U DUBROVNIKU 16. Juna 1906. četvrt godine surazmjerno; za ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i K godišnje — Ko je predbrojen i za došasto fintunovo. U srijedu je katolička crkva slavila Antunovo. Sutra će pak hrvatski rad- nici iz Zagreba i sve, što pravaški i- skreno i očito diše, poći na tiho šes- tinsko groblje, blizu Zagreba, da se pokloni sjeni velikog našeg učitelja Ante Starčevića. Mila i ubavna šestins- ka dolina sutra će opet, da oživi na nov život, primajući u krilo cvijet ra- dništva i inteligencije, koji uza sve ne- prilike i zapreke, još uvijek neustraši- vo provagja spasonosnu ideju, navje-' štenu iz usta političkog i patriotskog velikana. Ovaj god za nas je od osobite va-' žnosti, jer nas spaja sa imenom, koje je u povjesti hrvatskog preporoda za-, pisano veličinom ideje, koju On za- stupi. Od važnosti je on za nas, jer. misao našu prenaša u ona vremena žića njegova, na svako ono mjesto gdje | je blagotvorna riječ njegova strujila no- vim životom, novom nadom. Od ve- like je on za nas zamašitosti, što po-' slije mnogo vremena, poslije silnih po-' litičkih nevera, poslije žilave borbe, po- slije grdnja i patnja, koje pretrpiše nje- govi učenici, još uvijek visoko se vi- je barjak probugjene, nezatomljene hr- vatske misli. U vrijeme mračnjaštva, u vrijeme političkog polutanstva, u vri- jeme programnoga disastra, program njegov stvoren za sve prilike, za sva, vremena vojuje još uvijek pobjedono- sno, okrunjen je lovorom pobjednika. Kada je nad Hrvatskom nadvila se, bila magla strašnog političkog kaosa, kada je Hrvatska strepiti morala za po- | litički opstanak svoj, kada se je mo- narkija naša nalazila sapeta lancima na- rodnog pitanja, borbe oko narodnog svog opstanka, pojavi se On, Ante Starčević, da pripovijeda jednu od naj-. čistijih političkih ideja, ideju narodnog jedinstva, zajamčenu pravom iistori-| je i državnim pravom rogjene mu gru-| de. Ideja ta, tako bijaše velika, tako. markantna, tako zajednička svijetu i velikim političarima, e bi rekao, da se. ne rodi iz glave hrvatskog političara, nego kakva svjetskog diplomata. gjen u prostoj i seljačkoj kolibi, zado- jen misli puka i nižih slojeva, skladom PODLISTAK ! o Josip Onyszklewicz: Zadnji trzaji. Uspomena 1806.-1906. 5. VI. Nekoliko dana iza ovoga dogogjaja sprav- Bona glavom poći u zapovjednika. Ali im! ljaše Bona pismo za Kabogu, kad mu se on predoči, da on to ne može nikako uči. Kaboga je u Cavtatu svega i svašta javno init, pošto mu se obitelj nalazi u Dubrovni- | proti Frančezima govorio i bunio Cavtaća- — Gosparu Frano, ne znamo, što ćemo ku, pa bi mogli Frančezi vas svoj bijes iz ne, da će svi mladi ljudi biti od Frančeza | ni kako ćemo. Sve se nešto čini, da su sva osvete na njoj iskalit. Konavljani ni da|odveđeni' u Dubrovnik pod oružje. Kad su! najavi Magud. obećanja Ingleza prosta varka. Eto su sve Konavle bile čiste od Frančeza, Inglezi su mogli mirno uljesti u Konavle kako u cr- ključa crkovnoga! Što ćemo mi hodit u In-|u Dubrovnik, ali skočiše Cavtaćani, potje- kvu, a eto ih nema. Narod gubi svaku na- | du i buni se, viče, da smo ga prevarili. | — Pak? | -— Pak eto Frančezi su vidjeli, da Inglez ne dolazi, pa su opet poslali u Konavle Papi, i eno ga na Debelom Brijegu. Mi ni- jesmo hotjeli više plaćat poreze, a sad je došla naredba kaznacu od Pločica, da pro- dava zemlje onijem, što ne će, da plaćaju. Pločičani ne znadu više, što će činit. Zato sam došao k vama, da me posavjetujete, kako se imamo vladati. — Reci narodu, da se ništa ne boji. In- glez oklijeva, jer ima zato važnijeh razloga. nemojte poslušat za