OVE qee oko AEK M Br. 63. U DUBROVNIKU 26. Maja 1906. PRAMA GRTENA MRTATOK IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. Godina Il. i Cijena je listu sa donašanjem a kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K 8 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po , - se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. tuge i boli, da ga čuju narodi, koji naviko- | posve isčeznuti, budu li i za dlaku popuš- | pogibnu po krunu sv. Stjepana; oni za nju i i i sto godina. še slušati slobodni poklik dubrovačkog gra- = sva će se krivnja na nje navaliti. A ne nijesu ni namajmanje, opasni pa za to, Ko. Proigrali i zadnju kartu. Na 27. ovoga mjeseca vrši se sto godi-|gjanina, a na Mihajlu tužno se svijao čem- u daleko dokazat će Starčevićanci, da oni Svle, MO sie Ali ona vaj proi. M Magjaronska je stranka u Zagrebu zad- na. od kako je francuski general Lauriston pres, pjevajući posmrinu pjesmu zadnjim ne primaju ni iz Beča ni iz Pešte naputke, | tuba se nitašle pos grin < voeud ok njega dana prije odgode sabora proigrala ušao u Dubrovnik. Ovim činom bila je je- | nosiocim slobode dubrovačke. i onda će biti jasno, kako i surice, da onmi|je potpuno ne uništi, dok joj se "ne stučeli zadnju kartu. Prvi dah slobode, koji je dnom za uvijek zakopana sloboda repupli- I preksutra će, da se iz božjeg templa iz- rade jedino za ideju ujedinjene slobodne | kao zmiji glavu. A da se sve to lijepo po- evo ima dvije godine progovorio izrazitije ke Dubrovnika, koja je kroz toliko vreme-|vije jednaki onaj turobni pjev, nad smrću Hrvatske! Zato nam je drago da smo se digne, potrebno je, da se uzdrži dosadnja širom Europe i prosuo se dapače stepama na prkosila svim mogućim napadajima, od- velikana svojih, nad grobom zakopane slo- uortačili takovom strankom, koja neće ni 3!Sretljivost i kooperacija cijele opozicije. traja i hladne Neve, koji je do potrebe bio i : i Š i i i i Što je bilo, neka se zaboravi, a neka s : . bijala svaku silu i sačuvala sebi neokalja- bode i da se muklo izgubi u zraku mad desno ni lijevo, nego koraca ravnim uprav- e ro traže Šoa, i Starčevi: spravio bomba i noževa, svijetski zamršaj i ne zrake Slobode. Srce se stišće u grudi-| »oazom Slovinstva« u prošlosti vijekova. nim "putem do konačne pobjede. — L. ćanci pokazaše, ko je vjera, ko li je nevje- i zapletaj, novu gorostasnu revoluciju, kako i ma, a pero nije kadro da opiše taj izvanred- | ra. Njihova rijetka politička zrelost svako- se bijaše nadati, svršio je može se reći pot- ni dogogjaj. Dubrovnik, opjevan od pjesni- 030 ACID ga se ugodno dojmila, a za njene uspjehe punom pobjedom pravednih zahtjeva za us- ka, uznesen od historičara slavospjevima py Sab K liri od naroda joj hvala. tavnom slobodom. Ovaj duh donio je novo- najsilnijega nadahnuća, morao je na svoje O Saboru. avaliri. zuCJRT: ga života i u naše odnošaje preko Velebita. oči gledati, kako se ruši ova velebna zgra- | U Zagrebu se je u malo dana mnogo to-| Zagreb, 21v. | da, koju je kroz godine sagradio bogastvom | ga dogodilo, što će imati velike posljedice | Sabor sad ne zasjeda više. Uprkos svim. %:.,: 1 svoje trgovine, ljubavlju svoga umjeća, raz-|u našoj domovini, takovih da ih nikakva poteškoćam