U DUBROVNIKU Il. Augusta 1906.

 

i četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo

polugodište.

 

=
Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

godišnje K 8

Ko

 

 

Vrzino kolo.

Kad s bližega promatramo glavne
faktore, koji sad u Hrvatskoj vedre i
oblače na srcu nam je tjeskobno kako

da smo zapali u vrzino kolo, te da(red presvijetli Drohobecky. Njega is-,

se sve oko nas vrti, lutamo, letimo a
za pravo me znamo ni kako ni gdje.
Prvi je ban, preuzvišeni grof Pejače-
vić, plemenitaš, koljenović, bogataš, sit
svega i svačesa, kako se je o njemu
izrazio oberban, kako je jasno i glasno
izjavio da on narodnom magjaronskom
strankom i ostaje i pada. Niti je ostao
niti pao, nego se na prosto izjavio i-
zjavio izvan stranaka i ostao i dalje
banom zavisnim od ministarstva ma-
jarskog, komu ide na poklone i pre-
daje račun svakoga svog koraka. Po-
kraj njega u ministarskom vijeću sjedi
hrvatski ministar .losipović, koji dok
bi imao zastupati nazore i nastojanje
gg. resolucijonaša, čini sve protivno i
u «Magyar Szo» veli otvoreno da je-
dino ako dogje do sporazumka s na-
rodnom strankom, recte magjaronima,
da će se stoprv onda moći postići u-
regjeni odnošaji u Hrvatskoj. Dakle on,
koji bi imao iza bana imati glavnu #i-
ječ na najvišemu mjestu, on čisto i bi-

nema i nemože imati toliko povlasti,
ali kolikogod bilo, on je ne mali fak-
itor u tomu mixtum compositum. Ka-
iko je vješto znao oberban isplivati na
| površinu, tako se je proturao u prvi

| pipa glasoviti Khuen, i dok je on pa-
\išovao naš je presvijetli stajao sa stra-
ime, možda i jest kako se sam hvali
\napisao koji potajni raport proti ono-
mu, koji ga je proturao; možda jest i
ibio, što opet on sam tvrdi, pod paž-
njom policije, svakako se za njega ni-

lje znalo niti se je isticao; svakako

\progonstvo popa Jova Hranilovića ni-
\je ga preporučivalo. Dogje resolucija
i od jednom naš presvijetli postane
(leader gg. rezolucijonaša; on ih pred-

\vodi, on prestavlja, on govori i od-,

\govara, kroz njegova usta u saboru
\zveči deklaracija; on prvi javlja da su
\se uklonile poteškoće i da će prestoj-
(nici što prije bit imenovani, a tom
zgodom i on zna iznizati sve intrige,
\protimbe i spletke raznih argusa star-
\čevićanske stranke, kojim se je nasto-
jalo omestit imenovanje istih prestoj-
\nika: i to baš onda kad je svaki pa-
imetan čovjek već bio na čistu da su
sami Magjari i niko drugi otezali ime-

stro kaže uz koji bi uvjet on učinio novanjem, jer im to bilo uharno da
sve a da tužna Hrvatska bude imala| omekšaju koalirce, koji su bili počeli
barem nešto primirka. Samo se nami- | zanovetati ili bolje recimo istinu, koji
će pitanje, kako će stvari hoditi do-/su se bili počeli micati da nešto do-
bro, dok glavna dva čimbenika nijesu bra učine. Tako se barem nami čini,
složna? Dok se je jedan pokorio a/da su se izmegju koaliraca uvukle dvi-
drugi neće ni da čuje ? Ima još nešto+je lukave lije, ali svaka lija neka čini
što otugjuje ta dva doglavnika jednog 'sva čudesa od svijeta, ipak dopokon
od drugoga; a to je da je otac g. mi- |dolija, te se bojimo, (što im ipak ne
nistra objedio kako stranački sudrug i želimo, nego da se na vrijeme svide),
predsjednik narodne stranke bana gro- da i ove dvije lije ne završu na ne-

