Br. 73

 

snosti. | zbilja, narod bijaše uvidio, kamo
ga ta politika vodi, pa on i ako trudan i
shrvan bira druge, nove ljude, njima se
povjerava, njih u sabor šalje, gdje da ga
zastupaju i od svakog nasilja brane. Ne
samo to, već i da mu izvojšte ono, što je
svakomu, koliko pojedincu, toliko i narodu
najsvetije, njegova prava, slobodu domovine.
Današnji resolucionaši, to su ti novi ljudi,
kojima si se ti, o narode, podao i kojima
si svoju sudbinu izručio. Povjerovao si nji-
ma, koji su ti na poštenje prisizali, da će
raditi neumorno i neprestano oko oživotvo-
renja svog programa — riječke resolucije.
Držao si stalno, da će prije sve, pa i sam
život izgubiti, nego pogaziti zadanu riječ,
obećanje. Mi smo ih odmah upoznali u

 

se od početka ni. za dlaku od svog pro-

grama ne odalečiše, koji je realan, ostvar-

ljiv, g ne umišljen, kako bi to htjeli pro-
danici, ili zaveđeni: neki sinovi domovine.
Pod Starćevićevu zastavu hrli, u njezinim

redovima se bori i tu traži lijek, spas ! Tako
radi, tako postupaj i neće proteći mnogo
vremena, a ti ćeš čuti glas Hrvatske Vile,
koja javlja slogu mile braće i sjedinjenje

raskinutih, rastrganih zemalja k materi Hr-
vatskoj. Omladinac.

..e
Pogled po svijetu.
U Ugarskoj malo novosti! Svijet se taro
najviše zanima sa aferom Kovacza, bivšeg

PRAVA CRVENA HRVATSKA

 

Vijesti iz naroda.

Iz dubrovačkog kotara.

Jedan predlog. Onomadne u svim dal-
matinskim novinama bez razlike stranaka
čitali smo predlog nekog težačkog prijate-
lja, u kome je megju ostalim preporučavao
težacima, da ne prodavaju strminu od bu-
hača, jer da to kvari cijenu našemu buhba-
ču, jer miješajući strminu, buhač gubi onu
snagu koju bi imao, da je sam cvijet. Doi-
sto je svekoliko ovo živa istina, ali taj nje-
gov predlog panuo je na neplodno tlo, Jer
žali Bože vidimo svakim danom, gdje hr-
pimice težaci donose strminu na prodaju.;U
pogled toga ne bi se imala dati težaku kri-
vica, jer on ne vidi svoje dobro, jer je on
\slijep, ali se je čuditi nekoj gospodi trgov-
\cima, koji se rahole da misle težaku dobra,

 

potpunom svom svijetlu i za to smo o dlu- | Sluge u ministra Jekelialussyja, kojega je/a kad tamo oni isti svoj narod mjesto eko-

čno proti njima ustali, da te spasimo i sa

pravde. U Ruskoj pak: Todore, svaki dan
to gore! Neki dan pobuniše se vojnici u

. prvi kao njegov upravitelj gospodarstva bio nomski ako i malo podignuti, oni ga sve

i \više utapljaju.
čavšno cuo, Šlo se još dođe osluvnić Vi-| tittao okrao. Kovacz se nalazi u rukama pljaj

djelismo kamo ciljaju njihove puste želje,
razumjeli smo, na što teži njihovo nezasitno |

|_ Kad smo vidjeli da niti trgovci, niti te-

\žaci ne će da razumiju ovu stvar, jedini bi

(način, kojim bi se iskorjenilo prodavanje

onch; Uvaliti su. će u Poštu. beru ličio sti. | finskoj tvrgjavi Sveaborgu i oblađaše utvr- strmine bio ovaj:
pendije, svaki od 8000 Kr. godišnje, a tebe | dama, premda su na njih junački navalili

čaju, zaboravili su te. dapače te ne pozna-
vaju. Ah, crne li zahvalnosti ! Zabaciše svoj
program, na koji su se zavjerili, a priznaše |
deklaraciju Drohobeckoga. izrečenu u pe-|
štanskom saboru. Pravo narodno izdajstvo!|
Ati tako je htio Wekerle i drugi bogovi |
Ugarske i tako je moralo biti. Resolucionaši |

I

se više i ne sjećaju. Ne, oni te se ne sje-|*-'

