Br. 77. FRAMA CRVENA MRVNTS U DUBROVNIKU 1 Septembra 1906. i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo me vrati list kad mu pretplata mine, smatra. se da polugodište. Cijena je listu sa donmašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po godišnje K 8 — Ko - je predbrojen i za došasto | Dubrovnik, 31. augusta. Jedva su se stišale zadjevice i borbene neprilike u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji izmegju Hrvata i Srba, a već se vodi dva puta žešća borba u Bosni i Hercegovini. Ne stoji za to da. i prvo ne bijaše tamo borbe, žestoke i/očajne; ali sada se je raz- mahala u čitavom svom opsegu. Iz borbe ove jasno proizlazi, koji joj je cilj i za čim ide. Srbi su uprli sve svoje sile, da za se predobiju jedan dio muslimana. Računi nji- sarkazam, kojim Srbi pišu. | (ljudi kratkovidni, te da ne vide ovaj grozni ske vlade. Oni su za vas GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. = IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.__ | glasovali po želji | Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. kirani ne primaju Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrad: se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. kad nam dadu financijalnu samostalnost, Upozorujemo na današnju vijest «Vossi- glasovali za magjarone, opet po želji te iste|tek onda ćemo im vjerovati, da s nama, sche Zeitung» odakle će svakome biti ja-| vlade. Do zgode će ovi isti činovnici gla- | sno, kakovu propagandu tjeraju Srbi u Bosni i Hercegovini, a ponajviše megju i ij nima. | zar mislite, da će naši listovi ustati, | da doviknu Srbima: prste k sebi? Ne, neće. Oni će dapače slijediti primjer Tresića i reći I će eto vam što tražite, oni će se sami obo- | stranka, kojoj bude naklona magjarska vla-|u Hrvatskoj, riti na Stadlera, oni će sami služiti ovim |da, budući da ova zapovijeda ne samo za- za hovi veoma su prozirni, mavaljivanjem na|ljudima kao piedestal njihovih težnja i na- | Stadlera, borbom proti katoličkoj propa- gandi, frankovstvu i furtimaštvu omraziti muslimane i Hrvate, te uživati poslije bit- mjera. Ali mi smo uvjereni, da će pročel- | vjeka i autonomnom činovničtvu. Tko to nici starčevićanaca zauzeti se za ono, što | pošteno misle, da nas u istinu drže pravim | | \ magjarske vlade baš tako, kako su prije|kad nam vrate Rijeku i Megjumurje i t. d.| Za vjeru i svećenstvo. Evo što kaže «Naše Jedinstvo» : I mi priznajemo, da su se u nas već po- sovati opet za one, za koje bude htjela ma- | saveznicima, a ne svojim podložnicima. Ali čele prevršivati sve mjere upravo blatnoga gjarska vlada. slijedilo na prijedlog ugarskoga ministra predsjednika, vladat će u Hrvatskoj ona jedničkom već preko bana, kao svojega i ne vjeruje neka se sjeti Kuena i njegovog | nam je veliki učitelj namro u svome pro- | pašovanja u Hrvatskoj, a nitko nam ne može ke i po razbojištu tražiti sebi pristaše. O-|gramu, a da će ih u tome pomoći svaki | bični cimeri kojim dandanas neprijatelji sve- | Hrvat, koji hrvatski čuti, braneći hrvatska Khuen, makar i u boljem izdanju, dokle, ga što je hrvatsko vojuju. Njima i njihovim | prava u zemljama, koje su naše i za koje | listovima «Dubrovniku», «Novom Srbobra- | ne odstupamo ni makac od našeg programa. |moću Magjara, oni svoju moć crpe izvana, ni ne spomene. nu» i «Srpskoj Riječi» zazorna je proslava | «Vlašića» u Travniku, zazoran zbor Hrvata | za organizaciju