.

 

U DUBROVNIKU 30. Juna 1906.

PAAA CRVENA HRMATSKA

 

je
godine
ne vrati list kad m

polugodište.

i

; za
u pretplata mine, smatra se da

 

sa donašanjem u kuću ili s poštom ma godinu K 5; na po i
surazmjerno ;

Godina |I.

 

godišnje K 8

— Ko
je predbrojen i za došasto

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Vlasništvo izdanje 1 tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

 

retku a koji se više puta

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. —
Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po

pogodbi
Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i

tiskaju po se ne vraćaju.

, — Rukopisi
utužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

Meziju Delokog: PN

Kako je našim čitateljima već po-

znato, na djačkoj skupštini obdržava-| kanom

noj u Beču, bila je predi

primljena rezolucija za reviziju berlin-
skoga ugovora. U ovoj rezoluciji leži
jedno od velikih pitanja hrvatskoga
narodnoga života, njegove snage i op-
stanka i zato ne možemo da mirno
rogjemo preko“ iste. Možda će se s
oje strane predbaciti nama iz sebičnih
niskih svrha, da smo čiji skutonoše i
slično, kako to već znadu oni iz pro-
tivnoga tabora. Ali ništa zato; nama
je pred očima onaj veliki skup hrvat-
skih zemalja, ta principijelna tačka na-
šega programa, nama je pred očima
silna i neizmjerna ljubav prama muče-
ničkome narodu ponosne Bosne, pa
uprav s toga temelja polazeći, moramo
da osudimo onu i onakovu rezoluciju.
Nije čudnovato u ovakovoj eri bez-
glavlja i babilonskoga kaosa, nije go-
vorimo čudnovato, da se u deliriumu
osjećaja, podraženim nevigjenom ne-
pravicom, plešće jednome  naravno-
me, povjesnome i političkome apsur-
du. Mi ćemo Hrvati, budemo li ova-
ko ići, domalo zagrijavat se za ko-
nopac, kojeg će nam objesiti za naše
ugušenje. Mi ćemo Hrvati ljubiti ruku, |
u kojoj će biti naperen revolver, znak.
naše smrti. Ta nami je u krvi svaki-'
danje nasjedanje, nerazložno zagrija- |

n

gjujemo politiku, koja se i ka
kova se vodi u okupiranim zemljama,
ali ne možemo za to, da dademo »pla-
cet« bečkoj rezoluciji. Priznajemo o-
mladini lijepih sposobnosti, patriotskog
žara i sve što hoćete, aii joj admini-
strativnog duha priznati ne možemo.
Možda je tome uzrok neiskustvo, ili
što slično, ali stoji da se osobito
omladina lako dade zavesti bučnom
izbačenom frazom. | bečka rezolucija
takova je jedna fraza. Od onoga da-
na, kako se je u Berlinu potpisao
berlinski  kontrakt, od onoga dana,
Austrija je imala, da vodi upravu oku-
piranih zemalja.

Berlinske kontrahente dovelo je do
toga, da Austriji dadu naime, upravu
tih zemalja, mnogo i mnogo razloga.
U prvom pogledu bio je prvi unutar-
nji »raison d'etre« samoga kontrakta,
da se zemlja dade takovoj vladi, koja
bi seo za dobru upravu. Austrija,
regbi, da se je mislilo, da je sposob-
na vljamo na stranu, pitanje, ka-
kova je bila ta uprava i je li zadovo-

PODLISTAK |

ožena i po-

 

 

Josip Onyszklewicz :
Zadnji trzaji.
Uspomena 1806.-1906, |
7, IX |

Petnajesti Studenoga 1813. osvane vedar
i lijep ko u sred proljeća. Nebo vedro kod |
riblje oko, samo se na daleku obzorju crni
mali oblačić poput osamljena stabla na ši-
rokoj livadi.