Jećaj , če i te, da carski dvor Livadija blizu Ode-
(se stoji u plamenu. Bivši zastupnici dume, koji je tako mnogo potrebit, a oskudan,
\koji potpisaše Wiborški manifest, doći će pak da taj isti gnoj prodavaju težacima.
\Osim kao gnoj mogla bi se strmina pro-
\davati kao sijeno.

vojnici, vijerni još carizmu. Javlja se dapa-

na optuženičku klupu. U Srbiji se za sad
živahno raspravlja. U skupštini naime vodi
se debata vrhu posljedica carinarskog rata
izmegju Srbije i Austrije. Stanje je dosta

\ Neka Zemaljski Odbor predloži svim op-
!ćinama u kojim se goji buhač, da one t.
\j. općine, kupuju u težaka svoje općine
\strminu, i da od te strmine prave gnoj,

| Na ovaj bi se način neizmjerna korist na-

Irodu učinila. Pojedinci se stalno ne bi to-
ime protivili, jer je tu opće dobro. Radeći
napeto! Car Njemačke, Vilim, ili odveć pu- tako najviše 3-4 godine, težak bi uvidio

su sluge pokorne, još više, lutke, koje 9€ koje ill — odveć se dava slikati.. Kažu da|koliko je strmina štetna buhaču, te bi ju

na mig iz Pešte vrte i okreću. Jesi li vidio, |
što sve od tebe rade ti visoki dostojanstve-
nici, ta visoka inteligencija ?! Moglo bi nam |
se prigovoriti, čemu je g. Frank sa svojom /
strankom glasovao za resolucionaše i poslao
ih u Peštu, kad je znao, kakovi su i što
misle? To se je više puta razjasnilo i ko.
je novine pomno čitao, ne treba mu odgo-
vora. Ali da ti, narode, bude jasnije, čuj:
«Dr. Frank je sa svojom strankom to uči-
nio, da od sebe i svojih otkloni svaku su-
mnju magjaronštine i nepoštenja i da uskori'
raskrintanje resolucijonaša. I to je bilo tak-
tično, jer inače svu krivnju, svu odgovor-.
nost nosili bi danas mi Starćevićanci. Ovako
su resolucionaši preživjeli svoje zlatno doba,
svukli su sa sebe onu kožu, koja je umjela
kriti golotinju aveti, a ti si si ih upoznao,
kao što i mi već u prvom početku.

Mogu li se više pravdati, da su .bili pre- |
vareni,a da će u buduće nastojati oko po- |
stignuća onoga, što su ti obećali ? Ne, stalno |
ne! Oni vide, da nagodbena politika, usi
kojoj oni stoje vidi Hrvatsku k očitoj pro- |
pasti i čini je svegi podregjenu Ugarskoj
stoga sve što oni sada mogu je odreka
mandata. Jedino bi tim okajali svoju po-
grješku i dokazali donekle protivno, nego |
što se je o njima pronosilo. Ali oni to ni-/
jesu kadri učiniti, kad su se odrekli svog!

programa, a po tom i riječi, jer je tako mi-/

 

i

će se do brzo sastati sa ruskim carem Ni-
kolajem i kraljem Engleske Eduardom VII.
Na Balkanu svegjer trzavice! U Bugarskoj

ma asve radi — vjere i crkava. Sa Cetinja
javlja brzojav, da su 12 pravoslavnih uče-

|nika na povratku iz Uskoplja bili dočekani | stranaka.
| kod Sjenice od muslimana i napadnuti pu- naroda

|škama. Dvojicu ubiše a trećega raniše. U
Transvalu misli Engleska zavesti novi ustav.|
Kreta će otsad dobiti grčke oficire i žan-|

darmeriju i tim će se tamošnji duhovi za
sad primiriti.

o

Spljet 30/VII.

Politička bolest. U Spfjetu žive sve u
dimu. Velika briga obuhvatila «patres pa-
triae» radi sjedišta novog parabrodarskog
društva «Dalmatia». Osobito mi ovdje zau-
dara pisanje «Crvene», jer ga shvaćaju kao
da navraća vodu na svoj mlin. «N. Jedin-
uprlo j> sve sile, da dokaže kako je
zato Spljet najzgodniji. On u istinu ima
veliku budućnost, mislim veću nego jedan
naš grad. «Sloboda» žive u vječnom deli-
rium. Svugdje kud se okrene vidi austrijan-
štinu, proti kojoj lomi koplja. Pogovara se,

da joj se je «Crvena» u velika zamjerila |

|
|zbivaju se bučne demonstracije proti Grci- votinjam, a to služi na čast narodu i opći-|
Ini. Stavljamo na dužu svim mogućim fak-
|torima da se za ovu stvar pobrinu.