u Docu. Velikim diplomat skim svojim njuhom njuše već u toj pro- | Kolikogod se s jedne strane magjarska koji svoju snagu traže izvan granica Hrvat- slavi berlinsku predstražu, most Dranga i vlada naprezala, da dokaže svoje prijatelj- | ske, Hrvati i Magjari. | jamčiti, da bansku stolicu ne zasjedne novi | kako rekosmo, budu bana predlagali Ma-' gjari. Rezolucionaši su došli na vladu s po- | a ne grade je na jedinom i pravom temelju, | ina žalost po svim znakovima moramo za- | Tako dugo, dokle imenovanje bana bude | ključiti, da će Hrvati i dalje trpiti nasilje Magjara, budući su tomu rječiti dokaži ri- «Nova era i naše svećenstvo!» Clanak u ječka afera, izvješavanje magjarske zastave | kao i to da na željeznici i u'| je kakav jedničkim uredima ostaje sve pri starom, | a izgleda, da će tako i ostati. Da. magjar- ska vlada pravedno s nama postupa, ona | bi u Hrvatskoj zabranila izvješavanje ma- gjarske zastave, kad joj tamo ni po nagodbi nema mjesta, barem dotle, putem to pitanje ne uredi i ne bi dopustila, da se hrvatski elemenat na Rijeci prigodom inštalacije guvernera tako omalovaži, da se Magjari nas trebaju u svojoj borbi prema dok se zakonitim pisanja protiv vjere. N. pr. onaj škanđalo- zni članak u «Novome Listu» ovih dana: kojemu se piše trivijalno o Piju X., kao da fakin (a ipak je meka činjenica za svakoga, barem takova, da bi i oni, koji ga napadaju, mogli osobno o njemu pisati ba- rem skladno) onaj članak, gdje se povlači paralela izmegju Lava XIII. i Pija X.. a iz- megju njih umeće d.ra J. Franka, jer riječ- ki list ne može a da nam to ime svaki dan |ne iznosi u svima salsama. A ima još ne- (kih listova, koji već u nas pišu kako se nigdje ne piše. Istina svuđa na svijetu ima [Stamg+, protivne i crkvi, ali opet piše, ma \koliko oštra i nekom uglagjenošću. U Dal- na narodu. Zato će rezolucionaši i svi oni,| Beču, pa nas za to i obasiplju svojim | maciji čita se «Tribuna», organ čak mason- morati prije ili poslije ustupiti mjesto | što je najljepše svima onim u Travniku | stvo i pravednost prema nama Hrvatima, onima, kojima će sam narod dati moć i. skupljenim Hrvatima niječu hrvatstvo! I u bijesnilu svome, gdje se na put sta- I je njihovoj propagandi, odmah u pomoć zo- | postigli, mi naprosto ne v | kolikogod se s druge strane rezolucionaši snagu. Mogu li rezolucionaši u Pešti za hvalili zbog nekih uspjeha, što su ih dosele | odrješito istupiti prema Magjarima, kako jerujemo, da će Magjari u Beču proti Njemcima.? Ne mogu | vu rezolucijonaše. Osobito se u tome isti- za Hrvate svanuti bolji dani, da će prilike | već za to, što su s pomoću Magjara došli | če «Dubrovnik» i «Novi Srbobran». Je li!u Hrvatskoj na bolje okrenuti. I moguće pitaju rečeni listovi, da to odobre, da potpomognu borbu Hrvata u okupira- | nim zemljama hrvatska koalicija, hrvatska stranka i hrvatska stranka prava? Mi smo, kaže «Dubrovnik», za slogu mnogo žrivo- | vali i još ćemo žrtvovati, ali Bosnu ne da- | Kušat ćemo da ovo naše mišljenje oprav- damo. Vele rezolucionaši: Eto vidiš, hrvatski na- rode, kalo je riječka rezolucija srušila kue- | drugima, nekompromitiranima, koji će da-/ novštinu, kako smo dobili pravu narodnu vladu, kakvu smo mi htjeli (koja megjutim mo, tamo gdje Hrvata nema ni 1/5 (budu-|na najizloženija mjesta, postavlja najkom- ći poštovani pisac broji sve muslimane u | Srbe), jer bi akcija Hrvata za Bosnu iza- zvala protuakciju