U Cavtatu se pred dućanom varoškog
brijača Pera sjatilo nekoliko mješćana, pa
pretresaju o svemu i svačemu.

— Jesi li čuo, što nam je sinoć pripovi-
jedao Nikolica Konavljanin u Frane Posti-
jerice u tovjerni ? upita jedan od njih meštra
Prana Klačinu.

— Kako nijesam, a nijesmo li za istom

sjedali !

— Pa što na to govoriš?
— Da ne vjerujem prije nego vidim !

 

Jl

ljila, prvobitnom pravnom odnošaju, vatske izložiti opet novim  kušnjama.|mo li na um da će
koji je morao slijediti. Srbija u unu-/Ne, oma je naša i naša mora biti. Neka na imati svoju flotu
tarnjosti razrovana, Crnagora, pak Ru- uvigjavnost, političara ide zatim, da ne možemo,

sija, tada daleko još od težnja za Bal-

svoj pravni posjed.

Iza ugovora slijedilo je mnogo to-
ga iza kulisa, što je nadahnjivao ber-
linski otac, a na štetu samih okupira-
nih zemalja. Ali megjutim u unutar-
šnjosti razvijala se je osebujna narod-
na svijest ljudih, koji su pojimali, da
su ope udo jedne zajedničke ma-
tice. U marodu se je podizala povje-
sna svijest, koja mu je jasno govorila,
da su i oni ono, što su mu braća ši-
rom jedne domovine Hrvatske. | ta
svijest Tvrdkove zemlje rasla je pro-
gresivno. | danas uza vjerske i naro-
dne različite osjećaje nać ćete u tim
zemljama, jednu upornu ideju velike
borbe za svoje. Hrvat se je uhvatio
grčevito one grude, njemu toliko mile
i svete i neda se otrgnuti, Srbin isto
tako. Ova ideja borbe, dosta nam jasno
govori, da je narod u svijesti, da teži
k centrumu, k srcu majke.

Jednaki ovaj borbeni proces prošao
je sve svoje faze, kod svih naroda.
Ta pogledajte, kako se je ono krista-
lizirao u Americi samo, proti Engle-
skoj za vladavine Gjorgja l., Il., il. I
u ovome času, kad je gvožgje najvru-
će, traži se revizija ugovora. Budući
pak napredak Bosne, njeni razvoj u-
prt je na našu dalmatinsku obalu. Ona
je tako geografski bliza nami, da joj
je jedini izlaz na našu obalu ; a to zna-
či jednokrvnoj braći, jednokrvnoj po
mislima i osjećajima. Zastanak željez-
ničkog pitanja uprav je ležao u ovoj
okolnosti, koja visokim nije mila. Sank-
cionirani pak zakon nas veže uz Hr-
vatsku. Mislimo da je dosta jasno, da
bi se Bosna na našim grudima i ako
smo slabi, popela gigantskim krokom
svome političkome usavršenstvu. A beč-
ka rezolucija, u ovakovom stanju, tra-
ži reviziju ugovora. Glavni i naj jači
princip, u opće narodne borbe, jest
pitanje državnoga prava. Mi ga imamo
i to je naš dogmata. Po njemu Bosna
i Hercegovina su naše. Tražiti revizi-
ju ugovora, znači odreć se toga pra-
va, znači proigrati sebe, kao kartaš kod
preferansa, licitaciju, koja ide do četri
su šest »basa« poslije nego je riski-
rao na talon. Zastanak tolikogodišnji
spasio je svijest hrvatsku u Bosni. Što
bi od nje bilo, da su Magjari gospo-
dovali? Pogledajte narodnosno pita-
nje, pak nam odgovorite. A sada, ko-
me je dati? Zar taj biser u kruni Hr-

— Vigji čuda, a meni se noćas snjelo,
da je vas Cavtat okićen ingleškijem i dubro-

|vačkijem barjacima, umetne jedan iz skupa. | nasmijaše,

— Tebi se snjelo, a do malo ćeš vidjet,

i prije stari barjak svetoga Vlaha.