\na.
|žili izmegju ostalih potreba i seosku poštu.

|onda on sam rabio kao gnoj ili sijeno. Op-
\ćina Mljeta, gdje se mnoštvo buhača goji,
inema niti jednog općinara koji bi prodavao

strminu, već je on rabi zimi kao hranu ži-

Molimo sve dalmatinske novine bez razlike
da prenesu ovaj predlog, jer je za dobro

Težački prijatelj.

Iz Slanoga.

Slabo uregjena pošta. Ljenost listonoši-
Preko ove novine već smo jednom tra-

Doista nam je i dadoše tri puta na sedmi-
cu, ali koja korist od nje, kad dolazi nere-
dovito i u nezgodno vrijeme, u ponedjenik,
srijedu i subotu jutrom. Pa nam tako listo-
vi, kad dolaze ili kad ih mi šaljemo, leže
na pošti u Slanomu po dva dana, dočim
kad bi seoska pošta išla, kao što bi i mo-
rala u utorak, četvrtak i nedjelju jutrom,
jer samo u te dane Slano nije spojeno po-
štarski sa vanjskim svijetom, mi bi imali
odmah poštu netom bi stigia u Slano, a
našu bi listonoša uz put pokupio pa bi od-
mah sutradan rano odlazila iz Slanoga, te
ne bi ni jedna ni druga ležala ni časa u
poštarskom uredu.

Zato molimo gospodu na ravnateljstvu

 

radi onoga «rebusa» što ga je iznio «Du- pošta i brzojava u Zadru, neka ovaj nered
brovnik», jer da joj se čini. da ljudi oko|čim prije odklone, i narede da seoska po-

|«Crvene» ne mogu da zaborave na svoje | šta ide redovito utorkom, četvrtkom i ne-
stričeve, ni na austrijske usluge. Dr. Jozo | djeljom, jer inače od nje mala korist; a li-
(ljuti se što nema nikakova sjednica «Stare- | stonoši naredi, neka bude tačan i redovit,

nistar presjednik htio. Obzirom na sve ono, šinstva» da ga se čuje i šta nijesu opet u|inače gospodo namjestite nam drugoga ta-
što su da sada obećavali i radili zaslužuju | Hrvatskoj izbori da podje ispucati koji go-|čnijega, ta on je za nas, a ne mi za nje-
vor i da napiše svoje dojmove u svome ga — Mravinćani, Trvovljani, Baničani i
«familiaru», jer za nj je sve malo što mu | Kručičnni.

punim pravom ime «mlado-magjaroni». oj
ti je sada činiti, hrvatski puče, zar očaja-
vati ? O ne, to je najgore, najstrašnije, što

bi te moglo zadesiti. Sve si kušao, svakoga

\piše obiteljski listić «Sloboda». Dr. Ivo na,

nj se ljuti, jer se ne mogu pogoditi za man-
dat na Carevinsko Vijeće. Kad smo na man-

iz Neretve.

| Sensacijonalne vijesti. Amo se ozbiljno

si se hitao, pa ipak uzalud, uvijek si bio datim čuo sam da će Omiš i Imotski kan- govori, da je ovijeh dana naš poglaviti g.
prevaren. Tvoji sin i tvoji ideali raspršuju didirati Prodana, na Hvaru pak kan. Bo-|poglavar de Grioni preko jednoga popa,

se, kao jutarnja magla razvitlana i rastje- |
rana silnim vihrima. Što te je red činiti ja-
sno je po sebi, a .što te i knez Hellenbach
uči, kad kaže: «Treba, da se sada sve o-|
kupi oko stranke neodvisnosti, a ta je u
Hrvatskoj Starčevićeva stranka prava. Ova
će te jamačno osloboditi onog jarma, kojega
si ti kroz decenije podnosio, a izbaviti iz.
onoga stanja podregjenosti i potištenosti u
koje te dosadanji tvoji zastupnici stro po-
štaše. Ne gubi pouzdanje u one ljude, koji '

-- Ako ne bude, osijecite mi desno uho,
pa da da idem po svijetu ko nigdje niko.
Evo jedine tri stvari, što se ženskoj mogu
vjerovati, a pazite dobro: Prvo, ako se na-
laziš blizu nje, možeš vjerovati, da si to ti, |
a da nije drugi; drugo, ako plače, možeš
joj vjerovati, da te kani prevariti; i treće,
ako je umrla, možeš joj vjerovati, da je.
bila bolestna.

