Br. 72

tako ri da će d :
Zagrebačko pismo [tko udovolji? seljačkim šljama. - Pona

23. VII. je upravila velevlastima, koje imaju pokro-
Kod nas se amo dodagja štošta, što je u isto | viteljstvo nad < Kretom, prosvjed narodne
vrijeme smiješno i žalosno. U »Hrvatskoj«, | Skupštine u Kreti, koja se je sims pri-
organu peštanskih pravaša, n. pr. izlaze |log jeva Krete Grčkoj. — U Jtaliji je
članci, i to — molim vas — u najozbiljni- | vlada izjavila, da će dozvoliti, da za
jem tonu, o »grijesima čistih«, dakako po-| prenosa mrtvih ostanaka Lava XIII,
zivajuć se, da bezobraznost bude veća, na|budu napravit špalir uzduž ulica.
samoga pokonjega Starčevića. | tu dokazu-|_ Iz Srbije se službeno oprovrgava vijest, da
ju, da je baš veliki grijeh ne primat šti- je kažnjeno nekoliko viših častnika, jer su
pendije od 8000 K, razumijemo ih. izdali novinama spise o koe topova.
A drugi bi grijeh starćevićanski bio po|Poslanik se Vuić vratio u Beč.
veča rezolucijonaškom / a ru što s a
još nijesu imenovani novi predstojnici. »Hr-|%7$ a:
vatsko« je »Pravo« od 9 s mj. ooo kri- Vijesti 1z naroda.
vo, jer je pisalo, e su naši delegati bili na Iz Korčule.
objedu u_ srbijanskog poslanika| G korčulanskim prilikama više je puta

e
vojnici

NN Nm

PRAVA CRVENA HRVATSKA

Gradska kronika.

»Neke nepoznate pjesme M. Vodopića“
O 1 liska, i priopću
zodnje kia o. uz u no

lodanim one Vodo; jesni, koje se na-
laze kod mene (u rukopisu) a koje još ne
bijahu bile štampane». A kad tamo.sve su
one pjesme, koje on donosi, već bile štam-

tekini u zasebnoj knjižici: «In occasione del
solenne ingresso alla sua sede dell' Iilustriss.
e Reverendiss. Monsignore Tommaso Jeder-
linich Vescovo di Ragusa e Trebigne. Serto
Poetico. Ragusa. Dalla Tipografia Martecchi-
ni figlio. 1843.» U ovoj knjižici pored oni-
jeh Vodopićevijeh pjesama, koje pisac u

 

Vuića, (A što prle imenovanje do 9|pijo pisano u ovom listu. Svaki dan sve
qvog mjeseca?) Za to je naš predsjednik, vize raste opravdano neprijateljstvo i ogor-
dg Frank, brzojavno u ime svojih _ drugo- čenje radi postupka našeg načelnika. Pa i
va tražio od Wekerla, nek se u interesu kako da ne. Zabio ovaj u'glavu biti apso-
javnog morala izjavi, za što se zateže s tim | lutni gospodar grada Korčule, pa čini i za-
pitanjem, odbijajuć istodobno od svoje stran- | povijeda ne obaziruć se hoće li to biti ko.

 

ke najodlučnije svaku sukrivnju. Ta eo ili štetno, časno ili vrijegjajuće POŠT već g. Gyra hoće da preštampa, zašto

je poznata, da mi pravaši uprav najželjnije
isčekujemo, da se poda ovim ljudima prili-
ka pokazat se u radu. Mi hoćemo, da bu-

općinarima. Njegova namisao, njegovi sno-

«Crvenoj» preštampava, nalaze se još, sve
u počast Jederlinića, latinske pjesme Isusov-
ca A. Seralini, talijanske M. Calogera (onda
opata, kašnje spljetskog biskupa), latinske
M. Giupanovića, talijanske i hrvatske Ka-
zali, te hrvatske P. Radeljevića. Nego, kad

 

