U DUBROVNIKU 19. Maja 1906.

PRAVA CRVENA HRVATSMA

Godina Il.

 

 

 

Cijena je listu sa donašanjem
četvrt godine surazmjerno ;
me vrati list kad mu

za ino.

 

u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i
godišn

pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

je K 8 — Ko

Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Vlasništvo izdanje | tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

retku a koji se više puta

 

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. —
Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po

Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju.

 

 

 

 

Skupština stranke prava.

Bili smo mi svi ugodno iznenagje-

ni, jer je uspjeh natkrilio svačigovo i
najoptimističnije očekivanje. Veliki broj
učesnika na skupštini,
izvanredno veliko pristajanje iz pokra-
jine, što se je očitovalo u brojnim br-
zojavnim pozdravima iz svih krajeva,
osvjedočava nesumnjivo, da onako
velik plebiscit nije još nijedna skup-

ština nikakove stranke u Dalmaciji do- ko će

živjela. A inače morali smo biti izne-

ieni već radi toga, što u ovom
kaotičnom prelaznom stanju, u kojemu
se u zadnje vrijeme nalazi

lo ko je pravaš a ko nije. Skupština

je u tom pogledu razbistrila mutno |sli, da bi

obzorje, pa možemo stalno očekivati,
da će i oni, koji radi raznih uzroka
nijesu aktivno sudjelovali ujedinjenju
stranke prava u Dalmaciji pristupiti u

njezine redove, gdje im je pravo mje-

sto.

I da skupština nije drugo ništa po-
stigla, nego što nas je ujedinila, bilo
bi i to samo velik uspjeh za buduć-

nost. Ali smo postigli i to, što će već
hrvatskoj misli

sada stranci u opće i
biti od koristi. Na skupštini je udaren
temelj organizaciji. Iskustvo nas je nau-
čilo, koliko smo do sad izgubili, što
nijesmo bili organizovani. Živemo u
dobi demokracije, u kojoj svak vrijedi

koliko zna i može, u dobi organizo-

vanja širokih narodnih slojeva, koji se
bore za svoja prava. Kad su jednake
dužnosti, neka budu i jednaka prava.
Opće i jednako izborno pravo poma-
lja se na vidiku i u našoj zemlji. To
je savremeni postulat pravednosti i u-
vigjavnosti, kojemu će se svak zaludu
opirati. Konac privilegovanim se pri-
bližava, a pobjeda će biti ondje, gdje
budu organizovani široki narodni  slo-
jevi. Ovi su baš uvijek do sada iskre-
nim oduševljenjem pristajali uz zaj
šku misao i ostali joj vijerni. lo ne
smijemo nikad, da smetnemo s uma i
da u tom pravcu nastavimo naš rad.
Ako samo pregnemo, naša će stranka
u nedalekoj budućnosti postati odlučan
faktor. Naše će jedinstvo biti pretho-
dnica jedinstvu pravaštva u Banovini,
gdje je njegova misao zadnjih izbora
slavila slavlje.

Nu dok mi imamo potpuno razlo-
ga, da se veselimo uspjehu skupštine,
ona je opet s druge strane razočarala

PODLISTAK.
Josip Guguiticstea:

Zadnji trzaji.

Uspomena 1806-1906.

I.

Godine je 1813. uoči sv. Vlaha življe
u građu nego obično; ali ipak vješto bi
oko lasno opazilo, da nema negdašnjeg
pravog spontanog veselja, da je sve nekako
prekriveno, da se dava volja za nevolju.
Ne obilaze Župljani i Riječani s vogjama
na konju po triput gradom, pa da se svaki
put poklone knezu; nema više »trznica«,
da nose zastavu i na njoj dvije gostarice,
jednu punu vina a drugu ulja, dva kolača
i vijence sočiva, a na glavi košić iu njemu
pogaču i maslinovog granja; nema domaćeg
admiralja, da izreče knezu starinski pozdrav
»laus« ; nema ka s njegovim momkom
i sa četiri barjaktara, da se klanjaju knezu ;
nema kneza, da mu fratri predadu veliku
voštanicu; nema vijećnika, da i
manju; ne biju gruški i ri-
ječki pomorci bojak na Pilama; nema kneza,
čini smotru; ne viđe