— Evo fregate, evo fregate! zaviče seo-
ski danguba Marko, Sad će pucat, bum,
bum, bummm, pa će nas svijeh ubit! Haj,
bit će mesa ždralima! Brrrr!

Svi se okrenuše put onamo, kuda je Mar-
ko rukom kazao, te vidješe, gdje je iza ko-
navoskijeh stijena provirio veliki ratni brod.

— Koji je stijeg po krmi? zapita meštar
Frano brijača Pera. Da nu pogledaj, ti do-
bro vidiš!

Brica Pero napravi rukama šašku nad o-
čima, dobro upre gledom put broda, pak će:

— Frančez, Bog i duša Frančez, ja do-
bro razaznavam zastavu !

Na te riječi svi ostaše ko gromom oši-
nuti, pak se u čudu zgledaše. Ništa ne go-
vore, al im se na očima čita, da pitaju:
»Što ovo znači?«

— Evo ti mike i nevolje! Sad će počet
na nas pucat i poginut ćemo kako miši u

dokinu nesnosno stanje, koje je tamo,

ba, nikakove revizije, koja za Bosnu
znači propast, ne treba nam onakove
revizije, kakva se krije pod bečkom
rezolucijom, jer znamo što to drugim
riječima znači.

GORE
Delegacije.

U jednom od zadnjih zasjedanja govorio
je i narodni zastupnik iz Dalmacije g. J.
Biankini. Mi smo taj govor svestrano pro-
učili, pa ne možemoa da mu ne priznamo
rodoljubni karakter i žar riječi, kojim je bio
izrečen. Gosp. zastupnik, poslije neumjesnih
upadica sa strane Nijemaca, kojim su ga
htjeli spriječiti, da ne govori hrvatski nego
njemački, osvrnuo se je u poduljem govoru
na izvode ministra vanjskih posala Golu-
chowskoga i oštro kritizirao njegov ekspoze.
Našao je takogjer dostojnih riječi a da nji-
ma žigoše vanjsku politiku g. ministra, kao
što, da pokaže kako Austrija, jednakom de-
cenijarskom praksom zapušta Dalmaciju,
Mislimo, da je od osobitog zamašaja bio u
govoru onaj pasus, kojim je g. zastupnik tra-
žio, zahtjevao, na temelju sankcioniranoga
zakona, pripojenje Dalmacije s Hrvatskom,
kao s onom zemljom, kojoj Dalmacija pri-
pada de facto i de iure. Nu ovaj muževni
istup g. zastupnika našao je neke bedaste
njemačke zastupnike, koji još jednom za-
svjedočiše, da su analtabete u pitanju dal-
matinskom. Jedan je od njih tako besmi-
sleno govorio, da se mi moramo smijati,
Njegov govor pokazuje očito, da ne pozna-
je zakona, po kojemu Dalmacija mora da
bude Hrvatskoj pripojena. Ovo nam potvr-
gjuje onaj njegov ironično-bezglavi usklik :
»Oni hoće, da se Dalmacija pripoji Ugar-
skoj«. Bijednici, kako su ne upućeni! Iza
Biankinia govorili su Nijemci Tollinger, Stei-
ner i Schlegel, i to većinom proti Ugarskoj.
Schlegel je bio onaj, koji se je pokazao ta-
ko mudrim i oštroumnim. Klofač je zatim
precizirao stanovište českoga naroda i kri-
tikovao takogjer vanjsku politiku g. ministra.
Megjutim megju tolikim političkim absur-
dima izvalio je jednoga grof Benyovszky,
govoreći o Rusiji, katedralskim tonom i pri-

Č
Č

 