 

ne onako, kako ie njihov izvornik? Zašto

\vi moraju biti ma i ako nezgodni i dobro | nepotrebite svojevoljne promjene? Tako pri- |
ne promišljeni, kao stroge zapovijedi poni-|mjerice u pjesmi prvoj u izvoru ne stoji

|
demo sutra na čistu š njima; da uzmogne- | znim slugama viječnicima i na vlaš poprim- | «Cas njihovu ne zavidim», nego «Ces nji- |

pisac veli: «To me je ponukalo, da obje- | Pa:

pane i to u Dubrovniku u štampariji Mar- Pp

će g. Gyra, kad u nastajnom broju «Crve-
ne

»
preštampa (a ne «priopći rukopisa»
pjesan, koju pjeva «Guslar od Žabe», iak
više pomnje, te je donijeti kako je u izvor-
niku a ne i sa svijem onijem
skama, koje joj je isti Ne za bolje
razumijevanje, n: [ bude li štam-
pana kako u izvorniku, mi ćemo i nju pra-
ma izvorniku popraviti, jer cijenimo, da nam
je dužnost ne ustiti, da se nagrgjuju
jesme jednog — Mata Vodopića.
Mili gosti. Dojduće sedmice stignuti će
u naš grad dvanaest muškaraca i e Eo
s5o društva «Česko slavenske obhodni-
e e» u Pragu. Dobro nam došli !
Svećenstvo i naš list, Našim je proti-
vnicima jedan od najobičnijih argumenata,
da nam svaki čas dobace, da je naš list
popovski. Znađu i oni da to nije istina i
da je naš list glasnik jedne političke stran-
ke, ali sve jedno, oni računaju, da će tom
frazom imponirati svojim čitaocima. | za-
dnja «C. H.» opet pogrijava tu besmislicu
i na trivijalan način napada cjelokupno mje-
sno svećenstvo. Da i to zadnje orugje iz-
bijemo iz ruke gospodi oko «C. H.» priop-
ćujemo ovu izjavu, što nam ju je u ime
dubrovačkog svećenstva poslao preč. pre-
pozii, gospar Dum Mato Pišta:

 

ON

Uredništva. Naš je glavni suradni
pade MC o .

kratko k odilini ne odgo-
varati, mo o posla, a ni
g Poe e mu dalje rati. Toli.

lisica. Skladnoj je «Crvenoj» pri-
skočio u bee srpski o tio
nam je nudio novaca i pita,
kako je to da su baš nama a ne drugomu
nudili. Simptomatično je ovo pitanje, jer je
poznato, da se je taj list dao plaćati za
članke što su u njemu izlazili! Mi smo to
više vremena iznijeli na javu, a «Du-
vnik» nam je ostao dužan razjašnjenje.
Ako novi g. urednik ne zna za to, nek u-
pita svoje gospodare. Ni on dakle ni nje-
gova susjeda skladna «Crvena», koja je
štampavala plaćene članke poznatog Kaćan-
skog, nemađdu prava, da pitaju nikakva ra-
zjašnjenja.

Nikakvih obzira! «Crvena» utjerana u
škripac u poslu šurovanja njezina i njezi-
nih pušku sa austrijskom policijom ka-
že, da ne može iz obzira na ondašnje nje-
zine suborce iznijeti golu istinu na vidjelo.
Ko su ti suborci? Na dvor sa istinom, Da-
lje htjela bi prikazati cijelu stvar samo kao

s €

: g \antagonizam izmegju Tončića i Davida —
Ugledni gosp. Uredniče ! “Nardelli, i kao da su Hrvati pristali uz pr-
Molim da u list propustite ova dva slova. | yoga. A što je od Chlumetzkog, Kaćanskog,

hovu ne zavidim»; ne stoji: «A/ meockornu
neockrnu  noseć

 

mo reći: narode, oni uradiše ovo i ovo ii ljene i tačno izvršene. A ovih gosp. Arneri
ne uradiše ništa; oni te prevariše! To tra- ima dosta. On ima čitavu falangu ljudi SEIN vjeru», nego «

