Br. 57.

PAM C

U DUBROVNIKU 14. Aprila 1906.

 

surazmjerno; za inozemstvo

 

polugodište.

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i

četvrt
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

 

RIEN MRTATSKA

 

godišnje K 8 — Ko

Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

 

 

 

Uskrsnuo je!

Uskrsnuo je! Ovaj glas žamorio je
po ulicama Jeruzalema otrag dvije hi-
ljade godina i bio preludij uskrsnuća
moralnog intelektualnog, materijalnog
naroda i one moralne reforme, koja se
je imala proizvesti i koja se je zbilja
proizvela.

Preludij onoga morala, koji se je i-
mao pripovijedati, te stvarati jake ka-
raktere, koji bi podizali narode, njih
sokolili na putu mukobornoga života
njihova.

Preludij onoga morala, koji zabacu-
je egoistični utilitarizam, osugjuje kon-
vencionalizam i automiju uma; jer o-
vakov moral može samo da stvori u-
tvare karaktera, izobličene ljude, koji,
dok se drže samo vanjskih konveni-
jencija, njihova nutrnjost valja da bu-
de gnjila.

Preludij onoga morala, koji ne stva-
ra ljude, koji su nezadovoljni sa svim
i svakim, a ističu se samo svojim vi-
sokim Ja, što je najsigurniji simptom
slabosti, obnemoći i smrti naroda.

Preludij onoga morala, koji, dok o-
stavlja netaknutu razliku klasa, oštro
im označuje granice aktivnosti njihove :
višim da pruže ruku nižim, da ih pri-
dižu, nižim da vlast pripoznaju i po-

; >

reludij one reforme, koja je imala
poravnati razmirice i neslogu, ugušiti
egoistične težnje, temperirati netrijeznu
težnju za užitkom, iz koje protiču luk-
sus i pauperizam, poganski kult Vene-
re i prostitucija žene, riješenje braka i
preljuba, telesne i intelektualne boli.

Uskrsnuo je! U ovako uskrsnuće i
mi vjerujemo, ovakovo uskrsnuće mi
želimo hrvatskomu narodu i mi mu se
nadamo.

U koje drugo uskrsnuće mi ne vje-
rujemo. Uskrsnuće, što nam ružičastim
bojama riše i pozitivizam i materijali-
zam i anarhistični-socijalizam može sa-

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

 

retku a koji se više puta

 

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. —
Za zahvale i priopćena plaća se 30 ipara po petit retku. Za oglase 20 para po

pogodbi. —
Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivou Dubrovniku.

tiskaju po Rukopisi se ne vraćaju.

 

 

 

'Potežu za jezik. nas na to razlozi opreza i nepovjerenja pra-
ma kamarilama i peštanskim i bečkim zbog

Naš je rad — nek nam 'se oprosti uobi- izigranja, koje su nam više nego jedan put
čajeno poregjenje — otvorena knjiga. Nju opravile. A principa, da se bez čvrstih ga-
može svak listat i pregledat. Uvijek smo se rancija mora bit s nekim proti nekomu, mo-
\u svakoj prilici/prikazali pravašima iskrenim, gy se držat samo oni, koji su tomu vikli
samostalnim i slobodnim. za cijelog svog javnog rada.

Za to smo, kad se je ta blažena rezolu-/ Na ciničko citovanje našeg hrvatskog po-
\cija uglavila, zabavili Franku, što kao rea- nosa i samopouzdanja, odvraćamo da su to
lan političar (jer je on zbilja takav) nije po-|prvi uvjeti pobjedi, a riječi mogu to bit za
\šao na Rijeku, da tamo iznese svoje misli one, koji takvih atributa ne poznadu.

i predloge, što bi svakako ako i nešto dje- O radu pak molimo neka ne govore, kad
lovalo, da drukčije izgledaju ti zaključci. sy se svojim radom, ako će to bit i neho-
\Čim je stvar bila gotova, mi smo prama tice, češće ogriješili o narod, što se prava-
\njoj bili vrlo blagi. Kad se »Hrv. Pravo« šima ozbiljno predbaciti ne može.