— Živio Nikola! zaori krčmom.

— Crk'o Nikola, i vi svi š njime zajed-
no, da Bog da! razdere se s vrata od krčme
Frano Bona.

Na ovaj glas svi umukoše ko da si ih
vrelom vodom opario.

— Lijepo zaista, lijepo — nastavi Bona

- vi se tu veselite i ločete, a mi se na
dvoru mučimo iskrcavanjem ingleškijeh to-
pova i pravljenjem baterija. Odmah svi na
noge, na posao, do po ure ćemo pucati na
grad!

— Ala, braćo, istjerajmo Frančeza! po-
viče stari Nikola, te svi ustaše i pohrliše
za Bonom.
Do malo se orila brdom i dolinom stra-
šna grmljavina od topovskog rikanja. Usta-
še predvogjeni od Iva Natali, Vlaha Bone,
Nikole Sarake, Mata Milića, Antuna Dorde-
li, Petra Peričevića, Boža Ghetaldi, Marcija
Bone i Vlaha Kaboge pomagahu sdruženi-
jem Inglezima i Avstrijancima osvajati grad.

 

Bumbe su velikijem uspjehom padale u grad.

janića, a u Drnišu će kandidirati Dr. Jozo.
Pioniri «riječke rezolucije» muče kao zako-
pani. Milić se osobito srdi, jer uvidja da
će sve poći «a monte» pak nezna kako
onda opravdati se pred narodom (??) Dr.
Trumbić dobio je što je želio, oženio se je
i muči, politika mu je dodijala.

Nema govora da će Palunko u opće iz
Spljeta. Gubavica će se raditi. Nu o tom
ću Vam opširnije. I sve Vam ove bolesti
pojedinih ljudi zovu ovdi političkom bo-
lešću. F.

Ovako je trajalo četiri dana. Frančezi ni-
jesu mogli više isdržati, nego pošalju po-
slanike Milutinoviću, da ugovaraju. | poče-
še pregovarati sa avstrijskijem i ingleškijem
zapovjednicima, a Dubrovčane niko ništa i
ne pita kao da ih i nema!

Vidi Natali, da se tu nešto treće krije, pa
sakupi odbor vlastele i progovori :
vodi računa kao ni o lanjskom snijegu. —
Jedini je način, da se sad usdržimo, da
predložimo Hoste-u, nek on uzme zapovi-
jed nad ovijem narodnijem ustankom. Sad
je veoma zgodno, da dobijemo njegovu na-
klonost i da razlučimo njegove interese od
Milutinovićevijeh.

Razumješe, da Natali pravo govori, te
odmali odoše Kabogi, da on to predloži
Hoste-u.

Ali Kaboga ne htjede ni čuti o tome.

Što će sad odbor? Da ne pokaže javno,
da vlada nesuglasje izmegju njih i namjes-
tnika, napustiše ovu veoma koristnu naka-
nu, koja bi im po svoj prilici bila puno

pomogla.

U joliko dojedri u Gruž gjemija «Eliza-
betha», kojom zapovijedaše kapetan Powen.
On preuzme zapovijed nad svom ingleškom
vojskom, a o Dubrovčanima se i ne govori!

(Stijedi).

Nema druge, braćo, o nama se ne|;,

Isvoga, prijatelja, došao u Kanosu i pomi-
\rio se sa svećenstvom i vjerom. Naravno,
|poštenom je besjedom obećao, da neće od-
|slije javno psovati «p. Dio, Madonna, Sa-
\kramento, cavre de preti e frati+; da će po
mogućnostt braniti kular i kapuč; da će u-
zeti hrvatsku slovnicu pod stare dane i u-
ičiti hrvatski; da će biti odsada pravi Au-
strijanac; da neće više vapiti «Viva |' Italia»,
nego «hoch Osterreich»; da neće praviti
reserviranih Denuncija; da neće progoniti
pravedne činovnike; da će se vladati pri-
stojno; da će proglasiti ustavne zakone i
za Metkoviće, a dokinuti obsadno stanje i
detektive. . . ....

