o

Bt. 73.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po

| četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo godišnje K 8 — Ko

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto
polugodište.

 

 

 

Ugasnuta zvijezda

(terra vola, e gli altri popoli si fanno (se očito nazivalo spletkarima, i
ida parte per lasciarla passare»! Neka presjednik Sabora hrvatskog Medaković vanju moći iznijeti konkretni sud.

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

“IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

niti

sjevernoga neba. dakle, pa i revolucijom progje izmegi nije se znao suspregnuti a da svoju ne e 1
Vijesti su javile, duma je raspuštena, | naroda, ponosna i jaka. Na putu ovome izlane, na što je klub starčevićanaca i strahovanja i korupcije zavlađa sloboda
a srce je svakoga Slavena zakucalo ne-/crne oblake ljubomora narodnoga i razlogom prosvjedovao.

kom strepnjom, nekom bojazni, što će | etničkoga raspršat će zvijezda slobode

I to hvali djelo resolucionaša, da su

"U DUBROVNIKU 4. Augusta 1906.

“PRI ČNU MVA

Godina ll.

 

| kirani ne primaju

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale
i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji
| se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-

se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

kako svak tako ćemo i mi po djelo
Prva je dakako stvar da u zemlji

štampe, sastajanja i izbora, i da kuča-
lice paragrafa ne budu udice koje hva-

sada biti? Užasna luč, sjajna zvjezda buduće, kao maglu brodolomaca Aiva- dva doktora Badaj i Roje ljudi, koji taju nespretne, bezazlene i strašivice.

|

ustavnoga života sjevernoga neba, ko- | zoskih na uzburkanom Crnom Moru. se

ja je imala da donese svjetlosti i ži-,Neka prolazi sa svojim pesimizmom,

I

vota tamna je, ugasnuta je. A sav ruski sa vjerskim svojim misticizmom, neka nije pregnuti na radnju da učine sve da to se mnogo naglasivalo, ali da ga:

nijesu u prijašnjim borbama izložili,
i da po tomu moći će vedrije i trijez-

Opće tajno pravo glasovanja ne cije-
nimo da će bili usvojeno, jer vigjamo

narod gleda na zastrto oblacima svoje prolazi vojnička Rusija, da je zamjeni ono dobro što se dade učiniti, dočim se neće u praksu provesti. A gdje se
nebo i gorko plače pred vratima ta- civilna, ustavna. Neka prolazi u vatri ako je pl. Nikolić bio skutonoša zlo- krnji jedna sloboda, moraju se krnjiti
mne tamnice, gdje mu strpaše svijetle revolucije ponosna kćerka Petra Veli- glasnog Kuena, ipak je odvažno pro-

njegove zrake, zastupnike njegove. Pod koga, plemenitom mišlju zadojena, po- govorio u
knutom reakcionarne žalostne pobjede državana divnom vjerom, jer je budu- da će

stenje ponosna Rusija, dok se u «dvo- ćnost njezina.
ru» spušta puška iz ruku kozaka, koja'
je ubila prve nosioce vojničke revolu |
cije. Bolesni i slabi car gleda na djelo,
na koje ga nagovoriše sinovi paklen-
skog reakcionizma i misli na gragjanski |

£FDdsoa

Hrvatski prestojnici.

Puklo je i to slovo; i na 25

Delegacijam, te ima nade
razočaran vigjeti kako usilnike

i druge, jer sve to ide usporedo, pak
se bojimo, da će se jako malo što zemlja
okoristiti. Nu nijesmo proroci niti si-

\stiže narodno proklestvo i on će se novi proroka, i po tom najbolje da
iznati očuvati takove nevolje.

|

Zlo je veliko, da imenovanje nije |
uslijedilo izravno po dogovoru bana i
krune, nego da su se dogovori raz-

rat. Rapresalija odzvanjaju u topotu/N. V. Kralj je imenovao Vladimira pl.;i Vekerlea, tako da su iri imenovanja

silnih četa, koje poplaviše Rusiju, u|Nikolića odjelnim prestojnikom za unu-| prosto orugje u rukama Magjara,

a to

čekamo i da vidimo nove prestojnike
pri radnji. Jedva nas tješi da su star-
čevićanci u priličnom broju, a osim
toga da imadu muževe pribrane i po-

p. m.|vrgli u prosto prosjakanje kod Košuta žrtvovne, te nebude li strast nesloge