 

pa onda ono

cijeli naš
javni život, nije se gotovo više ni zna-

nadali, da|dostojne napadaje na rodoljubno svećenstvo,

će se vaši poslije skupštin j koje neki hoće da odijele od naroda, pre-
| = 00 pilo: stiti lazeći preko njegovih zasluga za narodnu

I +2: “1 +.
Za mA neeih > kaz Gali prije. stvar Cijela je skupština zanosno pristala
|e ] KI, pristupi“ | uz govornika i odobravala mu.
|ti Dr. Majstrović | Dr. Marinković i\ Zatim su bili u ime skupštine poslani ovi
\oni pravaši, koji nijesu pripadali čistoj brzojavi :
stranci prava, rasplinule su se. Danas Predsjedništvo Starčevićeve stranke prava
\je stranka prava složna i jedinstvena | Zagreb.
(prama svakomu. Na osnovi državo- Za one skupština ANN
| i niku izjavljuje radost i ponos nad sjajnom
[pravnog e o 2 ib | pobjedom Starčevićeve hrvatske stranke pra-
= . o skupštin ia va u materi zemlji. ree skupšti-
: \ne stranke prava Dr. Majstrović.
\više razočaran. Iza preokreta naše sa- Erazmo Barčić, predsjednik hrvat. sabora
\borske većine, koja je prije sve pola- Zagreb.
\gala u Beč i od njega se svemu na-
dala, ovaj se je našao bez ikakva o- U rušenju sistema. — Predsjednik skupštine
(slona_u zemlji. | mi vjerujemo, da su stranke prava Dr. Majstrović. e
\se u stanovitim krugovima nosili mea pokojelka Bago Kumičića, 5
|dovima Ao gokog Borri ka mu škupštinari usklikoše : vječna slava.
| i rošajsdeatijasiva \ Predsjednik skupštine Dr. Majstrović za-
\da prekine sa svijem svojijem tradici- hvalivši skupštini na iskazanom mu povje-
ljama, da na to privoli. Skupština je renju i na jednodušnom i uzornom redu,

Idala u tom pogledu jasno svakomu | Prikaže važnost sastanka te izrazi nadu, da
\naš primjer nagje odziva i u Banovini, pa

isve protivnike, koji su se

 

za volju nikakvih časovitih partajičnih jaka,

\uspjeha sklonuti od svog puta, koji uz poklik slava Starčeviću,

\ne će da zna ni za Beč ni za Budim- prava, živjeli slobodna Hrvatska. Skupštinari

| peštu. Neka upamte. (odvesiie potžicina i otpjevavši himnu, ra-
zigjoše se.

Mi Ta trio U večer su skupštinari iz Dalmacije ot-
Nastavljamo izvješće, gdje smo u zadnjem putovali s parobrodom »Dr. Ante Starčević«.
'broju prekinuli. Opširnije će donijeti »Hr- [spratilo ih je mnoštvo gragjanstva, koje ih
\ vatska Kruna«, a mi ćemo u kratko pobi- | je srdačno pozdravilo.

\lježiti glavnije momente. Sutra dan primio je kanonik Liepopili ovu
Poslije odmora čitale su se prispjele br- | brzojavku :

| zojavke. Ali kako bi se čitanjem izgubilo Na povratku po nalogu učesnika blago-

\bilo dosta vremena, prestalo se je i odredi- izvolite Vi, zaslužna »Zadruga« i svi Du-

(lo, da se brzojavke štampaju u »Hrvatskoj |bravački pravaši primiti izraz najživlje za-

\Kruni«, pa se je prešlo na raspravljanje 0 hvale i udivljenja. Živjeli. Prodan.

trećoj tačci dnevnog reda : Stranačka štampa. Jednako se je zahvalio laskavim i zna-

| Gosp. Banić referirao je iserpljivo i zani- |čajnim listom Dr. Majstrović, predsjednik

\mivo. Skupštinari šu pomnjivo pratili nje- skupštine.

|govo izvješće i zanosno pozdravljali ples-

\kanjem i odobravanjem. U debati je uzelo |

\riječ više govornika, pa je jednoglasno bilo.

| zaključeno, da se »Hrvatska Kruna« i »Pra- | 1, Uvaživši današnji politički položaj ovdje

I\va Crvena Hrvatska« proglase organima kod nas Dalmaciji, stranka se okuplja po

istranke. »Kruna« se unaprijed ima smatrati općenitim imenom: stranka prava.

