vau

 

U DUBROVNIKU 23. Juna 1906.

 

surazmjemno; za

 

je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K
K

i VN MANS

 

na pod i

5;
8 — Ko

 

 

 

Čudnovate stvari.

Ima već njekoliko vremena, da na-
mjeravamo napisati članak o našim
prilikama u opće, o politici, o uspje-
sima, toli rastrubljenim poslije »riječ-
ke rezolucije«. Skanjivali smo se uvi-
jek čekajući razvitak dogogjaja, poli-
tički pravac i motreći razvoj stvari i
u nas i tamo preko Velebita.

Sada mislimo, da je došao čas, kad
možemo, da progovorimo. Mislimo, da
je toga toliko proteklo, da se je toliko
stvari dogodilo, koje nam otvoreno
podaju prilike, da se osvrnemo na sta-
nje naših stvari.

Inaugurisana riječka i zadarska po-
litika morala je svestrano, da narodu
donese novih tečevina, osobito da se
istim okoriste braća u Banovini, gdje
je zatorni dvadesetgodišnji rad, bio u-
bio u pojam svaki narodni osjećaj.

Pod okriljem nove politike vršili su
se novi izbori i volja narodne duše
došla je i ako ne u potpunoj mjeri
do svoga izraza. Sve, što se je zatim
dogagjalo još nam je svježe u pame-
ti. Svježe su nam uspomene iz sabo-

IZLAZI SVAKE SUBOTE, — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Vlasništvo izdanje | tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

Godina Il.

 

 

retku a koji se više pula

 

 

 

|po plemenu i duhu Magjarima, dunav-
ska konfederacija, kao da je opet na
vidiku. U Bosni i Hercegovini zlo i
naopako a naši muče, ne pišu dapače
ni novine, osim časnih iznimaka. Ne-
kakav nered na svoj liniji, kao u pri-
rodi pred dolazećom olujom. Nered,
koji ne sluti na dobro, koji daje po-
voda, da se misli, e je sve onako kon-
solidovano, kako se razglasuje. U na-'
rodu megjutim nezadovoljstvo. To ne-'
zadovoljstvo, tamo preko Velebita, i
tiče »Narodna Obrana«, govoreći o iz- |
boru D.ra Lorkovića. U koaliciji sjede.
naprednjaci, koji zagovaraju rastavu cr-
kve od države, unutrnji anarhizam o-
sjećaja, koji su većinom  socijal-demo-
krati, do potrebe anarhisti, a s njima
zajedno pop Zagorac, koji muči na
već pretjerano pisanje proti vjeri,
na prostačko izrugavanje. | narod, da
posvjedoči, kako neshvaća taj program
repuplikansko-socijalistički, taj program
neizvedivi, salonski, pogriješni, odluč-
no kaže, nećemo Lorkovića, prestav-
nika toga programa, hoćemo Dr. Neu-
mana. Ali on, opet iz solidarnosti, o-
driče se mandata, u korist prvog, tri

 

 

 

ra, ona slavlja i ovacije, polazak u Peš-.
tu, dočeci, izmjene vizita, pregovori,
Pejačević i Drohobecki, Penić i još.

puta nesugjenog zastupnika. U koali-
ciji sjedi dr. Franko Potočnjak, kojemu
priznajemo zasluga, ali evolucijonizam

neki mameluci. U neizmjernom vese- njegov ne shvaćamo. Koaliciji pristu-
lju, u opojnosti slavlja trijezmenost je pa Banjavčić, čije se je ime s gnjuša-
popuštala a niu ,je zamjenilo čustvo, njem spominjalo pred tri godine.
koje je u politici mnogo i logo pu-' Novi Srbobran“ viče: samo ćemo tra-

etno po samu stvar.