či naš inferes, maš takt, da ozdrave tužni općinskih viječnika, koji kao ljudi pošteni
domovinski odnošaji, te ne bude više 2a- i odlični, ali nipošto kadri za općinske stva- |
varavanja. Ali brzojavka D.ra Franka živo |ri, pa su spravni ma svaki mig načelnikov |
je upekla rezolucijonaše. Njima nije drago, \skokom ili arajdavanjem i laskanjem odo-
da je on to uradio. Oni bi htjeli, da mogu bravati svaki predloženi predlog gospara |
samo nadalje klevetati nas kod svojih krat- | Roka. Dsta je da ovaj štogod reče, to je|
kovidnika, a sad, kad mi odbijamo od $€- nepromljenivo, to je sveto, pa mora da 0-|
be smiješna sumnjičenja, vele nam, da se "nako bude. Oni ne bi ni mogli promisliti |
ne utvaramo toliko, e bismo mi mogli spri- ma niti na najmanji prigovor ili preinaku |
ječit imenovanje nove vlade. Ne, mi se nea kamo li na koji protupredlog. Baš ser- |
utvaramo, ali oni prave od nas utvare. Da- | vilna podložnost i vjernost. |
kako, da bi se gadna hajka na nas bila/ Nezadovoljstvo u cijeloj općini i sam o-|
dalje nastavila, da ugledni madžarski listo- | paža, ali se ne boji, jer se znade pomoći |
vi ne udriše rozolucijonaše po prstima, da | svojim kreaturama. Opazi li naime, da je
je razlog zatezanju samo objektivne naravi. | koji vijećnik počeo rasugjivati svojim razu-|
Kako bilo, da bilo, mi to moramo smatra- |
u, a i s mama, ko ima malo goli u glavi | misliti, snovati, kako bi i na koji način o- |
— sa strane »visokopoloženih faktora« mi- |dalečio tog za nj zanovetna i pogibeljna
čim drugim, nego omalovaženjem naše vla- | za njegov apsolutizam čovjeka. Baš nema |
de i rezolucijonaša. , |vele dana, da se takav žalosni slučaj zbio |

Veselje je pak sad opet zavladalo u Izrai- | uništenjem imenovanja općinskog vijećnika |
lu, jer je ban donio povoljne glasove 1Z | učitelja Depolo, osobe odlične i učene. Mje- |

Pešte, da će ipak to blaženo imenovanje šte njega čini imenovati svoga kunjada g.!
uslijedit ovih dana(?) i da će se sabor otvorit. |Santa Tedeschi-a, ovdješnjeg trgovca.
Kako vidite, mastavlja se stara pjesma, Izmegju svojih vijećnika g. Arneri ima il
Laž, sumnjičenje klevetanje treba, da nado- | dobar broj seljaka i nepismenih ljudi, pače |
mjesti ono, što ne može pošten rad i ide- | i nastoji što više ih imati, akoprem bi mo-
ja. A najviše pak sile treba im uložit u t0, gao imati ljude pismene. To mu je baš od.
da uzdrže ma okupu svoju vojsku. Ta i | koristi, jer ako bi po vragu gradski vijećni-
kretinoidi Im uvigjaju i skeptički se pitaju ci već jednom otvorili oči, te mu štogod i
hoće li što dobro donijeti domovini i na- proti njegovoj: volji-zapovjedi učinili, da ta-
rodu neenergični i popustljivi rezolucijona- |ko imade svoje sjegurno zalegje.:
ši pod vodstvom urednika »Novog Lista«, | No uza sve to naprotiv naši seljaci po-
tog bjelodanog svjedočanstva, kako se od ičeli su otvarati oči. Počeli su uvigjati, da |
ništa može postat ipak nešto. \Dr. Roko nije za načelničku stolicu, vide i |

a os o oni, da on kao odvjetnik ne može se toli- |

za bolesti

ova on OS44 ko brinuti za općinu, te s toga opažaju, |
grla i uši D.r N. da su sve stvari općinske uprave u ruka-|
Fertilio zadržat Ćeima — tajnika. A dade li Bog te naši svi!
se u Zadru od 3-7 seljaci otvore još bolje oči, te budu imali |