živu glavu, IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE. TISKARE Godina Il. FRAMA GRVENA MRVATSKA retku a koji se više puta Odgovorni urednik VLAHO KELEZ Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 nara po petit retku Za oglase 20 para po Listovi nefrankirani ne primaju se tiskaju no pogodbi Rukopisi se ne vraćaju. Plative | stušliico » Dubrovniku \nevigjenim stapao je u sebi uz ideju|kojoj zakrkoše svi pregjašni ministarski pje- \velike politike čisto demokratski duh. vači blage uspomene Gautsch i Hohenlohe; I taj sklad, kojeg On postiže u duši svojoj, nagje podesno tlo na hrvatskoj njivi politike. 1 iz sjemena, kojega po- sija, a Kvaternik natopi čistom krvlju \njegova stola. Zakon o štampi, iz vremena | s O | još zle uspomene Koerbera, čeka na visoko |odnošaj prema Ugarskoj i uregjenje istoga, riješenje još veće kuće, obrtnički zakon isto \ izborna reforma i riješenje nacijonalnoga tako, Pitanje o braku zaspalo je ponovno, | pitanja. Svi veliki, neriješeni problemi Au-/a sve su ovo životna pitanja osobito onaj |strije sadržani su u ove tri riječi. Sve, što | zakon o štampi. Hoće li se parlamenat sje- svojih žila izniknu biljka, koja kroz|su kroz zadnje 40 godina nastojali izvršiti buru i oluju izlazijaše uvijek pobjedo- ministarstva i vlade, sve se je to nadom nosna. A da zasvjedoči veličinu teori- | postavilo u polu-parlamentarno ministarstvo, | je svoje ideje, otkrivaše čiste i neo-|uhvajući se, da će isto privesti to kraju. skvrnjene svoje grudi narodu hrvat-|Ne treba biti zao prorok, niti neprijatelj skom na kojim je on uvijek nalazio današnjeg ministarstva, dosta je biti misaon | utjehe. Oštri bič plamnoga govora, ko- | motrioc s kraja, a da se uzmogne reći, kako ji mu otvori vrata tamnice a pribavi|od toga neće biti ništa. vječno siromaštvo, radi kojega pod/ Dobre volje imade kod mlade ekscelen-| svijetlilom bajuneta, zastupajući ideju ce, imade i državničkog talenta, ali to je svoju, pade u omrazu, sakupi oko nje- (sve uzalud, jer to ne leži u ministrima | ga kolo pobornika, vjernih ustrajnosti nego u parlamentu. | u životu i na smrti. | sklapajući trud-/ Parlamenat je onaj, na kojega bacamo ne svoje oči, sklopio ih je mirno, jer|mi svoj pogled i sve svoje nade. Ali sva, titi ikada toga? Narod ima pravo da ga sjeti. Mi mislimo, da neće. Od ovakove kuće ne možemo se ničemu nadati, da bi barem pošteno umrla i pustila nasljednike voljne rada. Malena je bila u životu, bojimo se bit će manja na samrti. Parlamenat stvara ministarstva, a ne ministarstva parlamenat. Naš je »unfahig« da stvori nešto dobra. ARE Nova vlada u Hrvatskoj. Post tanta discrimina rerum 'mademo u' je iza sebe vidio svetu četu, poput one Macedonaca, stalne i čvrste u i- deji proročanstva njegova. | danas po- slije toliko bijeda i muka, jaka i čvr- sta stoji vojska pravaška starčevićan- ske misli. Zaludu bijahu gnjusobe i napadaji, zaludu naprezanje političkih hijena, zaludu izdajstva i odmetnuća, i danas ko se borit hoće mora, pa taman farizejski, da stane na temelj olitički, kojega udari Ante Starčević. deja pravaška jedina je stvorena za pobjede. | mi sutra pridružujemo na- še želje i naše molitve cjelokupnom narodu, skupljenu na šestinskom grob- lju, s željom da i nadalje ostanemo lavovi u areni borbe za načela velikog učitelja. o Mir prahu tvome Antune Starčeviću! IDEA Novo ministarstvo. Kako je poznato, u Austriji se je obrazo- valo novo polu parlamentarno ministarstvo, Nijesmo htjeli da u početku dirnemo u ovaj osinjak, koji je postao kužan u zadnje vri- jeme. Nu sada poslije govora ministra-pre- sjednika Becka, možemo