vjerujem u slobodu ljudske volje, koja pra-
ma jačim ili slabijim motivima može se ili ta-
mo ili amo okrenuti. Ja radim prama svo-
jim načelima i uvjerenju i u tomu sam do-
sljedan. A vi niti ste dosljedni, niti prama
načelima, što ih propovijedate, radite.

Vi, g. K. koji učite taj nužni zakon evo-
\ lucije, stojite pred alternativom, ispred koje
nemožete pobjeći.

Stojite pred krutom dilemom, od koje je-
dan kraj morate prihvatiti, pa koji god kraj
vi prihvatili, izaći će vam ovo od dvoje: ili
da ste parasit, koji sisa radničku krv, a
ništa mu ne pomaže; ili da ste varalica
radnika.

Htio bih se blaže izraziti, ali me na to go-
ni logika. Ja logiku nijesam stvorio, pa je
ne mogu niti uništiti.

Vi, g. K. ili vjerujete u taj nuždni zakon
evolucije ili ne vjerujete; ili ga smatrate is-
tinom ili ga ne smatrate. Ako vjerujete u
nj i njega istinom držite, zašto vi izdajete
socijalistični list, koji se uzdržaje radničkim
znojem, a od koga radniku nikakove ko-
risti nemože doći? Zašto vi na troškove rad-
nika putujete, kad to vaše putovanje ne mo-
že im donijeti nikakove koristi, jer pred nu-
žnim zakonom evolucije, koji vi učite, ono
mora da bude, što ima biti, a vi s vašim
putovanjem nemožete to ni pospješiti ni za-
priječiti? Vi, ako vjerujete u nužni zakon
evolucije, vi znate da mu vašim konferen-
cijama, vašim putovanjima ne možete po-
moći, al ipak primate platu i za vaše pu-
tovanje i konferencije i za uregjivanje va-
šega socijalističnoga lista. Ne znači li ovo
biti pravi parasit, sisati naime krv, živjeti
tugjom mukom, a drugomu ništa ne ko-
ristiti ?

Ako pak ne vjerujete u taj nužni zakon
evolucije, tada ste varalica, jer kažete rad-
niku nešto, o čemu ste uvjereni, da nije
istina.

Ovo je alternativa pred kojom stojite.

Što god od ovo dvoje odaberete, ne smi-
jete pred radnike stupiti, pa im kazati, da
radite za njihovo dobro, jer niti misli do-
bro niti koristi radniku ko mu sisa ono ma-
lo novčića njegova rada, ili ga hoće da za-
vede i zavara.

 

Shvaća se lako, gospodo, zašto se za-
stupnici socijalne demokracije, pa i ne bili
o tomu uvjereni hvaćaju tog nužnog zako-
na evolucije. I evo, gospodo, zašto. Kada
su god. 1893. u Brlinskom parlamentu bili
zapitani zastupnici socijalne demokracije,
da jasnije izjave i oštrije podasteru svoj
program, raspored toga budućega socijalis.
društva, uregjenje rada, dijeljenje i traćenje
proizvoda, nijesu znali što da odgovore kon-
kretna, nego su se ogradili prama ovim u-
pitima »evolucijom« na ime da će to sve
sama evolucija urediti. To je posve lago-
dan, ali apsurđan pribijeg.

Ako taj nužni zakon evolucije postoji,
morao je postojati i otrag dvije hiljade go-
dina; a kroz dvije hiljade godina morao bi
bar koji korak koraknuti naprijed, donekle
poravnati put utopijama socijalne demokra-
cije. Nu što nam izbija iz povjesti? Eno
vam razlika klasa — koju hoće da socijal-
na demokracija poravna — kao što je otrag
dvije hiljade godina postojala, tako vam u
glavnomu i sada postoji. Eno vam privatne
imovine, koju socijalna demokracija hoće da
ukine; kao što je otrag dvije hiljade godi-
na opstojala i sada postoji. Eno vam vlas-
ti i t. d. Pa ako nije kroz dvije hiljade go-
dina ta evolucija ni koraka naprijed pošla
prama željama socijalne demokracije, kako
socijalna demokracija smije kazati: to će
sve evolucija sama urediti ?

Ne znači li ovo, gospodo, sve jedno što
i kazati : nama je zadaća samo rušiti, a ko
će potla graditi, nas briga nije?

