+ U DUBROVNIKU 7. Aprila 1906. GRIENA MAMATSMA Godina li. četvrt ne vrati polugodište. godine surazmjerno čljena je listu" sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i ne list inozemstvo = godišnje kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojenli za došasto K 8 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi mefrankirani ne primaju se, — Plativo i utužljivoYu Dubrovniku. Socijalna demokracija. Dubrovnik, 6. Aprila 1906. uzroka baciti na ulicu, pa neka umre Nastojanje izvanjskih agitatora, da i u Dalmaciji uvedu socijalnu demokra- ciju, naša je javnost pratila uvijek ne- kakvim sažaljivim posmijehom, prori- čući da će im biti uzaludan trud, jer da naša zemlja nije podesna za tu bilj- ku. Dosadašnji neuspjesi u tom pogle- du, donekle su potvrdili ono, što se je predvigjalo, ali se vara, ko ipak mi- sli, da su kod nas za uvijek zatvorena vrata Marksovim teorijama. Reklo se je i stotinu puta ponovilo, da za raz- vijanje socijalne demokracije treba ve- likih masa industrijalnih radnika. Kod nas je naprotiv industrija još mikro- skopična i primitivna, pa se je s toga cijenilo, da kod nas kolektivistička nau- ka ne može naći zgodna tla za uspi- jevanje. To bi mišljenje bilo ispravno, kad bi socijalna demokracija značila samo borbu radnika industrijalnih poduzeća isključivo na ekonomskom polju. Ali ona to nije, ona i ne će da samo to bude. Takav je trade-unionizam engleski. Proti takovom shvaćanju najživlje se bori i sama socijalna demokracija. Ona je posebno naziranje na svijet, mate- rijalističko naziranje, koje hoće da sve isprekovrati. Ekonomski su razlozi pri- vidno naj jači, jer su širokim slojevima najrazumljiviji, ali ipak nijesu od 'ma- njeg značenja i razlozi moralni, vjer- ski, socijalni. Sve je to zajedno rodi- lo socijalizam, a pored svih tih uzro- ka tu je i pitanje vlasništva, koje je u isto vrijeme i pitanje moralno, soci- jalno i ekonomsko. Socijalna demokracija nije samo ra- dnička stranka, ili stranka proletaraca, koja se bori da svojim pristašama po- boljša ekonomsko stanje i učini život snošljivijim. Radnička je stranka samo za to, jer su u njoj uvrstani u ogrom- noj većini radnici. Njezine niti ipak drže u"rukama ljudi, koji su više pu- ta i"sami kapitaliste,4a što je karakte- ristično — uz male su iznimke svi ži- dovske race.“ Današnja socijalna de- mokracija nije onaj utopistički socija- lizam“sa komunističkim oblicima, ka- kvog su propovijedali prije Marksa. Ovaj je dao svojoj nauci neko znan- stveno obličje, a njegovi su istomišlje- njaci dalje gradili i od ekonomske nauke stvorili čitavo posebno nazira- nje na svijet. Istina je da su !mnogu i mnogu Marksovu teoriju isti njego- vi pristaše u prah oborili. Ali će ipak još mnogo vremena proći dok Bern- steinži ostali revizijoniste povuku za sobom i velike mase. One su još u rukama Marksovih ortodoksa. koji još nikad nijesu znali odgovoriti, kakvo bi izgledalo društvo, kad bi se evol- viralo%prama njihovim naukama.!Mase još njima vjeruju, i ako je već vnoYprošlo žvrijeme,"kad je po ra- čunanju Marksa imao zavladati svije- tom socijalistički režim. UllDalmaciji se dakle opet nastoji, da se proširi socijaldemokratska nauka. Preko ove činjenice ne smije se bez- brižno i smiješeću preći. Mi smo mišlje- nja da sa svim tim, što kod nas nema velikog broja radnika, megju kojim ko- lektivistička nauka reklutira najviše sve- jih pristaša, ipak bi ta nauka uz poznatu uprav fanatičnu agilnost njezinih agi- tatora mogla a ipravo ne pozna socijalne dužnosti. |Po njemu