Avgusta, u ,Šibe- i Ž : 1 |
niku od 9-11, u Spljetu od 12-16, u Du. malo svoje energije g. Roko primit će kroz |
21

e « * “i ... I
brovniku od 21-25.a u Kotoru od 27.29 SJA svoj već zasluženi ET
e vom Dubrovniku će osjesti u Nezadovoljstvo dakle počelo se širiti na |

elu de la Ville. (sve linije i u građu i po selima, gdje mu

< \je dosle bilo najbolje uporište. O
Pogled po svijetu. | aš načenik mogao osjedočli + Ragsći

 

Jl
\naš načelnik mogao osvjedočiti u Račišću
prigodom izabiranja novog seoskog glavara, |

Prošle nedjelje bila je u Budimpešti ve- takogjer u Žrnovu kad no je iovio glasove |je voće», biva «Kao što je slatko voće», U ćine Cavtatske, imjesto opć

lika demonstracija priregjena od peštanskih | za trgovačku komoru u Dubrovniku. Iz Žr- |
socijalista za slobodu štampe, Sudjelovalo nova je bio ispraćen zaglušnom Katzen Mu- |
je preko 30.000 demonstranata. Bilo je go- zik, jedini i prvi takov slučaj korčulanskom |
vora proti Appony i Polony-u, ministrima. načelniku.
Govornici su prijetili, da će nastati u U. Mislimo, e še sačuva ono što se može!
garskoj revolucijonarni pokrei kao u Rusiji, spasiti, da bi najbolje bilo g. Dr. Arneri |
ako vlada ne promijeni svoje postupanje. — da se zahvali na načelničkoj stolici, i tijem |
U Rusiji bune se sve to više. Govori se, bi pokazao svoju nesebičnost i patriotizam, |
da je gresino o raspustu dume napisao ge- da naime njemu ragje leži ma srcu mir,
neral Trepov. On i vešiki knez Nikolaj Ni- zadovoljstvo i dđobioslanje Korčuie, nego |
kolajević uvjeriše cara, da jedino je povra- svoji interesi. Inače dok to ne bude nek se |
tak na autokraciju kadar ugušiti revolucijo- g. načelnik nada, da nećemo spavati, pra- ,
nami pokret. Govori se da će nova vlada |tit ćemo mu svaki korak.
Ko srećniji od njega! Zuboravio i tugu za |čoka u Veliki Četvrtak, kaži što mi je kuća |
majkom i sve prijašnje jade, pa je živio nijema? |
životom punijem sreće i ljubavi. Šesti mjesec | Valja sinko da trpimo i sve jade i
nakon vjenčanja, opet se ukrca na brod nevolje da mirno podnosimo. Bog kuša čo-
kapetana Paska. | plovio je u daleke kra- vjeka na svaki način!
jeve, a kad bi ono stražario na kormilu za — Govori, ne mogla da Bog da! Ne te. |
lijepe, mirne noći, maštao bi o svojoj ku-'gli mi tvojijem mučanjem zdrave iz glave
ćici, o dragoj ženici i... 0 milom djetešcu, zubove ! Kaži mi, na što sve te tvoje pro-
koje se imalo poroditi, jer je ostavio Ma- povijedi ciljaju ?
ricu noseću. 1 vratio se ! Kad se brod uhva-  — Pa kad hoćeš, kazat ću ti, al me ne
tio Kalamote, imao je živ iskočiti iz kože kuni, da sam vještica jali zlogodnica. Sinko,
od milke, da se prije kuće dočepa. Veselio kuća ti je pusta; Marica je umrla od ro-|
se zagrljaju žene i djeteta, «Samo, da «mi gjenja, a dijete malo ura iza nje. Ključi su
je znati, jer li muško ili žensko», govorio ti od kuće u paroha, pogji k njemu neka
je. | brod je prispio uz obalu. Nadao se, ti ih dade.
da će biti Marica na obali i da će ga do-| To stara reče i otklipsa nekud dalje.
čekati raširenijeh ruka, ali nje nema, a mje- On je brektao od mike. Htio bi da pro-
šćani ga gledaju nekako čudno, sve ko da_ plače, al ne može, zazeblo ga oko srca, ko
mu govore: »Jadan Lobro, kakva te nesreća da ga ljuta guja ujela. Napokon navalile
prati» ! Nekom slutnjom u srcu krene uz/suze na oči, ne da jedna drugoj odušiti.
selo put kuće, ali na kući svi prozori za-|Ne ide više put kuće, no ravno u paroha.
tvoreni. «Što je ovo, dobri Bože, na zlo!Tu reče, da želi i kuću i baštinu prodati,
slutim, jeda li na dobro izagje !» samo da ne bi kad više tamo zavirio, |
Što se više kući približavao, viša ga milka prodade, a za dobivene novce kupi nešto
oko srca hvatala, a noge ko da su od mjedi | male potleušice malo postrance od sela i
slivene, ne će da stupaju naprijed, teškom lagju, kojom je s jedne strane Rijeke na
ih je miikom podizao. Niže kuće susrete drugu ljude prevozio. U čas se promjenio,
staru babu Kulju, oslonjenu na komadini|poharao, nije to više oni kršni Lobro; od
drenovine.
— Kaži, babo, što mi je kuća zatvorena, |lagju, koju je redio ko majka nevjestu i
= ko da je pusta 1? s kojom
— Sinko, Bog nas je dao na ovi svijet, majka s dragijem čedom.
da patimo! Ti si još mlad a ja sam više
ostarila i prestarila, pa sam se uvjerila, da |zigju
je sve ništa na ovome svijetu, da je vas|Zaspa i snijevao je,
svijet samo dolina suza. na
— Što si se dala u brbljanje kd zvr-|na kraj, pruža ruke, da ih