zanijelo u vrlo shvatljivom gnjevu, te okrs-/ Čudno nam je ipak, kako se mogu na-
tilo riječke skupštinare izdajicam i na Dal- zvati denuncijama neki istiniti fakti. U mjes-
maciju onako žestoko napalo, zabolio nas tg jednoga po jednoga pobiti, o jednomu
takav ton. Mi odgovorismo s člankom »Tru- kažu, da im se predbacuje smiješnom na-
li dom«, koji nam je donio samo neugod- ;vumosti a drugoga naprosto prenose iz na-
nosti i štete. I danas za nj žalimo, ne radi geg lista pitajuć nas, jeli ovo dostojno oz-
pomenutih posljedica, nego zato, jer uvri- piljnosti. I ovako je stvar svršena! »C. H.«
jedismo osjetljivo naše banovinske sumiš- misli, da nam je odgovorila, ali se ovako
ljenike i njihove prvake. ne polemizuje, gospodo moja. Ako nemaš

Pa kad je »Crvena Hrvatska« toliko ra- razloga ili ne znaš polemizovat, bolje je
\ doznala, da pogagja koji su to »oni brojni šućet, jer se inače čeljade može lako ugristi
čestiti Hrvati po cijeloj mam otačbini«, mi za jezik. Pa da su barem pametni, to bi
joj velimo, što i ona dobro zna, da su to ; radili.
oni, kojim nije potreba Supilove svjedočbe

nosili meki slavofobski listovi o sadanjem
papi i njegovoj protivštini prama glagoljici.

Zagrebački načelnik.

Konstitutivna je skupština  zagrepskog
gradskog zastupstva bila na 5 aprila. Pod
predsjedanjem banskog savjetnika Štrbca,
kao vladina povjerenika, najprije su se za-
prisegli zastupnici, glasovana je zatim na-
čelniku plata godišnja od 12800 kruna, pa
se prešlo na izbor načelnika. Amruš je do-
bio sve madžaronske glasove (35), a pravaš
Gašparović one svojih sumisleničkih drugo-
va (14). Po izboru Amruš iznio je svoj ko-
munalni program, obećanjem da će uz vla-
dinu potporu zauzet se za procvat grada,
izgradnjom nove bolnice, podignućem me-
dicinskog fakulteta, ustrojenjem električne
centrale, kanalizacijom i t. d.; nadalje obre-
če, da će držat na pameti i gradnje radni-
čkih stanova, a svakomu gragjanu da je u-
vijek slobodan pristup k njemu, te da će
se rado prama mogućnosti udovoljiti svači-
joj pravednoj želji. Lijepe riječi, a Bože daj,
\da ih madžaroni provedu u djela, ali se
bojimo, hoće li to oni uraditi.

Naši preparandiji.

Vrijedni i sposobni učitelji i učiteljice

Doduše u splitskom listu rečeno je to sa-
mo pri potrebi; ali mi uc vjerujemo, 2 bi
se izmegju našeg brojnog učiteljstva mogao
dogodit slučaj, da nema za to sposobnih
ljudi, a drugo, što bi i sama vlada mogla
s lakim izgovorom pomanjkanja uvest u
praksu postavljanje srednjoškolskih profe-
sora, a tako zapostavit mnoge vrijedne uči-
telje, izmegju kojih ne znamo zašto se ne
bi mogio "naći sposobnijih i od svojih ko-
lega s apsoivanim akademskim studijem.
Takvijeh je bar slučajeva bilo i ima.