ia Pejačevića s neiskrenosti. Ni to ni- dični način. Uz te i takove kolovogje

je bilo davno da bi se moglo rijeti da pristaju naši novi prestojnici. Kako je
je stvar poravnana i zaboravljena. Po-|svečano organ koalicije izjavio, ista je
više ove dvojice, i poviše svijeh čim- preuzela na se inicijativu, da je u tom
benika, ako je istinito što svi naši li- |smislu sa banom dogovorno utemelji-
stovi temelje, i što on sam glavom la ugovor, dapače stoji tu crno po bi-
priznaje, stoji g. oberban, koji ugova- jelu napisano: «da hrvatska stranka
ra kako punomoćnik resolucije i koa- prava ne mora vladu podupirati bezu-
licije, ravno sa ministrima u Pešti, ko- vjetno, nego samo lako dugo, i toli-
ji javlja što se ima učiniti i kako se'ko, koliko će nova vlada vijerno izvr-
ima postupati; koji u ime naroda zah- šivati ono, što je sadržano u riječkoj
tijeva zadovoljštinu, i to kako i koli- resoluciji, deklaraciji hrvatskih delegata
o se njemu vidi; koji je izvan stra- na zajedničkom saboru». Progovorio
naka a da bolje mekom primami po- je i novi prestojnik presvijetli g. pod
jedine stranke. Uvjereni smo da on ban, i svečano je izjavio da će nova

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

vlada biti «samostalna i bez utjecaja».
Dobro i zgodno opaža uvjereno i
važeno «Hrvatstvo»: «Ovdje se nama
čini, da ne samo ta izjava podbanova
ne stoji u skladu sa pomenutim  pak-
tom (gg. resolucijonaša i bana) nego
da ga upravo krši. Presvijetli g. pod-
iban emancipira se ispod ugovora, ko-
(ji veže i presvijetloga g. bana i koali-
ciju. Gospodin podban naprosto neće
ništa da znade o kakovoj inicijativi
koalicije nad svojom vladom, on će
se tvrdo držati nagodbe t. j. orati, ka-
ko su i do sad orali prama Magjari-
ma». Bacili smo jedan pogled na Vo-
\gje, a sad pogledajmo i na stranke.
\Narodna ili stara magjaronska stranka
\još je prem jaka i tvrdo na okupu, i
baš je ovijeh dana kroz svoje novine
počela zanovetati koaliciji, iznašati svo-
je zahtjeve i natjecati se u sačuvanju
one nagodbe koja nam ruke i noge
\sapinje da se ne možemo krećati. Koa-
licija i u onom broju u kojem je, ni-
je složna, jer dočim je jednom djelu
nagodba netaknjiva svetinja, pravaši
ako uprav stoje na programu 18%.
kako sami kažu, ne mogu priznati na-
godbu, niti od nje učiniti temelj na
kojem da grade narodni probitak. Na-
ravno kako se uvijek dogagja u obim
'strankama ima bit i onijeh. koji privi-
dno su pripadnici jedne ili druge stran-
ke te koji čekaju kako će se spor raz-
viti da se definitivno nakane, kud će.
[Pak da nemamo pravo kad velimo da
smo zapali u vrzino kolo? Ovijeh da-
na čitamo :krasne riječi, keje je izgo-
\vorio ministar-predsjednik Beck u Be-
ču, komisiji koja bi imala ustanoviti,
kako da se unapredi promet. trgovina
i dobrostanje tužne naše pokrajine.
Svaki je ministar-predsjednik ispjevao
u svoje doba tu sirensku pjesmicu, ta-
ko da nam je već i dodijala, ali la
skave su riječi prošle, i mi smo osta-
li što smo i bili, tužne ovčice koje se
daju strići. | baš zato ne vigjamo iz-
laska iz. ovog nevoljnog stanja, nego
da se narod osvijesti i da prihvati mu-
ževno i odvažno onu starčevićansku:
nećemo ni Peštom ni Bečom, nego
hoćemo imati vlastitu kućicu, vlastitu
\|slobodicu.

Đok Hrvatska bude imala bogate
šume i krasno hrvatsko Primorje, do-

UMA CRVENA HRVATSKI

- Godina Il.

 

se više puta tiskaju po

|-
|
|
U

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahwale
i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku 4 koji

kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

pogodbi. — Rukopisi se me vraćaju. Listovi neiran-

 

 

tle će Magjari tlačiti Banovinu i pre-
ko njihovih šija tražiti jedino, svoju
sebičnu korist: a tako isto dok Bosna
i Hercegovina i Dalmacija budu imale
bogate šume i prostrane luke i gole-
mu pučinu, dotle će i Beč tražiti svo-
\ju sebičnu korist, milim nas riječima
uspavati, ali nijedan od naših ideala,
\nijednu našu želju, neće ostvariti.