i manevrima, hrvatski su ide. Zivjela sloboda! boritošću svojih gragjana. Otvoreno široko pamet u prvi mah ne može predvidjeti. Ne- Sati izabrani i broj im popunjen bez po- Zemlja nakon, dvadeset godina gnjavljenja smrđećom i gadnom morom crnih i otrca- nih duša a la Tomašić, Gavranić i drugih Ovakov je poklik odjekivao dneva 17. i odahnula je. Stresla se je i pobacala sa svo- more, koje mirnim valovljem ljubi skut drevnoga grada već iz početka pozivaše sta- novuike na nemirne svoje grudi. A oni, u- slijed procvata unutrašnjosti zemlje, baciše se, odazvaše se tome pozivu i raširiše, ras- prostraniše svoju trgovinu po najbližim o- balama, osobito obalama Italije. Blagosta- | zolucionaši w priličnom broju, a nadasve |tom je pritiskanija popustila, tć i ako djelo- | mično puk i činovnici mogli glasovati po |svojem uvjerenju i prama skučenosti izbor- |noga prava, glavne perjanice magjarona o-' doše u nepovrat, uza njih i velik dio za- stupnika, a mješte njih dogjoše u sabor re- |moći i proti volji propale narodne stranke ; \|danas su oni već u Pešti. Mješte velike na- |de, koje su madžaroni polagali za ovaj iz- |bor, nastupilo je grdno razočaranje. A da se sve stvari razvijaju, kako to tra- ži narodna korist, zahvalit je onomu, ko \ima ključ situacije; zahvalit je Starčevićan- |cima! Njihovi oštri pogledi, razumijevanje položaja i trijezni patrijotizam oboriše na 18. t. mj. po kršnom Ljubuškom iz usta | razjarene mase, koja je zalitijevala svoja | prava. Napisasmo ga, da se. vidi, da nije |samo bijeda, koja goni na otpor radništvo | Bosne i Hercegovine, nego da je to još ne- i što uzvišenijega, svetijega, nešto što nalazi \ izraza u naslovnom pokliku. ga površja gadnu strv, koja joj okuživaše zrak. Izbori donesoše nove ljude i nove mi- \sli. Da je Kuenovština bila uništena pokaza se najbolje prvoga dana pri otvoru sabora \pak svakoga daljnjega, susljednoga dana, u svim svojim sjednicama, ako i za kratko !vrijeme, sabor je pokazivao nekakovo do- nja bijaše dosta, a iznad krilila se božan- Starčevićanci, koji su najsjajnu pobjedu iz- jedanput sve podle klevete proti njima po- Dok se je pred svijetom pokazivalo Bo- stojanstvo, osobiti kolorit riječi i djela, ko- stvena sloboda čista i sveta, kao oltar bož- | vojštili, jer su svi i sve proti njima bili, o- dignute, te jasno posvjedočiše, da su pra- snu i Hercegovinu kao zemlju potpuna re- jeg mu podade i ako nepotpuna slobodna jeg templa. U slobodnoj zemlji, dizala se|sim naroda, koji ih je proturao znatnom vaši čestiti Hrvati, kojim je jedina misao: da i mira, dok je njeni upravljači nazivahu narodna volja. Plačenićkim agentima ne po- t jee pa sia .__ dobro domovinsko. Općem pokliku: dolje, drači Eiorad dok isceđannilte tii : : slobodna književnost. Svaki odjek vremena većinom glasova do zastupničkih stolica. < narodnim krvopijama, odgovoriše goto- | rugim Eldoradom, dok je obogatiše labri- gje za rukom, da prikažu sabor onakim, i vijeka nagje megju zidinama Dubrovnika Otvorio se je Sabor i Starčevićanci su bili vim činom, — neć da zasjednu njihove sto- kama, trgovačkim i industrijalnim poduze- kako su htjeli, radi onoga pravednoga gnje- odjek i to čvrsti i jaki odjek. Tu po prvi|u položaju