 

 

 

 

 

ia dO Ro AAN REGINA

 

vjeru». Pjesma je druga uprav nagrgjena. Mjesna «C. H.» u svom 30 broju piše:|

U izvoru stoji stih : «Neg /i je more ke me |
plače», a u «Crvenoj»: «Neg je more, ke:
me plače». Drugoj kitici ove pjesme iz- |
vrnut je smisao, jer u «Crvenoj» stoji: «To,
smijem», dočim je u izvorniku: »7o s' ini-|
jem». U trećoj pjesmi ne stoji stih: «Časti|
noseć vijence svite», nego «Časti noseć vence.
svite». Ne stoji: «Tim ću odovla», nego.
«Tim ću odovle». U četvrtoj pjesmi u iz- |
vorniku su riječi «Znanje», «Razbora», «Prav- |
da», «Trjeznos», «Ljubav», «Jakos», «Vje-|
ra» štampane kurzivom, u «Crvenoj» nijesu. |
Ne stoji «sa Nebeskih dvora», nego sa «Ne-
beskijeh dvora». U zadnjem stihu ne stoji

mom, tad gospar Roko nema mira, počne «sva», nego «sve». U petoj pjesmi u izvor- se

niku se nalazi stih: «Bez začine ostah lu-
da», a ne «Bez začini...» kako u «Crve-|
noj». U istoj pjesmi u «Crvenoj» stoji stih:
«Al ne marim; nubo ide», dočim je u iz-|
vorniku: «Al ne marim : nu bo iđe». Šesta |
je pjesma u «Crvenoj» nagrgjeaa, jer je če-

tvrti stih tako maveđen, da nema smisla, |

(biva: «I rado pristaću, gdi mi svi lete»,| znati, da je gosp. Crnica pristaša njihove |