Iz vrzinoga kola ili ćemo se na ovaj
način izbaviti, ili na nikakvi drugi na-
čin. Do naroda je i do njegovih za-
konitih pretstavnika da se to dogodi
i da se dogodi što prije, ako neće da
im ostane ime Brankovića.

: Hrvatska Smotra“

| smotra (revue) za politiku, književnost, zna-
nost, umjetnost i kritiku poćeti će sa
rujna o. g. izlazili u Zagrebu.

Politički pravac smotre bit će odriješito
starčevićanski. Osim toga bavit će se smo-
tra i vanjskom politikom, za tim gospodar-
skim pitanjima. To je dio političko-gospo-
darstveni. U drugom dijelu za književnost.
znanost i umjetnost, donosit će »Hrvatska
Smotra« prema svom opsegu sve, što zasi-
jeca u te grane prosvjetne.

U opsežnom lisku donosit će Smotra bi-
lježaka iz politike, književnosti (hrvatske,

ime, napadaju ističu u prvom su .redu
\sve stari pravaši, koji su okrenuli ka-
banicom od onoga vremena kada pro-
mijenjene prilike u drugim taborima,
zvali se oni rezolucijonaški, napred-
njački, demokratski ili kako mu drago,
donesoše sobom i koristonosnije pro-
bitke. Nama nije namjera, da branimo
pojedine osobe, jer će oni to i sami
učiniti, nego hoćemo da upozorimo
javno hrvatsko mnijenje na ove poli-
tičke komarce, koji digruvši se iz ka-
ljuže i blata bockaju i bockaju znaju-
ći, da će otrovati pa makar i dvije
\kapi zdrave krvi. Nećemo ulaziti ni u
osobnu polemiku nego ćemo.  uprijeti
prstom na tu političku nečist, koja u-
propašćuje novinstvo i kuži zdravi zrak

. javnosti. Preći ćemo preko «Novoga

Lista» i njegova gospara najnovije
ga zastupnika najnovijega no-
voga kursa pa se nećemo obazrijeti
na one izmećarske, gjubretske riječi,
koje on rabi u polemici sa strankom
prava, onakovih riječi sramio bi se
svaki najgnjusniji ciganin, samo se njih
ne srami narodni zastupnik Frano
Supilo. Kako ko obikao!! Nećemo se
\obazirati ni na ono njekoliko umišlje-
ne mladeži, koja sa «hrvatskom mar-

\slavenske i ostalili), pratiti će koliko hrvat- seljezom» hoće da pokaže svoj novo-
sko kazalište, toliko pojave na vanjskim kursaški duh. Ta onakovi su učili ško-
kazalištima, iscrpivo će pratiti hrvatski illu na Rijeci pod ravnanjem  gospara
\vanjski umjetnički život, muziku itd. Što se! Franza. U kolo ovih i ovakovih uhva-
tiče beletristike, za sada: će donositi u sva- tila se je i spljetska «Sloboda» fami-
kom broju po jednu crticu prevedenu, od- lijarni organ Dr. Jozice i kad ne bi
nosno izvornu. itako radila ne bi se znalo da je na-
«Hrvatska smotra» izlazit će dva put na|predna, jer inače u njoj ni nema .ni-
mjesec svakog 1. i 15. na 48 str. na finom | šta.
papiru sa omotom. | Ovo je bolest političkih komaraca.
Urednikom, izdavateljem i vlasnikom smo- Sustavno pak sa napadajem na prava-
tre bit će Zvonimir pl. Vukelić. štvo napadaju oni i :na naše svećen-
Od 1. rujna do konca g. 1906 iznositće stvo a u tome im opet prednjači «Slo-
\predplata 6 K. Vanjska predplata, te pisma da», «Crvena» i «Novi List». Onakve
i rukopisi šalju se na uredništvo, Zagreb, izraze kakove rabi «Sloboda» i «Cr-
Trenkova ulica br. 12 prizemno. vena» najbolja su preporuka mladim
Mi najtoplije preporučamo prijateljima i doktorićima i demokratskoj stranci.
istomišljenicima «Hrvatsku Smotru», a u pr-| «Sloboda» misli sigurno da mora pisati
vom pak redu pravaškoj mladosti. onako kako se čuje govoriti u štala-
ma kočijaša čda samo zadovolji svo-
Komarci me demokratskom, seljačkom, napre-
. dnom programu. | sva ova opadanja
Ima već nekoliko vremena kako sta- i ocrnjivanja basirana na laži i iskriv-
novite novine sustavno napadaju stran- ljenim činjenicama sistemiziraju se po
ku prava i pojedine njene ugledne onoj «Kleveći, kleveći ipak će ne-
članove. Megju ovim, koji se u svo- što ostati».