se može radnika bezlikakva \od gladi on i njegova obitelj. To pra- \vo ovlašćuje, da se zemlja može držati i ne obragjena, mtakar ih tisuće i tisuće \nema ni škrapice, da je obrade' i pre- hrane se. Socijalna politika našim je \političarima nepoznata riječ, a kamo li da bi za nju nešto uradili. S druge \strane opet naš narod u svojoj cjelini \s dana na dan sve više propada. Ne 'da se više živjeti, pa se bolji i podu- izetniji dio seli u tugjinu. Kod kuće ostaju slabiji. Seljačko imanje jedno iza drugim ide na bubanj, pa koje ču- do, da jednog dana taj proletarijat, \kog borba za opstanak dovede do o- čajanja, ne baci seu krilo i najapsurd- nijim naukama, kad" im te obećavaju zlatna brda? To će vam biti radnički" proletarijat, a inteligentnog ima i danas. Iz naših \ gimnazija izlaze svake godine mnogi, koji ne mogu naći zaslužbe, pak su \ogorčeni i na“'sebe_itnaZdruštvo. Oni će a s njima i učiteljstvo, koje jedva živi, jednogtdana postati? pionirima o- ne misli, koja je navijestila rat svim postojećim društvenim uredbama. Ako hoćemo, da na vrijeme to zapriječimo, treba nam da ozbiljno počnemo raditi na polju socijalne politike. Mi trebamo \socijalizma, ali _ ne antinacijonalnog, \kolektivističkog,“ materijalističkog. I Q30IETD Poslije godine dana. Čim istupismo u javnost, izjavismo čisto i bistro, ko smo i što hoćemo. »Iz puka za puk« bilo nam je i osta- je geslom. | normalni ljudi bez veli- kih škola odmah nas shvatiše; posvje- dočiše to brojnim pohvalama, sokolje- njima i što je najglavnije — izda- 'šnom pretplatom. Samo drugi mjesni \srpsko-hrvatski list i ljudi okolo nje- ga, kojim se imenu pridava pridjev »vele učeni«, razumješe nas tek na- kon godine dana, kako to bar sami kažu u člančiću »Sad se barem mo- žemo razgovarat«. Naglasismo namah, da su nas iza- zvali politički a još više socijalni od- | \nošaji, koliko u Gradu, toliko u zem- lji, te da stojimo na hrvatskom držav- \nom pravu. Pravaštvo kao radikalna stranka mora prama tomu biti demo- \kratska i liberalna u plemenitom smi- \slu. Uprkos našoj jasnosti bijediše nas \ klerikalizmom, demagoštvom, savezni- \štvom s autonomašima, a sad čak i \austrijštinom. Ipak smo mi sve te po- \dvale s prezirom prešli, pa nas evo i \nadalje spravnih nažsve druge; mi ih \se ne smijemo bojati, jer znamo, da \kao slobodan list, prama nikomu ne \ vezan, možemo eno služit intere- \sima mjesnim i domovinskim iznašajuć na javu neke otrovane 1ane, kojim bez amputacije nema lijeka. ugo smo se bili sustezali. Trpjeli smo i u sebi kuhali, ispili više od jed- ne čaše čemera, dok je to izvojštenje hrvatskog haraktera ovomu gradu zah- tjevalo. Prepustismo trojici-četvorici, da |samovoljno vladaju; o ih svim častima, kojim je gragjanstvo raspola- galo; nikad se ne protivismo, što se sve zasluge u uikom svijetu njima pripisivale. Rijetki ovaj samoprijegor nalagao + A Pa pobjeda on sei vao za u narodne misli kompaktnost takinge dubrovačkih Hrvata. | mi je vasmo, dokle i- kako mogosmo. Oni, ne mi, prekinu- da pristupe k svojim skorašnim MSN 4 991ee, roje 88. JE lojalne suborce. Nije sie _pmoslalo da ineseno ono, Mo nas_ie djelo . i Ustali smo i ustajemo proti zapo- \sjelim povlaštenim položajima, proti klikama i njihovoj nadutosti, napokon = obiteljskim fideikomisima kod po- itičkih karijera. Ovo je ona gospod- \ska politika, koja je 'sredovječna, ne- izdrava i štetna narodu. Želimo li po- \stići realnih uspjeha i doći do svoje _mete, nje mora nestat. Nju ima zamije- \nit zdrava, krjepka, uspješna, pučka politika. Nije