da ga pobliže razgledamo, da se s njim upoznamo. Austrija hoće, da se pomoću novoga parlamenta iskopa iz krize, u koju se je uvalila. Cilj novoga parlamenta, kako smo razabrali iz govora ministra-presjednika Be- cka, jednostavan je, arija uvijek stara, pri Odaberite pešestericu izmegju vas, pak neka pogju u ingleškog zapovjednika i ne- ka mu predoče stanje stvari. - Valjalo bi dakle sazvati narodni zbor? - Svakako, i to na Grudi, u srcu Ko- navala, Magud se odmah dao na posao, te sa- zvao zbor na Grudi, komu je i Bona prisu- stvovao. Tu Konavljani odlučiše, da ima čuju o tome, dapače Paljetak mu reče: — Ma, gosparu Vlaho, što činiš, tako ti gleza, kad ne znamo š njime ni govorit! Bez tebe se ne ćemo ni maknut! — Ne ćemo nigdje bez gospara Frana! poviče više glasova zajedno. gji s nama, nastavi Paljetak, a mi ćemo molit ingleškog glavara, da te ime- nuje svojijem namjestnikom u Konavlima. — Tako je, u srebro ti se okovala! Ži- vio gospar Frano! Živjeli Inglezi ! vikahu ostali iz zbora. \ova nada rek bi da će se rasplinuti, poput | Hrvatskoj novu vladu. Mi nećemo dirati u' | proljetnoga daška. \osobe, koji će da zasjednu fotelje odjelnih Imamo li mi s novim ministarstvom i prestojnika, jer nemamo ni razloga, a nije- \novi parlamenat? Nije li to onaj isti parla- |su se ni pokazali da bi im mogli re- \menat, koji se je porodio u času opstruk- (ći, e će njihova vlada biti zla, nepoštena. \cije česko-njemačke ? Nije li to onaj isti|Mi ćemo samo, kao prosti motrioci, da_kon- | parlamenat, koji se je kroz šest punih go- | statiramo dvije stvari, koje će se opće ne- \dina hranio razbijanjem klupa, pljuvanjem, ugodno dojmiti velikog dijela Hrvata. Uvje- \vikom, igrom odbora i predgovora? Nije reni smo, da i ovoga puta radimo to samo li to onaj isti parlamenat, koji je, ne ima- iz dubokog patriotizma, iz osvjedočenja. Kad \jući drugoga srestva hvatao se otrcanog je već bilo stalno i utvrgjeno, da na ban- \ paragrafa 14.? Nije li to onaj isti parlame- skoj stolici ostaje i dalje ban Pejačević mi \nat, u kojem nezadovoljstvo pojedinih klu- smo ustali i rekli našu, jer je to bila naša bova izbiva svakim danom? Nije li to onaj [dužnost, sveta dapače dužnost. Kad je Dro- \isti parlamenat, koji Slavene osobito južne, hobecki svugdje brilirao u ime koalicije, \drži i smatra austrijskim kolonistima? Nije kao i sada u delegacijama, mi smo rekli (li to onaj isti parlamenat u, kojem panger- |svoju. | nijesmo ostali sami, nezadovoljstvo imanstvo dobiva izražaja u djelu i riječima? se je ćutilo i u samim redovima toli kom- (Nije li to onaj isti parlamenat, koji je od paktme koalicije. Mislimo, da nećemo ni sa- \23. Novembra dalje igra prevarnu igru, da ostati sami, kad rečemo, da izbor Niko- |diplomatske doskočice u parlamentu, u klu- /lića nije dobar, da se nije pošteno postu- |bovima u couloarima, da osujeti izborno palo sa Starčevićancima. i |pravo glasa? A i u ovakov parlamenat, da | Mi ćemo priznati g. Nikoliću, da je bio \ postavimo nade pravičnosti, da mu podamo manji Kuenovac nego drugi ali je uvijek istinsku pravnu moć? Ne. Napomenut ćemo | bio, a i danas sjedi megju desidentima, a | još samo jednu na račun ovoga, toli raz- to opet ne znači prekinuti sve sa starim re- |vikanog parlamenta. Je li istina ili nije da žimom, sa osobama toga režima. Smiješno \kroz vrijeme od šest godina, kako egzistira, radi toga izgleda natezanje koalicije u času da se ne može pohvaliti ni jednim svojim kad im zapriješe pogledi na Pejačeviću, Ni- ičinom, ni jednim pozitivnim djelom? Kada'koliću i Drohobeckome. Tri, ali tri skroz \je ovaj austrijski