+
U DUBROVNIKU 7. Aprila 1906.
GRIENA MAMATSMA
Godina li.
četvrt
ne vrati
polugodište.
godine surazmjerno
čljena je listu" sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i
ne
list
inozemstvo = godišnje
kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojenli za došasto
K 8 — Ko
IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.
Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. —
Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po
retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju.
Listovi mefrankirani ne primaju se, — Plativo i utužljivoYu Dubrovniku.
Socijalna demokracija.
Dubrovnik, 6. Aprila 1906. uzroka baciti na ulicu, pa neka umre
Nastojanje izvanjskih agitatora, da i
u Dalmaciji uvedu socijalnu demokra-
ciju, naša je javnost pratila uvijek ne-
kakvim sažaljivim posmijehom, prori-
čući da će im biti uzaludan trud, jer
da naša zemlja nije podesna za tu bilj-
ku. Dosadašnji neuspjesi u tom pogle-
du, donekle su potvrdili ono, što se
je predvigjalo, ali se vara, ko ipak mi-
sli, da su kod nas za uvijek zatvorena
vrata Marksovim teorijama. Reklo se
je i stotinu puta ponovilo, da za raz-
vijanje socijalne demokracije treba ve-
likih masa industrijalnih radnika. Kod
nas je naprotiv industrija još mikro-
skopična i primitivna, pa se je s toga
cijenilo, da kod nas kolektivistička nau-
ka ne može naći zgodna tla za uspi-
jevanje.
To bi mišljenje bilo ispravno, kad
bi socijalna demokracija značila samo
borbu radnika industrijalnih poduzeća
isključivo na ekonomskom polju. Ali
ona to nije, ona i ne će da samo to
bude. Takav je trade-unionizam engleski.
Proti takovom shvaćanju najživlje se
bori i sama socijalna demokracija. Ona
je posebno naziranje na svijet, mate-
rijalističko naziranje, koje hoće da sve
isprekovrati. Ekonomski su razlozi pri-
vidno naj jači, jer su širokim slojevima
najrazumljiviji, ali ipak nijesu od 'ma-
njeg značenja i razlozi moralni, vjer-
ski, socijalni. Sve je to zajedno rodi-
lo socijalizam, a pored svih tih uzro-
ka tu je i pitanje vlasništva, koje je
u isto vrijeme i pitanje moralno, soci-
jalno i ekonomsko.
Socijalna demokracija nije samo ra-
dnička stranka, ili stranka proletaraca,
koja se bori da svojim pristašama po-
boljša ekonomsko stanje i učini život
snošljivijim. Radnička je stranka samo
za to, jer su u njoj uvrstani u ogrom-
noj većini radnici. Njezine niti ipak
drže u"rukama ljudi, koji su više pu-
ta i"sami kapitaliste,4a što je karakte-
ristično — uz male su iznimke svi ži-
dovske race.“ Današnja socijalna de-
mokracija nije onaj utopistički socija-
lizam“sa komunističkim oblicima, ka-
kvog su propovijedali prije Marksa.
Ovaj je dao svojoj nauci neko znan-
stveno obličje, a njegovi su istomišlje-
njaci dalje gradili i od ekonomske
nauke stvorili čitavo posebno nazira-
nje na svijet. Istina je da su !mnogu
i mnogu Marksovu teoriju isti njego-
vi pristaše u prah oborili. Ali će ipak
još mnogo vremena proći dok Bern-
steinži ostali revizijoniste povuku za
sobom i velike mase. One su još u
rukama Marksovih ortodoksa. koji još
nikad nijesu znali odgovoriti, kakvo
bi izgledalo društvo, kad bi se evol-
viralo%prama njihovim naukama.!Mase
još njima vjeruju, i ako je već
vnoYprošlo žvrijeme,"kad je po ra-
čunanju Marksa imao zavladati svije-
tom socijalistički režim.
UllDalmaciji se dakle opet nastoji,
da se proširi socijaldemokratska nauka.
