- Br. 52.

PROM CRVENA MAVATSMA

U DUBROVNIKU 10. Marta 1906.

Godina II.

 

 

 

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i
četvrt godine  surazmjemo; za inozemstvo = godišnje K 8 Ko
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto
polugodište.

 

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI * BROJ STOJI 10 PARA.
Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

retku a koji se više puta

Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

 

 

 

 

pogodbi
Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. —
Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po

Rukopisi se ne vraćaju.

tiskaju po , -
utužljivo u Dubrovniku.

ižio, dato pravo hrvatsko na ustuk ba-

Na srijedu istinom.

\runa Banffy-a bude podlogom svakom

Političko tumaranje s ovu i s onu dogovoru? A kad se našao osamljen
otišao sa skupštine. Druga uzaludna

stranu Velebita sve to više mah preo- otišao sa SK
timlje, pak neće biti čudo, ako se to /lekcija jest istog Košuta Frana, koji
kod njekih u patološko stanje pro- čak nalazi i neku dalmatinsku narod-

metne. Osim zastupnika, kojim se ne nost, a samostalnu hrvatsku ne znade/ mili
\se danas učinilo.

čistih namje- da pojmi; treću uzaludnu lekciju g.
\Havassa koji nas pozivlje pod krunu
Sv. Stjepana. Imadu dakle pravo ako

može zanijekati iskustva,
ra i poštenja, glavnu ulogu kao da
igraju neki mešetari, te ne priskoči li |
sreća narod zaslijepljen njihovom ču- »N. Jedinstvo« i »Hrvatska Riječ« u-
dotvornom svjetiljkom upast će u staju i traže da se dadu razjašnjenja
labyrint pun očitih i tajnih ponora. koja bi narod umirila. Eto i mi usta-
Te su o ispod vode zbunile mno- jemo, | pitamo, je li, nije li istinito o-
ge rodoljube, da kao mravi na glavnji no što nam piše iz Beča sasma oz-
ne znadu, kud da krenu. | ono malo biljna osoba, i čigovo pismo mi do-
što se u javnost tura zaudara netočno- nosimo :

s * : : +: x : sat i ia 2 ] vr Io bi LaSO' I I
sti, pretvaranjem, neiskrenosti, koji po- Za svoje političke svrhe Magjari su tre- bi im namjere odvratili ili osujetili, ali se čimo: Vrati nam naše!

roci, ako kod svakoga, to navlaš kod bali izjave tobožnjih predstavnika hrvatskog
onih, te se narodnim vogjam kažu, ne naroda, a kad im je ta u prilog došla i
bi imali mjesta imati. Veći dio rada, njom su se okoristiti, nadošlo je razmišlja-
pak i onoga gdje se o narodnom po- nje, je li zbilja na podlozi iste Magjari
nosu radi, zastrt je gustom koprenom smjedu u dogovor sa Hrvatim stupit. U
tajnosti. Zatvorenim vratima uz spu- zboru koalicije malom i neznatnom iznim-
štene zastore radilo se je i odlučilo o |kom svi su se izjavili protiva. Da pak sa-
pitanju u kojem je narodna čast, na- svim neodbiju od sebe Hrvate (resolucio-
rodno ime, narodni ponos, cijela hr- naše), jer su im još služili kao strašilo pro-
vatska prošlost upletena. Razlozi sho- ti Kruni, stadoše odgagjati sastanak. Iz to-
dnosti, koji
biljni. U Šenjskoj se je Rijeci eto O- [mogli su uviditi, da ih gospar Frano ne
digrala komedija lutanja, te vrijeme bi|bude svojom magjarskom čuturom po gla-

bilo, da se izide jednoč pred narod vi udario, kako Magjarim nije ni na kraj
golom istinom, i da mu se kaže, uz koje pameti Hrvatim popuštati bilo koliko i bilo

se je uvjete pružila ruka stoljetnom krv- u čemu. Koga je Bog udario po glavi, to-
niku Hrvata? Da li ćemo dobit natrag mu kapa ne stoji naoposum. 1 poslijednja
Rijeku i Megjumurje, česti naše djedo- odgoda ma izvjestno vrijeme, ili kako bi
vine, koje su nam Magjari na pravdi se po starinsku reklo do zgodnijeg časa