 

kazujući je totalno nemoćnom. Reći ćemo
g. grofu da se vara. Rusija je još uvijek
jaka. Gubitak od 500.000 vojske ne znači
ništa za državu, koja raspolaže sa 6 milio-
ina vojnika. Gubitak od nekoliko miljarda
\ne znači ništa za onu Rusiju, koja bogas-
tvom svojim nadvisuje kud i kamo i nje-
\koliko udruženih evropejskih država. Uzme-

| — Nosi te vrag, vrlo li vazda š njime
| šuruješ, okosi se na nj Pero, a ostali se

|sli salijetale.

da će se u Cavtatu vijat u istinu opet kako | — Ne bijaše se sad ženit, kad nijesi sje-

guran, da ćeš moći čuvati ženu, luda glavo,
odvrati mu varoški danguba, pa rukama u
i|špagu i pozviždavajući strugnu nekud da-
lje.
| Nu domalo se svačije dreselje pretvori u
veselje, jer, kad brod pristupi bliže, upo-
znaše, da se na njemu vije ingleška a ne
frančeza zastava, kako im brica bijaše kri-
vo priopćio.

— Ej meštre Pero, i ovi te put izdala
tvoja mudrost! Kakva irančeza zastava, grom
te ošinuo, kad se eto na brodu vije ingle-
ška! oglasi se meštar Frano.

U prvi mah nije bijedni brica znao, ka-
ko bi se iz mike izvuko, al se dosjeti, pak
će:

— Bii će bio za kakvu varku izvjesio

frančezu zastavu, a sad, kad se približio,

izvjesio je svoju, da ga poznamo, ko je.
= Da se ti ne prepaneš! primjeti meštar

Frano.

U to brod prispije pred sami otvor luke

i tu se ukotvi,

Skoro je vas Cavtat plivao u radosti i
veselju. U prisutnosti nekoliko vlastele i
| množine sakupljenog naroda, podizao je in-
gleški oticir na visoku lijenku, usagjenu na

 

 

Rusija, kroz šest godi- |
; podmiriti dug, onda |
a da se ne čudimo mudrosti
magjarskoga prevarnog govornika, koji u |

, ne mogahu, dobiti zemlje u svijest je naroda jaka, pak nam netre- poniženju Rusije, traži poniženje Slavena. |

Smiješna sila.

\ U Austriji kao da sve ide za tim, da se
na račun smiješne politike slatko i do mile
volje nasmije. Austrijska politika i nije dru-
\go nego jedna žalosna igra, koja pobugju-
ije smijeh do ludila. Afaire o tršćanskim luč-
\kim ragjama pozitivno je stvar takove vri-
| jednosti, da je mogla iz sna pobuditi jedan
i parlamenat, koji je spavao, kao što je aus-
itrijski. Ali, mi pitamo, koji su to oni, koji
se sada tuže i optužuju prošlu vlađu g. Ko-
\erbera ? Megju prvim je g. Skene koji je,
\kad je g. Koerber, još bio u moći, kad je
\ bio svemoguć, koji je svakiđano ovome pro-
| palome ministru u jutro oblačio rukavice
ja u večer svlačio cipele. Pa za njim mnogi |
drugi, koji su bezobzirnu Koerberovu vla- |
du, trpili kroz toliko vremena. Gdje je bio,
pitamo mi, ovaj ratoborni parlamenat, kroz /
punih šest godina? Zar industrijalno vijeće,
zar kontrolna državna komisija za željezni-
ce, zar tršćanski zastupnici i drugi ne bija-
hu o onome u istinu prije informirani ? | sa-
da poslije šest godina duboka sna, podiže
se onaj parlamenat i muči se kao prikovani
Prometej, koje ga je orluština Koerber, klju-
jući mu jetru, probudio. Činovnički apsolu-
tizam vlade, sada se tek osjeća i uvigja,
da nije dobar, da je štetan i poguban!
A kako je to drukčije bilo kad je zapovje-
dao mali bogo s Olimpa u osobi g. Koer-
beta, kad je nama slao Handela i hande-
lovce, kad se je onako sramotno igrao na-
skrivice sa českim zastupnicima ! Zar nije
ovaj parlamenat svojim radom, svojim go-
vorima postavio tesu, da je činovnička vla-
davina jedina spasonosna ? A sada ? Zar to
nije vis comica ? | sada, kad je Parlamenat
uvidio sve prljavštine, koje je učinila tako-
va vlada, sad se on koprca, kad mu na vri-
jeme nije. Gdje ste bili prvo, Vi, oci domo-
vine, dok je parlamentom tresao ministar-
presjednik Koerber? Dobro je rekao ministar-
presjednik Beck, čim se je podigla panama
burokratizma, da uzroke ovoj gnjiloći treba
tražiti u sistemu, a ne u jednoj osobi. Si-
stem je nosilac grijeha onih, koji ga poput