\kao glavno glasilo stranke prava u Dalma- i i i odbor, koj i

\ciji, i taj će naslov nositi na čelu lista. S vi-/ u. MNE 00 m e ojemu je za-

\še su nam strana izrekli veliko priznanje | datak, da uo liči pravilnik za organizaciju

\našem listu i mnogobrojne pohvale za nje- | stranke.

\govo uregjivanje, te su mnogi skupštinari | Ill. Stranka prava u Dalmaciji imajući za

\izrazili želju, da što prije počme više puta | vrhovni cilj ujedinjenje svih hrvatskih

|sedimično izlaziti. \malja u slobodnu i nezavisnu hrvatsku dr-

 

* *

Zakljušci skupštine :

\ Po predloženoj i od skupštine prihvaće- žavu, u kojoj će slobodan narod sam stva-

|noj osnovi organizacije strankom upravlja | rati svoje socijalne, prosvjetne i gospodar-
\središnji odbor, koji se sastoji od saborskih ske uredbe, smatra za svoj zadatak, da za
\poslanika i 7 članov
iština izabere. U središnji su odbor bili je- | socijalni rad tako udesi, kako to ište pučko
\dnoglasno odabrani gospoda : Dr. Baturić, dobro, napredak i socijalna pravednost.
\Ante Banić, kan. Ivo Bojanić, Franjo Budak, Dosljedno stranka prava u Dalmaciji sma-
\ Vladimir Kulić, Gjuro Rašica i Dr. Miho tra i nadalje svojim zadatkom promicati so-
| Skvrce. cijalna i ekonomna pitanja i to : ustrajanjem
Po dovršenom izboru središnjeg odbora pučkih knjižnica, čitaonica i raznim preda-
fr je riječ pravnik g. Jozo Onyszkiewicz, vanjima,

odnosno radničkim zadrugama, šte-
koji je krasnim govorom stigmatizovao ne- | dionicama i drugim novčanim zavodima.

| oduševljenja, koje je vladalo, dok je bila | našemu Dubrovniku, sad i kamenje ima uši!

| repuplika. — Di! | kamenje je steklo uši, a mi
A i kako bi drugčije! smo izgubili i mozak! Pet punih godina
Eto već je šesti sveti Vlaho, da Dubrov- gledamo tugje obilježje na našim mirima,

\nik nije više Dubrovnik. Grad stoji, gdje je pet punih godina gnjije stijeg svetoga Vlaha,

\i bio, more ga liže kao vazda, a Srgi ga a pet punih godina nije kadro, da u nama

zalegjiva kao od iskona, sve je isto, al nema | podžeže krv i da nam opet dogje na pamet,

slobodnog Dubrovnika. Na 31. Siječnja 1808. |da smo negda bili Dubrovčani !

skinut je stijeg sv. Vlaha, a zamijenio ga Dok je ovo govorio glas mu je sve to

je tugji barjak. Pala je repuplika! Nestalo žešči bivao i on je u cijelom životu drhtao,

je slobode! pa nije ni opazio, da se iza njih zaustavio
ws mladi frančezi častnik, koji ih je već po
Marko je Marinović taman hodio, da će | drugi put pozdravljao nekim osobitim tonom:

u crkvu na večernju, kad ga ispred »Orlan-|  — Je vous salue, Monsieurs!

da« pozdravi poznati glas: |  Razumiješe obojica značenje
— Čestito ti, Marko, sveti Vlaho!

ovog poz-

Veseli nas što je cijela opozicija složna

razumjeti, da se stranka prava ne Će | da opet stranka prava bude jedinstvena i,
zaključi skupštinu u 2 sata po podne
živjela stranka.

d hajka »Prave« i

ze- |

a stranke, koje skup- postignuće toga cilja već sada ekonomski i

|  Eksekutivni odbor sastaviti će program |
akcije, koji će se početi odmah provagjati
\po okružnim odborima. Glavno glasilo stran-
ke u stanovitim razdobljima bavit će se tim
pitanjima i davati će potrebite upute. |

IV. »Hrvatska Kruna« od sada unaprijed |<“.

nazivati će se: »glavno glasilo stranke pra- |
va u Dalmaciji«; a »Prava Crvena Hrvatska«,

kao i eventualni svi drugi listovi, koji se|P

izjave da pripadaju stranci prava, nazivati
će se: »novine stranke prava«.