Iza svega ovoga u Zagrebu se drži
zbor »napredne stranke«, jer ona hoće,
da temeljito, filosofski, duboko/
svake godine rastrese svoj program.|
Sa strankom se staplja »demokratska.
stranka« iz Dalmacije. Čudnovate stva- |
ri slijede dalje. Osnovana »Hrvatska«, |
kao glasilo »hrvatske stranke prava«.

prepire se »Obzorom«, koji po starom |

obzoraškom ususu zagriza, nastaju ne-
kakove nemile upadice izmegju nje i
»Pokreta«. Borba za mandate ispraž-
njenih kotara provagja se svom mo-
gućom kortešacijom. Supilo diktira i
govori kao hrvatski ban; opozicija ni-
je posvema zadovoljna. U nas u Dal-
maciji pak novine ustaju proti zastup-
nicima u Beču, osobito pak »Slobo-
da«. Borčić ispravlja i zagrijava se, vi-
ka pada i prestaje a on stoji i dalje
u »Svezi«. U delegacijama naši tek
da se čuju, Austrijska stranka na vidi-
ku, dobiva silesiju potajnih pristaša.

fonda nudi se novaca dal-
matinskim novinama, pucaju se muža-
ri u čast ć. k. austrijskom namjesniku
u Dalmaciji, trvenja megjusobnih na

|žiti ustavne slobode, * onda tek dru-

ge stvari, Magjari megjutim govore:
,Nagodba, kao pactum legiti-|
mum, i ništa drugo“. Ova opozicija
nije homogena, u programu naprednja- |
ka stoji srušiti, sve, sve što nije ul-.
tra njihovo. ,Hrvatska stranka prava“
služi im u njihove svrhe, a ona nasjeda:
slavno, je nema odvažnosti. Na po-
vršinu isplivaše ljudi, koji bi inače o-
stali, tako sitne ništice, da ih nebi ni-
ko niti k jedinicama ubrajao, jer nebi
joj mogli cijenu podignuti. U Dalma-
ciji Dr. Smodlaka, sa nekoliko usija-
naca pravi užasne bulikane, viče, jer
mu se hoće a, hoće mu se slave.
On ne može da opstoji, ako ne dik-
tira, ta zato je i osnovao stranku. Gra-
di i gradi, pak se sa svojom gradnjom
na jednom sam sruši. Neodlučan i slab,
postaje igračka u rukama onih, koji ga
znaju izrabiti. U ,hrvatskoj stranci“ ne-
ma reda. Dr. Trumbić kao da mu je
dodijalo, oba Čingrije ima ko vodi u
slavu svoje dinastije, smijuć se slatko
u duši. Nemaju nikakova saveza me-
gju sobom. Skupštine njihove, to su
parade, kojima niko pametan ne vje-

 

rukoveti, iz brige, iz želje za manda-
tom, mjestom na Zemaljskom Odboru,
a sve radi unosnog
vani u svijetu, kao
PODLISTAK
Josip Onyszkiewicz :
Zadnji trzaji.

Uspomena 1806.-1906.

se diže, srodna

ma

— Nije mi drago, pa zaludu, nikako mi
ne ide u glavu! govoraše Frano Bona svo-
me rogjaku Pijerku Boni. Iznenada i preko
svačijeg očekivanja Inglez je imenovao Vlaha
Kabogu namjestnikom Konavala i Cavtata!
Sve me štrah, da nije tu što treće po sri-
jedi! Kako je fino ispod mukla Kaboga to
imenovanje izvojštio !

— A i rogjak mu je Antun imenovan
e ei za Ston i Pelješac, pridoda

Le Turska, |j
a

ruje. Neko se okoristi, a nekoga izra-
be. Oni u Beču, kao da ni ne opsto-
i stranka. Biankini iz nužde se drži
njih, ali im nevjeruje. On će sutra do

| — Ali se u Stonu vije ingleška i....

— 1....?

— | austrijska !

— | Kaboga namjestnik ?

— Dva Kaboge — dva namjestnika, kako

da druge vlastele nema! Vlaho u Konavli-
ma i Cavtatu, a Antun Marinica u Stonu i
Pelješcu. Inglezi su mu dapače dali nalog,
da brani te zemlje proti svakomu, ko bi na
njih s oružjem došao osim proti . ...