Mi smo mišljenja, da se učiteljska stolica
preparandija mora smatrat nagradom i pri-
znanjem trudu, spremi i talentu. Nada, da
mukotrpni rad pedagoga može donijet lije-
pa ploda, bit će poticalom, da učitelj u ra-
du ne sustane, da se usavršuje u znanju i
zvanju. Pravičnost, a ne kakva protekcija,
mora učitelje promicat. Ona traži dakle, da
tu zasjednu katedre samo oni, koji su i sa-
mi bili pučki učitelji. Sasvim potpisujemo
onu, da se zaslušnim učiteljima sa izvrsnim
\ispitom za gragjanske škole udijeli pripo-
moć, eda usavrše svoje zvanje na kojoj u-
niversitati kao izvanredni slušatelji, kako to
rade i druge pokrajine. Tako bi smo imali
dobrih preparandijskih profesora, a istodo-

Jedno je što »C. H.« boli, što nijesmo mogu narodu pribavit krasnih uspjeha uli- bno savjest ne-bi nikoga morila zbog ja-

patrijotizma ni onih kretinoida, koji ponav- nespretni, da gdje što izlanemo, čim bi se jevajuć u mlada srca s prosvjetom zanos dnog grijeha, da da je spriječio voljna, željna
ljaju glupo njegove riječi. Spomenusmo baš ona mogla proti nama poslužit. Dobro ona za sve ono, što je dobro, lijepo i istinito; i sposobna u napretku.

zato one Hrvate, jer smo znali, da to može zna, kako mi mislimo i osjećamo i koja
komu smetati. Kao što je bio s jedne stra- nam je svrha, a odatle naš oprez. Razumije
ne prešao način pisanja prirodne granice ji nas?

kritike i polemike, te osujećenje štetnih za- Ako smo o ovomu napisali posebni čla-
\ključaka, ni s druge strane nije se htjelo nak, nijesmo to uradili-radi mjesnog kliki-
ostat dužnim, dapače znala su se i povri- nog lista, jer bismo ga mi bili i kratkim
\jedit sveta gragjauska prava. U Zagrebu se odgovorom izmegi“ gradske kronike mogli
galamom ne da pučkoj skupštini zaključit zadovoljit i umirit. Što to ne urađismo uz-
svoj sud o rezoluciji; isto se pokušalo i u rok je, što smo htjeli pred čitatelje iznijet,
Varaždinu pa u Brodu na Savi. Svud zovu kako se s jedne strane polemizuje. Bili bi
u pomoć ti patentovani Hrvati one, koji se oni i još više zanijeli i bili bi i oštriji
smatraju Hrvatsku i njenu slobodu fanto- prama svom običaju, da ne uvigjaju da i-
|mom obijesnika. Zastupniku se Prodanu i, maju krivo.

[Periću ne prepušta slobodna riječ, a sve = Ne vjerujemo pak, da neće i najbedastiji
antirezolucijonaše bijede bečkom kamarilom. čitatelj »Crvene« pitat : Kako to, da ste do
Predzadnja »CG. H.« doduše odbija, — a jučer hvalili Radića a o Franku govorili da
\razumijemo i zašto — da su nas bijedili je u službi Peštinoj, a danas ga vidite u

oni mogu iza materina krila najbolje stva-
rat otadžbenike i ljude. Ali da se uzima o-
vakovih učitelja, potreba je, da budu i oni,
te uzgajaju učiteljski stalež, na svom mje-
stu. Ne upuštamo se njih kritikovat, niti ih
onako dosta oštro sudit, kako je to uradio
pisac članka splitske »Slobode« od 4 aprila,
jer koliko znamo, nijesu većinom ni ovi
naši učitelji ženskog preparandija u Dubrov-
niku ni oni muškog preparandija u Arba-
nasima ljudi, da ih možemo slobodno za-
bacit, prem su i tu nerijetki slučaji pro-
itekcijonizma. (I mi bismo rekli, da su ovi
ljudi dobrim dijelom zgodni, kad uzgajaju
ovolik broj vrsnih patrijotskih učiteljskih si-
la. Op. slagara).

Kad smo pri ovom, želimo i mi i stav-

'Nešto o ,,Matici Hrvatskoj“.

Na 3 aprila umro je u Zagrebu umiro-
vljeni veliki župan Julijo Bubanović, čije
(će se ime u narodu vazda osobitim piete-
(tom spominjati kao narodnog dobrotvora.
Svoj imetak od kakvih 50,000 kruna..osta-
vio je za narodne svrhe kao što je Matica,
učenje ruskog jezika, akademija, Družba
istarska i t. d. Utješljiva je činjenica, — i
»Hrvatski Dnevnik« opaža — da se sjetio
društva, koga se sad silno napada i proti
\ komu se najviše radi, t. j. »Matice Hrvatske«
s lijepim zapisom od 18000 K i s preostat-
kom nakon namirenja ostalih zapisa, što će
opet iznašat ne neznatnu svotu.