V. Skupština daje izraza svome ogorče-
nju radi nepravednih napadaja, na hrvatsko
| svećenstvo u stanovitim novinama, te sma-
tra svojom dužnošću da izrazi rodoljubno-
svećensivu svoje povjerenje.

Štampa o skupštini.

Sva se protivnička štampa, više manje,
\bavi našom skupštinom. »Sloboda« i »Na-.
še Jedinstvo« priznaju lealno važnost skup- |
štine i njezinih zaključaka i ako su neke
pojedinosti sasma netočno priopćili. »Na-
\rodni List« donosi smušen dopisić i još u-
\vijek baja o »čistoj« stranci prava. »Novi
'List« nasio je nekom glupanu, koji sikće
od bijesa, što ga nijesu pustili, da prisu-
\stvuje raspravljanju. Eto ga tamo !

«

* *

Naša skladna žuta susjeda u zadnjem
\broju osvrće se na skupštinu onako, kako
\ona zna. Dok se mi njezinih čestih skup-
Iština i ne stavljamo, ona svaku našu na
\dlaku prati. Bilo joj prosto, mi se svjetlosti
ne bojimo, samo da bi istinu govorila. Za
čudo ovaj put nije brojila prazne stoce,
valjda s toga što ih za skupštinare nije ni
dostajalo. Napomenut nam je, da su na-
\stojali neki njezini ulaci da do skupštine ,
dopru, ali im je čuvar pokazao vrata, odakle
\su i uljegli. To će možda bit krivo, što je!
“izvješće Crveno-žute iskrivljeno. Ona po-
istavlja veliku važnost u priček i otpremu.
\Nama je do rada, i
iza se. Jeđina ist
\bila bi ta, da se je gragjanstvo držalo hladno,
\ali je i ova izreka, a ne znamo zašto, ne-
potpuna, te bi trebalo da glasi: klikino se
\je gragjanstvo držalo hladno. Izborom D-ra
| Majstorovića, piše susjeda, desuvirana je

»Krune« na rezoluciju, a
mi kažemo, da su desuvirani rezolucijonaši

a neka viku ona pridrži |
ina u susjedinu izvješću |

sami, već smo našli potpuna razumijevanja,
a to posvjedočava i ono veliko odobrava-
nje i priznanje, kojim su skupštinari primi-
li Marinkovićev pozdrav. Istina je, dogodi-
lo nam se je nekoliko puta, da nas nijesu
razumijevali i u našem isticanju da stranka

revizijonira svoj program, gdjekoji su vi-

|djeli ostupanje od temeljne osnove stranke

rava:

Poslije skupštine raspršile su se sve sum-
nje u tom pogledu i mi smo veseli, što je
svestrano susretanje našlo naše mišljenje,
koje je i Dr. Marinković ovako krasno pre-
cizirao :

Spljet 12. svibnja. Predsjedniku pravaško-
ga sastanka Dubrovnik. Zadnji čas zaprije-
čen, žalim nemoguće prisustvovati. Pozdra-
vljam sastanak želeći najbolji uspjeh. Ob-
novimo staru stranku prava bez pridjevaka,
neodvisnu, neophodno potrebitu u ovo doba
histeričnih ljubakanja. Evolucionirajmo pra-
ma novim prilikam i potrebam. Braniči svo-
je slobode: štujmo, štitimo tugje ne dirajuć
ime, prava svakoga ko se na hrvatskom
teritoriju priznaje hrvatskim gragjaninom.
Poduprimo nastojanja drugih oko stečenja
sloboština nama, kao njima potrebitih i do-
bro došlih, štujuć plemenite namjere, kriti-
zujuć odlučno, iskreno, pošteno, pravedno
nedostatke, pomanjkanja, ističuć uvijek ko-
načne ideale, potpuno izvojštenje narodnih
aspiracija, prava. Pladanj leće nesmije nas
zadovoljiti, uspavati. Budete li sa mnom,
bit ću sretan. Pravaški pozdrav — Dr.

rinković.
or e

Trust trgovaca vinom.