— .... Austrijancima?

— Da, tako je!

— Čuj me Pijerko, još ću ti nešto pri-
povidjet, što mi još više zadaje misli.

— O Vlahu?

— Baš o njemu. Netom su Inglezi uljegli
u Cavtat, ja sam predložio njemu i njegovn
ocu, da odmah obavijestimo Miha Božovića,
našega gragjanina, koji se sad nalazi u
Carigradu kako pruski ministar, da smo se
oslobodili Frančeza i da vas puk želi re-
pupliku. To sam za to predložio, jer sam

potrebe osnovati drugu stranku, uza
nj je i Perić i Ivčević i ako ne pot-
pisaše ,riječke rezolucije“, ta ovi sei
onako razumiju. Sav savez općina dim
je, koji će se rasplinut, jer njih narod
niti razumije, niti ga oni pitaju, on
nema riječi. Stranka nije homogena,
nego forsirana s konca i konopca, u
njoj je politika gospodsko-doktorska.
Prema vjeri, osobito oni oko ,Slobo-
de“ jednaci su drugovim u Zagrebu,
ali ne smiju onako otvoreno, da se
raskrabulje.

Jednom riječju komedija! Nadamo
se. da će ovome doći kraj, jer mora.

Mora se jednom, obračunat sa politi-

kom nekolicine, koji hoće da go-
vore u ime naroda, s politikom i lju-
dima i listovima, za koje su stvorene
banke, koje ih uzdržu, politikom sa fi-
nom maskom, a unutri bolesnom na
akutnoj neiskrenosti. Doći će dan, kad
će narod poput Augusta reći im , Var-
ro, Varro, redde mihi legiones meas«.
Da, povrati mi, dušu, snagu, volju, da
joj dam pravi pravac.

supe
Štadlerov jubilej.*)

Sutra u Sarajevu je slavlje, Štadlerov ju-
bilej! Dvadeset i pet je godina da je stu-
pio u taj grad, kako crkveni poglavar Bo-
sne i Hercegovine; kako mitropolit; kako

otac mnogobrojnog rastrkanog katoličkog

puka u okupiranim zemljama; kako spobor-
nik slobode savjesti. Sve ga primilo nepo-
uzdanjem; protivnosti slijedom se godina
nagomilava.2 Sve ogromniie: ta hi

predstavnik malobrojne frakcije, gdje su pra-
voslavni se isticali velikim brojem, a mu-
slimani okorjelim svojim otporom. Ipak on
je prisvojio sva srca i sutra cijela će zem-

=a ie
zu og.

lja da mu iskaže zasluženu sućut, ljubav,

harnost. Na njegove zasluge kako poglavi-
ce katoličanstva nećemo da se. osvrnemo,
to prepuštamo crkvenijem listovima, mi će
mo samo baciti oko letimice na vanredne
njegove zasluge za hrvatstvo u Bosni-Her-
cegovini.

Presvjetli je Štadler stupio prvi dan sta-
novitim bistrim programom. Ne kako kato-
lik, nego kako požrtvovni sin matere Hr-
vatke, on je odma naglasio da dolazi braći
svojoj po plemenu, po jeziku, po tradici-
jam, po povjesti. Priznao se je Hrvatom i
kako takav uvijek je postupao odrešito i
muževno. Dosta se je samo jedan put s nji-
me naći a da odma vidiš, kako on prou-
čava pamet visoko i visoko se penje, da
sobom poveđe, kako vogje, one koji se pri-
znavaju Hrvatima na najviše narodne idea-
le, na sjedinjenje i slobodu; kako mu živo
oko rijet bi pouzdano gleda u skrovitu bu-

dućnost da dopre bez vrludanja do cilja; \bilej, tako da vidi ostvarene sve njegove kamate bez ikakva
kako mu žarko srce živo kuca za dobro ! plemenite želje u ime zemlje kojoj je pa- resije uz povratak n
*) Op. Ur. Od uvažene ličnosti izvan Uredništva. |Stir, i u ime Hrvatske čiji je bez dvojbe da- |