obuhvatila zastupnike drugijeh strana-
ka, ipak bi se moglo dati da narod i

mrtvim slovima ukaza, kojim se na- trnje poslove, D.ra Aleksandra Badaja je još bolje posvjedočio put D.ra Ro-'\ako ne dočeka od sadašnje vladavine
jea u Peštu, i njegovi ugovori i do- potpuno sunce da ga ogrije i okrijepi,
govori sa premjerom Vekerlom. Zlo je bude dočekati rumen-zoru, koja mu
(da su Magjari znali oduljiti imenova-|nagovješta sretni dan jedinstva,  slo-

vješta ratno stanje u novim tamnicama u za pravosugje, a D.ra Milana Rojca za
pogledima na zlosretnu Sibiriju. Grozno | bogoštovlje i nastavu. Talijanac bi na
je i teško! Novine će opet, da se pljene, to zaključio: «Guska je stekla kljun».
narod ne će davati poreza, vojska će!

Pitanje je, kako mi pravaši imamo nje i tako posijati razdor izmegju stra-

odkazati posluh i Rusija će biti prizo-| prosuditi to imenovanje, i hoće li isto naka u Banovini i možda razvrći i onu
rom vatre i pušaka izmegju kojih iz-|biti na dobro naroda? Jako je mučno dodirnu nit, koja je postojala izmegju

vija se revolucija sa blagim sjemenom | dati izvjesni odgovor: nu ne ćemo se
slobođe i ustavnosti sa štrikom, kojim | prevariti ako ustvrdimo da tim imeno-
davi život reakcije. Koliko tjeskobe, | vanjem mala će stvar biti bolje naro-
koliko li u duši svakoga Slavena. du, a da bude i ta mala stvar bolje,
Boli nad onim što se dogagja u bje-\da će mnogo zavisjeti od pregnuća i
lom, sjevernom carstvu i mad onim, od značajnosti novih imenovanih pres-
što će reći djeca Teutona i pitome lta-|tojnika; jer ako u njihovom imenova-
lije, zakleti neprijatelji <; Slaven- |nju ima mnogo dobra, nu ima i mnogo
stva. Teško je to i boli. Koliko Sla- zla, da uprav ne znaš koja strana pre-
vena misli sada na riječi J, Kolara, koji (teže. Osvrnimo se na dobru stranu; a
reče: Ali znamo što su drugi uradili, to je najprije da je koalicija htjela
ali drugi ne znaju što ćemo uraditi mi. imati, ako ne uprav svoje ljude, ali
Misle Slaveni na to i čekaju dan, kad svakako ljude sebi poćudne; i u tome
će da dogje. Zar da ugine veliko car-| da je uspjela. Dobro je takogjer gdje
stvo rusko, kad mu :ugasi zvijezda du-|je tvrdo držala da imenovanja usljede
me ? Jeli morala nadoći ova smrt, da| dogovorno s njome, a da je i to po-
dogje život, Uskrsnuće? Mislimo da je, (stigla. To je velika stečevina koja sva-
teško je al je moralo da bude. Rusija | kako kako načelo hvali njihovo nasto-
Brandta, Goepperta, 'Koksciarova, Ov- janje, jer će i u buduće biti u sličnoj
siannikofa, Setcenofa, Mikhailofa, Kup-| zgodi jedan precedens, na koji će se
ferova i mnogih drugih nemože Ee moći i buduće skupine prizivati, nada-
Narod oduševljen za čara i Svetu/sve je pak dobro -da je nestala ona
Rusiju, miran i uman ne ugiba tako|huda neizvjesnost, koja je  ožestila
lako. Došlo je vrijeme spasa Rusije, | stranke, da su pri dvojbi i pravedne
vrijeme u kojem će otrest parasite sa osumnjičili, dapače na grubijanski na-
svoga tijela. U ovoj nevolji možemo čin na nje napadali, kao da su oni koji
reći da Rusija leti uprav svojoj bu- mute, koji rovare, koji spletkare na
dućnosti brzinom vjetra, s kojim je najvišem mjestu, da ne budu imeno-
prispodablja Gogolj: «O Russia, dove vani predloženi i nesmotreno  progla-
corri tu? Rispondi; ma ella non ris- šeni kandidati, a i u tome izlomio je
ponde. Il tintinnabolo fa intendere un koplje nepozvani nametnik presvijetli
suono meraviglioso; I' ariarottaecheggia Drohobecky. Ismislili Arguse, digla se
e diviene vento; tutto cio che č su la graja na Beč, na kamarilu, starčevićance

PODLISTAK
Josip Onyszkiewicz :
Zadnji trzaji.
Uspomena 1806.-1906.
16, XV.

i lugjega od sebe pitam !
| pa se protura
| vića, te ga zapita:

— Ono piše, da se ondje prodava mo-

\stra od kvondam i patrija.