Preko ove činjenice ne smije se bez-
brižno i smiješeću preći. Mi smo mišlje-
nja da sa svim tim, što kod nas nema
velikog broja radnika, megju kojim ko-
lektivistička nauka reklutira najviše sve-
jih pristaša, ipak bi ta nauka uz poznatu
uprav fanatičnu agilnost njezinih agi-
tatora mogla
a
ipravo ne pozna socijalne dužnosti.
|Po njemu se može radnika bezlikakva
\od gladi on i njegova obitelj. To pra-
\vo ovlašćuje, da se zemlja može držati
i ne obragjena, mtakar ih tisuće i tisuće
\nema ni škrapice, da je obrade' i pre-
hrane se. Socijalna politika našim je
\političarima nepoznata riječ, a kamo
li da bi za nju nešto uradili. S druge
\strane opet naš narod u svojoj cjelini
\s dana na dan sve više propada. Ne
'da se više živjeti, pa se bolji i podu-
izetniji dio seli u tugjinu. Kod kuće
ostaju slabiji. Seljačko imanje jedno
iza drugim ide na bubanj, pa koje ču-
do, da jednog dana taj proletarijat,
\kog borba za opstanak dovede do o-
čajanja, ne baci seu krilo i najapsurd-
nijim naukama, kad" im te obećavaju
zlatna brda?
To će vam biti radnički" proletarijat,
a inteligentnog ima i danas. Iz naših
\ gimnazija izlaze svake godine mnogi,
koji ne mogu naći zaslužbe, pak su
\ogorčeni i na“'sebe_itnaZdruštvo. Oni
će a s njima i učiteljstvo, koje jedva
živi, jednogtdana postati? pionirima o-
ne misli, koja je navijestila rat svim
postojećim društvenim uredbama. Ako
hoćemo, da na vrijeme to zapriječimo,
treba nam da ozbiljno počnemo raditi
na polju socijalne politike. Mi trebamo
\socijalizma, ali _ ne antinacijonalnog,
\kolektivističkog,“ materijalističkog.
I
Q30IETD
Poslije godine dana.
Čim istupismo u javnost, izjavismo
čisto i bistro, ko smo i što hoćemo.
»Iz puka za puk« bilo nam je i osta-
je geslom. | normalni ljudi bez veli-
kih škola odmah nas shvatiše; posvje-
dočiše to brojnim pohvalama, sokolje-
njima i što je najglavnije — izda-
'šnom pretplatom. Samo drugi mjesni
\srpsko-hrvatski list i ljudi okolo nje-
ga, kojim se imenu pridava pridjev
»vele učeni«, razumješe nas tek na-
kon godine dana, kako to bar sami
kažu u člančiću »Sad se barem mo-
žemo razgovarat«.
Naglasismo namah, da su nas iza-
zvali politički a još više socijalni od- |
\nošaji, koliko u Gradu, toliko u zem-
lji, te da stojimo na hrvatskom držav-
\nom pravu. Pravaštvo kao radikalna
stranka mora prama tomu biti demo-
\kratska i liberalna u plemenitom smi-
\slu. Uprkos našoj jasnosti bijediše nas
\ klerikalizmom, demagoštvom, savezni-
\štvom s autonomašima, a sad čak i
\austrijštinom. Ipak smo mi sve te po-
\dvale s prezirom prešli, pa nas evo i
\nadalje spravnih nažsve druge; mi ih
\se ne smijemo bojati, jer znamo, da
\kao slobodan list, prama nikomu ne
\ vezan, možemo eno služit intere-
\sima mjesnim i domovinskim iznašajuć
na javu neke otrovane 1ane, kojim bez
amputacije nema lijeka.
ugo smo se bili sustezali. Trpjeli
smo i u sebi kuhali, ispili više od jed-
ne čaše čemera, dok je to izvojštenje
hrvatskog haraktera ovomu gradu zah-
tjevalo. Prepustismo trojici-četvorici, da
|samovoljno vladaju; o ih svim
častima, kojim je gragjanstvo raspola-
galo; nikad se ne protivismo, što se
sve zasluge u uikom svijetu njima
pripisivale. Rijetki ovaj samoprijegor
nalagao + A Pa pobjeda on sei
vao za u narodne
misli kompaktnost takinge dubrovačkih
Hrvata. | mi je vasmo, dokle i-
kako mogosmo. Oni, ne mi, prekinu-
da pristupe k svojim skorašnim
MSN 4 991ee, roje 88. JE
lojalne suborce. Nije sie _pmoslalo
da ineseno ono, Mo nas_ie djelo
.
i Ustali smo i ustajemo proti zapo-
\sjelim povlaštenim položajima, proti
klikama i njihovoj nadutosti, napokon
= obiteljskim fideikomisima kod po-
itičkih karijera. Ovo je ona gospod-
\ska politika, koja je 'sredovječna, ne-
izdrava i štetna narodu. Želimo li po-
\stići realnih uspjeha i doći do svoje
_mete, nje mora nestat. Nju ima zamije-
\nit zdrava, krjepka, uspješna, pučka
politika. Nije ovo demagogija, kako
\su nam predbaciali koriteji i rapre-
izentanti zargjalih nazora, nego čista
demokratska misao, postulat napred-
"o vremena.