ovo demagogija, kako \su nam predbaciali koriteji i rapre- izentanti zargjalih nazora, nego čista demokratska misao, postulat napred- "o vremena. a to smo tražili i tražimo, da se u našem javnom šivotu ne računa sa- mo s raznim titulašima i kapitalistima, \nego i sa svakim čovjekom čista čela, koji na svojijem deset nokata dobiva kruh svagdanji za se i za svoju obi- telj. Poslanici neka zalaze redovito me- \gju narod, ispitivaju njegove potrebe \i izvješćuju o svom saborskom djelo- vanju. Hoćemo dalje, da se u nas u- priličuju vazda pri općim ili kakvim škakljivim pitanjima pučke skupštine, da se tu svačija čuje, stvar svestrano pretrese i sazna prava, narodna volja. Tajnih dogovora i ugovora mora ne- stati; njima može bit jedino mjesta pri čisto stranačkim poslima. Općine naše moraju se preporodit. Velika je njiho- va zadaća na socijalno ekonomnom po- lju, ali je ne izvršivaju. One su po- zvane, da krče put u narodu prosvje- ti (pučkim knjižicama i drugim), da podupiru njegovo blagostojanje uteme- ljujuć i podupiruć razne korisne insti- tucije, da ne puštaju unosna preduze- \ća bezdušnim glavničarima, da se bri- (nu u jednu riječ, da ne ostanemo za drugim primjenjujuć pametno i opre- zno tugje domaćemu. Takva bi mora- la bit naša komunalna politika, ali nije. Kad je ovaj naš list ugledao svijet, o svemu smo tomu govorili, a sad to \isto ponavljamo. Postigli smo kroz o- ivu godinu dana mnogo bolji rezultat, nego li smo se nadali. | dalje ćemo o- stat nepomični kao stanac-kamen ne obaziruć se na nikakve podvale, splet- ke i terorizme uvjereni, e smo mi n pravom putu. Su Domaći pregled. (Za sastanak i organizaciju pravaša. Doznajemo, da se radi o tomu, da se \dojdućeg mjeseca drži u našem gradu sa- \stanak pristaša pravaških stranaka u pokra- ljini. Na sastanku će se raspravljati o jedin- \stvenoj organizaciji pravaša. Mi ćemo o to- imu posebno donijeti naše mišljenje, a da- \nas uvršćujemo ovaj člančić, što nam ga je | prijatelj iz pokrajine poslao : I Kako čujemo brzo će se držati pravaški \sastanak u Dalmaciji. I zbilja bilo bi već \vrijeme da stupimo u redove na obranu | milog nam doma. Ima još u Dalmaciji onih “čeličnih i nepokolebivih pravaša, koji su ostali vijemi svome programu. Danas, kad smo u eri bezglavlja, kad je cijela Dalma- cija u političkom kaosu, koji je stvorila »Hrvatska Stranka« nesretnom riječkom re- zolucijom — danas treba da se svi pravaši stopimo ujedno, nek opet jekne Dalmacijom pravaška davorija. Nama ne treba kojekakvih programa, ko- jekakvih resolucija, mi imamo naš program : | nezavisnost, sloboda i ujedirijenje Hrvatske. |Ma koliko god naši protivnici vikali proti \nama; koliko god se rugali našim idealima, |mi ostajemo nepokolebivi, neuplašivi, jer \radimo čistim namjerama, borimo se za imilu Hrvatsku. AM što rade oni? Oni nas bijede, nava- |ljuju na nas. A za što? S toga što nas ili ne razumiju ili nijesu pravi sinovi svoje do- movine. Ako nas dakle ne razumiju, ako im ne ide u glavu naš program, naš — onda ih je žaliti i nastojati, da spozna- ju istinu i od takovih se možemo čemu su pako Hrvati samo po ime- Inu, a za narod i njegov boljak deveta im | dana iznio »Obzot« pametan predlog, da \briga,"nego jedino gledaju da udovolje svo- se iznesu na javnost uglavci zastupnički na \joj egoističnoj nižoj strani tijela, e onda od Rijeci Senjskoj. Ali odmah skočiše »Novi \tih parasita teško se je osloboditi. List« i »Pokret« proti tomu, da se nema Mi neki kažu: mi se moramo boriti za to uradit, nego da to mora ostat i na