Boga oteli? Šta je sa arhivom, sa že- slijedilo je u podpunu sporazumu svih ma-/

ljeznicom, sa združenjem Dalmacije itd.?  gjarskih perjanica, po savjetu kojih uprili-
Koje stanovište Magjari zauzimlju od. čio se je razpust njihova sabora upravo na
nosno na Bosnu i Hercegovinu? Na 19. veljače. Predvigjeli su, da bi se s Hr-
sve ovo narod očekiva čist odgovor, vatim imali razkrstiti, a to bi bilo na uštrb
jer su ga bila čija obećanja odavno njihovim težnjam, dakle nije im ostalo već
razočarala. A to toliko više, jer se ra- na onaj način da Hrvatim poruče Oj tur-
zočaranje širi sve to više, i eto poče- čine, za nevolju kume, Bez nevolje zadrta
še kriještati i oni koji su punim  dla- bolijo!

nom izprva pljeskali. Nećemo ponav- A ako je tako, kako nam ta osoba
ljati, kako su ostali iznebušeni pozva- javlja, nemamo li pravo zavapiti: zar će

ni zastupnici, kad su se ma Rijeci na- se dopustiti da Magjari vucare za nos

aš sosa gotovim činom. Ali, jer je to dobročudne Hrvate? Nije li posve ra-
avno bilo, ostavimo na stranu; a zložito da zavičemo: gospodo re-
gledajmo što se je ovo zadnjih dana zolucionaši, na srijedu s isti-
dogodilo. Rezolucijonaši prepuštili Ko- nom?
šutu da on ustanovi mjesto i dan sa-
stanku, i eto graje u listovima da je

ACID

veli. Od nikoga ovlašteni,

se za to navode nijesu oz- ga bezrazložita odgagjanja naši Almadovari.

trajno iskustvo sijedih glava, oni će postići

\u sto dana, što drugi iskusniji nijesu mogli

u sto godina, oni će prikupiti svoje orgije,
i sa pet, šest usklika »pereat« ovaj ili onaj,
spasit će domovinu.

Da su stari naši razvili malo više ener-
gije i pokazali nešto više-svoje zube, ne bi
se bilo učinilo od Dubrovnika ono, što

Bez razlike stranaka, stavimo se časom
na pravo stanovište, pa razgledajmo, ko da-
nas vodi glavnu riječ u našem

Počimljući strankom koju zastupa g. Pero,su sad ostali u

ingrija. Ona je danas u takvom položaju,
da je čovjeku na ometu, jer

oni, koji su taj cijeli kaos u stranci proiz-

ina ploču, koja će pokriti i pokopati resolu-| nuta magjanrska opozija; kad se sabor po-

\ciju, pa će žaliti ali uzalud izgubljeno vri-
\jeme i braću neodvisne Hrvate, na koje su
\tako strastveno, radi ljubice s Magjarima,
| jurišali.

\__Milo nam je, da mi neodvisni dubrovački
| Hrvati nijesmo osamljeni. Cijela je Dalma-
\cija kroz usta svoga mukotrpnoga naroda
prosvjedovala prodaji Magjaru naše mile
\Hrvatske. Da je zbilja na Rijeci došlo do
\dogovora, bila bi gospoda resolucijonaši

Dubrovniku? | ostali pokriveni brzojavima prosvjeda, koji

Zadru mrtvo slovo, jer se

\je resolucijonaški balun rasplinuo. Ta nas

su tu većinom narodna pojava u velike tješi, to je znak

|da u našim žilama još hrvatska krv teče.

hoće da sve i|Mukotrpni hrvatski narode, ne očajavaj, na-

svukud rukovode, a u nas je u Dubrovniku prijed započetom stazom, hrvatska će zora
očito, da su slabi da rukovode i sebe. Ni svanut i na našem obzorju. Slijedimo stope

po jada, kad bi to njihovo djelovanje bilo
javno i poznato, našlo bi se glasova, koji

