopisiva- | Josipom.

\nju sa svojim sastučenjacima. Bit zastup-'

a 0. mj. u

 

Svi u kazalište! U srijedu stigla
rad pozorišna družina g. Gj.

 

, U 4 čina, od V. Sardou. Početak.

djaci i podoficiri 60 para,
Čujemo, da će vrijedna Pro
i žina, bude li odaziva, dati oko 30 predsta-
va. Družina ima vrsnih sila. Cijenimo da

neko
ko muzikanata stadoše udarati
Marš

š

"za
$

i

i

:
ž

ie
i!
i

35%

 

vnik, čestit suđac, prija- hoće, »
oja te, |se ne čudimo. Kad se je ovih

e

S

zd

 

23

 

 

s

 

#

.

 

#