Nikole, nalazaše za vrijeme naše  pripovi-|Prije, što ga je zapitao. :
jesti krčma Talijanca Angjula. Ta je krčma | U toliko dohrli nekoliko avstrijskijeh voj-

resolucionaša i starčevićanaca. Nadasve
je pak zlo, da resolucionaši u ovoj
prigodi, a i u svijem toli u parlamen-
tu kako u delegacijam; nijesu se znali
pokazati odvažni; a ipak financijalna
debata, gdje je referenat priznao da je|
Hrvatskoj mnogo štete bilo nanešeno,.
a uvijek bi naglasio, da će se za una-/
prijed revidirati, a za prošlost što je

bode. Mnogo je do dobre volje i samo-
prijegora zastupnika, koji će se na taj
način najbolje odazvati povjerenju hrvat-
skog naroda.

Zagrebačka Universa..
Zamašno i veliko je pitanje reprocitela
zagrebačke universe. Koliko se toga nije o
tome predmetu kod nas pisalo, koliko toga
ne učiniše naši zastupnici, naše općine i
korporacije. Nazad nekoliko vremena izgle-

bilo da je bilo, isticanje magjarske sve-| dalo je, da su pitanje zavoda sv. Jeronima,
\moći prama narodnostima, izjava Ko- staroslavenska služba božja i zagrebačka

šutova u poslu hrvatskih željeznica,

universa najaktueinija pitanja naše politike.

sramotno postupanje na Rijeci, i krvava! Za nje je svak radio, svak se zauzimao.
\uvrjeda nanešena svemu hrvatskomu To je hodilo tako sve dotle, dok ne do-

(lični način okajana; neprestani dogo-|dok naši političari ne umukoše o tim trima.

narodu, koja do danas nije još na do-,

vori dvaju ministarstva, i odnosnih mi-
nistara sa krunom, a da se niko ne.
osvrne na Hrvate, kako da su pod štit-|
ništvom, imalo je krenuti resolucionaše, |
da ne popuštaju sve mučke, er bi iz-.

gjoše tobože važnija pitanja na dnevni red,

kroničkim bolestima, od kojih ne možemo da
ozdravimo. Tu i tamo vigjevao bi se još
koji članak po novinama, dan sv. Čirila i
Metoda donio bi sa sobom koju demostra-
ciju i opet bi sve unuknulo u težkom zraku

\vršili onu narodnu: «Bolje se je jedan našega apatičnoga života.

put zasramiti, nego li sto puta zaku-
kati», i malo ih ponukati da se nešto

Neko smo vrijeme mislili, da je ono ne-
sretno kuenovsko stanje, koji bijaše zara-

ibolje iskažu živi. A ako je istinito, što |zilo Hrvatsku, krivo, što nemožemo da do

se pogovara, da je vlada bila propuš-
tena, ali pogodbom da se istodobno |
zakopaju glavni postulati riječke reso-.
lucije, to bi imoglo imati najudesnije
posljedice za naš narod.

Bilo kako bilo, vlada je imenovana, :

bijemo naše pravo, Znali smo kako Kuen
i njegovi ljudi iz dna duše mrze slobodo-
umlje Dalmatinaca i lstrana. Vidjeli smo
mlade ljude zatvorene u tamnicama, gledali
smo ih kako ih nosioci sistema «šupiraju»
iz Zagreba i tješilismo se, e će doći vrije-

\i stoprv sad počimlje rad, po kojem me, kad će nad Hrvatskom zasjati novo
imoći će javnost prosuditi djelovanje, i sunce, koje će i nas žarče ogrijati. | pobie-

- otrese Kotruljić, |
kroz narod do Iva" Cvijetko- si ti, Meni ne služi, da mi niko sastavi, ja okosi se Mato.

— Vjere ti, Ivo, ti znaš čitati, što ono piše?

Jesam baš za tako čeljade kako što

\umijem i sam.

+ Vigji ti našega Mata, najedanput je
|postao latinski spjevaoc!

| Koliko mi je dosta, da mogu upisati.

Kotruljić učini znak glavom kako da je | Ovo:
Na dnu se Gruža, taman ispod crkve sv, fazumio, premda je sad manje znao, nego |

Petrus bevere vino, non pagare ;

Petrus non pagare, me plus non dare. *%) |
| Drž' sad to, Pero! Bolje ti je bilo
mučati! reče jedan od družine a: svi pras-,

bila padalište kojekakvijeh domaćijeh izro- "ika, te natpis premazaše, da ga nestane, (nuše u smijeh.

da i uhoda, koji su, za novac prodani, ra. 4 narod rastjeraju.