u nas, a da se uspe pepela u oči, sve vodi
u ime puka, a puk je uprav onaj, koji u-
pozna da su ga do vješala doveli sloprv
onda, kad mu je na njima dušu ispustiti.
To su sve oni koji su nas neod-
visne dubrovačke Hrvate svijećom tražili,
to su oni koji su nam vikali, j
ste? gdje je taj vaš puk? — Ali kad su
vidjeli gdje smo i da ima dubrovačkog pu-
ka, koji i bez doktorske diplome zna zdravo
i trijezno misliti, onda su stali, da mu
traže vogju, namjerom da bi udariv pastira
raspršali stado. Tražili su vogju ali ga ni-
jesu znali naći, ili što je još gore, tražeć
ga pogriješili su. Eto vam još jediog razloga,
zašto se digla baš mnedostojna hajka na
preč. Liepopili. Ou je vogja, umuju naša
gospoda, njega uništimo, pa smo sve za se
dobili. Nedostojna je to igra, gospodo. Preč.
je Liepopili prosti vojnik u vojsci neodvis-
nih dubrovačkih Hrvata, a naš je vogja, kad
ga želite znati: Zdrav razum i pošteno
srce. Vojnika nas je dosta, i tvrda nas drži
nada, da će naša misao u ne dalekoj bu:
dućnosti pobjedu slaviti. Svaka dobra mi-
sao, svako dobro djelo valja da ima svojih
napasnika, tako smo ih i mi imali. Kad su
se uvjerili, da su uzaludni klipovi bačeni
pred noge preč. Liepopili-a, stalo se je do-
dijevati puku, nazivljuć ga klerikalcem, po-
povskom strankom, furtimašem, austrijskim
policijotom i svim onim, što je njihova du-
boka mudrost mogla dokučiti. A čemu sve
to? Jer taj puk nije htio i ne će da slijedi
onaj politički pravac na koji su se naša
gospoda stavila, a koji se je, ako znakovi
ne varaju, već počeo rušiti. »Naše Jedin-
stvo« već mu mrtvačko opjelo opjeva, i
upućuje gospare, da odu u Francusku, e bi
tu mogli sad ugovarati za republiku.
Gospoda su našla za zgodno, da ugova-
raju s najgorim slavenskim dušmanima,
s Magjarima; mi smo bili temeljno tome

protivni, te radi ponosa i poštenja slaven-

gdje

\neumrlog našeg Starčevića, u stranci prava
bit će naš spas, a gordom Magjaru poru-

LACIETD

Donov tuš odvokatskoj politici.

Devetnajesti dan prošloga iebrara morao
je po mnenju gospode advokatskih delega-
ta srpske i »hrvatske« stranke biti jedan od
najmarkantnijih i najeminentnijih dana sa-
vremene epohe, on je morao, da uz sjajnu
pripomoć jednog Supila odagna sve timaste
\oblačine sa čela potištene Jugoslavije i da
hrvatskom narodu pokaže odavna željeni
put spasa i slobode, a kad tamo: on do-
lazi i prolazi, a da svojom »znamenitošću«
\nije nilmaio izradio, e da njime hrvatska

Klio ispuni nekoliko stranica svćj€ povjesti!

Iz Pešte stiže vijest, da je sabor raspu-
\šten brahijalnom silom te da Kossuth mora
tamo ostati! Tableau!

»Nemamo više mandata, počekajte, da ih
opet dobijemo, pak ćemo onda na _Rijeku«!
poručuju »uz bratski pozdrav« magjarski
delegati hrvatskijem i srpskijem, a ovi im
odgovaraju uz »bratski ozdrav«: »Uvažu-
juć vaš teški položaj, pristajemo na odgodu«!

Je li mogao biti gori fiasko od ovoga?
Nikako! Fiasko je bio, jer do sastanaka ni-
je ni došlo, fiasko je bio, jer se je uzalud-
no putovalo tamo i amo, a najveći je pak
u tom, što se gospoda advokati vratiše po-
kunjeni, slomljeni — bez ikakve parade i

ričeka !

M da, smetnuli smo s uma nešto, što se
je ipak postiglo i to može dosta vrijediti !
Radišni i zauzetni patriota, Ferencz Supilo,

tim povrijegjen hrvatski ponos. Ustaje
»N. Jedinstvo« i pita, kako se je mo-
glo pisati Košutu list u ime svih, a da
nije za to znao jedan od glavnih de-
legiraca? Ta starina g. Milić zato ni-
je znao. Eto gotove bruke! A još je
gora bruka pismo Tisze D.ru Toma-
šiću, jer s jedne strane preko načina
omalovažuje naše, a s druge kaže do-

Za istinu i pravicu.
U.