da- \svakidanji kruh? Pa dobro. A zar se mi lje tajnom. Zbilja to se nije uradilo do sad, \ostali smrtnici, pitamo nemamo boriti za jer na žalost regbi da Frano Supilo to od- život? Ali, koja razlika izmegju jednih i lučuje. Aličmi pitamo, za što oni drže na- drugih? Oni se bore mnogo puta i na ne: rod? Teličima, da se poslužimo riječnikom \dostojni način, upotrebljavaju i nedopušte- »Novog Lista«? Dopuštamo, i to traži kad- na sredstva, samo da kako god udovolje | god stranačka taktika, da pri poslima stranke \sami sebi, a za druge im nije stalo. Samo i njenim manevrima, gdje može ona imat neka je meni dobro, a drugomu kako bude. štete i koristi, mogu opstojat kakve tajne, i drugi se bore, ali je njihova borba do- ali kad se radi o nečemu, što se tiče cije- stojna pravoga čovjeka. log naroda, o jednom odlučnom koraku u Mnogi priznavaju, da je pravaški program |njegovu životu, tu ne smije biti tajana; tu najbolji, ali da je neizvediv. Stavimo, da su narod ima pravo, da sve kontroliše, da su- svi Hrvati pravaši, da svi jednako žarko djeluje i čak odlučuje, jer se napokon rađi ljube domovinu, onda bi nam sigurno bolje o njegovoj koži. bilo nego sada. To priznaju i naši proti- 3 vnici: ko ne bi želio dobro svome naroda? | Novi profesori y Kamo sreće kad bi se oživotvorio pravaški zagrepskog universiteta.* program ! Ali je, kažu, taj program ne izve- Primamo iz Zagreba : \div, pa nastoje, valjda u dobroj namjeri, Imenovanje Dr. Milera i Dr. Rorauera za kako bi na drugi način pomogli svome na- | univerzitetske profesore dalo je povoda ne- rodu. Dobro je, da ima i takovih, ali ne|kim novinama, da se njim pozabave. Vje- smiju da takovi prevladaju, jer na koncu 'ujemo, da je hrvatske listove pri tom vo- | konca ne bi narod ništa dobio. dila plemenita namjera, biva čast naše naj- Ima ih, koji smatraju pravaški program | više škole; ali za »N. Srbobran« znamo, najboljim, ali ne će da ga Bog zna s ka- da mu nijesu hrvatske kulturne institucije \kovih razloga prigrle. Za što smetaju oni- osobito srcu prirasle, pa zato gdje može i ma, koji već rađe na tome programu ? Za |"€ može, bilo pravedno ili nepravedno — išto ih kleveću ? Kad ne pomažu, neka ni | nastoji ih ponizit pred onim srpskim, a sve ne odmažu. \pod plaštem fazizejske revnosti iz velike Organizujmo se u jaku čvrstu stranku, bratske ljubavi. S toga taj list nije prepustio ni \strnku pravašku. jer je pravaštvo jedina ovu zgodu, a da napadajuć na nove profesore lideja, Ka je duboko uhvatila korjena u ne zatakne se i o naš univerzitet. Pri svrsi našemu narodu; i ona može iz sadašnjega $€ SVOg zučijivog članka pita: »Je li onda | meteža, da izbavi naš mukotrpni narod i čude; sko $ sek ragloge denes na. sagse- \jer nakon tolikih vrludanja »novokursaša« bački universitet svijet s podsmjehom gle- \oni ipak moraju priznati da je u pravaško- |da«? Sve ovo lijepo preštampava od dal- mu načelu spas i budućnost naše domovi- matinskih novina »N. Jedinstvo«, dok je s. »Crv. Hrv.« još tu skoro osvrnula se na \Milera i Rorauera. Pripominjemo ovo u to- Ozvao se -—- ,Narodni list“. liko, da upozorimo naše listove, kako oni, | Čim se ko usudi što zamjerit našim po makar nehotice, indirektno rade proti reci- | slanicima u njihovu radu, ludo je i promi- | pročnosti zagrebačke universitati. Ne stav- slit, da se za njih ne će odmah oglasit nji- ijaju li oni sami austrijskoj vlađi u usta | hov advokat, »Narodni list. To se dogo- odgovor na naše zahtijevanje, da nam do- dilo i članku nam »Naše škole«. U kratko zvole potpuno