Ko naime išta prati naše književne prili-

mo da podgrize vitalne snage naroda austrijštinom, nego da su ustali samo pro- onoj bečkoj?

hrvatskoga, te bio on najkrepčiji i ma-
terijalno i moralno nužda bi bila da
omlitavi, oslabi, predade se tugjoj mi-
losti i nemilosti.

Mi vjerujemo u uskrsnuće, koje mo-
že da osvježi narode, da ih potisne
čistu napretku, iz kojega bi kao iz de-
bela hreka udarile mladike neodvisnosti,
slobode, ugleda, materijalnog dobros-
tanja, moralne krepčine, pred kojom i
veći i manji narodi morali bi, htjeli ne
htjeli, strahopočitanjem pokloniti se.

U to ime čestitamo svim našimč itate-
ljima: Sretan Uskrs!

 

PODLISTAK. .
Flečerizam.

Opet jedna tugja riječ ! Molim puriste, da
mi oproste, pa ako im se svidi, proslijede
čitanjem. Dobro je ipak sve znati, kaže na-
ša poslovica. Danas i siromah se i bogat
tuži na sku . Poskupljela je hrana, pa
siromah treba uprav da podao. Američanin
Horac Flečer našao je, kažu i tomu lijeka.
On nauča »jedi malo a žvači mnogo«. Nje-
gova se je nauka u brzo proširila i sad ima
a g pristalica, a čak mnogi američki i
strani liječnici njezini su apostoli. Po raz-
nim američkim univerzitatima, ludnicama i
uzgojnim zavodima učinili su se najboljim
uspjehom pokusi dnevne dijete dvije trećine
ili polovicu manje od obične. Ti su pokusi
dokazali, da je tek. pravi pokazivač potreba

ao iz ego 20, da kad čo-
nema teka, je da pusti na miru
probavne organe.

vorio Flečer u svom djelu : » ni filtar
ida bez a propušta samo hranive
RENEE rai
To je "godine dokazao dr.
anatomije no u

\ti tomu, što se nije zmalo sačuvat dosto-
\janstvo naroda, jer se je proti jednoj akci-
\ji stavila druga, a u ovom slučaju bilo je
\dopušteno po riječkom receptu samo »biti«
proti nečemu, ali raditi nipošto, jer tad pre-
uzimlješ »sramotnu ulogu kojekakovih Ar-

Završili smo.

Rad

Domaći pregled.
Što će bit s glagolicom?

vljamo na srce, da se ova naša dva zavoda ke ili bolje neprilike, a hoće, da bude ne-
urede i reformuju, tako da budu mogli pot- pristran, morat će se zgadit i rastužit, na
puno odgovarat svojim drugovima u dru- što smo spali. Povela se sa strane »mladih«
gim zemljama, a da se učiteljima još povi- ubitačna borba, proti ovoj našoj velikoj kul-
se beriva. Na pamet nam je naime ona, turnoj instituciji. A zašto? Radi mjesta od-
kad su nekoga nadničara pitali, zašto gradi borničkih! Htjeli bi od nje učinit nekoji
lošu megju, kako je odgovio: »Kakva jegja, sinekuru i tiskat produkte, koji nipošto ne

\gusa i Istinovića«.