parlamenat pobrinuo se različita stvora! Ili je možda ovo znak, da za uregjenje težačkoga pitanja? Pripreme za Hrvatska nema sposobnih ljudi, pa ih mo- sad oko toga spadaju još k godini 1893./ra tražiti megju starim ? Bit će, po svoj pri- Ministar je dolazio za ministrom, ali je svaki lici i nešto toga. Druga je stvar ne lijepi u svojoj visokopoloženosti puštao osnovu | postupak koalicije prema Starčevićevoj stran- da spava debeli san u naslagama prašine|ci prava. Dok su oni njih pomagali, dok su primljeni pod zaštitu saveznijeh vlasti, za- | Frančezi i Inglezi i svak; moj ti je hvaljivahu Iuglezima na njihovom zauzima- neutralno zemljište, pak čujem i znam sve, nju za obnovu dubrovačke slobode; nave- što ko govori i misli. doše, kako se repuplika nije nikad odrekla. — Da brzo li si naučio frančezi i ingle- svojijeh prava, i ako su joj silom oskvrnu- ški! upekne ga Vlaho ta od Frančeza; te napokon iskahu, da se |opet uvedu stari dubrovački zakoni u Ko- |navle, dokle ne bude po svuda uspostavlje- ina repuplika. — Nijesam tupe glave ko i ti, odgovori Pero uvijegjen. Što jedanput čujem, to i za- pamtim ! : i — Žao mi je samo, opet će Vlaho, da Dok je Bona ovako radio u Konavlima, «mo s tobqm udrit na čudo. Puna ti je glava tijeh novijeh jezika, pa ćeš zaboravit |naški i ne ćemo se moć više s tobom raz govarati. Ito Frančezi obaznali, pošalju žandarme ul. > Ine ćemo te moć razumjeti, nadoda | sA, | Pavo, kad nam budeš pripovijedat novosti. |Cavtst, da ubeate Kabogu i 66 ga dovedu | Ne bi mu brica Pero zaista bio ostao du- | a | : |žan odgovor, da se u to nije čuo nekakav jet žandarme i tako oslobode Kabogu. | zak trublje, te svi istrčaše na dvor, đa vi- i tad: pobjegne u Boke, 1 sidi sjegomo-14. im ja, sti, ukrca se na inglešku fregatu. : | VII. Pred crkvom se sv. Nikole zgrnula ;omila U Cavtatu u tovjerni Marije Konavoke | naroda, jer se tu nadimlje puhajući u trub- | »na Prijekomu« sjedi nekoliko mladih Cav-|liu jedan ingleški mornar, i premda je Li- taćana. i stopad, sve ga znoj oblijeva po licu od ve- — Pa što si ono rekao, Pero, je li isti- lika nadimanja. po — upita kovač Vlaho brijača Pera Li- — $to ono trubi ? upita Vlaho Pera. sića — da su Inglezi obećali, da će nas/ Velika milka Peru, da ne može odgovo- dućan ih u Peštu poslali bilo je sve dobro, čim se dočepaše Pešte, »Jovo na novo« staru \igru mešetarenja. Šurmin hodočasti g. Dr.u Franku obećaje sve, kad u Peštu ni glasa, ni oglasa. Što to znači ? Je li to želja, volja |koalicije? Ovdje bi rekli ne! To je volja | Magjara, kojoj koalicija služi, volja Supila \et compagni. Magjari neće Starčevićanaca, Ini da izraze najmanju želju, oni vole po- |\niznu koaliciju. Ništa zato, stranka će pra- iva i dalje, da vojuje neustrašivo, uvjerena, \da je konačna pobjeda njena. | A Beda i ienjnčko ik \(prigodom putovanja gosp. Namjesnika po Dalmaciji). Sva je sreća, da je današnji austrijski na- | mjesnik u Dalmaciji i »gospar Niko Nar- |delli« domaće čeljade i fin i pronicav kao što je, da pozna u dušu dalmatinske kre- \ posti i mane. Kao domaći sin znati će nas \i konsiderat, i u svojstvu pozicije, te je po- |ksiva, nadamo se, neće izrabiti djetinjske \mane svojih sunarodnjaka. Hoću tijem reći, |da kad bi g. namjesnik samo htio, on bi |mogao u sedmicu dana obrazovati u Dal- |maciji ono tobožnje tako crno strašilo, nai- |me »austrijansku stranku«, koja bi imala |više svijesnih pristaša od ikoje druge pa- |trijotske stranke u Dalmaciji. A da bi se pristaše takove stranke mahom rekrutirali iz rezolucijonaškog tabora, o tome će biti uvjereni svi, koji prate putovanje