Bože daj, da od svega ovoga naš stari
Saul Carem ispuni obećanje o osobnoj slo-
bodi, jer je puno zavjeta učinio; ali mi ma-
Io tomu vjerujemo, jer krstili vuka, a on u
MN 233%

Iz benkovačke okolice.

Općinsko vijeće u Benkovcu imalo je svo-
ju drugu sjednicu na 21 pr. mj. Na dnev-
nom je redu bilo i sklopljenje zajma od
20: K za gradjevine u Benkovcu.

Kiša. Poslije tolike suše imali smo na
13 o. mj. obilatu kišu, koja je razveselila
težaka. Vrućine prave nije, za čudo u ovo

oba.

Postalia, Da se pospješi uvedenje brzo-
javnog uređa i poštarske koloslanice u Stan-
ovde. isti se obratili na ministarstvo tr-
govine, da im molba na ravnateljstvu
pošta i brzojava u Zadru još spava u ure-
dovnoj prašini. Vidjet ćemo uspjeh.

Na sudu. Na benkovački sud dolazi no-
voimenovani sndb, pristav Ernesto llijić ta-
lijanaš (puro sangue) i poznati hrvatofob.

Vode. U pogledu pitke vode stojimo sla-
bo. Bunari skroz a skroz zapušteni, tako

slabo paze, a A na? Sva

Gadno zlodjelo. Na 11. o. mj neki Ma-
mić iz Lišana-Ostrovice, momak od

rade.
i ne zna.

 

društvo ustanovljeno, pa ko je imao novaca
i prisustvovao zabavi,

se ne bi u buduće što takova događalo.
Poznato je, kako je hrvatstvo u Korčuli,
nehajstvom naših prvaka, još na slabim
granama, pa je «Sokol», imao da u prvom
redu budi i uzdrži svijest i entuzijazam u
širem krugu našeg puka. S toga nije bila
sretna iđeja, kad se ustanovilo, da «prva»
vježba bude pristupačna samo onom dijelu
naroda, koji može da plati prilično skupu
ulazninu. Nijedan izgovor ne vrijedi, jer je
«Sokol» ustanovljen za puk, a ne za «bolje
slojeve». U takav dan, kao što je kod nas
Sv. Todor, kad je cijeli grad pun seljaka i
stranaca. nije se podnipošto smjelo isklju-
[čiti narod od takove zabave. To je uprav
\bila prigoda, da ođuševljavamo i širimo
imašu ideju, da stičemo sokolstvu pristaša,
|dok faktično postiglo se to, da su se go-
Ispoda od ulaznice tužili, kako su se «ano-
\jali», a puk bio je prisiljen slušati koncerte
taljanaške glazbe. Kad se htjelo dobiti no-
|vača, bilo je drugih prigoda, ali ne glavna |.
| naša svečanost. Pa neka gospoda od uprave
|upamte, da moralni uspjeh svakako više
|vrijedi nego li dvadesetak kruna.
Nadamo se, da će se čim prije izvesti d -
O-

 

dna prava javna vježba, i tako barem
nekle popraviti prvašnje pogriješke.

| Iz Dubrovačke okolice.

| Namećanje spljetske «Slobode». Smodla-
|kina papirnata «Sloboda», svuda se silom
| nameće, pa i ako ju po nekoliko puta od-
|biješ sa debelim ređfour, isto ti ju i uma-
prijed tura. Mislili smo pak, da je to samo
kod nas, ali smo se prošlih dana osvjedo-
čili o tome i po drugim mjestima. Nadasve
iju pak tura odjeliima financijske straže. Po-
|slije će pak imati smjelosti, da sudbenim
putem utjeruje pretplatu.

Da nije i to u ime Smodlakine — «na-
predne» ideje ?!!!

 

 

Iz Konavala.

Dug jezik. Poznati naš Krtica gdje god
može u svakoj prigodi očeše se o pravaše
učitelje i svećenike, upotrebljujući izraze ne
najskladnije. Poručujemo našemu s
nu, da bi mu bilo bolje, da pogleda na
svoju prošlost i da pomete svoj obor, pa
onda neka dogje mestit ispred tugje kuće.
Njegova pak riba, kojom se razmeće, da
steče opet neko povjerenje i ljubav u na-
rodu, ne može mu oprati goravinu, kojom
se je omrčio. Ustreba li drugi ću put op-
širnije.