Gdje je istine i pravice, tu je rada i na-|
Irodili i oteli Rijeku, taj alem-kamen u kruni | iz svoje kase žrtvuje nekoliko novac4, us-
pokriva koprenom formalnosti i prividnosti,

pretka, a gdjegod se, mane znam koji rad

taj treba da se u brzo raspline, kao sapunski
i mjehur na malo vjetra. Dubrovnik je mogao

ibiti nepredobiva kula hrvatstva, dok danas

kle može doprijeti magjarska bahatost. vlada u njemu kaos, kakovih se malo u
Njegovu su pak bruku proizvele tri političkom životu susreta. Taj su kaos prou-
uzaludne lekcije, kako ih dobro na- šročile najviše personalnosti, ili bolje rekuč
zivlje »Hrvatski Dnevnik«, prva baro-

onih, koji tome nijesu ni dorasli ni dozreli.

na Dezidera Banffy-a, kolovogje oni-| Danas se stari i iskusni ljudi bacaju u

jeh te su u bijelom Zagrebu razvili čošak, spočitava im se nedosljednost, nepa-
magjarski barjak, on i danas očito ka- itriotizam, pa ako hočete i neznanje; to sve
že : u hrvatskoj magjarski barjak, on i mladi realiste u realnosti vide, te netom se
danas očito kaže: u hrvatskoj magiar- 3 Dunaja ili bijelog Graca kući vrate, odmah
ski jezik ima gospodovati. Pak zar ni- dubokoj glavi, i da se svak pokloni nji-
je imao pravo Dr. Vrbanić, kad je tra- hovoj mudrosti. Ne vjeruju oni u dugo-

PODLISTAK

Književno pismo.
(D.r L. Vojnović: o pitanje

\sić i dr. nijesu dobii književnici; a veoma

\veli, da je »pisac zagorskih crtica« a Tre-

usvajavanje vogjenja političkih pitanja od'

| traže prva mjesta, da dadu oduška svojoj 28 X :
\vatsko ime i narod. Hrvatska će stranka Pa imali mandata ili ne. Tijem, što je za

\ih malo nabraja za dobre, a izmegju tih
| ubraja i sebe, dočim za Gjalskoga prezirom

1572;-1579. Prilog diplomatskoj istoriji
dubrovačke republike. Beograd 1905.)

Jedan zamašiti diplomatski spor izmegju
Francuske i dubrovačke republike od godi-
ne 1572.-1581, predmetom je ove studije
Luja Vojnovića.

Ob ovoj studiji pisali su malo ne svi
naši listovi, a mnogi po svoj prilici i ne
pročitavši je, u zvijezde su je kovali. Ko
obično »N. Jedinstvo« u tome

\sić samo »pjesnik praznih stihova«! Sva-,
koga omalovažuje, da sebe više uzdigne, a |

megjutim strašno šepa njegov Pegaz!
Jovan N. Tomić ocijenjuje u »Srpskom
književnom glasniku« (br. 121. i 122.) gor-
nju Vojnovićevu studiju, pa iznoseći mnoge
mane iste, doslovce piše: »Dalje, tu je po-
»grešno i jednostrano shvatanje poznatih
»fakata i tumačenje novih pomoću njih, kao
»i ispuštanje iz vida najkrupnijeg fakta, koji
»je doprineo da Porta 1571. godine da po-
»vlastice dubrovčanima, i uzrok sa koga ih
»je Mehmed Sokolović nekoliko godina po-
»magao u sporu s Francuzima i zašto je
»adbio sve korake francuskog poslanika de
»Noaja«. Pa opet dalje nastavlja ; »..... i

 

 

skoga nijesmo mogli, da u to kolo stupi- išao je s Rijeke u Peštu, nije pri tom ža-
E O nijesu htjeli jio ni truda ni troška, samo da uzmogne