dočim je u izvorniku: »l rado pristaću, gdje
ini svi lete». A to je velika razlika! U istoj
pjesmi u izvorniku su u stihu: «Crna sam |
ja Gora, al crnja mogu bit» riječi «Crna» i,
«Gora» štampane kursivom (jer je to ime!
mjesta), a u «Crvenoj» nijesu. U izvorniku |
u drugom stihu stoji «s' inijem», a u «Cr-|
venoj» «s inim». U izvorniku stoji «S tega», |
u «Crvenoj» «S feg». Opet je u istoj pje-
smi u «Crvenoj» učinjen nerazumljiv sedmi
stih, jer glasi: «Pak dit ću: KO sto vijek
gora ova dopire», dočim u izvorniku stoji: |
«Pak dit ću: Ko sto vijek gora ova dopire».
U izvorniku zadnji stih ove pjesme počimlje: |
«7ač nek se....», a u «Crvenoj»: «Zak
nek se...» U sedmoj pjesmi opet je uči-|
njen nerazumljivi deveti stih, jer u «Crve- |
noj» glasi: «Veleć: Jakno slatkoć voće»,
dočim u izvorniku stoji: «Veleć: Jakno sfat- |
koe voće». A ovo je velika razlika! Razu-|
mijemo ipak ovu pogriješku: Siromah Gy-'
ra nije umio pročitati, jer je u izvorniku
ovako štampano: «.... Jakno slatkoe vo-|
će», ali to treba čitati: «.... Jakno slatko!

 

izvorniku stoji «K Pastijeru», a u «Crve-|
noj» «K Pastiru»; nadalje u «Crvenoj» stoji
stih: «Tač ljubav je ma, ka hoće», dočim
u izvorniku stoji: «Tač je ljubav md, ka!
hoće». Zašto su pak u «Crvenoj» izostav-
ljene one opaske, koje je sam pjesnik na-|
šao za potrebito da nadoda onijem pjesmi-
cama, a koje tolike stihove lijepo razjašnjuju?
I to u prvoj pjesmi jedna, u drugoj dvije,
u trećoj jedna, u petoj četiri ! |

Kakav je dakle to prepis ? Ovo se zove
nagrgjivati pjesme, a ne preštampavati ili.

| «priopćiti» iz rukopisa. Nadamo se zato, da li ili ne istinito obavijestili.

probudi udarac. pod rebra.

— Ti spiš tu mirno i snijevaš, a ja se
ko lud po ure derem i čudim se gdje si;
ne bi jato ćukova onoliko izviždalo, koliko.
sam ja to puta učinio a ni otkle odgovora!

Razabra se Lobro, protare oči, i ugleda.
pred sobom ljudsku spododu, koju on od.|
mah upozna ne po obličju, no po. glasu. |

— Štq ćete, gosparu Pavo, nije moja
krivina, san me prevario !

— Hajde brzo, pa me prevezi, a nemoj
sad brbljati !

— Ja ne ću, gosparu, ne bojte se; ma
nemojte ni Vi vikati, jerbo znate kako se
ono govori: noć je uhata a dan okast,

Dok je to govorio, već je bio u lagji, a
kad uljeze i «gospar Pavo», vješto lagju
otisne, pa stane da siječe veslima mrkomo re,

Brzo dostigne protivnu obalu, te prima-
kne uz kraj lagju, da se «gospar Pavo»
iskrca. Ovaj skokne na kraj, te ravno put
Giorgjićeve kuće. Na dati se znak vrata
otvore, on uljeze, a ova se opet odmah
zatvore.

Već su sva vlastela bili .na okupu, samo
su još njega čekali.

— Gdje si, vjere ti, Pavo ? Evo smo svi
sakupljeni, sam si ti falio! upita ga Frano
Bona.

— Ne krivite mene, nego Lobra. Ja se
isderečio u Batahovini od ćurlikanja, a on
spi ko zaklano prase i da nijesam ma nj
nagazio i probudio ga, ko zna kad bi bio
ovdje prispio.

 

|

«Blato je poprskalo svijeh, a najprvo du-
brovačko svećenstvo, jer je ono i po svome.
položaju i po svome zvanju i prvom redu
odgovorno za list («P. C. H.»), kojega je
vlasnik Dubrovačka Hrvatska Tiskara, ili,
recimo odmah svećenička tiskara.» |
Jednom za uvijek u svoje ime i u ono
svećenstva izjavljujem, da Dubrovačka Hr-'
vatska Tiskara nije vlasnica ima već godina /
dana «Prave Crvene Hrvatske», niti svećen- |
stvo ima utjecaja na ono što ista piše. Re-
dovitom je pogodbom tiskara predala vla-
sništvo lista nekoj gospodi svjetovnjacima. |
Ovoliko jednom za uvijek uz dodatak, da!
neću osvrtati dalje ni odgovarati da ni-|
kakve izazive i polemike. |
Zahvaljujući itd. |