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. —
Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po

Listovi nefrankirani ne primaju se. — P!2

tiskaju po se ne vraćaju.

tivo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

sreću naroda svoga; kako mu muški glas
naglasuje narodna prava, brani ih, bodri,
sokoli priteže i mlohave i strašljive, kako
pjeva domorodne mile začinke rodne grude
svoje. Da, ako je Sarajevo danas priznato
središte hrvatstva, ako po Bosni i Hercego-
vini ima sijaset društava hrvatskih. ako se
dižu domovi, blagoslivljaju zastave, sakup-
(ljaju zborovi, svemu tomu narodnom osvi-

nas prvi sin. Bog ga dobri krijepio, snažio
branio i nadahnjivao, Ad multos annos!

RACI
Bijes Talijanaca.

Kako je poznato našim čitateljima, u pi-
tanju izborne reforme u Carevinskom Vijeću,
govorio je narodni zastupnik D-r Ivčević i
talijanski zastupnik Bartoli. Ovaj posljednji

lješćenju bio je provodić presv. Štadler uz zahtijevao je za talijansku manjinu u Dal-
\vrlo domorodne biskupe svoje mitropolije, maciji jedan mandat na Carevinskom Vijeću.
Netom je zasio na stolicu, on je utemeljio | Zastupnik se je Ivčević tome opro, i mjesto
škole, a te su škole skroz hrvatske bile ; | alijanima podao je dva Srbima i ako to
i s nijesu ni pitali. Koliko je opravdanosti u
on je proveo u Travniku gimnaziju, predao tome podijeljenju dvaju mandata Srbima
ju lsusovcima, ali je hrvatski jezik bio na-|ostavimo za čas, a osvrnimo se na bijes
stavni jezik; na istom je temelju oslonio i Talijana, na krik, kojim su popratili ovaj
(bogosloviju i mnogobrojne druge učevne i| dogogiaj. E viču LR da PI
i, Kao nepravdu njima nanešenu. zvolite

dobrotvorne zavode. Oko. sebe je okupio q, rečemo, da . ovo bezobrazno. Od kada
oduševljene pomagače, koji su na daleko ima pravo, da ovako sitna manjina, kao što
slavili radi bogoljubnosti, neporoćnosti zna- je talijanska, u ovoj čisto hrvatskoj zemlji
nja, ali istodobno radi čistog hrvatskog o-|govort onakovim tonom? Od kada ima
|svjedočenja. Na njegovom je dvoru troboj- | Pravo, da SE AO rali i Ape
nica imala počasno mjesto, ona ga dočeki- nk Delnola«, & biante slis uliti bila
vala i ispratila bi ga u pastirskim pohodi-| jedna riječ priznanja Šlavenstvu u opće, a
(ma, sve se vile umjetnice oko njega saku-!kamo li hrvatstvu? Od kada imaju pravo,
\pljale da probude hrvatstvo. Osvjedočen dajda, " Mi voj o a politikom
i i i. om i žandarskim bajunetama mrcvare
lje prvi uvjet domorodnom pregnuću, ne bi |duše čiste i nevine Istarske djece? Ne, o-
\pet kažem, to prelazi svaku mjeru. Talijani
su još uvijek oni isti u duši iredente. Čujte
lih kako misle u Rimu, onako isto misle

 

iti praznih ruku, imati uz svoje imanje tvr-
do zapleće, on je zapasao na daleko i ši-
roko, proizveo je prava čudesa, koja će do-
prinijeti neprocijenjive obilate plodove, ne-|u Piranu

, Trstu, Zadru i drugovdje. Bit će

tom sve uredi, sve velebne namisli izvrši. [edno brdo sesije Ay ae > POEA ue

i EK \jedno brd : ij naj
Osvjedočen da je knjiga najbolja poluga da jijepi broj škola »Lege Nazionale«, gdje se
se božiji poredak uvede i rasprostrani, on uz novac, nova odijela i podmitljivost ku-
se sam glavom i vrli mu pomagači najve- puje svijest, duša, onapokon i molitva, koja