svršit svoje nauke u Zagrebu : ćemo. Može li se Dalmacija zadovoljit s da je zagrebački universitet puno zaostao trgovačkom i poljodjeskom školom samo za drugim austrijskim radi nesposobnih pro- a u Splitu bez drugih škola i gospodarskih fesora, pa zato da državni interesi ne mogu tečaja? Čemu ne tražiše i za Šibenik i Kor- dopustit recipročnost ? Prem ovo nije istina, čulu kakvu od ovih škola? Bi li bile uspo- jer se Hrvati mogu pred bijelim svijetom stavljene realne gimnazije zemlji od koristi sa ovim zavodom podičit, ipak mi nećemo \kraj drugih 5 gimnazija ili ne? Već su sad moć ništa odgovorit takvomu poniženju, stali nešto udarat na muke apsolvani aka- kad to sama naša štampa viče. \ demičari i gimnaziste, a ako ne svrše svi-| Pregjimo sad na samo imenovanje. Bit jeh osam razreda, nego samo 3-4, teško je će tu pomogao što protekcijonizam i ne- koji od njih sposoban za slobodno zvanje, potizam, ne poričemo, ali se i po austrij- nemoj da pogje na uredništvo »Nar. lista«, skim universitetima susrećemo sasvim često gdje može pisat žučljive retke ili bestija- sa kud i kamo nesposobnijim protekcions- ilitati na obranu svojih zastupnika pozivljuć kinder-ima. Dakako ovim se to ne bi dalo se neprestano na njihove rijeći, gdje može | opravdat. Bit će učinjeno gdje komu i kri- postat i hrvatskim literatom pišuć duboke yo, ne velimo, ali ipak bezobrazno je po- kritike iz talijanske književnosti, u poko- | ricat ovim ljudima svaku spremu i sposo- njoj jednoj smotri i iskazujuć nam svoju pnost. Mi znamo za Milera, da je jedan od mudrost citujuć nam Rafaela Rapagnatu. | poboljih pravnika, zanesen za svoju struku, Poltički kažnjenici. rr a Na 28 marča pukla je u Zagrebu osuda « : g. Većeslavu Wilderu, »Pokretovom« ured-! Mrogugiivat a < S =. niku na 6 mjeseca tamnice, a odnosnom Š ije i listu na gadila jamčevine od 2000 K radi | teško doći do objek svacet. Svakako oni presa preoojetivh vo iam $$ 68, 79, eunusi vic 06 spis 300., i 302. kaznenog zakona. Radilo se 9 | razreda«. Žalosno je dakako, što ova čeljad M DAN YI 2. P. Sok an NERNST NTI ONA POT 1 malo oštrijoj kritici proti vladi i o napada- biva svećenički. Ista je sudbina zatekla još na 14 marča odgovornog urednika socija- lističke »Slobodne Riječi« g. Stjepana Batta radi istih tobožnjih prekršaja, te je on osu- gjen na 8 mjeseca teške tamnice, na koju je kaznu javni tužitelj učinio čak priziv ra- di preblage omjerenosti ! Gdje vladaju redovite, evropske prilike, do ovakovih se kazna ne dolazi ni zbog revolucijskih misli. S naše strane -— i ako su nam stranački protivnici — iskreno š njima ćutimo, jer smo gragjani i ljudi. Bo- jimo se, opstoje li i u Rusiji ovakovi po- litički procesi. Tajne za narod. Sa zanimanjem smo pratili i čekali, što će od toga izaći, kad je pred petnaestak ju (doduše nelijepom) na jedan stalež — |nijesu istodobno i bolji patrijoti. | Kad smo pri ovomu, jedno ne smijemo zaboravit. Za profesora političke ekonomi- je otimao se bio prekolani Juraj Vrbanić i FP. Milobar, poznat kao stručnjak i široj publici po izdanjima u »Matici Hrvatskoj« svoga lijepog djela: »Narodno gospodar- stvo« u 2 sveska. Uprkos tomu izabran je po općem mišljenju manje vrijedni J. Vr- banić. Čemu nije tad ustala naša revna štampa proti protekcijonizmu ? Evo odgo- vara: J. Vrbanić je obzoraš, a Milobar pravaš! — Jedan djak. r e Zakasnilo za ima_javno ži i Vi ima da je bio nječke. delegacije, Magjarima. Pred sastanak da ne dolazi. e jegve sie sa imenovanjem mu. Bilo bi i ovo razbistri. — Ur. Ha i g ti gl: !