 

 

robova, drže na svojim legjima.
Da, kako rekosmo, to je tragedija, koja |
pobugjuje smijeh, do ludila !
sm

Nepravica.

Rektorom zavoda sv. Jeronima u Rimu,
bio je imenovan monsig. Lucidi, talijanac
|rodom i porijeklom. Mi nemamo zgodnije /

 

| igalu, stijeg svetog Vlaha, a sa usidrene
\gjemije »Baccante« grmjeli su topovski hitci

[poslije toliko godina lagodno razvijao na.

\vršcu tanke lijenke. | po

— Sad je na vama, govoraše Hoste Ka-
bogi, da pobunite i sakupite Konavljane i
| Cavtaćane, pa da udarite na grad i na Gruž,
ite da istjerate Frančeze, i tako ih ne će vi-|
še biti u ovim krajevima. |

— Za to se hoće naporna truda i vješti-
ne a i hrabre vojske, a Konavljani nijesu.
na to naučni, odvrati Ka |

— Nemojte se, gospodine grofe, bojati,

riječi za ovo nego sramota. U zavodu, za
koga je pokojni Strossmayer uložio sam ve-
liki iznos, u zavodu za koji je doprinjeo,
hrvatski narod, u zavodu, koji je naš pred
Bogom i narodom, upravljat će kao rektor
jedan talijanac; mi na ovo opet kažemo:
sramota! A ovo sve poslije one lanjske
konferencije biskupa u Rimu, u kojoj se je
radilo o glagoljici i o zavodu. Ali da, bi-
skupi naši možda, ne znaju, da je osam
dana poslije one konferencije bio imeno-
van jedan talijanac rektorom, koji je pak
umro. Nijemci imaju zavode Campo San-
to i Anina, ali su u njima rektorima Ni-
jemci. Ovo se ne može dogoditi nego do-
broćudnim, da ne rečemo oštriju, Hrvatima.
A gdje je bio Dr. Gjivoje? Ali đa, njega ne
voli mila tetica, milostiva majka Austrija.
Jedna nepravica, jedna grdna pljuska opet,
a mi mučimo i bavimo se višom politikom.
Ironije!?

Nema više oduševljenja, naši će da dije-
le Evropu, a glagolica i zavod sv. Jeroni-
ma, to su nuzgredne stvari, koje mogu spa-
vati.

Oci domovine, sramota !

— io

Rijeka-Galaz.