Mato Pišta. |

Priopćujemo pismo našeg uvaženog i lju- |
bljenog starca i ne nadođavamo ništa. Spo-.
minjemo samo, da se je «C, H.» strastveno |
oborila na gosp. kanonika Crnicu. Valja

stranke, kako je on ne jedan put izjavio. |
On je u svoje doba narodnjačkoj stranci.
učinio velikih usluga. Danas ga organ te!
stranke napada. Za što? Oni vele radi šu-|
rovanja s Bečom, dok u stvari, ti se junaci |
plaše, da ih ne bi izigrao pred Bečom, ko-
jemu su se onomadne ponovno utekli. |

Kot. Bolesnička Blagajna. Prošlog u-
torka bila je sjednica uprave bolesničke |
blagajne. Sinoć je pak -— na žalost ge.
Kolina, Gjivća, Tuškana et comp. — pri-
mila radnička uprava u svoje ruke blagajnu.
Bilo je i vrijeme ! .

Pobjegla uapšenica, Prekosinoć je op- |
ćinsko redarstvo uapsilo neku Katicu Top-!
lon, koja je već prije bila izagnana preko
granice. Jučer je u jutro uapšenica pobjegla
iz zatvora i odnijela kako kažu, jednomu |
činovniku sa stola nekoliko kruna. Lijep red! |

Koliko dobija ? Pita nas jedan prijatelj
koliko dobija profesur Medini za to, što.
nas napada. Za sad samo 70 fiorina mje-|
sečno i brat mu, umirovljeni činovnik Op-

. redarstvenog
povjerenika u Dubrovniku. Drugo će doći!
kasnije.

Radi istine. Gosp. Gjivić htio ispraviti,
da nije rekao u opć. vijeću onakvu besmi-
slicu, kojoj se je cijelo vijeće smijalo, nai- |
me da se od konsumenata, koji su do sada |
paušalno platili uporabu vode, naplati za.

rošlo vrijeme i na osnovu vodomjera. Vidi
1 on, da je rekao bedastoću, kako mu se!
obično dogagja, kad otvori usta, pak bi.
htio lažima zabašuriti. |

Mi se pozivljemo na cijelo vijeće, jesmo |

naše domaće Vijećnice! primjeti došljak Pavo.

— Pa zar je ovo prvi put, da vlastela
ne vijećaju u Vjećnici u gradu ? upane Bona.
A nijesu se naši stari još 1437, kad je kuga |
bijesnila, zaklonili na Daksu i tamo vije-
ćali? Nijesu li opet isto 1527 naši stari ta-
kogjer za vrijeme kuge, u Cružu u mana-
stiru sv. Križa vijećali -— pa i u drugijem
raznijem prigodama ? Kad su tako naši stari
radili u vrijeme, kad su slobodni bili, —
kad su i oni na Daksi i u Gružu zakone
krojili, zašto ne možemo i mi, kad nas ne-
volja na to sili, vijećati u Mokošici ?!

— Tako je! potvrdiše mnogi.

Tada Bona ispriča, što mu je rekao in-
gleški admiralj i naglasi, kako je puno
nade, da će repuplika biti uspostavljena.
Ukaže pismo, koje mu je otac, stari vijećnik
Miho, iz Beča poslao, Pismu je bio prilo-
žen prepis spomenice, koju je još proša-
Srpnja njegov

E
g
:
ž
:
:
s

 

(tt krive ni dužne.

Kallaya, što je od onih urota i veleizdaja,

koje je klika izmišljala? Opet kažemo na

dvor s istinom, pa ko ostane oparen, neka
i!