Ovijeh svetaca biva o Uskrsu — kako takva megja«, jer je bio slabo plaćen i hra- odgovaraju Matičinu zadatku. Ne velimo ni

Ni drugo ne stoji, da mi kažemo: ne bu-|doniješe neke novine — kongregacija će, njen. Samo po razvitoj patrijotskoj svijesti mi, da je sve staro najbolie, a sve novo zlo,
dimo ni s Bečom ni s Peštom, što oni ho- pred koju to spada, riješit glagoljsko pita- da se protumačit, da su pučki učitelji uz ali pitamo, je li ovo način, di »mladi« po-

će da navedu u smislu protivnosti. Evo nas nje. Ne znamo, kako je rimska kurija sklo-

onakvu plaću vršili zdušno svoju svetu

stignu svoju svrhu. Samoga Zolu nijčć

i s Bečom i s Peštom samo, ako nam oni na ovoj našoj svetinji. ali je fakat, da su dužnost, jer bi zaista materijalistički ljudi htjeli u akademiju megju besmrtnike, pa
osiguraju ono, na što težimo. Da pak re- svi naši biskupi tu složni, pa su to i po- radili drukčije, biva po onoj nadničarevoj. se zato ipak nije podigao tako proti njoj.

zolucija nije istinsko ogledalo naših težnja, kazali na zadnjoj pokrajinskoj sinodi. Ne

Ni to, nekako ne možemo razumjet, da

Sretni bismo bili, kad bi ovaj spor pre-

o tomu ni njeni pristaše ne dvoume. Što se upuštamo se u nagagjanja, nego čekamo, učitelj može preporučivat, da se na prepa- stao, kad bi se udovoljilo svačijim oprav-
pak ne istrčavamo prama nikomu, nukaju da vidimo, je li sve ovo istina, što su do- | randiju primaju srednjoškolski profesori. danim željama, kad bi »Matica Hrvatska«

bro, ali ovo nije naravni proces, koji se sli- žvačite« ;
jedi, kad se jede. zaokupljeni ili nemirni« ;
Pažljivom upotrebom ove sprave, koju svi koja ne prijaju vašem organizmu« i t. d.
imamo, tek nam može pokazati koliko i ko-
ju hranu treba naše tijelo u svakom času. manje jeđe nego li prije jest običaj, koji je
ako ćemo postignuti savršen ekvilibrij na- u Engleskoj raširen, i pri objedima od mo-
šeg hranjenja prištedivši i energije i novaca. de, da se pri stolu služi tanjur oraha, vru-
U isto doba upravo hranjenje ima i moral. ćih ili studenih, po volji, mjesto mesa. Hra-
mu korist, jer čovjek, koji se hrani više ili nivost je oraha, osobito onih iz Brazila, vi-
manje nego mu je potrebno, naginje na si- ša nego li govedine.
lovite strasti i na pokvarenje. U jednoj ka. U Americi jedna škola i jedan obrtnik,
znioni u Belgiji smanjiše utamnjičenim dnev- koji u svojim radionicama daje posla 50,
ni obrok hrane i narediše im da žvaču mno- radnika obih spolova, pozvaše Flečera, da
i ii u njih, počeše im drži konierence, da pouči djake i radni-
ike o sipe dietetičkom sistemu.
Mnogo žvakati, da se bolje probavi, osim Isak F.
što u opće koristi organizmu, pomaže da njem svesku 7he World's Work razgovor sa
se sačuvaju zubi. Bolesnicima, koji se lije- | Flečerom. Njemu je 56 godina, zdrava iz-
na  univerzitati gleda. Neumoran je radenik; ustaje u 5 sati
Harward Cambridge u Massachusetts dijele iz jutra i radi na svom pisaćem stolu naj:
ove štampane naputke Horaca Flečera. \veći dio dana. Pored ostalog Fleče

r mu je
Jedite samo, kad vam to uprav traži vaš tek, koji rekao : »Svaki je sve chauffeur svog ti-
se zadovoljiti i samim kruhom i maslom. jela; prva je stvar, da uredi hranjenje, ili
vačite tvrdu hranu, dok je rastopite i na način, sadržine, koje daju siroj

j i

1 retanja.
ta lice i kušajte sva pića; samo vodu | Odviše je štetnije nego

snagu

 

 

 

i
i

i
i
M
li

\mena gospogja mnogo predrasuda, te se

\prohtjede, da navjesti što nevjerojatno kao
zakon, e da kuša, koliko se može usmjeli-
ti, a da joi se podanici ne opru. Uvijek bi
joj uspjelo, da ondje, gdje je njezinom ha-
\rakteru škodno, dade maha podloj zlobnosti.