Ugarski ministar trgovine F. Košut, dr-
žao je u delegacijama govor trgovinskog
duha. Izmegju ostaloga osobito je naglasio,
kako Ugarska mora, pa taman pod cijenu
i zadnje kapi svoje krvi, da dogje na mo-
re, da razgrani svoju trgovinu; a zato su
dvije najsposobnije luke Rijeka-Galaz. Mi
znamo od kolike je važnosti Rijeka na o-
bali Jadranskoga mora, znamo ta' r, ka-
ko sa: trgovinom mora inira
bogata i jako zgodna luka Galaz, koja je
na putu za Istok najznamenitija luka. Da
ništa drugo ne bi bilo nego samo oni sta-
tistični podatci, koji nam jasno govore o
velikom kvantitativu žita, koji se iz te luke
izvagja, dostatno bi bilo, da spoznamo nje-.
nu znamenitost. Ali osim toga, ima
mnogo drugoga, što joj, potpomaganoj in-
dustrijalnom silom Jaša, podiže moć i ugled
u trgovačkom svijetu. | naša prekodravska
braća shvaćaju veliku vrijednost ovih luka,
te Austriji, na usta svoga ministra, dovikuju
»memento«. Prestavimo samo za čas onaj
veliki željeznički spoj, koji bi Galaz vezao
sa Ugarskom, pak onda dalje razgranjenu
trgovinu po moru, podignuće Rijeke, Ugar-
sku kao središte eksportacije, pak će vam
biti jasno, kako ova izjava ima dalekosižne
namjere. Treba uzeti na um, da težnja za
morem, je težnja svih naroda, kojima je do
premoći i gospostva. Ugarska bi se morem
ojačala (ta već su govorili o magjarskoj floti
op. sl.) i bila tako jaka, da bi većom žes-
tinom mogla izvoditi svoje šovinističke tež-
nje. U dalekoj budućnosti, kako će u ovom
pothvatu izgledati Hrvatska ? Političarim na

razmišljanje !

— Ivo, eno su svi Konavljani pod barja-
cima i naoružani do zuba, hoće da jurišaju

i ako su ih svakojake crne mi- na pozdrav slavnom stijegu, koji se opet na grad. Što ćemo sad? Ko će ih predvo-

diti, ko li će zapovijedati? Mučan je ovo
sao ! '

A što je od Župljana? upita Natali.

Ne znam ništa za y e
— Čuj me! Ja idem u Župu, da nauckam
Župljane na ustanak, da se i oni pridruže
Konavljanima, a ti u toliko gledaj, da do-
vedeš što više Konavljana i Cavtaćana.

Do osam dana iza ovog razgovora i to
baš na 23 Studenoga pokaza se junačka
četa na vrsima brda poviše Dubrovnika. Tu

sokolio je Kabogu mladi poručnik Macdo- su Konavljani sokolovi, Župljani jumaci i
nald, željan boja, da se u njem proslavi; lukavi Cavtaćani, a predvođe ih Kaboga i
vi s kraja a mi s mora, pobjeda će bit na-| Natali sa još dosta druge mlađe vlastele.

ša sjegurno !

Kaboga nije nekako vele bio oduševljen
za ovaj pothvat, ali da pogodi lnglezima,
ne mogaše na ino, nego izda naredbu, ko-
jom zvaše Konavljane, da krenu pod oru-
žjem i s hranom na opsijedanje Dubrovni-
ka. Uvjeren je bio, da Konavljani, koji se
nikad ne bijahu izložili pogibeljima boja,
ne će poslušati ovu naredbu, Ali se preva-
ri! Konavljani skoknuše svi ko jedan, te
se skupiše pod domaće barjake i vikahu,
da se ide osvajat Dubrovnik.

Uvidi tad Kaboga, da on sam ne može
izvršit tako teški pothvat, te zato pohrli k
Ivu Natali,

 

 

Odmah navališe na carsku tvrgjavu na
vrh Srgja, prodriješe sve do samijeh vrata,
ali biše suzbijeni, jer su bili naoružani sa-
mo puškama, a Frančezi pucahu iz topova
na njih sa svijeh tvrgjava gradskijeh, te s Lo-
kruma i sa Srgja.

Ipak uspiješe, da na Žarkovici zasade
dubrovački stijeg i potjeraše PFrančeze s
Bosanke.

Sutra vas božji dan ostadoše na tijem
mjestima, premda bijeni sa svijeh frančezi-
jeh utvrda.

(Slijedi).
FG