Iz Budve.

Tužbe na načelnika. Po drugi put prima-
mo tužbe na načelnika, g. Srzentića, radi
njegovog ponašanja, koje se ne dolikuje ni
najprostijem čovjeku, a kamo li jednom na-
čelniku, koji bi imao biti ogledalom pona-
šanja u mjestu. Tužbe su takove vrsti, da
nijesu za javnosti, stoga neka ih dotičnici
uprave sudu.

Iz Čilipa.

Dne 22 o. mjes. pohodio je ovo selo naš
vrli učitelj poljodjelstva gosp. Vinko Bara-
|nović. Taj dan sakupifb se sila svijeta pred
lerkvom Maticom, kojima se moglo čitati na
licu neko veselje i živo zauzimanje. Gosp.
Baranović izveo je svoje poučavanje o a-
merikanskoj lozi, te o rt vina,
tako vješto, da smo svi ostali prezadovoljni.
Koje god pitanje postavismo gosp. Barano-
viću, na svako nam je odgovorio tako vje-
što i umno, da ga je milota bilo slušati.
Nastojanjem njegovim misli se u ovom selu
urediti «uzorno polje», gdje bi naš puk
mogao puno naučiti i tim se okoristiti, jer
naš puk, što zorno vidi, da je korisno,
ono vjeruje i ono jedino radi. Gosp. Bara-
noviću srca zahvaljujemo za njegovo
zauzimanje za ovo selo, te od srca želimo,
da ga opet što prije vidimo u našoj sredini.

Čilipjani.

Iz Rijeke Dubrovačke.

Zapovjedništvu €. i k, ratne mornarice.
Prošlih dana stigao nam je ge Mokošicu
brod c. k. ratne Mornarice sKaiserin Elisa-
beth». Ima već druga godina a ovo bi bila
treća, da našu ubavu Rijeku brodovi mor-
narice pohagjaju. Nemamo što protiv toga,
ali uše mi se siromašni ribari ne vese-
limo gledati ih u našoj Rijeci, jer ne samo
što naša Rijeka gubi čistinu morske vode,
nego siromah koji žive ribanjem i kojemu
jedino življenje mreža, kada enuti
i nu našu Rijeku, koji se
usidru na najbolja mjesta mi mreže
istežemo, više nijesmo ri ribati ni
ometcom a kamo li mrežam, te ako rečeni
brodovi stoje deset dana, mi moramo sa
im obiteljima gladovati. Ako naša vlada
iziskuje da joj plaćamo tačno državne po-
reze na ribanje, na baštine, itd. itd., misli-

 

 

 

 

lista, molim vas,
dujete kod gruši
de kršenja
strane Lloydovih i Ug. Hrv.
ludu su se naši ribari više puta tužili, spo-
menuti parob. isto prolaze mitno ribarske
fenjere po noći sa svom brzinom i plaše

losna vijest iz
koji je bio na putu iz New
srčane bolesti bogati i dobri naš mješčanin
Pero Urlin, koji se je nakon 25 god. sa
obitelji vraćao u domovinu. Njegova dobra
i teško ucviljena žena vodi lješinu na Lo-
pud, jer nije

God. II.
mmm.
Iz Korčule. (jer i mi siromasi plaćanjem :
(Hrv. Sokol.) U nedjelju imali smo prvu | VAMO : mornaricu i sve“ državne potrebe.
MoesE AJE povčna, Visle ORE PT: hoće U alšati nađe Seljo. e deidrivat
« », h ,
dop «Sokola». Tek je godina dana da_je| svoje | love u zalijevu od Gruža i Kala.
o je zadovolj- mote, bez ičije štete ili će ma veliku štetu
stvom opaziti, ua društvo lijepo napreduje,|nas siromaha ribara usidrivati ih u našoj
Uz precizne skupne vježbe, istaknuo se |Rijeci. Pozna itost srca zapovjed-
lijepo i gimnastički odio. koji broji nekoliko nika c. i k. ratnog brodovlja, stalni smo da
uprav vrijednih gimnastičara. Evala braćo, |Ć€ uslišati našu ti ju siromašnih
ljubimo naš Sokol i nastojmo, da ga i na-|fibara iz Rijeke Dubrovačke, te da će na-
alje uvijek prodičimo ! rediti da se brodovi c. k. ratne mornarice
Nego ovom prigodom, bila je sa strane|buđu usidrivati zalijevu Gruša i Kalamote.
uprave počinjena jedna krupna 4 Riječani.
pa će bit dobro, ako na istu upozorimo, e Iz Lopuda.