srpskih stranaka. Ne zna- \bilo, da nema riječke rezolucije. Mi rezolu- |snost Magjara. Magjari za protuuslugu o-| promitiranije kuenovce), dobili smo zado- voljštinu na Rijeci i t. d. svega toga ne bi prijateljskim izjavama, ali to je sve, čim nas daruju, Možda će mam za usluge, što im činimo dobaciti još koju mrvicu; rezolucio- naši će udariti u talambase i veličati viteške Magjare i sebe, a onamo će ostati sve pri starom. Nema sumnje, da će njihova borba prema Beču biti ovjenčana željenim uspje- |do vlasti, a onda jer nemaju za sobom na- | hom. Do godine 1917. imat će svoje samo- I | I i i | | | roda, kao u Ugarskoj: magjarska vlada. | Magjari su Magjarone posve izcrpili, pa | su ih morali odbaciti, a njihova mjesta dati | kako i opet plesati, kako budu Magjari | htjeli. Magjari su teška srca napustili stare | svoje prijatelje magjarone, ali su isto tako | rado prihvatili ponudu rezolucionaša, koji | oni će s pomoću našom dobiti i svoju voj- sku. Pogledajte kakva su nasilja i nepravde činili u Hrvatskoj do sada, a tko poživi, vi- djet će, što će s nama počinjati onda, kad budu imali svoju vojsku. Sve bez svoje vojske bezobzirno su gazili svako naše pra- vo, a kad ovu budu imali Hrvatska će se | skog \kad prostačke riječetine proti Papi! To se «Gran Orienta» pa čitate li u njoj i- | prepušta zakutnim listićima i kakvom Z' A- \sino. A u nas tobože prvi naši listovi pišu \o BI. Gospi od Lurda, prostio Bog na iz- | razu, kao o kakovoj kelnerici, o Papi kao |o kakovom kretinu, pijančini, pače ga neki itako i nazivlju. I nikoga da se ozove, da stalno carinsko područje, a prije ili poslije | prosvjeduje barem proti toj prostačini i neo- | tesanosti svakojakih izraza ! A u toliko, bez ikakova obzira na slogu u struji i na kompaktnost za političku ak- ciju, njeki gospodičići blate otare i tabrna- kule i misle, da je prvi spas domovine, ako u njoj pokose sva vjerska ćustva. | Ami kažemo, da je ova kampanja, ate- će se s njima boriti za slobodu i nezavi- pretvoriti u jednostavnu magjarsku provin-|istička i mahnita proti vjeri, po naš narod mo, što će reći na ovo velečasni Ribičić i cionašima priznajemo, da je zaista riječka bećavaju sve i sva, ali hrvatski narod ne! Dr. Brlić, koje je «Srbobran» pozvao već na račun zbog njihovih govora. Žalostno | ali istinito ! Predbacuju nam žrtve, ma koje | i gdje? Zar izvješivanje srpskih zastava na | hrvatskim općinama, što nije drugo nego / štvo sabora i oni mandati, zar isticanje Sr- ba i srpstva, zar uvedenje ćirilice ili možda jedan grozan anakronizam ? Zar presjedni- tvama govore. Moramo im priznati taktično- rezolucija srušila magjarone, da im je u- spjelo proturati svoje kandidate na stolice odjelnih predstojnika, da je povrijegjeni hr- može se nićemu nadati od onih ljudi, koji | su povrijedili svaki paragraf državopravne | nagode, koju su obvezani obdržavati. Reći ciju. Nitko sretniji ođ nas, da se ovo nago- viještanje ne ispuni, ali kraj tolikoga žalo- snoga iskustva bojimo se i najgorega. M. J. E. vatski narod dobio ipak nekakvu zadovolj-|će se, da su sad u Ugarskoj na vladi drugi | mamama samnom štinu na Rijeci, zolucionaši dozvole ovo pitanje: Recite po duši, tko je u istinu u Hrvatskoj decimirao magjaronske zastupnike ? Vi velite, da ju je prigrlio, da vam | | | ali neka nam gospoda re- | ljudi, koji su prema Hrvatima prijateljski razpoloženi. Jest na vladi su drugi ljudi, ali su