g. namje- snika po Dalmaciji, a on sam najviše. A ne tvrdim ovo kao kakov zagrižljivi pravaš, nego kao pristaša hrvatske stranke i u du- ši uvjereni rezolucijonaš . . . Gospar Niko, putujuć Dalmacijom u svoj- stvu austrijskog namjesnika (i sad bi treba- _ lo po uzoru naših patriota nabrojiti svu ne- zahvalnost Austrije Dalmaciji) valjda se sam najviše smije djetinjastoj izlici, »domaćeg sina«, da mu se čine tako sjajni dočeci, i tolika neslužbena dubokopoklonstva. Njemu \će nas biti i žao, bar — poslije riječke re- | zolucije. Ovakovi pričeci, ovakova slavlja, \ poslije riječke rezolucije, njemu — austrij- \|skom namjesniku ! Gospodin namjesnik naći će se upravo \intrigan, kad bude podastirao vladi u Be- ču izviješće o svomu putovanju. Jer, činje- imica je tu velika . . . brdo snijega, da su — Ode ti, Pero, ovi put mudrost ispod kape! Imao si dobro nabit kapu na glavu, pa ne pustit, da ti tako ludo pobjegne pa- met iz glave ko Mlječanima miš iz tikve! Svi se grohotom nasmijaše Markovoj pri- mjetbi, a on još nadoda: — Ja ću vam rijet, što ono trubi. Ono trubi, da se skupi narod, jerbo će sad na- \šega Pera proglasit konsulom ingleškijem \i frančezijem. Opet se svi nasmijaše, a bijednog brica- Peru od muke biju slane kite po obrazu. Vidi, da je zapao ko lija u gvožgja, pa se protura i jedva udalji od ovijeh podruguša. Do malo su i Pero i svi ostali znali, za- što ono trubljenje. Mladi ingleški poručnik Macdonald pristupi k lijenki od barjaka, priveza na konop zamotani barjak, pa preda | konop u ruke jednomu vojniku, koji ga |žumno potezaše. A kad onaj zamotuljak \prispije na vrh lijenke, zdrucne drugijem | krajem konopa, na što se zamotuljak raz- mota, vjetric ga razvije, i ukaže se velika ingleška zastava koju pozdravi 11. topov- skijeh hitaca sa usidrene fregate u luci. | To je bilo na 28. Listopada. | — Znao sam ja još jučer za ovo, razvi- — Ne, narode, ne mogu, pa ne mogu ! | opet stavit pod repupliku? Hvala vam ma tolikoj odanosti, ali se te. — A da što će? Nego će zar pustit, da zadaće ne mogu primit nikako. Nego baš nas gnjavi Frančez oli Rus? kad hoćete, ja ću vam sastavit jedno pismo, -- Bit će sve tako, ali ja nikako ne ra- za ingleškog zapovjednika, pa imu ga vi zumijem, što se luglez toliko prti? Koja drugo ne mogu! njemu korist, da nama vrati repupliku, pa Nakon oduljeg razglabanja bje prihvaće- |da onda pogje, okle je i došao? na od zbora gotovost, da Bona sastavi pi-| — | ja se tome čudim, primjeti Pavo ri- smo, a da će ga njih petorica odnijet Ho- | bar. ste-u u Boku Kotorsku. — Vi me razumijete, pa se zato i čudite, Isti dan Bona sastavi pismo u ime svijeh im Pero. Ja znam sve, kako stva- Komavljana, u komu su oni iskali, da budu ri stoje; u mene u dućan dolaze i maši i rit, jer on, koji se uvijek hvali, da prvi 0- če se sad Pero, ali nijesam smio govoriti! bazna sve novosti i da zna, što će bit su-. tra, prokosutra, do mjesec, do dva, do go-: dinu, do tri, eto ovaj put ne zna, ni što se, sad dogagja, ali ipak, da nešto reče, od- govori : — Nema boljega posla. Da ima što dru- go činit, me bi se zaista ongje onako na- tezao i znojio! Svi, koji su bili oko njega, prasnuše u smijeh, a Marko, varoški danguba, porug- ljivo će Peru: Živjeli Inglezi! — Živjeli! zaori iz stoliue grla. — Živjela sloboda! Živio Dubrovnik! ču se s obližnjeg prozora glas Kaboge, koji se je već bio s ingleškom fregatom iz Boke vratio. — Živio Dubrovnik! Živio gospar Vlaho Špaletin*)! odvrati narod. (Slijedi). 4) Sve su dubrovačke vlasteoske obitelji imale o- sim prezimena i nadimak. +Spaletin« je starinski na- dimak obitelji Kaboga.