Molba. ga je ugled vašega ugled.
A Vaše strane prosvje-

kog! .
ragala riprskog Zakona s

pa
parobroda. Za-

ribu — a to ph zabranjeno.

Golema žalosti. Jučer je ovdje stigla ža-
na «paketu»

vre, da
ta umro od

htjela da mu kosti nemiruju
o Atlantskom oni. Cijelo je mjesto u-
ijeno radi rijetkog dogogjaja. Razaberi Bo-

že njihove obitelji.

Strani i domaći gosti. Ove godime kod

nas stranaca ko nigda. Većina su gospoda
iz Dubrovnika. Svi se najlaskavije izraziše
o položaju, lijepome parku (villa) i šetnja-
ma u mjestu a osobito o ugodnim kupa-

a i blagome mom po kojem je plivala

njim
lagi sirotica.

Potreba brzojava. Svaki se dan uvigja

amo potreba brzojava, osobito sada ljeti,
kada ima mnogo stranaca. Svaki dan služi,
pak moraju ići na Trsteno i trošiti desete-
rostruko i to kad je lijepo vrijeme ! Molili
bi zadarsku gospodu na Pošti, da se ma-
kne jednom i zadovolji želji pučanstva. —
Pravaš.

 

Crvenoj Hrvatskoj“.

U predzadnjem svome broju crno-žuta

«Crvena» poslije toliko vremena podigla se,
da se brani u člančiću «Cloaca maxima».
Kad bi taj članak bio lih opravdanje i djelo
skrušenja ljudi u protivnom taboru, nebi se
na nj ni osvrnuli, rekli bi im: «parce eis,
quia nesciunt, quod faciunt», ali taj je čla-
nak napisan sasvim protivnom svrhom. U re-
čenom članku hoće pisac, ali jako mršavo,
da obrani sebe i svoje gospodare, da ih
opere od crne ljage još crnije prošlosti. Nu
znajući, da ga i Srbi, barem veći dio njih,
poznaje kao farizeja prefriganoga, radi on
to sa finom namjerom eda bi se kako uli-
zao onim s kojim je sada u slozi, da za-
borave na njegov i drugova mu griješni ži-
vot. Nateže se i puše od muke, da prikaže
onu prošlu borbu kao tobože jedan mali
echo venixe one borbe, koja se je bila raz-
vila u zemlji megju Srbima i Hrvatima, a
koja je imala za devizu borbu do istrage.
U
oni, jer drugčćije nijesu mogli da učine. Ko-
liko vrijedi ovakovo razlaganje uvigjet će
|namah svaki misaoni čitaoc. Nešto, što ti
danas ispovjedaš svojom političkom dog-
mom, kao i ljudi oko »Crvene» slogu Srba
i Hrvata, nešto što ti je sveto, nikad ti nije
smjelo biti tako zazorno, da si u borbi proti
tome upotrebijavaš najogavnija srestva, kao
što su u borbi proti Srbima, ljudi oko
«Crvene». Ili iskrenosti nije bilo onda, ili
je nema sada. Zaludu je tu govoriti o pro-
mjenjenim vremenima o evoluciji, nešto što
bi moralo da bude političkim aksiomom,
historijom, jednim jezikom,
drugčije dokazano (kao po «Crvenoj» bra-
timljenje Srba i Hrvata) to se nikada nije
smjelo mjenjati, to je aksiomom moralo u-
vijek da bude. «Crveni organetić» fino se
mota natucajući o Gondoli, Narđelli-David,
Tončiću i drugim. Kad je tako a mi ćetno
uprijeti prstom na vodstvo «hrvat. stranke»
u Dubrovniku kao one, koja na duši nosi
veliki dio krivnje smrti pok. Gondole! Na-
pomenut ćemo gogjam naroda i ono, tali-
janski pisano pismo, kojeg je jedan veliki
matador dubrovačke klike pisao u Beč mla-

toj borbi, po «Crvenoj», sudjelovali su i

osjećajima i

:
i
i

=

i
G

til

|
i

f