Pišu nam s otoka Hvara: U broju 5/5.
»Tršćanskog Lloyda« i u broju 4. t. g.
\ riječkog »N. Lista« pročitao sam dva slična
dopisa, u kojim je u kratko a istinito i vi-
| jemo istaknuto. zdvojno E inte
\pučanstva. < Jutros izišao u polje da se
\malo prošetam i da se naužijem svježeg
julrnjeg zraka. Šetajuć po putu što vodi u
Jelsu sretao sam moje seljane i one iz o-
bližnjih sela, gdje na životinji gone vino u

\i dokazano, kako skupština zna cijeniti po- | Jelsu. Dani gombe vina! To su otprije bili

\štene ljude, a izmišljotina je, da bi presjed- |

nik ičiju brzojavku bio rasparao, jer je g.
| presje iz- |
 mišljotine ne zaslužuje, da se osvrćemo. |
Pa da nije imao razloga Šeremeta, kad.
lje piso da će u štamparij
»Greboder«? Imao je tisuću razloga!
| Brzojavka — program.

Na skupštinu je iz pokrajine prispjelo |
\ nekoliko stotina brzojavaka, pozdrava i pri-
Redom će ih objelodaniti glavno
\ glasilo, a mi danas donosimo brzojavni poz-
drav odličnog pravaša Dr. Marinkovića iz
Spljeta. Njegova brzojavka sadrži ožet pro-
\ gram akcije stranke prava, kakov smo uvi-
jek zagovarali, pa nas danas još više vese-
\li, što u našem nastojanju nijesmo ostali ;

| stajanja.

!sak kroz onu mrklu tminu,
\poprati jaka grmljavina: sve se zatrese, a
\koža ti se ježi. Vjetar užgao pa zviždi i
\zavija, ko da tužno plače, a more se uzjo-
\salo, pa se pusto zalijeta put kraja, da se
\lomi o tvrde gradske zidine i izrovane mor-
ske hridine. Svi ovi elementi prirode : vjetar,
\kiša, more u naponu svoje snage, ko da

\nariču tužnu naricaljku, ko da plaču mad,

| slobodom staroga grada, a opet ko da uckaju
\i bune Dubrovčane: »Što ste zaspali, što.
\ste pali u mrtvilo, zašto se ne prenete ivi?
\ Silom kao i mi kfšite i lomite, tjerajte i/
\gonite, osovite se, prenite se, potjerajte ne- |
prijatelja iz vaše kuće! Zasadite stari stijeg

nik odgojena osoba. Na ostale iz-|

i Prlendera izlaziti i zamišljen,

da ga 'domalo \

Obrne se i vidi za sobom Vlaha Kabo-
gu, gdje ga nekako čudno gleda.

— Bolje, gosparu Vlaho, da ovih zadnjih
šest nijesam ni dočekao! Nije ovo više naš
sveti Vlaho, ovo je nekakav novi sainete
Blasie. Kamo sreće, da na ove strane nije
nikad ni dolazio!

— Imaš pravo, Marko! Ali svijet se mi-
jenja i udesu se valja pokorit. Znaš kako
ono Gjivo pjeva:

»Ki bi gori, eto je doli«!

— »A ki doli gori ustaje«! upane mu u
riječ Marinović, pa nastavi:

— Ako je i spjevao prvi stih, ali je brzo

\drava, pa se razigjoše prije gorega zla; slobode! Rada se hoće ne mlohavosti, truda |
\Vlaho uz placu, a Marko u crkvu na ve- ne lijenosti! Ko leži u mrtvilu, sagnjije; |
černju, govoreći sam sobom: | ko radi taj i žive, svijet je njegov!«

Vlaho Kaboga ne može da zaspi, čudne.
zvukuju, motaju mu se|
nikako da ih sabere i|
mu se pod ruku'

— Ne! Dubrovčana nema više! Mi smo,
negda bili! Fuimus Troes! Sve je propalo! ga nekakve misli ra
Samo što će povijest pisat, da je Dubrov- | amo-tamo glavom,
nik negda svoj na svome opstojao! \uredi. Uze knjigu, koja

A odnekle s Prijekoga dopiraše k njego- namjerila, te otvori, da će čitat, i prvo na.
vim ušima razuzdana pjesma pjanih fran- što mu se oko namjeri, bje stih: »exoriare
čezih vojnika. | aliquis nostris ex ossibus ultor«! Zavitlja.
knjigu pa se stade šetat gori doli po sobi,
čas se zaustavi kod prozora te sluša omu'
bijesnu ali divnu pjesmu prirode, pa se;
prošeta do dna sobe i opet se vrati |
te nasloniv čelo na staklo, sam.