da učine da prevagne ili ma- lice, eč da dobiju peštanske štipendije, ne ćima ; dotle je u njoj vrelo »tutta iorza«. = va, koji je izbio iz grudih gragjana slobod- I ovo vrenje, potaknuto pitanjem pravič- nog grada, kao neodoljivi prezir svemu o- put raznese vila Slavije milozvučno slovo gjaronska stranka ili rezolucionaška, jer bez da za se izvuku ikakve materijalne ko-; e hrvatske knjige širom Dalmacije, dok se njih ni jedna ni druga nije mogla da se podizaše dalmatinska knjiga, jedina prava tečevina naroda našega u danima njegove slobode. Bogom nadahnuti pjesnici tražili u izo- bilju ljepote naravi svoje nadahnuće, a u na- rodu crpli gragje svojim radnjama. Novi pokret, rogjen u ltaliji, a nazvan svojinom Evrope, našao odjeka i u maloj Gunduliće- voj slobodnoj Dubravi. Vetranić, Držić, Zla- tarić i Gundulić, sa silesijom drugih prva- ka ukrasiše ga zlatilom svoga pera. Dubrov- nik bio svjedok kroz toliko vremena slo- bodnu radu, njegova vijeća, i u svojoj sre- dini gledao ponosno plemstvo u bogatoj odori dubrovačkog plemića. Dubrovnik svo- jim ljudima, slobodnim životom svojim, di- zao veličajan spomen, kojega ne poruši duh vremena niti zub nevolja. A u predvečerje dana zakopane slobode, nijemo se vukla sjena dubrovačkog plemića, po ponosnoj tarasi njegovih dvera. Olovno nebo prekrilo sjaj grad, a tužno se svila zastava dubro- vačke slobode, kao da je znala, da će joj sutra pjevati opjelo. Oštrica mača junaka piramida, Elbskog i sv. Jelenskog zatočni- ka, raznosila strah i trepet, uništenje samo- svojnosti, išarane dugom novih ideja di- votne zemlje Francuza. Strašan i bolan je bio pad, kao što velika bijaše slava i ako nastojahu kašnje da ga otklone, da podi- gnu ispod nirvane svjetlilo Slobode, ne po- gje im za rukom. Pađala je velika zgrada uz grozni trijesk a srce je svakome protr- nulo. Dubrovčanin je pristupio i plakao nad razrušenom jedinom svojinom svoje slobod- ne duše. . Sa Lovrijenca odzvanjaše turobno isti glas | makne. Istina je, da su rezolucionaši mogli \pružiti ruku pomirljivu barem onijem ma- \gjaronima, koji se nijesu prošlih godina is- \ticali kako slijepe prirepine Kuenovštine, ali (hajde ti razaberi, koji su izmegju njih čis- |tijeh ruka, ili mirne savjesti, a kad bi se i ito moglo nedvojbeno dokazati, da su bili \izrabljeni a da nijesu bili krivi, kako bi na- / |rod primio to nenaravno protunarodno lju- bakanje ? Ne bi li to bilo dovelo do toga da narod otkaže svoje povjerenje onim, ko- (ji su se sjatili sa krvnim svojim zulumča- \ rima? Pohvalno je dakle bilo ponašanje \rezolucionaša, a još pohvalnije, jer nijesu |se pokorili migu iz Pešte, niti su se u iz- biranju zastupnika za Peštu dogovorili sa i|magjaronima, nego dogovorno sa Starčevi- \|ćancim glasovali i proturili svoje. Nadasve 'se divimo pak ponašanju Starčevićeve stran- Ike, i njenom vogji Dr. Franku, koji nije se ini osvrnuo na svu ogavnu pisaniju, kojom \ga sistematično napadaju, ima već tomu ne- koliko godina, nego trijezno i muževno koraca do konačne pobjede. Njegov mužev- ini glas i ovom je zgodom zagovarao pravu slobodu, što je razložito i spasonosno, on \kog su obijedili da je puko orugje u ruka- |ma Magjara, ostao je skupa sa strankom \ma temelju programa i nije priznao nagode; \on je lealno pružio ruku i pomogo svojski |resolucionašim da kidaju što je gnjilo. Ima- \mo pravo dakle, ako se divimo tomu uzor- ponašanju, a idemo da vidimo hoće li htjeti i znati rezolucionaši odvratiti ljubavi i sa- i moprijegoru stranke prava preko Velebita. |Budu li se ponašali kako razboriti saveznici li subornici, onda će magjaronska stranka \risti, — jer oni sve to odbijaju — nego da nosti, proključalo je ima nekoliko dana ne- [a dnikčije PO or s . ri s bit; | odoljivom snagom diljem čitave zemlje. U | je smjelo. Pa kad pristaše u- | : : ' ia \družene oporbe, (vični gledat na »frankov- Sarajevu bi početak radničkog ustanka d \ce« kroz naočale urednika istinoljubivih i| prolivene radničke krvi. Iz Sarajeva pregje \čestitih novina) zapanjeni nad tolikom ue- u Mostar, Zenicu, Brod na Savi, donapo- \sebičnosti i samoprijegoru. .pravaškom do- | kon i u ravno Ljubuško, gdje su štrajkuju- |vikuju: »Baš kavalirski postupate«! — od“ će mase radnika polomili silu toga i na- vraćaju svijesno ovi: Vršimo svoju dužnost | ši p K3OV i li ništa više«! | mlatili neku gospodu. Razumljivo je, da je | Doduše, divit se moraš. Do jučer se šire pri svakom sukobu bilo mrtvih ili barem \proti njima svake izmišljotine, podmeću im ranjenih. Bajunetama susprezao se je pra- RASE ša za a. EE | vedni gnjev! Pokret čitav tražio je i hodio | vezu, prikazuje ih * ati i i i i | ječ kao tagžusio ie: a oni danas u Ni i rela 3 aa spine po | prišici, da im se zato osvete, ne će, jer im | ldrije, da se radnicim povisi plaća 1 MO ito zabranjuje ljubav prama zemlji i puku, broj radnih sati i da se domaći radnici ne |nego zaboravljaju sve, sve, . . . . i njihovu | zapostave vanjskim. Uprav ovo zapostavlja- |pozivu idu u susret bratski, Objedama, da. nje radne domaće sile tugjoj, tugjoj po mi- |su Kuenovi mezimci i bečki agenti provo- cateurs, najbolje začepljuju usta, \oni odlučuju : ma Kiunanove stranke, sko-hercegovačke vlade, buduć se tako do- tvorbe bečke kqmarile, a mi dodavamo, i gagja i u svim uredima. Veliko značenje inegdanje peštanske. Pa što rekosmo, da nije | imade ovaj pokret u sebi zato, što je pla- | ovo So Jesi, i ovo je osveta, ali o- sveta kavalira! a . ; \ I sad živemo u atmosieri dosta pročišće- | ko značenje SDA zalo, što dolazi eo \noj, slobodniji u disanju, nego li prije, pu- | do sa svjetskim pokrelom oko traženja slo- niji nada, bliži nešto svrsi. A koga ne će bođe. Veliko značenje ima i zato što je znak |zanijet misao i najljepšemu se nadat, kad da valja, da svijest narodna nije tako satr- kui rr ph a va nadu | vena, utučena, kako se je mislilo. Poklič | im časovima tražit ono, I s : i ' ši že, a ne ono, što ih dijeli? Znat bit stran- | *?Ivjela sloboda« i onaj »neka se udalji ičar, to je lako, ali izdići se mad strančar. Yojska«, koji se je čuo u Ljubuškom jasni Istvom za dobro ukupnosti, to je već teže, su svjedoci, što narod hoće. ' to de već svojstvo ljudi širokih pogleda. * | Žalosno je, da se je pucalo, da je bru- |__ Pobjeda nad narodnom strankom ne smije qginost dotle došla, da se je krv prolila i \se malo cijenit. Ipak ona još ne dozvolja- \va mirovat. S njenim intrigama doduše ne | da se je sea riječ slobode i pravice baju- \bi mogla uspjeti, da zasjede stare stolice, nelama gušila u grlu. \ali, da zada po gdjekoju nepriliku koalici- + Mi ove prve trake bolje zore u Bosni i \jonoj opoziciji, ne bi joj bilo teško, jer ona Hercegovini radošću pozdravljamo. ima See sveza au koji s je! e imi zahvalnost poradi njenih ropskih uslu- 4 \ga. Blok resolncijonaše, sa Starčevićancima ai Re iveć je pokušala prikazat kao akciju vrlo! I i i što baš | Slima i osjećajima, istočni je grijeh bosan-/ nuo ondje gdje mu se nijesu nadali. Veli-/ nome što je prije bilo i kao nada da će biti bolje. Sabor je radio dosta brzo i ne- | umorno. Prvi gvordijski čvor, pitanje naime \skupa većine, riješio je pametno i trijezme- \no sa blokom koalicije i Starčevićanaca, naj- | prirodriijim u onakvoj situaciji, kad se radi | pokopati jednoga mrtvaca, koji već počima zaudarati. Blok je taj uspješno djelovao u svim "pitanjima, koja su se u saboru pre- tresivala, a od kojih bijaše kao najzname- nitiji predlog Frankov o amnestiji, Popovi- (ća o imunitetu i Lukinića o uspostavi po- irote. Blok se je pokazao solidaran u pita- nju verifikacije. Ali ipak ndjsolidarniji po- kazao se je u pitanju biranja delegata na \ zajednički sabor. Koalicija ne htjede pro- nonsirane magjarone a oni pak nadali su se | spasu svome, što Starčevićanci iz principa, Ime htjedoše biti birani, te mišljahu e ćemo \ ipak u Pešiu. Tu ih je svojim finim manovrisanjem ko- \alicija uz pomoć Starčevićanaca posvem4 izi- | grala. Koalirci sa divljacim dadoše se birati svi i k tome izabraše 11 virilista, koji se ne mogahu odreći, jer ih u saboru nije bilo, i jer ne imagjahu ni vremena naknadno bu- Iduć iza toga slijedio odmah kraljevski res- kript, kojim se sabor odgagja za neizvjesno vrijeme. Sabor je bio odgogjen a da i nije \riješio sva pitanja što ih je otvorni reskript sadržavao. Zašto to? Jeli možda radi otvo- ra Ugarskog sabora, ili su htjeli, da misle, kako da spasu Pejačevića i njegove com- pagnone tu bankrotiranu, staru varalačku bandu? Ako bude ovo drugo on će se do malo sazvat i.bit raspušten tako je radio i \Fejervary ali uzalud. Obzorje je mutno, je- PODLISTAK Josip Onyszkiewicz : Zadnji trzaji. : ve oikar“ 806.-1906. Svrhom se Veljače 1813. vozila jedna la- gja s Lopuda put Gruža. Dvojica voze, a treći sjedi na krmi. Vidi se, da gledaju, da se što prije uhvate Gruža, jer se naprežu, da što dublje zasijeku veslima more, ko da se inađe, koji će kojega zavesti. -- Živo, braćo, živo! sokolio ih onaj s krme. — Ama eto vozimo štogod bolje može- mo, ali vražji jug, pa se ne može prije — : š j : ligi Hr: jer je imao da pogje u Cavtat radi važnijeh e posala, kad mu djevojka javi, da je došao zapostat s Lopuda i da želi odmah s njim \ govoriti. — Neka uljeze! reče joj Vlaho, U sobu stupi čovjek srednjega uzrasta, crnijeh kosa i presedlasta nosa. Nakloni se prama Vlahu, pak će: — Dobro jutro, gosparu Vlaho! Evo me k vama, nosim vam dobre glasove. Imao bi vam nešto pripovidjeti, ali na samu u četi- ri oka. Kaboga je dobro poznao svog zapostata i znao je, da mu je on vijeran koliko se može, jer su bili njegov djed, pa otac, pa sad on vazda zapostati kuće Kabogd. Zato je umah razumio, da mora da bude nešto važna i prešna, kad on ište š njime na sa- mu govoriti. — Sjedi, Nikola, i govori što znaš, ovdje nikoga nema, sami smo, jedino ću zatvorit vrata sobe, da nas ne bi ko čuo. To reče i prigje k vratima, pa ih zatvori, te se okrene put Nikole: — Dakle, što je novo, moj Nikola? — Sreća, velika sreća, gosparu Vlaho! pozna. Domalo počeli ovi brodi pucat put Nema više Frančeza ni na Lastovu, ni na, kraja, a dio se vojske š njih iskrcao na kraj, Šipanu, ni na Kalamoti, pa ni dh Lopudu, te nakon dobre dvije ure naganjanja s Fran- a ako Bog i sveti Vlaho ushtije i vaša mu. čezima, nestane irančezog stijega, a oni za- dra glava, nestat će ih brzo i iz grada! sade njihov ingleški. Sinoć se pak razgo- Kaboga ostane prvim upečatkom ovih ri-| varao kapetan Mato — jerbo on zna in- ječi osupnut, al se odmah razabere, skoči | gleški, on je brodio po njihovijem morima sa stolice, zgrabi Nikolu za ramena i pro- -- s jednijem njihovijem oficirom, i ovi mu govori nekim čudnim glasom : je rekao, da su oni istjerali Frančeze i s Las- liš i sa mnom rugaš? Što sam ti skrivio, da me u živu ranu bodeš ?! — Nije nikad u nas toga bivalo, gos- paru, da se djetić. ruga gosparu, pa ni da- nas, vjerujte mi, kad nam je svijem do pla- ča a nikomu do šale, Vjerujie mi, istina je, što vam govorim, imena mi, koje nosim ! — Da što se to i kako dogodilo, bi li mi znao što potanje pripovidjet? zapita Kabo- ga još uvijek u sumnji. — Jučer tek je sunce izašlo evo ti pod Lopud dva velika broda. Stijeg im nijesmo poznali, jerbo naš nije a nije ni frančezi ni ruski. U to se nam Mato i re- če, da je stijeg ga on dobro -- Što to govoriš, Nikola?! Dali se ša-|tova, s Šipana, i s Kalamote, i da su po! svijem ovijem mjestima proglasili stare du- brovačke zakone, kako što su i u nas ju- tros učinili, Još mu je rekao, da oni ne kane ništa drugo, nego prisilit Frančeza, da ostavi dubrovačko zemljište a Rusa, da po- gje, okle je i došao, te tadar, da će uspos- tavit našu republiku i naše zakone po svu- da, gdje su i prije bili, Dok je Nikola govorio, Kaboga je po- mnjivo slušao, pa kad je ovaj svršio, us- klikne : — Govori li to glas božjega angjela ju- tros iz tebe, čovječe ? Pak se uspravi i velikim zanosom nastavi: ce sviće | Ti naš parče, sveti Vlaho, udijeli tvoj blagoslov, daj da tvoj stijeg bude opet ponosno lepršat na starijem mirima rodno- ga mi grada! Otpravi zatim Nikolu i preporuči ga dje- \vojci, da mu dade štogod, da se založi, a on ostane sam u sobi, da u tihoći promoz- ga o stvari. — Nijesam se baš nadao, da će do ovo- ga ovako brzo doći — govoraše sam so- Ibom -— ali ima nekoliko vremena, da su- \srećem ingleške brode po moru okolo Cav- (tata i pod Župom u Srebrenomu. Sve sam | promišljao, da to nema bit zaludu. | tako evo i jest! Nakon duljeg promišljanja odluči, da ov- dje ne valja ni časa izgubit, jer je lijepa zgoda. Zato se odmah spravi na put, kamo je i onako morao za druge posle poći, da pogje put Cavtata, da otole uzbuni Konav- ljane i Župljane na ustanak proti Frančezi- ma, uvjeren, da će Inglezi pomoć s mora i da će se tako Dubrovnik dočepat toliko željene slobode, koju već šest godina ima — Moj mili Dubrovniče, evo ti novo sun- | (da _je izgubio. (Slijedi.)