 

teklića odboru dubrovačke vlastele, da se
iželi š njim sastati što prije.

= PODLISTAK
Josip Onyszklewicz:
Zadnji trzaji.

Uspomena 1806.-1906.

nikako hotio, da pusti Milutinovića. On za-
moli odbor, da nastoji umiriti narod. Reče,
Ida će do malo sklopiti predaju grada s fran-
18. XVI. ribom ugovornikom, te nadoda, da on ne

— Nikako drugovačije — govoraše Vla- može nikako uspostaviti repupliku, pošto
ho Zglav jedne večeri u zboru ustaša — ima naredbu, da zauzme Dubrovnik u ime
nego silom valja da ukažemo i Avstrijanci- avstrijskog cara; ali ipak, da bi se mogli

Odbor dogje na lice mjesta, jer puk nije

ma i Inglezima, da oni ne bi bili ništa uči-
nili bez nas.

— Tako je! potvrdiše.

— Di smo mi, prije nego je Milutinović
i došao, opsijedali grad te prisilili Franče-
ze, da se u nj zatvore.

— Istina!

— A lInglezu ćemo rijeti, da nas je on
na sve ovo i navukao buneći nas i šiljući
proglase, pa nas sad ostavlja.

— Ko da nas i nema!

— Da se razumijemo! Sutra u jutro svi
na okup pak put grada ; ili milom ili silom,
svakako ćemo pokazati, da nas ima i da
valja, . i na nas računaju.

— Ta ti valja ! potvrdiše svikolici pa se

zigjoše.

ra
Sutradan rano jutrom stupaše ustaška četa

čistu sa sudbinom Dubrovnika.

Na to će Frano Bona:

— Veleštovani Gospodine ! Mi ne može-
mo a i nećemo miriti narod. Narod se uz-
bunio a pravo ima, jer hoće, da brani čast,
za koju je lio svoju krv u pothvatu, koji
ste do ovog časa podupirali i Vi i Inglezi.
Narod se dubrovački ne: da tako lasno pre-
variti ni izigrati !

Milutinović ostane osupnut na ovaku sr-
čanost i rješitost dubrovačke vlastele, te ra-
zumije, da nije kud kamo, nego da mora
i na njih računati.

Zato reče :

— Vi gospodo odbornici izaberite izme-
gju ustaša dvije stotine ponajboljijeh, te
meka oni oružani i pod dubrovačkijem bar-
jakom ugju u grad zajedno sa saveznijem
četama.

— Pristajemo -— odgovori Bona - ali
se mora pored avstrijske i ingleške, na svi-
jem mjestima, gdjegod ove budu, razviti i
dubrovačka zastava, inače ne pristajemo, a

kakogod sporazumjeti, dokle se bude na'

 

kao namjestnik i obavljati svoje posle, a
odbor opet svoje.

Milutinović, stisnut u nevolji, ne mogaše
ina ino, nego im i ovo odobri

Baš su svršili ove pregovore s Milutino-
vićem i pošli u svoj glavni stan u Gruž,
kad eto ti vas zapijehan doleti Marko Ma-
rinović.

- Istjerali smo ih! Nema ih više! Naš
\se barjak na Orlandu vije! krivio se već
s vrata od kuće.

Vlastela se pogledaše u čudu, jer nijesu
razumjeli, zašto on ovako viče.

On nastavi :

— Ne čudite se ni malo, sve je istina!
U gradu nema drugoga stijega nego naš!
Živjela repuplika, živjela sloboda !

— Vjere ti, Marko, -- presječe ga Sara-
ka — ili nam pripovigji potanko, zašto to
vičeš, ili inače valja da vjerujemo, da si
šenuo umom. Kakav naš stijeg? Okle u
gradu naš stijeg ?