Mišljaše jednom, da li ima baš*nešto ta-
ko nevjerojatno, što ne bi mogla da izvede
\u svome carstvu. Takovu je već hudu mi-
\sao mislila, kako bi se u pokladno vrijeme

\moglo iznaći moždani iz srdaca mladih lju-|

(di. Ali je sve to ne zadovolji. Tada d

brže k carici puste, — »Ja poznam vaše
najskrovitije vladarske želje, o milostiva kra-
(eee — tako poče. »Došao sam, da Vam
Idadem neki savjet. Razglasite po Vašem
\carstvu ovaj zakon; »U mojoj sam mate-
\rinskoj brizi neprestano na to mislila, kako

ću ignuti u kulturi moje ljubljene po-
anka Te hoću i naregju e a

go li malo, jer se 0- ki promisli o svom plemenu i izjavu done- __ Mjesto,
vomu | doskoči i jer tijelo ima u sebi se. Budući da ja ljubim se očnu | zovani svijet; vri

 

»Ne jegjite ništa, kad ste ozbiljno [ra oko prosvjete, koja pospješuje blagosta- nim pečatom; 2.) Tko ustvrdi, da od ljud-

»Ne jegjite jela, nje njenih podanika. Ali na žalost gaji ot- skih roditelja potiče, taj će biti smješten u
m u« g razred nenaobraženih; 3.) A tko prizna da ,
Jedna druga posljedica nastojanja da se katkad dade u rijetke hire. Gdjegod joj se svoj opstanak ima zahvaliti razvoju, taj će

biti podignut na kulturu plemića«.

Dok vračar govoraše, carica prevrćaše o-
čima tamo i amo. Ali se najednom razve-
seli njezino Veličanstvo. Napokon reče oso-
bitim ponosom: »Gosp. vračaru, Vi ste ne-
procjenivi! Vaša je koljevka u Ulkaliji, o-
toku u velikom besmislenom oceanu, koji
leži na 333 meridijanu zapadne dužine od
naše državne luđe kuće«,

Zakon se razglasi; izborne reforme bija-
hu nmajstrožije izvedene. Malo ih je, koje

Marcosson objelođanio je u zad- neki glasoviti vračar, koji zamoli, da ga to stiže prva kazna. Dosta je onih, koje uvr-

\stiše u red nenaobraženih. Onima, koji od-
ovoriše tako, da ih se moglo krivo razum-
' ljeti, se se kaznom pa Koliko je
nebeskih zvijezda i morskih valova, toliko
je onih, koji u oduševljenom uvjerenju po-
Itvrdiše, da samo razvoju imaju da zahvale
\svoj opstanak, te ih uzdigoše na naobra-
žene plemiće.
je se ovo dogagja, jest obra-
i

M jeme zadnje -
Ne uzimljite fo: kad ste jeni; | spremljeno, na što može računati čekajući zjenicu, to nek je svakomu slobodan i na. Kraljica se zove javno mn ; vračar
žetejei 2 dok vam dogje tek, prije će vam iš- dok s potrebno opskrbljenje. Ipak, svak Ali nek se sA odluči i gra ma \ duh o oč Čir ii ia al-
Slijedite ova četiri pravila, pa ćete imati dobro bi imao da sebi potraži, koja hrana bolje je: Ili nek kaže, da potiče od ljudskih ro- ternativa : Stvorenje ili razvijanje.
zdravlje u opće i zdrave zube. prija n m organizmu. ti se jedna ditelja; no tada mora prešutjeti, da se je e ES I 0:
Čudna je činjenica, ali sasvim značajna pepe. oo ji je ali umjereno. razvijao, ili nek kaže, da je nastao uslijed Po propisu.
i koja je, kako veliko pov na- šovjek ne će izmisliti ? svoja; no mora, predjel, da od išta oi rt tegt
uje Flečer u Americi, . vaki svoje mišljenje nek
g STVORENJE ill RAZVIJANJE. Mi registar. sboone sa odred: (le lan Kar)