Bogu hvala, da si se i ti jedanput

dili, da na svaki način osujete uspostavu
repuplike. Tu su se sastajali i dogovarali,
što će sve na štetu dubrovačke slobode u-
činiti, a vogja im bijaše, na žalost domaći
vlastelin, Miho Giorgi. '

Jedno se jutro na putu ispred ove krčme
sjatilo mnoštvo narođa. Svak gleda u ve-
lika crna slova poviše vrata i čudi se, što
ono znači i ko je ono napisao. A povrh
vrata stajaše ovaj latinski natpis:

«Non viles soleaš, nec quid labrile, parentes

Ceu nostri quondam hic vendimus, at Palriam».*)

— Što je ovo, tako ti čuđa, Marko? za-
pita Ivo ljić Marka Dendera.

— Ovo ti je, da € mudri. čude, a ludi
varaju! KR eu

—_ Nile, nego ovo je, da sam ja lud, što

*) Ne prodavamo kako nekoć naši stari, pro-
ste PO obo oj nego domovinu.

 

Kad je Milutinović za ovo obaznao, Od- namjerio na meštra! opazi Kotruljić.
mah je poveo oštru istragu, ne bi li oba-| Nije čudo, da me prekara za ono ma-|
zuao, ko je one stihove napisao, ali zalu-/qg vina, što sam mu dužan, — odvrati Pe-'
du, tajna osta tajna. ro, — ljut je ove dane Mato kako zmija.
isti dan u večer sjedaše nekoliko ustaša izmegju Velike i Male Gospe. A znate li/
u krčmi Mata Krile, starinom Gružanina, zašto ? |
te večerivahu suhog kruha i luka, jer dru-| _ zašto? upitaše više njih zajedno, jet
go ne mogahu dobaviti. puzi su znali, da Pero ne će ostati Matu dužan
U neke će Ivo Kotruljić Peru Tikvici, po- šalu, da će mu odvrati šilo za ognjilo.
znatom šaljivdžiji : — Ostavila ga je lijepa Kate!
—— Slo si, Pero, večeras zamuknuo, kO|  _ je li istina, Mato? zapita llija Petro-
da si u crkvi? vić?

— Mai čini mi se ko da sam u crkvi) _ Ne vjerujte mu_čeljadi božja! TA zna-
"te, da mu laž trči na usta kako voda na

 

— Ma sam i ja nešto načuo! opet će
lija. Regbi, da ovi put baš ne laže,

 

 

sastavi šlogod latinski, da i ti staviš poviše| 0,0, /zmjelanoj_i pokvarenoj latiniini + tal:
tvojijeh: vrata? daća a je make da

Pa nosi gjavo i vas i nju zajedno!

Vidite razviče se Pero jesam li
vam rekao, zašto je ove dane osorit! Ali
ko zna, ko zna, može biti da se lijepa Ka-
tica i smiluje na dragoga Maticu! Ded u
toliko mi zapjevajmo jednu neka se siro-
mah malo razabere

Na to poče da pjeva, a ostali prihvatiše:

«Svi maškuli predavajte
Dospjela je zavjet Kate;
Trumbe svire, bumbi udara,
Zato veli Mande stara

Kad naš Mato s brda dogje
Ko zna da mu sreća progje»

Kad dospješe pjesmu, Pero se okrene
prama Matu, pak će mu:

Govorio sam ti ja, Mato, ne vjeruj
ženi ko ni mački!

- Vrag ga odnio, ko ženskoj vjerovao!
odgovori Mato.

< Ta ti je dobra! Živio Matija, živio!

— Živio! zaori krčmom iz svijeh grla,
pa se obrediše bokarom.

— Vjere mi, braćo, tako je! oglasi se
lija, tarući usta dlanom od ruke. Žena, to
je tanka krv, koja se ne može sporedit s čo-
eskom !