a to smo tražili i tražimo, da se
u našem javnom šivotu ne računa sa-
mo s raznim titulašima i kapitalistima,
\nego i sa svakim čovjekom čista čela,
koji na svojijem deset nokata dobiva
kruh svagdanji za se i za svoju obi-
telj. Poslanici neka zalaze redovito me-
\gju narod, ispitivaju njegove potrebe
\i izvješćuju o svom saborskom djelo-
vanju. Hoćemo dalje, da se u nas u-
priličuju vazda pri općim ili kakvim
škakljivim pitanjima pučke skupštine,
da se tu svačija čuje, stvar svestrano
pretrese i sazna prava, narodna volja.
Tajnih dogovora i ugovora mora ne-
stati; njima može bit jedino mjesta pri
čisto stranačkim poslima. Općine naše
moraju se preporodit. Velika je njiho-
va zadaća na socijalno ekonomnom po-
lju, ali je ne izvršivaju. One su po-
zvane, da krče put u narodu prosvje-
ti (pučkim knjižicama i drugim), da
podupiru njegovo blagostojanje uteme-
ljujuć i podupiruć razne korisne insti-
tucije, da ne puštaju unosna preduze-
\ća bezdušnim glavničarima, da se bri-
(nu u jednu riječ, da ne ostanemo za
drugim primjenjujuć pametno i opre-
zno tugje domaćemu. Takva bi mora-
la bit naša komunalna politika, ali nije.
Kad je ovaj naš list ugledao svijet,
o svemu smo tomu govorili, a sad to
\isto ponavljamo. Postigli smo kroz o-
ivu godinu dana mnogo bolji rezultat,
nego li smo se nadali. | dalje ćemo o-
stat nepomični kao stanac-kamen ne
obaziruć se na nikakve podvale, splet-
ke i terorizme uvjereni, e smo mi n
pravom putu.
Su
Domaći pregled.
(Za sastanak i organizaciju pravaša.
Doznajemo, da se radi o tomu, da se
\dojdućeg mjeseca drži u našem gradu sa-
\stanak pristaša pravaških stranaka u pokra-
ljini. Na sastanku će se raspravljati o jedin-
\stvenoj organizaciji pravaša. Mi ćemo o to-
imu posebno donijeti naše mišljenje, a da-
\nas uvršćujemo ovaj člančić, što nam ga je
| prijatelj iz pokrajine poslao : I
Kako čujemo brzo će se držati pravaški
\sastanak u Dalmaciji. I zbilja bilo bi već
\vrijeme da stupimo u redove na obranu
| milog nam doma. Ima još u Dalmaciji onih
“čeličnih i nepokolebivih pravaša, koji su
ostali vijemi svome programu. Danas, kad
smo u eri bezglavlja, kad je cijela Dalma-
cija u političkom kaosu, koji je stvorila
»Hrvatska Stranka« nesretnom riječkom re-
zolucijom — danas treba da se svi pravaši
stopimo ujedno, nek opet jekne Dalmacijom
pravaška davorija.
Nama ne treba kojekakvih programa, ko-
jekakvih resolucija, mi imamo naš program :
| nezavisnost, sloboda i ujedirijenje Hrvatske.
|Ma koliko god naši protivnici vikali proti
\nama; koliko god se rugali našim idealima,
|mi ostajemo nepokolebivi, neuplašivi, jer
\radimo čistim namjerama, borimo se za
imilu Hrvatsku.
AM što rade oni? Oni nas bijede, nava-
|ljuju na nas. A za što? S toga što nas ili
ne razumiju ili nijesu pravi sinovi svoje do-
movine. Ako nas dakle ne razumiju, ako
im ne ide u glavu naš program, naš
— onda ih je žaliti i nastojati, da spozna-
ju istinu i od takovih se možemo čemu
su pako Hrvati samo po ime-
Inu, a za narod i njegov boljak deveta im | dana iznio »Obzot« pametan predlog, da
\briga,"nego jedino gledaju da udovolje svo- se iznesu na javnost uglavci zastupnički na
\joj egoističnoj nižoj strani tijela, e onda od Rijeci Senjskoj. Ali odmah skočiše »Novi
\tih parasita teško se je osloboditi. List« i »Pokret« proti tomu, da se nema
Mi neki kažu: mi se moramo boriti za to uradit, nego da to mora ostat i na da-
\svakidanji kruh? Pa dobro. A zar se mi lje tajnom. Zbilja to se nije uradilo do sad,
\ostali smrtnici, pitamo nemamo boriti za jer na žalost regbi da Frano Supilo to od-
život? Ali, koja razlika izmegju jednih i lučuje. Aličmi pitamo, za što oni drže na-
drugih? Oni se bore mnogo puta i na ne: rod? Teličima, da se poslužimo riječnikom
\dostojni način, upotrebljavaju i nedopušte- »Novog Lista«? Dopuštamo, i to traži kad-
na sredstva, samo da kako god udovolje | god stranačka taktika, da pri poslima stranke
\sami sebi, a za druge im nije stalo. Samo i njenim manevrima, gdje može ona imat
neka je meni dobro, a drugomu kako bude. štete i koristi, mogu opstojat kakve tajne,
i drugi se bore, ali je njihova borba do- ali kad se radi o nečemu, što se tiče cije-
stojna pravoga čovjeka. log naroda, o jednom odlučnom koraku u
Mnogi priznavaju, da je pravaški program |njegovu životu, tu ne smije biti tajana; tu
najbolji, ali da je neizvediv. Stavimo, da su narod ima pravo, da sve kontroliše, da su-
svi Hrvati pravaši, da svi jednako žarko djeluje i čak odlučuje, jer se napokon rađi
ljube domovinu, onda bi nam sigurno bolje o njegovoj koži.
bilo nego sada. To priznaju i naši proti- 3
vnici: ko ne bi želio dobro svome naroda? | Novi profesori y
Kamo sreće kad bi se oživotvorio pravaški zagrepskog universiteta.*
program ! Ali je, kažu, taj program ne izve- Primamo iz Zagreba :
\div, pa nastoje, valjda u dobroj namjeri, Imenovanje Dr. Milera i Dr. Rorauera za
kako bi na drugi način pomogli svome na- | univerzitetske profesore dalo je povoda ne-
rodu. Dobro je, da ima i takovih, ali ne|kim novinama, da se njim pozabave. Vje-
smiju da takovi prevladaju, jer na koncu 'ujemo, da je hrvatske listove pri tom vo-
| konca ne bi narod ništa dobio. dila plemenita namjera, biva čast naše naj-
Ima ih, koji smatraju pravaški program | više škole; ali za »N. Srbobran« znamo,
najboljim, ali ne će da ga Bog zna s ka- da mu nijesu hrvatske kulturne institucije
\kovih razloga prigrle. Za što smetaju oni- osobito srcu prirasle, pa zato gdje može i
ma, koji već rađe na tome programu ? Za |"€ može, bilo pravedno ili nepravedno —
išto ih kleveću ? Kad ne pomažu, neka ni | nastoji ih ponizit pred onim srpskim, a sve
ne odmažu. \pod plaštem fazizejske revnosti iz velike
Organizujmo se u jaku čvrstu stranku, bratske ljubavi. S toga taj list nije prepustio ni
\strnku pravašku. jer je pravaštvo jedina ovu zgodu, a da napadajuć na nove profesore
lideja, Ka je duboko uhvatila korjena u ne zatakne se i o naš univerzitet. Pri svrsi
našemu narodu; i ona može iz sadašnjega $€ SVOg zučijivog članka pita: »Je li onda
| meteža, da izbavi naš mukotrpni narod i čude; sko $ sek ragloge denes na. sagse-
\jer nakon tolikih vrludanja »novokursaša« bački universitet svijet s podsmjehom gle-
\oni ipak moraju priznati da je u pravaško- |da«? Sve ovo lijepo preštampava od dal-
mu načelu spas i budućnost naše domovi- matinskih novina »N. Jedinstvo«, dok je
s. »Crv. Hrv.« još tu skoro osvrnula se na
\Milera i Rorauera. Pripominjemo ovo u to-
Ozvao se -—- ,Narodni list“. liko, da upozorimo naše listove, kako oni,
| Čim se ko usudi što zamjerit našim po makar nehotice, indirektno rade proti reci-
| slanicima u njihovu radu, ludo je i promi- | pročnosti zagrebačke universitati. Ne stav-
slit, da se za njih ne će odmah oglasit nji- ijaju li oni sami austrijskoj vlađi u usta
| hov advokat, »Narodni list. To se dogo- odgovor na naše zahtijevanje, da nam do-
dilo i članku nam »Naše škole«. U kratko zvole potpuno svršit svoje nauke u Zagrebu :
ćemo. Može li se Dalmacija zadovoljit s da je zagrebački universitet puno zaostao
trgovačkom i poljodjeskom školom samo za drugim austrijskim radi nesposobnih pro-
a u Splitu bez drugih škola i gospodarskih fesora, pa zato da državni interesi ne mogu
tečaja? Čemu ne tražiše i za Šibenik i Kor- dopustit recipročnost ? Prem ovo nije istina,
čulu kakvu od ovih škola? Bi li bile uspo- jer se Hrvati mogu pred bijelim svijetom
stavljene realne gimnazije zemlji od koristi sa ovim zavodom podičit, ipak mi nećemo
\kraj drugih 5 gimnazija ili ne? Već su sad moć ništa odgovorit takvomu poniženju,
stali nešto udarat na muke apsolvani aka- kad to sama naša štampa viče.