Dubrovnik ili Spljet ili Zadar. &dje će
biti sjedište novog parobrodarskog društva

«Dalmacija» zanima danas sve pokrajinske

listove. «Dalmata» bi htio, da bude“ u Za-
dru, jer je tu sjedište vlade. «Naše Jedin-
stvo» i «Sloboda» to zahtijevaju za Spljet,
koji je nekakvo sređište Dalmacije. U osta-
lom sve razlozi kampanilizma, pa da se u
Makarskoj, Visu i drugovdje štampavaju li-
stovi, uvjereni smo, da bi oni zahtijevali
sjedište u svomu mjestu. Kampanilizam ra-
zumijemo, ali je ovdje drugo pitanje. Ni
Spljet, ni Zadar nijesu dosad dali u ovom
pogledu nikakva primjera, nikakve inicija-
tive. Dočim je Dubrovnik dao i dava uprav
sjajnih. U Dubrovniku su pored najboljeg
domaćeg obalnog parobrodarskog društva,
još četiri društva za veliku plovidbu. Du
brovnik je uložio u parobrode deset mili-
juna fiorina. To su takvi razlozi, da pred
njima svi drugi iščezavaju. Za to mi ne
sumnjamo. da će se ministarstvo, komu je
predano, da riješi, gdje će biti sjedište, od:
lučiti za Dubrovnik, kako su se i zastupnici
izjavili.

Izazivi i napadaji vojnika i vojnička
vlast. Svak se bez razlike čudom pita, što
je ovo u Dubrovniku, da vojnici mjesne sa-
nitetske posade neprestano izazivlju i noć-
no iza busije napadaju na mirne gragjane,
udom se čudimo / pi-
tamo vojničku vlast što je uzrokom, da
gragjani ne smiju noćno ulicom prolaziti,
ako nijesu izazvani a više puta i na pro-
stački, i drski način napadnuti? | u srijedu
u večer oko 11 sati u ulici «Lončarici» sa.
nitetski je vojnik Živalj napao na mirna
gragjanina, a ovi, ne znajući što mu je,
prepaden, stade bježati, na što vojnik Živalj
povadi baunetu i pobiti za njim. Kojega,
da ne zaustaviše redari moglo je biti po-
slijedica. Ime nam je toga vojnika poznato,
jer nije prvi put, da on izazivlje i napada.
S tim je vojnikom prošlih dana i policija
imala posla, kada je napadao jednog rad-
nika za crkvom sv. Vlaha, ko što smo bili
javili. Opet je i u četvrtak večer više -sani-
teraca izazivalo, da im se ko odazove.
Da nije ovo «škola osvete» onoga pozna-
toga radi švapskih kučaka ? Očito se vidi,
da taj vojnik ima dobrog oslona....

Molimo vojničkog zapovjednika u Dal-
maciji, F. Z. M. Marijana pl. Varešanina,
da bi se za ovo izvidjelo i došlo kraju o-
vim nedjelima, jer pomenuti vojnik, sa svo-
jim drugovima mekažnjivo isvršuje napa-

| daje, i gradom se šeće.

bode. Ali ipak imam nešto da primjetim.
Opazio sam, da Milutinović gleda ovaj naš
ustanak zapriječiti i da nastoji, kako bi za-
veo naše seljake. Još me je sinoć iskušavao
o našem zboru, gdje ćemo ga držati i što
ćemo odlučiti; a_ja cijenim, da je baš moja
dužnost sv& mu priopćiti, što mi ovdje od-
lučimo. Mislim, da će to biti za naše bolje.

— Ne bi svega ovoga bilo potreba, da
se mene poslušalo ! umetne Ivan Kaboga.
Zašto mi nijesmo odmah, kad je Frančez
u naš grad uljegao molili Sultana, da nam
daruje koji otok n Arćipelagu, pa đa tamo
sagradimo novi slobodni Dubrovnik ?

— Ada ostavimo ovaj stari grad, u nje-
mu kosti našijeh pregjijeh i sve one slavne
uspomene, koje nas za nj veživaju ! To smo
ti odgovorili, kad si prvi put to predlagao,
a to ti i sad govorimo, odvrati mu Bona.

— Ostaviti ga ne ćemo nikako ! reče Na-
tali. Ali vrijeme je, da odlučimo, što ćemo
i kako učiniti ?

— Proglasimo uspostavu repuplike u svi-

i
F
: