vjerujem u slobodu ljudske volje, koja pra- ma jačim ili slabijim motivima može se ili ta- mo ili amo okrenuti. Ja radim prama svo- jim načelima i uvjerenju i u tomu sam do- sljedan. A vi niti ste dosljedni, niti prama načelima, što ih propovijedate, radite. Vi, g. K. koji učite taj nužni zakon evo- \ lucije, stojite pred alternativom, ispred koje nemožete pobjeći. Stojite pred krutom dilemom, od koje je- dan kraj morate prihvatiti, pa koji god kraj vi prihvatili, izaći će vam ovo od dvoje: ili da ste parasit, koji sisa radničku krv, a ništa mu ne pomaže; ili da ste varalica radnika. Htio bih se blaže izraziti, ali me na to go- ni logika. Ja logiku nijesam stvorio, pa je ne mogu niti uništiti. Vi, g. K. ili vjerujete u taj nuždni zakon evolucije ili ne vjerujete; ili ga smatrate is- tinom ili ga ne smatrate. Ako vjerujete u nj i njega istinom držite, zašto vi izdajete socijalistični list, koji se uzdržaje radničkim znojem, a od koga radniku nikakove ko- risti nemože doći? Zašto vi na troškove rad- nika putujete, kad to vaše putovanje ne mo- že im donijeti nikakove koristi, jer pred nu- žnim zakonom evolucije, koji vi učite, ono mora da bude, što ima biti, a vi s vašim putovanjem nemožete to ni pospješiti ni za- priječiti? Vi, ako vjerujete u nužni zakon evolucije, vi znate da mu vašim konferen- cijama, vašim putovanjima ne možete po- moći, al ipak primate platu i za vaše pu- tovanje i konferencije i za uregjivanje va- šega socijalističnoga lista. Ne znači li ovo biti pravi parasit, sisati naime krv, živjeti tugjom mukom, a drugomu ništa ne ko- ristiti ? Ako pak ne vjerujete u taj nužni zakon evolucije, tada ste varalica, jer kažete rad- niku nešto, o čemu ste uvjereni, da nije istina. Ovo je alternativa pred kojom stojite. Što god od ovo dvoje odaberete, ne smi- jete pred radnike stupiti, pa im kazati, da radite za njihovo dobro, jer niti misli do- bro niti koristi radniku ko mu sisa ono ma- lo novčića njegova rada, ili ga hoće da za- vede i zavara. Shvaća se lako, gospodo, zašto se za- stupnici socijalne demokracije, pa i ne bili o tomu uvjereni hvaćaju tog nužnog zako- na evolucije. I evo, gospodo, zašto. Kada su god. 1893. u Brlinskom parlamentu bili zapitani zastupnici socijalne demokracije, da jasnije izjave i oštrije podasteru svoj program, raspored toga budućega socijalis. društva, uregjenje rada, dijeljenje i traćenje proizvoda, nijesu znali što da odgovore kon- kretna, nego su se ogradili prama ovim u- pitima »evolucijom« na ime da će to sve sama evolucija urediti. To je posve lago- dan, ali apsurđan pribijeg. Ako taj nužni zakon evolucije postoji, morao je postojati i otrag dvije hiljade go- dina; a kroz dvije hiljade godina morao bi bar koji korak koraknuti naprijed, donekle poravnati put utopijama socijalne demokra- cije. Nu što nam izbija iz povjesti? Eno vam razlika klasa — koju hoće da socijal- na demokracija poravna — kao što je otrag dvije hiljade godina postojala, tako vam u glavnomu i sada postoji. Eno vam privatne imovine, koju socijalna demokracija hoće da ukine; kao što je otrag dvije hiljade godi- na opstojala i sada postoji. Eno vam vlas- ti i t. d. Pa ako nije kroz dvije hiljade go- dina ta evolucija ni koraka naprijed pošla prama željama socijalne demokracije, kako socijalna demokracija smije kazati: to će sve evolucija sama urediti ? Ne znači li ovo, gospodo, sve jedno što i kazati : nama je zadaća samo rušiti, a ko će potla graditi, nas briga nije? Lični momenat. Vi g. K., prekosinoć bistro ste apostro- firali, da ja ne smijem govoriti o ljubavi — upotrijebili ste riječ: vi, htijuć tim označiti klasu na koju spadam, ali ne znam, da li redovničku ili svećensku ili kršćansko-soci- jalno-đemokratsku — jer dosljedno tu krš- ćansku ljubav ne prakticiram. Pošto ja ne odgovaram za ničigova dje- ru zaključili, da sama socijalna demok ja može pomoći radniku, dosljedno riješiti socijalno pitanje. Ovo je bila naprosto va- ša tvrdnja, koja je morala biti potkrijeplje- na dokazima. Jer onaj, koji što tvrdi, va- lja da dokaže. Vi niti ste donijeli kakova dokaza, niti ste kazali kako bi ta socijalna demokracija riješila socijalno pitanje, do- sljedno pomogla i radniku i težaku, a ne oštetila ili upropastila trgovca, industrijalca. mjesta zanijekao. žem, premda je na Vas spadalo, da Vi pri- je dokažete da socijalna demokracija može sama riješiti pitanje, jer publika pa i ja i- mali smo uvijek pravo kazati Vam: vam to ne vjerujemo, dokle nam se to ne dokaže«. Pitali ste od mene dokaze, a potla mi ne bila dozvoljena riječ! g. K., nego za onu naročito pupliku, koja |vas je preksinoć slušala, a vi ste je htjeli \da vašim frazama zavedete. Jer mi je stalo | Ja vam ovdje pred cijelom puplikom na- \do istine, do dobrostanja, do poboljšanja | glašujem : vi kada govorite u ime socijalne pravog onoga stanja, u kojemu sam se i ja| demokracije ne smijete ni izvrtati ni mije- rodio, rastao te znam kako je tvrd kruh, njati njene tendencije, jer to znači varati koji se žuljevima dobiva, a kako je težak pupliku. | život, kada i uz žuljeve kruha nedostaje. Žao mi je, da se radnik zavagja, ne namje- , demokracija, da se uvidi može li ona soci- rom da mu se koristi, nego da ga se izra- bi u druge svrhe, pa' kada radnik ne bude im više trebovao, da ga se kao istiještenu limonovu koru vrgne na gomilu. Kristan prekosinoć, da socijalna demokra- cija može tako zvano socijalno pitanje rije- šiti, dosljedno i vama pomoći. nije dokazao. Lako je bombastim riječima deklamovati, podrugljivim frazama drugoga obasipati, ali kada se radi hladnim umom iz principa izvagjati zaglavke, iz sađašnjo- sti u budućnost gledati, tada se krila lome i frazama i riječima, i one poput sapunače časovito zrakom lete, dok se rasprsnu. sve protivno dokazati. Samo molim, saslu- šajte me sve do kraja ustrpljivo. Meni ne ; ; ši treba ni pljeskanja ni zviždanja, jer too MINA e rimi >O oragrpvio Bas pljeskanje ne čini da jedno mnijenje bude istinito, dobro, korisno; tako i zvižđanje i buka ne može činiti da istina postane ne- istinom. Meni treba samo vaš zdrav razum, koji Bogu hvala, svi imađete, čist i ne za- maglen nikakovom presudom, koji će tada samo moći dobro omjeriti i rasuditi, gdje je krivo, a gdje je pravo; gdje je istina, a gdje neistina; gdje dobro, a gdje li zlo. Ko će riješiti socijalno pitanje. kracija može socijalno pitanje riješiti. Nu, pitam; kako, kojim srestvima? Vi ste na- prosto kazali govoreći o socijalnoj demo- kraciji, da je to jedno »organizovano druš- tvo i uregjeno«. Ovakova maglovita defini- cija dosta je sumnjiva. a krijete i ne dopustite da vaše utopije u svo- joj golotinji ne isplutaju na površinu, tim od sebe odbijete