Da nije ništa drugo, s. je magjarski pred tronom Kossutha prinijeti naj lojalnije
poziv na Rijeku bio krvava uvrijeda hrvat. Željice i poklonstva srpsko-hrvatskijeh de-
skome narodu. Ne samo što su nam razna- legata! Tu je on uspio, i ako je morao, da
hrvatskih gradova, i tako nas lišili mnogog gig je, je Kossuth tijem stekao uvjerenje,
age, koji 02 sna i. poučka, ego 0: 5 & ta Mo inski delegati iz po

još usmjeljuju u sred ugrabljene Rijeke, mu a tu “da
O u magjarsku prijestolnicu, sazvati na|duše odani i pokori! Nije li ovo ovako,

sastanak hrvatske i srpske delegate. Naši gosparu Pero?

su delegati odmah tu imali razviti svoju A sad da pregjemo na drugu stvar.
energiju, ako im je u istinu do domovine, = vrijedi \i isprika magjarskih delegata ? Je-
a kazat gordom Magjaru: Vrati nam Ri- li_ih | liečiti, da ne dogju
jeku i Megjumurje, a onda će stoprv moći ' | uopće moralo priječiti, da glu
megju nama bit razgovora. A ovako? Oni barem kasnije na Rijeku, lo, što su ostali
su na neki način tu grabžu potresi, pa|»bez mandata«? Ne, nikako! odgovaramo,
može li pravi Hrvat, da slijedi te njihove i evo za što:

stope, da ode njihovom politikom? Mi pa je Magjarima i malo stalo do riječke

smo tvrdo uvjereni, da je jedini put koji \ tia i
zagovaramo za sad dobar i častan za hr- konierence, oni su mogli isto tamo doći,

resolucijonaška do brzo biti usilovana sjesti sad sabor razpušten, nije još nipošto uki-

»da vrlo nezgodno bode oči ona zbrka u'/te da su prema tome kapitulacije od 1535.
»kronologiji fakata iznesenih na str. 31.-33. i 1569. »nasrtaj francuski na dubrovačke
»jer su tamo iznesena kao savremena i ta-  »trgovačke interese mnogo ranije angažova-
»kva fakta koja, na prvi pogled, vidi se da »ne u Aleksandriji od francuskih, pa prema

»nisu to«. Pa opet: »..... u njoj ima po- »gornjem i da su dubrovački ranije legali-

»grešaka, za koje se piscu mora najozbilj- »zovani; i da je dubrovački korak iz 1571,

»nije zameriti. To su: nepoznavanje fakta  »godine opravdan. Megjutim, stvar stoji pot-
»da su Francuzi imali svoj konsulat u Alek- »puno suproino«. Ovdje pisac navagja do-
»sandriji pre dubrovčana ; nepodvrgavanje | kaze za svoju tvrdnju, biva da je francuski
»kritičnoj oceni teksta kapitulacija od 1536. konsulat u Aleksandriji raniji od dubrovač-
»godine i što ih uzima kao nesumljivo tač-|koga, pa zaglavljuje : »Prema tome, dakle,
»ne u tekstu koji je danas poznat; i una-|»ima da otpadne tvrgjenje g. Vojnovića :
»pred stvoreno stanovište sa koga se po- | »da je dubrovački konsulat u Aleksandriji
»smatra ceo tok dogagjaja za francusko-»ustanovljen : mnogo pre od francuskoga i
»dubrovačkog spora«.

Nadalje pisac ističe kako je Vojnović za |»godine«. (Jer pisac gore dokazuje,
osnovu ove svoje studije postavio fakat, da|trancuski postojao već 1507. a kamo li tek
je dubrovački konsulat u Aleksandriji mno-| poslije 1548. kako to Vojnović veli ! !)
go raniji od francuskoga, da je prvi osno-|»pak tako stoji sa tim faktom, koji je u

novno otvori, ona će se u njem opet po-
javiti a u njezinijem redovima bit će stalno
opet Kossuth! Kad je dakle to tako, zašto
se Magjari nijesu odlučili, da dogju na Ri-
\jeku? Je li stoga, što se »bez mandat4«
ne mogu na ništa obvezati? To nikako ne
\stoji! Oni su ipak morali doći, ugovarati
\i obvezati se za izvršenje ugovora ne na
\ poštenje pojedinaca, već na poštenje svoje
stranke, magjarske opozicije.