Nikola
|

dom pri zadnjim izborima, navjestiše po-
bjednici to novo sunce. Pak ? Mi ne čusmo,
mi nevigjesmo u banovinskim novinama ni
jednoga članka o reprocitetu zagrebačke u-
niverse, tom ognjištu našega zbliženja, na-
šega upoznavanja. Mislili smo čuće se u
delegacijama. Pak ? Mi ne čusmo ni jednoga
glasa. Novo izabrani zastupnici o tome šute
pa šute. Reći će nam se, da oni nemaju,
ne mogu o tome govoriti. To ne stoji. Kri-
vo je mjenje, koje drži, da je ono naših
11. zastupnika jedinih dužno, da o tome
govore. Ne možemo ni njima, osim ča-
snih iznimaka, oprostiti, što se tako slabo
brigaju za omladinu svoju uzdanicu. Ali
valja držati na pameti, da dok god hrvatska
vlada u dogovoru sa gospodarima njihovim
u Pešti ne podigne u savezu s našim za-
stupnicim svoj odvažni glas, da će dotle
ovo pitanje ostati uvijek pitanje nerješeno.
Ono što imademo, ono je malo ; nama treba
više. Nama treba potpuni reprocitet, treba
nam prirodno pravo, da učimo u svome je-
ziku, kao i ostali narodi Monarhije. Hrvati
iz Dalmacije i Istre i ako jesu stanovnici
zapuštenih kolonija ipak potrebno je, mo-
raju da živu životom pravde. A gdje je ta?

Sada, kada je u Hrvatskoj nova vlada,
neka i ona bez obzira uloži oko toga svoje
sile. Zastupnicima našim preporučamo, da u-
stanu opet odvažno na obranu prava, da
poduzmu ove majjače mjere, da nam ovo
isposiuju. Općinama preporučamo isto. Na-
rod u opće nek se zauzme za ovu stvar.

I onako je skrajno vrijeme ! Ne dajmo da
nas uvijek zapostavljaju ! Uprimo, sad ili

nikada ! L. svrš. pravnik.
Starćevićanci i staro-mlado
magjaroni. *)
Pri nedavnim izborima u Banovini na

obzorju Hrvatske ugasnu za uvijek Kuhe-
nova zvijezda, pade on, a zajedno s njim
i miljenica njegova, stranka staro magjarona.
Koje hrvatsko srce nije zaigralo, nije se
uzrađovalo, koja poštena duša nije plivala
u moru sreće i zadovoljstva nadom u ljepšu
i sjajniju budućnost ?! Koje se oko nije o-
rosilo, iz kojih se grudi ne istisnu ono
«requiem» nad pogrebom tih pijavica, iz-
dajica hrvatskoga naroda ?! Svak je bio za-
nešen, svak ushićen nad propašću onoga
Kuhena, koji je toliko godina tjerao protu
hrvatsku politiku, čigov režim smrvi, zgnja-
vi, isisa Hrvatsku, a toliko nevinih duša
otruje, upropasti. Cijenilo se je, e je ku-
cnuo čas sveopćeg prenuća iz onog truleža,
gnjileža, mislilo se je, da su po Hrvatsku
svanuli ljepši dani, dani slobode i neodvi-

*) Prepuštamo nek se čuje glas dične naše omla-
ine

slušao sto puta popa, gdje čitajući jevan-
gjelje s oltara govori: »Reče Bog, reče Pe-
tar, reče Pavo», ali još ne čuh popa, da iz
\knjige čita: «Reče žena»!

Evala ti Petre! U srebro ti se okovala!
zaviče Mato. Daj bokaru, na moj ću je ra-
čun uatočiti, a i dug ti praštam, samo kad
si tako pošteno rekao!

Ovo ti je istina, koliko je li
nebu!

Pametno si osolio, Petre,
\|stari pomorac Nikola, koji je sve do sad
mučao i slušao, ali imam nešto opaziti.
"Nije baš opel tako na svijetu, da se čovjek
ne može namjeriti i na dobru ženu, ali je
ito jako teško. Ima ih i dobrijeh, ali malo.
|A znaš, kako je? Nije se lasno desiti ni na

Bog na

umetne

dobru kapu i opanke, a kamo li na dobru
| ženu!

Dobra ti je! potvrdiše svikolici.

A neka ti još i ovo rečem nastavi
i ženi se može vjerovati, pa ka-
kva bila da bila, ali cigle tri stvari.

| Da čujemo, koje su to? zapitaše mnogi.
| Ovo sam čuo, djeco, od pokojnoga
kapetana Vlaha. Nijedan ga od vas ne po-
(zna. Ja sam naprtio šesetidrugu na vrat, a

— | jest, i jest! upane Pero. Bog je čo- | on je imao 83 godine, kad sam ih ja imao
vjeka obdario snagom za deset žena, a že-|16, sad činite račun!

nu lukavosti za sto ljudi!
— Ah! potvrdiše mu.

Batalimo račun, a ti kaži nama što se
ženskoj može vjerovati, da čujemo, je li i-
družine.

— Čujte me ljudi — nastavi —, ja sam |stinito! reče jedan od

+