vaše pristaše i ostanete sami kao rak na oseki. vano društvo! Mogu biti sto, hiljadu, deset hiljada ljudi organizovani i dobro organi- zovani, ali prama različitim svrhama i sa različitim sredstvima. Mogu biti organizova- ni da n. p. promaknu književnost, umjet- nost, trgovinu; pa mogu biti organizovani da orobe koju palaču ili da čine dinamita- ma prsnuti u zrak jedan grad. Ovo su sve društva koja se moraju zvati organizovana, ali dok im se ne označi svrha i sredstva, kojim hoće da tu svrhu poluče, naprosto kazati »organizovano društvo« ništa, jer nam takovo ostaje nepoznato, uz koje — ko zdravo misli — ne bi smio slje- pački prionuti. nije različita od taktike drugih apoštola »so- cijalne demokracije«, koji se drže devize : »šutjeti, gdje vidiš da će ti govor štetovati, vrijedi zlata«. Dosta je čitati »Vorwdrts«, glavni organ socijalne demokracije u Nje- mačkoj, koji kada je pritisnut uza zid, iz- motava se, uvija se kao jegulja, pa ne zna- jući šta solidna odgovoriti izbacuje svu si- lu uvrjeda na one, koji mu upite postav- ljaju, nazivljući ih: dogmatičnim tikvicama, neznal kovidnim i drugim sličnim epitetima. _—_ PRAVA GRVENA HRVATSKA Soc. demokracija i soc. pitanje. Vi ste, g. K., prekosinoć u svomu govo- raci- Tu puku ašu Vagserciju ja sam vam s Vi ste me potla pitali, da vam ja doka- »Mi Evo Vam večeras dokaza, ali ne za Vas Sto hoće soc. demokracija ? Glavna sredstva njihove socijalne reforme ili bolje socijalnog uništenja jesu: 1. izjedna- čenje klasa; 2. Ukinuće vlasti ili kako se Vi izražujete g. K., moderne države. 3. Uki- nuće privatne imovine, što se odnosi na produktivna sredstva: zemlje, kuće, tvor- nice i sve drugo što proizvagja, pripušta- jući samo privatnicima vlasništvo porabe o- nih stvari, što im samo treba za uzdržava- i nje života. Evo ovo su glavne — a da i ne govo- rim o drugim — i temeljne tačke, u kojim se sudaraju sve socijalističke sekte, pod kojom god bojom one nam se kazale. Razila- ze se samo u suživanju ili raširivanju ovih tačaka, u načinu kako da se realizovaju. Ja znam, g. K., da ste vi u večerašnjemu govoru poslužili se onim principom, što sam vam ga prije kazao: »valja se prikri- ti i šutjeti, gdje bi ti mogao razgovjetan govor naškoditi», te ste govorili o razlici klasa tako, kao da im pridržite cijeli njihov integritet. Ali ako se hoćete vi ukriti, ja ću Radnici! Nije istina, što vam je kazao g. On vam je to naprosto kazao, ali vam Što Vam g. K., nije dokazao, ja ću vam G. K., Vi, ste kazali da socijalna demo- Ovakova definicija za nas ne znači ništa, za vas može samo značiti tio, da se u- Socijalna je dakle demokracija organizo- ne znači Inače g. K., vaša taktika u ovomu poslu icama, nesposobnim da misle, krat- hoće partialni, | riformisti formi i da nadomjestimo jednakost u sva- kracija ne misli dirati u stvari, koje se po- tratu ili u porabu stvari, dosljedni, da će socijalna demokracija iti pojedincu porabu stvari. Ovo je baš upravo tako, kao što se prak- ticira kod crkvenih redova: pojedini člano- vi ne mogu posjedovati, nego samo im je (dozvoljena poraba stvari, koje im trebuju za uzdržavanje živola. — vas otkriti. Vi dakle, g. K.. htjeli biste utjerati cijeli svijet u jedan kloštar. To je preveć! Mi- slim, da ne bi imao svak za to zvanja, a naj manje pak Vi. jer ste se večeras nekom indinjacijom oborili na kloštar, riječima, što ste na svrhu govora izrekli, da Vam se ne smije kratiti reći, što Vam leži na srcu, ako se neće cijeli svijet pretvoriti u jedan kloštar. Vi ste preksinoć kazali, što Vam je leža- o na srcu i nije Vam niko to zapriječio, pa ipak večeras hoćete da Vašom teorijom »o porabi stvari« pretvorite cijeli svijet u je- dan kloštar !! Sada se vraćam na neprekinuti govor. Socijalna demokracija dakako ne misli dirati u stvari, što su se potratile, jer te stvari više niti ne postoju, pa u njih i ne može dirati, niti misli dirati u samu porabu stvari, koje su nužne za život, jer bi tre- bovalo tada, da začepi svakomu usta i stavi ga u salamuru, da se ne usmrdi; ali misli dirati u privatnu imovinu, koja se sastoji u stvarima produktivnim, što je prava imovina. Ugalni kamen svih socijalističnih sekta jest ukinuće privatne imovine, koja obuhva- ta sva sredstva produkcije : zemlje, tvornice, kuće, rudnike i t. d. premda se sve sekte Ja ću ovdje iznijeti, što hoće socijalna | jalno pitanje riješiti. to hoće socijalna demokracija nije tajna. Imađemo njen program Gothe, program Erfurt-a, Heinfeld-a, Beča; imademo djela kolovogja socijalne demokracije, Bebela, Liebknecht-a, Engels-a i drugih; imađemo protokole govora, što su socijalisti držali u Reichstag-u i u drugim parlamentima; ima- demo organe socijalne demokracije, njene emisare, koji i ako u nekim prilikama i pred nekom puplikom kriju ono, što hoće, kat- kad im se otkriju njihove želje, njihovi smjerovi. Izjednačenje klasa. Eno vam što govore dva korifeja soci- jalizma Marks i Engels. Prvi govori: jedna- kost, kojoj teže socijalisti, jest ukinuti svaku razliku klasa«. A drugi: »Pravi smisao t utamanjenje klasa. (Diihring, Umwalzung der Wissenschaift. s. 96.) Program dan u Gotha-i govori: »jednakost se sastoji u to- mu, da se ukinu nejednakosti socijalne i političke. Bebel (Die Frau), Stern (Thesen iiber den Socialismus. s. 19.) hoće apsolutnu jednakost. Liebknecht u svomu govoru o Erfurtskom programu patetično govori: »O- naj dan, kada mi pobijedimo, neće drugo ostati osim samog humaniteta, članovi posve jednaki . . . . ljudi imaju biti slo- bodni i jednaki, niti gospoda niti robovi, samo drugovi i drugarice, samo braća i sestre. (Protokoll des Parteitages in Erfurt. s. 340). Isti Liebknecht u nekom socijalistič- nom skupu izrazi se: »Mi hoćemo da uki- nemo vlast, ma u kojoj mu drago bila ona kom pogledu ne samo izmegju ljudi, nego izmegju žena« (Vorwarts, 1892, br. 12). Ovdje se ne govori o političkoj jednakosti, o jednakosti naime svih pred zakonom, jer ta jednakost u naprednim državama već postoji, nego je riječ o efektivnoj i pot- punoj jednakosti svih i u svemu. Valja da nestanu razlike, što ih svak u naravi nosi. To je očito vidi iz njihovih programa, +. gdje se govori o jednakosti bez razlike spola; ne sudaraju, na koga bi imala proći ami- nistracija te imovine. »Vorwarts«, glavni organ socijalne de- mokracije već je od g. 1891. ovako pisao : »Ne pada nam niti na kraj pameti da po- dupremo želje i težnje seljaka, koji hoće da podrži privatnu imovinu nepokretnina i zemalja. Žetva ne pripada seljaku, nego svim ljudima. Nikomu se ne može pripoz- nati privatna imovina nepokretnina. »Sachsische Arbeiter-Zeitung« piše god. 1890.: »Mi navještujemo rat ne samo ve- likim kapitalima, nego i najmanjoj seljač- koj kući«. Na kongresu u Breslaviji g. 1895. Fischer je govorio: »Socijalna demokracija moći će k sebi privući seljaka, kada ga bude lišila privatne imovine, i kada on bude bankrotirao«. Engels u maju iste godine govori: ,Ka- pital vrši sveto djelo, kada uništuje o- manje poduzetnike“. Organ socijalne demokracije u Anseele izjavljuje: »valja da se oduzme imovina svakomu bez razlike . . . neki žele da se poštedi barem mala imovina, ali mi ispo- vijedamo, da izmegju naših prijatelja, ko- ji poznaju pravu svrhu, na koju smjera- mo, znađu, da je ovo pomanjkanje logike i da je ovo čisto elektivna manovra. Liebknecht u svoju djelu »Wass die So- cialdemokraten sind und wass sie wollen« piše: »Socijalna demokracija hoće ukinuće klasa i imovine za svakoga, za svakoga jednak odgoj, potpunu jednakost - političku i socijalnu svih i u svemu, izjednačenje žene sa čovjekom« (str. 19). Glede države socijalna demokracija misli ono, kako što ste se i vi, g. K., izrazili u pro- šlom govoru. Kada se uvede kolektivistično vlasništvo, država je sa svojom vlasti legi- slativnom, sudnom i prisilnom suvišna; jer je ova vlast stvorena samo, da na uzdi dr- ži siromašad i potlačene (Bebel. Die Frau. s. 396. Reichstagsrede vom 3 Feb. 1893). Ovim je dosta jasno kazano, što misli socijalna demokracija, glede triju tačaka, što m gore naveo: izjednačenje društvenih klasa, ukinuće privatne imovine produktivnih to se izvagja odatle, što socijalna demo-. kracija pripisuje postojeće razlike samomu odgoju. (Bebel. Die Frau. s. 336). Ovoliko | glede izjednačenja klasa. Privatna imovina. Vi, g. K., večeras ste rekli: socijalna de.| mokracija ne misli dirati u privatnu imo- vinu«, pa ste na to dodali, »fjer privatna imovina nije što se posjeduje, nego samo potrati«. Kako je ovo tendecijozno rečeno, dosta je imati dva zrna u glavi soli, da se shvati. Dakle, g. K., po vašoj teoriji, da ja stu- pim pred Vas u kafanu, gdje pijete pivu, pa da Vam hoću oduzeti onu čašu pive, što ste već popili, to bi bilo dirati u vašu imovinu; ali da Vam se dotaknem džepa, te vam odnesem ono novaca, što vam sada ne treba, nego vam treba za sutra i preko- sutra, to ne bi bilo dirati u Vašu imovinu, | jer nije imovina, što se posjeduje, nego što se potrati!! Valja se roditi u socijali- stičnom svijetu, da se ovakove stvari mogu progutati. Molim ovdje za jednu digresiju. Vi, g. K., obećavate da socijalna demo-|voga soci sredstava, ukinuće vlade sa judicijalnom, legislativnom i koercitivnom vlasti. Jednakost i odgoj. Radnici! rekao sam vam gore da nije i- stina, što vam obećiva g. K., da sama so- cijalna demokracija može riješiti socijalno pitanje i radniku, seljaku, siromahu pomoći. Ko se služi takovim sredstvima, koja smije- raju da promijene nužne zakone, što ih ljudska narav u sebi nosi, taj ne samo da neće riješiti socijalno pitanje, nego će gau gore preokrenuti. . A tako hoće da radi socijalna demokra- cija. S hoće — kako ste čuli — izravnanje društvenih klasa, tako da svak bude za sve, a sve za svakoga. Je li to moguće? Ako nije moguće, kako ona smije obećavati o- naj blaženi i ružičasti raj, koji bi imao na- kon toga slijediti? čak mogućnije izmegju socijalnih sadašnjosti. Ali se tu vidi obrat- no: svegi su sve niti se oni s kiri misle zamijeniti; dapače ne do- zvoljavaju svojim gospogjama (da se mije- šaju u socijalistične poslove« Ne pita se jake inteligencije da se shva- ti, ko bi htio, da svi ljudi u svemu ravni budu i u proizvagjaeju svakoga rada i u obnašanju svake časti, valjalo bi da ovu narav uništi, a da drugu stvori. Kakvi se ljudi sada na svijet ragjaju ni- jesu jednaki ni u fizičnim ni intelektualnim ni moralnim svojstvima. Ovaj fakat, što se sada opaža, opažao se je od kada je svijeta, zato ne može a da ne bude to neki univerzalni i nužni zakon, koji se ne dade mijenjati. Odatle je ona gradacija inteligenaca, raznolikost zanima- nja, što se u pojedinim opaža, razlika spo- sobnosti u nekim za jednu, u drugim za drugu stvar. Ovo sve na svijetu sačinja ne- ki sklad, kao u kakvoj mašini, gdje funkci- oniraju manja, viša kolesa, dulje, kraće po- luge, od kojih neke zapremaju glavna, neke opet nuzgredna mjesta; ali svi ti djelovi raznovrsni skupa smjeraju da poluče jednu svrhu, koja samo pojedini djelovi postići ne bi mogli. Neka se u jednoj mašini ma- kne jedan dijel, a namjesti drugi, koji za toga mjesta nije, mašina valja da prestane funkcionirati. Tako vam je i_u društvu. Namjestite jedan individum na mjesto, što za njega nije, ili jer mu fale naravna svojstva, što se za to zahtijevaju, ili mu fa- li odgoj, koji ta svojstva usavršuje, otanju- je; što će se zgoditi? Nastat će pometeja, nered. Nejednakosti, što narav sobom nosi, ne dadu se poravnati. Bebel će nam reći, da će to jednak od- goj poravnati pa čak i razlike izmegju čo- vjeka i žene. Sve će biti za svakoga, a svak za sve. U tomu društvu biti će množina i književnika i radnika i učenjaka, jer će se svak ovim baviti. Bebel u svomu djelu »Die Frau«, koje je ne u dugo vrijeme — koliko je meni poznato — doživjelo 18 jakih izdanja, i to je djelo više nego proročansko djelo za so- cijalnu demokraciju, ovako piše: »Da se svak usposobi za zanate industrijalne, ima- de vremena i na pretek. U velikim indu- strialnim školama provigjenim sa najsavrše- nijom tehnikom moće se i starci i mladi izučiti u svim profesijama kao za šalu. Tu će biti laboratorij fizični, kemični prama zah- tijevima napredka te znanosti, tu će biti ve- liki broj učitelja; pa će se tada vidjeti, ko- liko talenata ubija kapitalistična produkcija (str. 280). Odgoj će dakle učiniti, da svak postane sposoban za sve, da sve bude za svakoga, odgoj će izravnati društvene klase, pa čak ženu čovjekom !! Ne znam zaslužuju li ovakove tvrdnje oz- biljna pobijanja. Upliv odgoja na stvaranje čovjeka, kakav je do sada, takav će i odsele biti. Dosele je odgoj pomagao razvijanja ono- ga sjemena, što je svak u naravi nosio, a nije ga stvarao. Odgoj nije stvorio ni jednoga Newtona ni Boskovića ni Aristotela ni Aleksandra Veli- koga ni Shakspere, jer inače iz istih od- gojnih zavoda morali izaći ili svi geniji ili svi patuljci ili međiokriteti; a tomu se pro- tivi iskustvo. Za to izjednačenje klasa, kako to hoće socijalna demokracija, nije drugo no abe- racija uma, i za takovu je mora svak da krsti, ko zdravo misli, i tako je ja naziv- ljem, tim veće, što ako na um uzmemo, da je neoborivi fakat, koji nam pruža iskustvo, što se čovjek egstenzivno hoće da naobra- zi, tim njegova naobrazba intezivno pada. Ako svratimo svoju pažnju ma društvo, što ćemo tu vidjeti? Vidjet ćemo u sadaš- njemu društvu, gdje nije svak primoran za God. Il. vi, to je | demokrata