 

Lični momenat.

Vi g. K., prekosinoć bistro ste apostro-
firali, da ja ne smijem govoriti o ljubavi —
upotrijebili ste riječ: vi, htijuć tim označiti
klasu na koju spadam, ali ne znam, da li
redovničku ili svećensku ili kršćansko-soci-
jalno-đemokratsku — jer dosljedno tu krš-
ćansku ljubav ne prakticiram.

Pošto ja ne odgovaram za ničigova dje-

 

 

ru zaključili, da sama socijalna demok
ja može pomoći radniku, dosljedno riješiti
socijalno pitanje. Ovo je bila naprosto va-
ša tvrdnja, koja je morala biti potkrijeplje-
na dokazima. Jer onaj, koji što tvrdi, va-
lja da dokaže. Vi niti ste donijeli kakova
dokaza, niti ste kazali kako bi ta socijalna
demokracija riješila socijalno pitanje, do-
sljedno pomogla i radniku i težaku, a ne
oštetila ili upropastila trgovca, industrijalca.

mjesta zanijekao.

žem, premda je na Vas spadalo, da Vi pri-
je dokažete da socijalna demokracija može
sama riješiti pitanje, jer publika pa i ja i-
mali smo uvijek pravo kazati Vam:
vam to ne vjerujemo, dokle nam se to ne
dokaže«. Pitali ste od mene dokaze, a potla
mi ne bila dozvoljena riječ!

g. K., nego za onu naročito pupliku, koja
|vas je preksinoć slušala, a vi ste je htjeli
\da vašim frazama zavedete. Jer mi je stalo | Ja vam ovdje pred cijelom puplikom na-
\do istine, do dobrostanja, do poboljšanja | glašujem : vi kada govorite u ime socijalne
pravog onoga stanja, u kojemu sam se i ja| demokracije ne smijete ni izvrtati ni mije-
rodio, rastao te znam kako je tvrd kruh, njati njene tendencije, jer to znači varati
koji se žuljevima dobiva, a kako je težak pupliku. |
život, kada i uz žuljeve kruha nedostaje.
Žao mi je, da se radnik zavagja, ne namje- , demokracija, da se uvidi može li ona soci-
rom da mu se koristi, nego da ga se izra-
bi u druge svrhe, pa' kada radnik ne bude
im više trebovao, da ga se kao istiještenu
limonovu koru vrgne na gomilu.

Kristan prekosinoć, da socijalna demokra-
cija može tako zvano socijalno pitanje rije-
šiti, dosljedno i vama pomoći.

nije dokazao. Lako je bombastim riječima
deklamovati, podrugljivim frazama drugoga
obasipati, ali kada se radi hladnim umom
iz principa izvagjati zaglavke, iz sađašnjo-
sti u budućnost gledati, tada se krila lome
i frazama i riječima, i one poput sapunače
časovito zrakom lete, dok se rasprsnu.

sve protivno dokazati. Samo molim, saslu-
šajte me sve do kraja ustrpljivo. Meni ne ; ; ši
treba ni pljeskanja ni zviždanja, jer too MINA e rimi >O oragrpvio Bas
pljeskanje ne čini da jedno mnijenje bude
istinito, dobro, korisno; tako i zvižđanje i
buka ne može činiti da istina postane ne-
istinom. Meni treba samo vaš zdrav razum,
koji Bogu hvala, svi imađete, čist i ne za-
maglen nikakovom presudom, koji će tada
samo moći dobro omjeriti i rasuditi, gdje
je krivo, a gdje je pravo; gdje je istina, a
gdje neistina; gdje dobro, a gdje li zlo.

Ko će riješiti socijalno pitanje.

kracija može socijalno pitanje riješiti. Nu,
pitam; kako, kojim srestvima? Vi ste na-
prosto kazali govoreći o socijalnoj demo-
kraciji, da je to jedno »organizovano druš-
tvo i uregjeno«. Ovakova maglovita defini-
cija dosta je sumnjiva.

a
krijete i ne dopustite da vaše utopije u svo-
joj golotinji ne isplutaju na površinu, tim od
sebe odbijete vaše pristaše i ostanete sami
kao rak na oseki.

vano društvo! Mogu biti sto, hiljadu, deset
hiljada ljudi organizovani i dobro organi-
zovani, ali prama različitim svrhama i sa
različitim sredstvima. Mogu biti organizova-
ni da n. p. promaknu književnost, umjet-
nost, trgovinu; pa mogu biti organizovani
da orobe koju palaču ili da čine dinamita-
ma prsnuti u zrak jedan grad. Ovo su sve
društva koja se moraju zvati organizovana,
ali dok im se ne označi svrha i sredstva,
kojim hoće da tu svrhu poluče, naprosto
kazati »organizovano društvo«
ništa, jer nam takovo ostaje nepoznato, uz
koje — ko zdravo misli — ne bi smio slje-
pački prionuti.

nije različita od taktike drugih apoštola »so-
cijalne demokracije«, koji se drže devize :
»šutjeti, gdje vidiš da će ti govor štetovati,
vrijedi zlata«. Dosta je čitati »Vorwdrts«,
glavni organ socijalne demokracije u Nje-
mačkoj, koji kada je pritisnut uza zid, iz-
motava se, uvija se kao jegulja, pa ne zna-
jući šta solidna odgovoriti izbacuje svu si-
lu uvrjeda na one, koji mu upite postav-
ljaju, nazivljući ih: dogmatičnim tikvicama,
neznal

kovidnim i drugim sličnim epitetima.

_—_ PRAVA GRVENA HRVATSKA

Soc. demokracija i soc. pitanje.

Vi ste, g. K., prekosinoć u svomu govo-
raci-

Tu puku ašu Vagserciju ja sam vam s

Vi ste me potla pitali, da vam ja doka-

»Mi

Evo Vam večeras dokaza, ali ne za Vas

Sto hoće soc. demokracija ?

Glavna sredstva njihove socijalne reforme
ili bolje socijalnog uništenja jesu: 1. izjedna-
čenje klasa; 2. Ukinuće vlasti ili kako se Vi
izražujete g. K., moderne države. 3. Uki-
nuće privatne imovine, što se odnosi na
produktivna sredstva: zemlje, kuće, tvor-
nice i sve drugo što proizvagja, pripušta-
jući samo privatnicima vlasništvo porabe o-

nih stvari, što im samo treba za uzdržava- i

nje života.
Evo ovo su glavne — a da i ne govo-
rim o drugim — i temeljne tačke, u kojim

se sudaraju sve socijalističke sekte, pod
kojom god bojom one nam se kazale. Razila-
ze se samo u suživanju ili raširivanju ovih
tačaka, u načinu kako da se realizovaju.
Ja znam, g. K., da ste vi u večerašnjemu
govoru poslužili se onim principom, što
sam vam ga prije kazao: »valja se prikri-
ti i šutjeti, gdje bi ti mogao razgovjetan
govor naškoditi», te ste govorili o razlici
klasa tako, kao da im pridržite cijeli njihov
integritet. Ali ako se hoćete vi ukriti, ja ću

 

Radnici! Nije istina, što vam je kazao g.

On vam je to naprosto kazao, ali vam

Što Vam g. K., nije dokazao, ja ću vam

G. K., Vi, ste kazali da socijalna demo-

Ovakova definicija za nas ne znači ništa,
za vas može samo značiti tio, da se u-

Socijalna je dakle demokracija organizo-

ne znači

Inače g. K., vaša taktika u ovomu poslu

icama, nesposobnim da misle, krat-

hoće

partialni, |
riformisti

 

formi i da nadomjestimo jednakost u sva-

kracija ne misli dirati u stvari, koje se po-
tratu ili u porabu stvari, dosljedni, da će
socijalna demokracija iti pojedincu
porabu stvari.

Ovo je baš upravo tako, kao što se prak-
ticira kod crkvenih redova: pojedini člano-
vi ne mogu posjedovati, nego samo im je
(dozvoljena poraba stvari, koje im trebuju
za uzdržavanje živola. —

vas otkriti.

Vi dakle, g. K.. htjeli biste utjerati cijeli
svijet u jedan kloštar. To je preveć! Mi-
slim, da ne bi imao svak za to zvanja, a
naj manje pak Vi. jer ste se večeras nekom
indinjacijom oborili na kloštar, riječima, što
ste na svrhu govora izrekli, da Vam se ne
smije kratiti reći, što Vam leži na srcu,
ako se neće cijeli svijet pretvoriti u jedan
kloštar.

Vi ste preksinoć kazali, što Vam je leža-
o na srcu i nije Vam niko to zapriječio,
pa ipak večeras hoćete da Vašom teorijom »o
porabi stvari« pretvorite cijeli svijet u je-
dan kloštar !!

Sada se vraćam na neprekinuti govor.

Socijalna demokracija dakako ne misli
dirati u stvari, što su se potratile, jer te
stvari više niti ne postoju, pa u njih i ne
može dirati, niti misli dirati u samu porabu
stvari, koje su nužne za život, jer bi tre-
bovalo tada, da začepi svakomu usta i stavi
ga u salamuru, da se ne usmrdi; ali misli
dirati u privatnu imovinu, koja se sastoji u
stvarima produktivnim, što je prava imovina.

Ugalni kamen svih socijalističnih sekta
jest ukinuće privatne imovine, koja obuhva-
ta sva sredstva produkcije : zemlje, tvornice,
kuće, rudnike i t. d. premda se sve sekte

 

Ja ću ovdje iznijeti, što hoće socijalna |

jalno pitanje riješiti.
to hoće socijalna demokracija nije tajna.

Imađemo njen program Gothe, program
Erfurt-a, Heinfeld-a, Beča; imademo djela
kolovogja socijalne demokracije, Bebela,
Liebknecht-a, Engels-a i drugih; imađemo
protokole govora, što su socijalisti držali u
Reichstag-u i u drugim parlamentima; ima-
demo organe socijalne demokracije, njene
emisare, koji i ako u nekim prilikama i pred
nekom puplikom kriju ono, što hoće, kat-
kad im se otkriju njihove želje, njihovi
smjerovi.

Izjednačenje klasa.

Eno vam što govore dva korifeja soci-
jalizma Marks i Engels. Prvi govori: jedna-
kost, kojoj teže socijalisti, jest ukinuti svaku
razliku klasa«. A drugi: »Pravi smisao

t
utamanjenje klasa. (Diihring, Umwalzung
der Wissenschaift. s. 96.) Program dan u
Gotha-i govori: »jednakost se sastoji u to-
mu, da se ukinu nejednakosti socijalne i
političke. Bebel (Die Frau), Stern (Thesen
iiber den Socialismus. s. 19.) hoće apsolutnu
jednakost. Liebknecht u svomu govoru o
Erfurtskom programu patetično govori: »O-
naj dan, kada mi pobijedimo, neće drugo
ostati osim samog  humaniteta, članovi
posve jednaki . . . . ljudi imaju biti slo-
bodni i jednaki, niti gospoda niti robovi,
samo drugovi i drugarice, samo braća i
sestre. (Protokoll des Parteitages in Erfurt.
s. 340). Isti Liebknecht u nekom socijalistič-
nom skupu izrazi se: »Mi hoćemo da uki-
nemo vlast, ma u kojoj mu drago bila ona

kom pogledu ne samo izmegju ljudi, nego
izmegju žena« (Vorwarts, 1892, br. 12).
Ovdje se ne govori o političkoj jednakosti,
o jednakosti naime svih pred zakonom, jer
ta jednakost u naprednim državama već
postoji, nego je riječ o efektivnoj i pot-
punoj jednakosti svih i u svemu. Valja
da nestanu razlike, što ih svak u naravi

nosi. To je očito vidi iz njihovih programa, +.

gdje se govori o jednakosti bez razlike spola;

ne sudaraju, na koga bi imala proći ami-
nistracija te imovine.

»Vorwarts«, glavni organ socijalne de-
mokracije već je od g. 1891. ovako pisao :
»Ne pada nam niti na kraj pameti da po-
dupremo želje i težnje seljaka, koji hoće
da podrži privatnu imovinu nepokretnina
i zemalja. Žetva ne pripada seljaku, nego
svim ljudima. Nikomu se ne može pripoz-
nati privatna imovina nepokretnina.

»Sachsische Arbeiter-Zeitung« piše god.
1890.: »Mi navještujemo rat ne samo ve-
likim kapitalima, nego i najmanjoj seljač-
koj kući«.

Na kongresu u Breslaviji g. 1895. Fischer
je govorio: »Socijalna demokracija moći
će k sebi privući seljaka, kada ga bude
lišila privatne imovine, i kada on bude
bankrotirao«.

Engels u maju iste godine govori: ,Ka-
pital vrši sveto djelo, kada uništuje o-
manje poduzetnike“.

Organ socijalne demokracije u Anseele
izjavljuje: »valja da se oduzme imovina
svakomu bez razlike . . . neki žele da se
poštedi barem mala imovina, ali mi ispo-
vijedamo, da izmegju naših prijatelja, ko-
ji poznaju pravu svrhu, na koju smjera-
mo, znađu, da je ovo pomanjkanje logike
i da je ovo čisto elektivna manovra.

Liebknecht u svoju djelu »Wass die So-
cialdemokraten sind und wass sie wollen«
piše: »Socijalna demokracija hoće ukinuće
klasa i imovine za svakoga, za svakoga
jednak odgoj, potpunu jednakost - političku
i socijalnu svih i u svemu, izjednačenje
žene sa čovjekom« (str. 19).

Glede države socijalna demokracija misli
ono, kako što ste se i vi, g. K., izrazili u pro-
šlom govoru. Kada se uvede kolektivistično
vlasništvo, država je sa svojom vlasti legi-
slativnom, sudnom i prisilnom suvišna; jer
je ova vlast stvorena samo, da na uzdi dr-
ži siromašad i potlačene (Bebel. Die Frau.
s. 396. Reichstagsrede vom 3 Feb. 1893).

Ovim je dosta jasno kazano, što misli
socijalna demokracija, glede triju tačaka, što
m gore naveo: izjednačenje društvenih
klasa, ukinuće privatne imovine produktivnih

 

to se izvagja odatle, što socijalna demo-.
kracija pripisuje postojeće razlike samomu
odgoju. (Bebel. Die Frau. s. 336). Ovoliko |

glede izjednačenja klasa.
Privatna imovina.

Vi, g. K., večeras ste rekli: socijalna de.|
mokracija ne misli dirati u privatnu imo-
vinu«, pa ste na to dodali, »fjer privatna
imovina nije što se posjeduje, nego samo
potrati«. Kako je ovo tendecijozno rečeno,
dosta je imati dva zrna u glavi soli, da
se shvati.

Dakle, g. K., po vašoj teoriji, da ja stu-
pim pred Vas u kafanu, gdje pijete pivu,
pa da Vam hoću oduzeti onu čašu pive,
što ste već popili, to bi bilo dirati u vašu
imovinu; ali da Vam se dotaknem džepa,
te vam odnesem ono novaca, što vam sada
ne treba, nego vam treba za sutra i preko-
sutra, to ne bi bilo dirati u Vašu imovinu, |
jer nije imovina, što se posjeduje, nego
što se potrati!! Valja se roditi u socijali-
stičnom svijetu, da se ovakove stvari mogu
progutati.

Molim ovdje za jednu digresiju.

Vi, g. K., obećavate da socijalna demo-|voga soci

sredstava, ukinuće vlade sa judicijalnom,
legislativnom i koercitivnom vlasti.

Jednakost i odgoj.

Radnici! rekao sam vam gore da nije i-
stina, što vam obećiva g. K., da sama so-
cijalna demokracija može riješiti socijalno
pitanje i radniku, seljaku, siromahu pomoći.

Ko se služi takovim sredstvima, koja smije-
raju da promijene nužne zakone, što ih
ljudska narav u sebi nosi, taj ne samo da
neće riješiti socijalno pitanje, nego će gau
gore preokrenuti. .

A tako hoće da radi socijalna demokra-
cija.

S hoće — kako ste čuli — izravnanje
društvenih klasa, tako da svak bude za sve,
a sve za svakoga. Je li to moguće? Ako
nije moguće, kako ona smije obećavati o-
naj blaženi i ružičasti raj, koji bi imao na-
kon toga slijediti?

 

 

čak mogućnije izmegju socijalnih
sadašnjosti. Ali se tu vidi obrat-
no: svegi su sve niti se
oni s kiri misle zamijeniti; dapače ne do-
zvoljavaju svojim gospogjama (da se mije-
šaju u socijalistične poslove«

Ne pita se jake inteligencije da se shva-
ti, ko bi htio, da svi ljudi u svemu ravni
budu i u proizvagjaeju svakoga rada i u
obnašanju svake časti, valjalo bi da ovu
narav uništi, a da drugu stvori.

Kakvi se ljudi sada na svijet ragjaju ni-
jesu jednaki ni u fizičnim ni intelektualnim
ni moralnim svojstvima.

Ovaj fakat, što se sada opaža, opažao se
je od kada je svijeta, zato ne može a da
ne bude to neki univerzalni i nužni zakon,
koji se ne dade mijenjati. Odatle je ona
gradacija inteligenaca, raznolikost zanima-
nja, što se u pojedinim opaža, razlika spo-
sobnosti u nekim za jednu, u drugim za
drugu stvar. Ovo sve na svijetu sačinja ne-
ki sklad, kao u kakvoj mašini, gdje funkci-
oniraju manja, viša kolesa, dulje, kraće po-
luge, od kojih neke zapremaju glavna, neke
opet nuzgredna mjesta; ali svi ti djelovi
raznovrsni skupa smjeraju da poluče jednu
svrhu, koja samo pojedini djelovi postići
ne bi mogli. Neka se u jednoj mašini ma-
kne jedan dijel, a namjesti drugi, koji za
toga mjesta nije, mašina valja da prestane
funkcionirati.

Tako vam je i_u društvu.

Namjestite jedan individum na mjesto,
što za njega nije, ili jer mu fale naravna
svojstva, što se za to zahtijevaju, ili mu fa-
li odgoj, koji ta svojstva usavršuje, otanju-
je; što će se zgoditi?

Nastat će pometeja, nered.

Nejednakosti, što narav sobom nosi, ne
dadu se poravnati.

Bebel će nam reći, da će to jednak od-
goj poravnati pa čak i razlike izmegju čo-
vjeka i žene. Sve će biti za svakoga, a svak
za sve. U tomu društvu biti će množina i
književnika i radnika i učenjaka, jer će se
svak ovim baviti.

Bebel u svomu djelu »Die Frau«, koje
je ne u dugo vrijeme — koliko je meni
poznato — doživjelo 18 jakih izdanja, i to
je djelo više nego proročansko djelo za so-
cijalnu demokraciju, ovako piše: »Da se
svak usposobi za zanate industrijalne, ima-
de vremena i na pretek. U velikim indu-
strialnim školama provigjenim sa najsavrše-
nijom tehnikom moće se i starci i mladi
izučiti u svim profesijama kao za šalu. Tu
će biti laboratorij fizični, kemični prama zah-
tijevima napredka te znanosti, tu će biti ve-
liki broj učitelja; pa će se tada vidjeti, ko-
liko talenata ubija kapitalistična produkcija
(str. 280).

Odgoj će dakle učiniti, da svak postane
sposoban za sve, da sve bude za svakoga,
odgoj će izravnati društvene klase, pa čak
ženu čovjekom !!

Ne znam zaslužuju li ovakove tvrdnje oz-
biljna pobijanja.

Upliv odgoja na stvaranje čovjeka, kakav
je do sada, takav će i odsele biti.

Dosele je odgoj pomagao razvijanja ono-

ga sjemena, što je svak u naravi nosio, a
nije ga stvarao.
Odgoj nije stvorio ni jednoga Newtona ni
Boskovića ni Aristotela ni Aleksandra Veli-
koga ni Shakspere, jer inače iz istih od-
gojnih zavoda morali izaći ili svi geniji ili
svi patuljci ili međiokriteti; a tomu se pro-
tivi iskustvo.

Za to izjednačenje klasa, kako to hoće
socijalna demokracija, nije drugo no abe-
racija uma, i za takovu je mora svak da
krsti, ko zdravo misli, i tako je ja naziv-
ljem, tim veće, što ako na um uzmemo, da
je neoborivi fakat, koji nam pruža iskustvo,
što se čovjek egstenzivno hoće da naobra-
zi, tim njegova naobrazba intezivno pada.

Ako svratimo svoju pažnju ma društvo,
što ćemo tu vidjeti? Vidjet ćemo u sadaš-
njemu društvu, gdje nije svak primoran za

God. Il.
vi, to je
| demokrata