ćom spremnosti tome posvetiše: mnoge su
knjige već rasprostranjene širom cijele do-'
movine. Kako književni nrilor

\
I

u... i
»VIHOGOSNI« |
|

* ou je iiarodu poklonio tumač sv. Evangje-

lja, i druge učene radnje, a sama je »Vrh-|

ibosna« divna kita učenih članaka, krasnih pje-
\sama, uzvisitih studija, majstorskih prijevoda.
Osvjedočen da je i u politici čist pravac
»poštenje, nesebičnost« najbolji temelj na-'
\rodnoj zgradi, on je kao glavni pokretač!
\osovio na junačke noge »Hrvatski Dnevnik«
\u kome se tiho, trijezmeno, dostojanstveno |
raspravlja o svim dnevnim pitanjima, kog (|
cenzura baš nemilostivo klaštri, -i koji u'|
\malo mjeseca pokazao je što može dobro |
(|uregjeni list, znao je braniti tražbe rađnika
dok su razložite i pravedne, znao je pro-!
ikrčiti put, kako će se svi hrvatski radnici |
\sakupiti u društvo, koje će jedan dan u do-
| movini sloviti kako važan faktor sjedinjenja. |
Čestita namjera, iskrena riječ, otvorena
ićud, kako je mnogijem mnogo brige zada-'
la, tako je i svečaru, na kog se je ustajalo
i prigovorima, ali će vrijeme, poštenjačina
|dati svakomu svoje po zaslugama, a presv..
 Štadleru da je muževno odriješilo znao i-
|stinu kazati i najvišim dostojanstvenicim
\ovoga svijeta!
| stitamo svečaru da dočeka i drugi ju-|

se Bogu uzdiže. A na svemu ovome neka
zahvale novom kursu, novoj politici naših
rezoluciionaša. Da te politike nije bilo, davno
bi ova manjina počivala gnjila u grobu
narodnog ponosa. Ali evo, što im se do-
gagja, pljuju na nebo, pucaju iz puške a
stupa im se vraća u lice.

Na svršetku dodajemo, da se mi ne pla-
šimo predloga Talijana, da se kotari podi-
jele po zemljišnom katastu. Vjerujemo, da *
bi se onda moglo izleći štogod za Talijane,
a to bi opet bio dokaz maše narodne svi-
jesti. Velimo, ne bi se mni toga plašili.
A u tome bi slučaju Srbi ostali prikraćeni.
Oni su bili favorizirani. Njima je u Boci
Kotorskoj, bio podan jedan zastupnik. Ci-
jeloj Dalmaciji pripasti će svega H zastu-
pnika, jedan na 54 hiljade pučanstva, do-
čim Boka nema nego same 3 hiljade, da-
kle za čitavih 22 hiljade manje od prosje-
čuna broja. Kad bi se bilo mjerilo jednakom
mjerom, Dalmacija bi trebalo, da ima 19
zastupnika. | još će Srbi kazati, da su oni pro-
gonjeni, a tamo im čak darivaju zastupnika !

sea rat aL a Aaaa SA at SS
Najbolja i najprikladnija prilika sva-
kome za štednju | priplod:
HRVATSKA PUCKA ŠTEDIONICA
registrovana zadruga sa ograničenim jamstvom
u Dubrovniku
prima novac na uložne knjižice za štednju
i priplod i plaća na njega

odbitka. — Daje vje-
a stalni rok ili tekući
račun.

zapovjednik uvrijegjen, kad čuje, da ištemo | — Dobro! Ti učini tako, a ja ću skupit!  — Stvar je dosta ozbiljna, odgovori Na-
zaštitu u Turčina. |potpise sve naše vlastele. (tali. To se ne može tako na prečac riješiti.