ti isti ljudi, dok su bili u manjini, je |žestoko navaljivali na tadanju vladajuću li-' nešto drugo? Kako su smiješni, kad o žr-|narod uvidio važnost riječke rezolucije, da|beralnu stranku, jer da Hrvatima odviše registrovana zadru je poklonio svoje|popušta, da Hrvatsku treba jače pritisnuti | Najbolja i najprikladnija prilika sva- kome za štednju i priplod: HRVATSKA PUČKA ŠTEDIONICA ga sa ograničenim jamstvom u Dubrovniku sti, jer zbog nje su i ušli u slogu, koja im | povjerenje i on je, narod, srušio trulu kue-|i pretvoriti je u magjarsku provinciju. Mi Prima novac na uložne knjižice za štednju je u daši zazorna, da se okoriste. | zbog novštinu. Zar narod, gospodo rezolucionaši ? ove sloge za koju su oni mnogo žrtvovali, Zaista opsjenjujete sami sebe, ako tako mi- | htjeli bi, da se mi Hrvati odrečemo Bosne | slite, budući je svakomu jasno, da su ma- i hrvatskog imena, htjeli bi, dapače da za- | gjaroni pali, jer su to htjeli Magjari. Vas povjedaju, da ih u tome slijede i druge hr- rezolucionaše pomogli su izabrati zajednički vatske stranke za koje su oni mnogo žr- | činovnici, koji su doduše po volji glasovali vave žuljeve, što su nam ih godine i go-, tvovali. Ne uvigjamo samo kako su naši|ali opet za vas, jer je to bila želja magjar- | dine otimali i na svoju korist upotrebljavali, , Može se uložit i PODLISTAK Josip Onyszklewicz: Zadnji trzaji. Uspomena 1806.-1906. | XVIII. | Marinović je do kasne ure noći oblijetao od jedne do druge stražarnice, da pregle-. da, je li sve u redu i je li svak na svome mjestu. U kasno doba legne onako obučen, | | | | |dobre volje. Ima jedno po ure, da mi jeli sve podnašaše mirno : ti za život imađemo razloga misliti na onu našu: Vuk dlaku mijenja, ali ćudi nikada ! | Kad Magjari budu prema nama Hrvatima vedno obdržavali, kad nam vrate naše kr- desno uho zapjevalo, bojim se, dobra biti malo i stalo, boljelo ga je nadživjeti pro- — Čuješ li? zapita ga Marinović i opše- šari šakom uho, da bolje čuje. — Što je ono, ko da vojska koraca? Haj- demo, da vidimo ! I zbilja s Pila dopiraše k njima šum, Oni se popeše na zidine povrh gradski- jeh vrata, te vidješe, da avstrijska i ingleš- \zuji, huče i trči velikom brzinom vazda na- lijepo pramaljeće! Ti si panuo, ko | prijed, naprijed, ćak daleko . . |da se more prelijeva ili da vojska stupa. |na drugu stranu preko mora. Pijerko Bona stoji za prozorom i gleda mjenika, koji će se na tvom mjestu kočiti! vjetar pred sobom goni suho lišće. A moj je grad panuo a ni hrek mu nije Ha, ha, ha! nasmije se jetko Marinović, XIX. i | da malo počine, Pred zoru ustane, da opet ka vojska kreće uz Posat, pa da svrće iza sve pregleda. Igjaše uprav put vrata od Pila, da poviri | glavnu stražarnicu na gradskijem zidinam, kad ga na roglju, koji čini široka ulica sa stradunom, susrete Koprivica. i i i : grada put Ploča. — Što ovo znači, Marko ? zapita Koprivica. — Dobro teško, a zlo jako lasno | U toliko već bijaše svanulo. Vojska pri- spije pred gradska vrata na Pločama. Tu išeta jedan ingleški oficir s malo vojnika, te božem kao da dolazi sa onima u gradu pregovarati, naredi, da se ostrane ustaše, koji se tu nalažahu s Natali. Vrata se grad- ska otvore, te on uljeze u grad. Oni voj- nici, koji za njim igjahu, odmah zaposje- doše vrata i zatvoriše ih. On pako s mjesta oslobodi zarobljenog Montricharda, a ovaj mu potpiše predaju Dubrovnika. Zatim na- Tad otvori vrata od grada, a u Dubrovnik uljegoše, mješte Župijana, Avstrijanci i In- glezi, a Natali primi naredbu, da odlazi sa uzvijenuše ma nj, da ih je u do- govoru s Milutinovićem svijeh prevario, te | i | | | , |vazđuhu, ali se razmisli, pa ostane nepo- . . me će, a Bože daj, da izide sprama dobru ! past domaće slobode! t *.