Prošao je sveti Vlaho, prošao tiho bez
obične buke i pregjašnjeg slavlja. |
Jedne večeri u prvoj polovici Veljače uza- | opet
vrela jugovina, kako malo kad tako, Crna k prozoru,

dani veselja i zadovoljstva, te si svakome
mogao na licu vidjeti bezbrigu bar za onaj
dan. Ove godine od svega toga ni traga,
ovamošnji je seljak u danima gombe tužan
te znatiželjan upitam, koji je
\tomu uzrok. Odgovor bi kratak: »nevolja
| prijatelju«. Vraćajući se kući razmišljao sam
o bijednom stanju mašeg vinogradara i u
opće našeg otočanina. Cijelu godinu radnja
oko vinograda skopčana mu je sa toliko i
toliko nepogoda i za njega takogjer relativno
ogromnim troškom, jer iza kako je u golom
kamenju u znoju svoga lica pripravio zem-
lju za sagjenje loze i iza kako je tri do
četiri godine čekao plod, mora da se ta-
prevari! O more, more, divno moje more!
_Po tebi se kočio stijeg svetoga Vlaha, po
\tebi su naše karake, putake i galije plovile
\i silno bogatstvo zgrtale, a ti vazda isto.
Onda si bilo kako i danas. Uzavriš, rušiš,
'\haraš, lomiš, kršiš, topiš, a poslije se umi-
|riš. pa si kO mirno jagnje, i kO da žališ
što si u tvom divljem bijesnilu čas prije
učinilo, mirno ližeš brode i ostrve, pa se
\prelijevaš pri sunčanim zrakama u sto zlat-
nih boja, a kad zagje sunce, mjesečeva te
svjetlost posrebri, pa se lelijaš i izgledaš
kO neko veliko beskrajno otajno biće, tajno
ko sam Tvorac, koji te stvorio! Buči, buči,
bijesni, pjeni more; ti si nepromjenljivo, ti
ostaješ i pjevaš od vjekova vazda onu istu
pjesmu: pjesmu rušenja, pjesmu bijesnila,
pjesmu nezasitnosti! Pjevalo si tako, kad
je stijeg sv. Vlaha ponosno plovio Arćipe-
lagom, Crnim i Sredozemnim morem, kad
se ćak do dalekih Ingjija zalijetao, kad su
slavni i odvažni naši kapetani Mažibradići
i Martološići od tamo silnovito blago po
tebi doma dovozili; pjevalo si pjesmu otajnu
i urlikalo strašnu . rapsodiju kad si proždi-
ralo naše i španjolske brode, koji za svetu
vjeru vojevahu; pjevalo si tihu i zamamljivu
ljubavnu pjesmu, kad je počivalo u samom
Gružu trista drijeva pod stijegom sv. Vlaha,
a ti si se oko njih lelijalo i previjalo, pa

u Vlaho, zar smo
koje se nagomilale jedna na drugu, pa se
nagone, ko da se inade, koja će koju prestić.
Lijeva kiša ko iz kabla, rekao bi, palo je
nebo na zemlji. Od časa do časa sine blje-

 

 

 

noć po sebi a crniju je čine guste oblačine, | sobom govoraše: |

— Buči, more, buči! Plači, i ja plačem!
Imamo i zašto! Svaka se sila razbijala o.
tvrde hridi ovog grada, svakoj je sili odo-
lijevao, al tukav koliko je bio, lukavost ga |

\nika_plovile,
pobjede

im bokove ljubilo, ko što dragi ljubi lišce
svoje drage. Pjevalo si bojnu pjesmu, kad
su po tebi neprijateljske galije put Dubrov-
ali si do sad vazda i pjesmu
stijegu sv. Vlaha pjevalo; a sad ko

+