Nu Magjari nijesu došli na Rijeku, jer ih
više zanima njihova koža i njihovi posli u
domovini. nego li riječki sastanak! Za to
se iz svega ovoga ne može ništa drugo
\izvesti, nego da je Kossuth et compagnia
\izigrao srpske i »hrvatske« delegate. Koliko
god se ovi izmotavali i dokazivali protivno,
ovog iakta utući neće. On ovakav ostaje u
svoj svojoj suštini!

Eto dakle, kakav se je fiasko zbio na

' Rijeci!
! A znate, komu se je taj fiasko dogodio?
Je li taj namijenjen srpskom i hrvatskom
narodu ? Ne nikada! Ta narod nije odaslao
imi Čingriju ni Pugliesi-a ni Smodlaku ni
Milića ni druge, to su oni učinili iz vlasti-
te inicijative, iz nekih širih vidika, koji 'su
se sada tako strašno sužili! Na njih dakle
\sve pada, jer su oni svemu alfa i omega.
Prošli su, a da svoje izbornike i puk svoj
za ništa ni pitali nijesu!

Pa još ovakve ljude da trpimo kao na-
rodne izaslanike i narodne prvake? ,

PN
Što traži napredak.

Zaludu, prošla su ona vremena, kad je

ograničen broj sretnika vladao ljudskim za-
jednicama, kad su neke privilegovane klase
bile sve, a puk — koji su sisale i krv mu
ispijale — bio ništa. Nauka, oplemenjenje
srca i uma nosi sobom toplinu, ljubav, je-
dnakost, a ruši stare nesolidne temelje druš-
tvenog poretka, iz kojih je. izvirala i izvire
\sila i nepravda. Krijepkomu dahu današ-
njeg naprednog vremena ne može ništa
odoljeti, a ako ne želimo sami sebi potpisat
smrtnu osudu, red nam je hodit upored
\njega.
Na žalost naši političari ili ne znadu ili
ime mogu ili ne će da udovolje zahtjevima
moderne dobi, koja od njih traži odlučno
demokratizaciju javnog života. Ima ih, što
im to ne dopušta nadutost, kao što je to
\slučaj kod nas, u Dubrovniku, te što je
dovelo do preloma u stranci, Naši gospari
drže se svejedno kao da je još u nas re-
puplika sv. Vlaha, a oni u njoj vlastela,
koju je neka providnost postavila, da za-
povijeda, a nas pučane, da slušamo. Ali
repuplike više nema, niti je želimo; Du-
brovnik ne treba slobode bez slobodne i
\ujedinjene Hrvatske, a to će se postići je-
dino marnom suradnjom svih njenih sinova.
To je naše čvrsto osvjedočenje.

Pučka je dakle politika jedini put, koji
će nas dovesti do naše svrhe, Samo ona
je zdrava. Ako se spasemo — a u to vje-
\rujemo — ona će nas spasti.

Dok se u Banovini opozicione stranke, u
prvom ređu starčevićanska, nešto muče, da
narod predobiju za se i zainteresuju za

\»snovao svoje gledište u razmatranju svih
»dogagjaja u vezi s Aleksandrijskim Pita-
»njem, i na osnovu čijeg su tako pogreš-
»nog shvatanja izvedeni drugi pogrešni za-
»ključci, nema mesta ni svim ovima. Sve
 »to ima otpasti samo po sebi«.
| Pisac nadalje opširno dokazuje Vojnoviću
| nepoznavanje glavnih fakata ovog spora.
Sreća da je to napisao Srbin u srpskom
listu, jer bi inače graknuli na nas, da čini-
\mo iz stranačke mržnje, premda je slobod-
\no Vojnoviću, da u svojoj frleziji prezirno
nazivlje Gjalskoga »piscem zagorskih crtica«
do-

 

\a Tresića »pjesnikom praznih stihova«,

»da ovaj drugi datira tek iz doba posle 1548. čim je za nj ovaj kritičar jasno dokazao,
da je|da je on povjestničar,

koji ne pozna naj-

glavnijih fakata o predmetu, koji obragjuje |

»Kad|  Ele, ko visoko leti nisko pada! — 4“,

van oko god. 1510. a drugi tek pošlije 1548. | »studiji najosnovaniji, na kome je pisac za- |

Ši Nell