\ demičari i gimnaziste, a ako ne svrše svi-| Pregjimo sad na samo imenovanje. Bit
jeh osam razreda, nego samo 3-4, teško je će tu pomogao što protekcijonizam i ne-
koji od njih sposoban za slobodno zvanje, potizam, ne poričemo, ali se i po austrij-
nemoj da pogje na uredništvo »Nar. lista«, skim universitetima susrećemo sasvim često
gdje može pisat žučljive retke ili bestija- sa kud i kamo nesposobnijim protekcions-
ilitati na obranu svojih zastupnika pozivljuć kinder-ima. Dakako ovim se to ne bi dalo
se neprestano na njihove rijeći, gdje može | opravdat. Bit će učinjeno gdje komu i kri-
postat i hrvatskim literatom pišuć duboke yo, ne velimo, ali ipak bezobrazno je po-
kritike iz talijanske književnosti, u poko- | ricat ovim ljudima svaku spremu i sposo-
njoj jednoj smotri i iskazujuć nam svoju pnost. Mi znamo za Milera, da je jedan od
mudrost citujuć nam Rafaela Rapagnatu. | poboljih pravnika, zanesen za svoju struku,
Poltički kažnjenici. rr a
Na 28 marča pukla je u Zagrebu osuda « :
g. Većeslavu Wilderu, »Pokretovom« ured-! Mrogugiivat a < S =.
niku na 6 mjeseca tamnice, a odnosnom Š ije i
listu na gadila jamčevine od 2000 K radi | teško doći do objek svacet. Svakako oni
presa preoojetivh vo iam $$ 68, 79, eunusi vic 06 spis
300., i 302. kaznenog zakona. Radilo se 9 | razreda«. Žalosno je dakako, što ova čeljad
M DAN YI 2. P.
Sok an NERNST NTI ONA POT 1
malo oštrijoj kritici proti vladi i o napada-
biva svećenički. Ista je sudbina zatekla još
na 14 marča odgovornog urednika socija-
lističke »Slobodne Riječi« g. Stjepana Batta
radi istih tobožnjih prekršaja, te je on osu-
gjen na 8 mjeseca teške tamnice, na koju
je kaznu javni tužitelj učinio čak priziv ra-
di preblage omjerenosti !
Gdje vladaju redovite, evropske prilike,
do ovakovih se kazna ne dolazi ni zbog
revolucijskih misli. S naše strane -— i ako
su nam stranački protivnici — iskreno š
njima ćutimo, jer smo gragjani i ljudi. Bo-
jimo se, opstoje li i u Rusiji ovakovi po-
litički procesi.
Tajne za narod.
Sa zanimanjem smo pratili i čekali, što
će od toga izaći, kad je pred petnaestak
ju (doduše nelijepom) na jedan stalež —
|nijesu istodobno i bolji patrijoti.
| Kad smo pri ovomu, jedno ne smijemo
zaboravit. Za profesora političke ekonomi-
je otimao se bio prekolani Juraj Vrbanić
i FP. Milobar, poznat kao stručnjak i široj
publici po izdanjima u »Matici Hrvatskoj«
svoga lijepog djela: »Narodno gospodar-
stvo« u 2 sveska. Uprkos tomu izabran je
po općem mišljenju manje vrijedni J. Vr-
banić. Čemu nije tad ustala naša revna
štampa proti protekcijonizmu ? Evo odgo-
vara: J. Vrbanić je obzoraš, a Milobar
pravaš! — Jedan djak.
r
e
Zakasnilo za
ima_javno
ži
i
Vi ima da
je bio nječke. delegacije,
Magjarima. Pred sastanak
da ne dolazi. e jegve sie
sa imenovanjem mu. Bilo bi
i ovo razbistri. — Ur.
Ha
i
g ti
gl:
!