— Da ti rečem istinu, Frano, kad se| Pijerko sastavi odulju molbu, koju pot- Svaka se voćka žvaka pa proguta, a obličke
stvar dobro pretrese, mislim, da u tome pisaše sva dubrovačka vlastela, te se nala- ne proždire. Ja bi, da se sastanemo u Ka-
nije imao baš krivo. žahu u Cavtatu i Konavlima, pa je predade boge u kući, pa da tu mirno i trijezno pro-

 

 

— Vjerujem, ali ne bi hotio . . . ,

— Što?

— Da ne bude po srijedi kakav dogovor !

— Danas su vremena, kad čovjek ne
može ni sebi pravo da vjeruje. Sve se mi-
ješa, sve se valja, Bog sam zna, kako će
sve ovo dospjeti. Svakako se i ja čudim,
kako je to, da Inglezi, koji su, ima neko-
liko vremena, uljegli u Cavtat, još ne vje-
šaju naš barjak, nego samo njihov?

— | ja se čudim, to više, da su oni o-
davle Frančeze istjerali i oni uljegli, govo-
reći, da oni ne imaju druge nakane, nego
potjerat odovle Frančeze, a onda uspostavit
repupliku.

— A gdje se sad nalazi njihov zapo-
vjednik ?

— Evo ga u Cavtatu.

— Dakle poslušaj me, Frano. Ja ću sa-
stavit molbu na njega, u kojoj ću sve pre-
dočit i zahtijevat, da izvrši, što je obećao;
da ne oklijeva, nego da izvjesi naš stijeg
i da proglasi repupliku

zapovjedniku Lowen-u u Cavtatu. |

On ih lijepo primi i obeća, da će nastojat, |
da se u najkraćem roku izvrši, što oni žele, |

Nakon dva dana primi Bona odgovor,
Ali je bio sasvim u protivurječju sa obeća-
njem, jer je glasio: »Ja nemam nikakva
naputka za uspostavu repuplike. Eno vam
admiralja, obratite se njemu, on je vrhovni
zapovjednik naše sile u Jadranskom Moru.
Lowen, zapovjednik«.

Istom prilikom poruči Boni, da bi bilo
najbolje, da pogje on glavom u admiralja
na brod, te da od njega zaište ono, što je
u molbi navedeno,

Pijerko je već bio pošao iz Cavtata, da
preuzme mjesto namjestnika primorskih ze-
malja, jer i te osvojiše lnglezi, a njemu
poslaše glasnika, da umah dogje, jer je
imenovan namjestnikom,

— Dakle, što ćemo sad? govoraše Bona
u skupu vlastele, a tu je bio i Kaboga.
Čitali ste, što piše Lowen, a čuli ste, što
| poručiva.

 

 

mozgamo o stvari, dok štogod odlučimo.

Ni u snu, to nikako! čsu Kaboga.
Ne ću, da se kiipite u mene u kući, da još
Inglezi, koji su mi dali u zuke vlast na-
mjestnika, promisle, da ja nijesam zadovo-
ljan njihovom vladom. To ne može biti
nikako! Nagjite kakvo drugo prikladnije
mjesto za sastanak.

Ne služi ni tvoje kuće, ni drugoga
mjesta. Ja idem sam, idem ravno u admi-
ralja u Triješće, bez sastanka i bez dogo-
vora! Nijesu ni vremena, ni prilike, da se
oklijeva, odvrati Bona.

- Nije ti koristi, da ideš, odgovori Ka-
boga. Sve što može učiniti Hoste, može i
Lowen. Dakle, da oni kane sadar to učinit,
ne bi te slali od jednoga do drugoga, kako
od Iruđa do Pilata, već bi odmah učinili.

— A ja ipak idem! Kitcalo je na vrati-
ma, da se kuca, a ko ne kuca, tome se
vrata i ne otvaraju! odgovori Bona ljutito
i ode put svoje kuće, da se odmah spravi
za putovanje put Triješća. (Slijedi)