Neka sjedem, jer sam umoran, pak ću
vam sve u tančine pripovidjeti! reče Mari-
nović, te prihvati stolicu, sjede, pa počine :

— Danas se pred podne pobunio naš na-
rod, koji se nalazio zatvoren u gradu. Na-
pane na frančezu posadu i razoruža je.
Odimah sastavismo narodnu stražu i poraz-
mjetismo je po svijem tvrgjama. Ja poletim
sa dva kovača i tri Župljanina na tvrgjavu
Mulu. Tu razoružasmo ono malo frančezi-
jeh vojnika, koje smo našli i začavlasmo
topove, da ne bi mogli iz njih pucati na
nas. Tad uzmem sobom deset našijeh do-
maćijeh sodata, te u Revelin. Otole potje-
ram Frančeze, a zjala topova obrnem pat
Ploča. Dok sam jaovo radio s mojom dru-
žinom, Gjuro Selak uljeze u kulu na vra-

 

tima od Pila, potjera otole Frančeze, a za- [za slobodom rodnoga građa, nije mogao,
tim razoruža glavnu stražarnicu. U toliko |da razumije dubočinu riječi Sarake, koji se
opazi Ivo Koprivica Pacioni-a, zapovjednika |nije pustio ovladati zanosom, već koji je
\talijanske legije, gdje trči, da se dočepa gledao hladno i trijezmeno u budućnost.
Srgja i da otole stane pucati na grad. Po- Ljutit se stoga digne na noge, te jedva ih
(leti za njim, uhvati ga i veže. Na drugom malo pozdravivši, izagje iz dvorane.

mjestu narod navali na zapovjednika place,|  Brzao je putem, da se što prije uhvati
Nardi-a, te mu silom ugrabi ključe od gra-| grada, ali kad prispije na Pile, jedva uspije,
da. Vlaho Zglav s malo druga obori na tle (da se uvuče u grad, a to, jer Natali, koji
dva topa, što su bili pred Dvorom i prisili je bio s četom Župljana na brdu, te opazio
\irančeze žandare, koji su ih čuvali, da po-iovu nenadanu promjenu stijega u gradu,
\lože oružje. Gomila svijeta opkoli pred Di- | sagje pred vrata od grada, da uljeze u grad

vonom gjenerala Montricharda, a on se pre-
da. Nakon svega ovoga, kad smo ostali mi
sami i jedini gospodari grada, razvismo na
placi naš stijeg, a iz hiljada se grla orilo:
«Živio stijeg svetoga Vlasi !» Sad se u gra-
du na placi i na svijem utvrdama vije sa-
mo naš stijeg; vas je puk okićen crljeno-
modrijem kokardama, te se veseli pjevajući
i napijajući ponovljenoj slobodi.

Dok je ovo Marinović pripovijedao, vla-
stela stajahu nepomični ka kameni kipovi i
pomnjivo ušahu, što on govori, a kad do-
vrši, prvi će Saraka :

— Sve je to lijepo i dobro, ali ko zna, što
se sve otole može izleći? Ko zna kako će
to primiti Avstrijanci i Inglezi i hoće li o-
| dobriti ?

1 — A ko će ih pitati !? skoči Marinović.
Mi smo u svomu i na svomu sad jedini
gospodari ! To smo odavna i željeli! =,

— Istina, moj Marko, — nastavi Saraka
— ali vazda je na svijetu bilo i biti će, da
viša riba jede manju. Sad valja imati opre-

i da bude svojom četom od pomoći onijem
u gradu. Ali ga oni iz građa pod nijedan
uvjet nijesu hotjeli pustiti u grad, jer su se
bojali, da ne bi Župljani stali po građu
pljačkati. Narod dopušti samo Sabu Gjorgji,
gradskom načelniku, i knezu Bozdari, da
$ Natali pregovaraju ; ali vrata od grada
stajahu ipak zatvorena, a ključe je držao
Miho Krstica. Narod dapače pošalje Mari-
novića, kao kapetana narodne straže sa
srzentom Ucovićem i sa deset sodata u stra-
žarnicu na Pločama, da čuvaju i zapriječe,
da se ne bi uvukli Župljani u grad, pošto
su se ovi već bili približili prvijem vratima
od Ploča i vikali, da ih se pusti u grad.
Natali razlagaše Gjorgji i Bozdari, kako
(je puno zgodnije i koristnije po narodnu
\stvar, da puste njega i njegove u grad, ne-
ge Avstrijance i Ingleze, ali oni ne poslu-
\šaše, bojeći se, da se ne bi omrazili jedni-
\jem ili drugijem, te zaištu, da dogje Kabo-
“ga u grad, nek ih obavijesti, što je s Avstri-
\jancima i s Inglezima. ,

 

znosti i lukavosti deset puta više nego do-/ Natali pošalje tad odmah glasnika u Gruž
sad, da nam sva muka ne bude zaludu. %

| po Kabogu.
Marinović, u komu je vruća mladenačka RACIEI
krv vrela, zanesen velikijem žarom ljubavi