* Osvanuo dvadesetideveti Siječnja 146. Kiša pada, pomamio se vjetar, pa zviždi, | . . onamo | kako Zaustavilo mu se oko na jedan oveći list. Vjetar š njim vitlja amo-tamo, spusti ga do zemlje, pak ga onda opet svom snagom | digne u vis i opet ga spusti. To je tako dubrovački stijeg, a po gradskijem zidinama | — jedanput i utvrđama viju se uporedo tri stijega: du- kod njega! odvrati mu kapetan. trajalo nekoliko časaka, a onda lupi š njime o zid suprotnje kuće. List za- | struže po oklačini zida, ko da cvili, jer mo- ra pasti, a hotio bi se opet dignuti u visi- ne gori, gori . . . . I pane na zemlju doli, u blato. Još je malo treperio, borio se sa silom jačom od sebe, ali dogje jaki vjetar i sasvim ga u blato položi. A Pijerko gle-| da i gleda, bilo mu je žao onog lista, ho- tio je saći na ulicu, pak ga dignuti i podi- ći u vis, neka opet leti u visine po čistom mičan: t& što bi ga dizao, vas je mokar i oblijepljen blatom pa je težak, više se ne bi ni mogao usdržati u vazduhu, panuo bi odmah doli. s. 4. 8 resije uz povratak na stalni rok ili tekući račun. podignut kad se hoće. desu moga rodnog grada ..... Obojica ste pali, da &e više nigda ne pridignete! se bijedni liste, istina, ne ćeš pridignuti, ali ima ko će te osvetiti — osvetit će te al tvoj je hrek ostao i on će na proljeće ostao! Panuo je i dignuti se ne će više! +... U gradu se pred svetijem Vlahom vije brovački, avstrijski i ingleški. Kako vjetar jače zapuha, onako širi osi stijegove i drma ih, eno sad će ih u piljke iskidati. A oni onako vjetrom gonjeni hr- daju jedan u drugi, k& da se biju, koji će od njih trojice ostati, da se i nadalje bude vijati ma zidinam staroga grada. Ta mala- šan je, a da je i veći, ne bi se mogao u troje razdijeliti ! A i sami vjetri ko da se natječu, koji će koji nadjačati i potisnuti ga! Bije se suhi i oštri sjevernjak sa mokrijem i mlohavijem južnjakom. Iste se sile prirode pregone, koja će Koprivica —- Kakva čeljad, takva i vremena: elo se zenuti, no- | \vijem će se lišćem okititi i ti ćeš imati za- će bijedan svršiti ?! zagospodovati gradom. — Kakvo je ovo danas vrijeme? pitaše/ Oficir Marinovića, da prava nesreća, kao što ne smatramo srećom ni pretjerani ultramontanizam i da bi ovdje | mogli najviše pomoći oni naši listovi, koji |su organi pojedinih nam političkih strana- ka, a nijesu, tako reći, popovski i ako ih uregjuju svećenici. Oni bi mogli posredo- |vati, oni bi morali doći u srijedu, oni bi \imali reći i nekim listovima, kao i riječko- 6: «dosta je toga, i nagjite granicu, i u- mjerite se malko». Na ovaj način izbjeglo bi se jednom velikom zlu, i samo na ovaj |način u nas ne bi došli do onoga što će \doći, do stranaka u liberale i u klerikale, \koje bi mam bile opet jedno novo i veliko | zlo. barem temeljni državni zakon, nagodbu, pra- kamate bez ikakva odbitka. — Daje vje-| |! mi pristajemo uz ovo, jer napadaji na vjeru i | svećenstvo prekoračili su svaku mjeru. Bijednici, ko- ji napadaju, neznaju da tim štete narodu. Bilo bi do- bro iznašati uvijek one listove, koji tako gadno pišu o vjeri, da narod uvidi s kim posla imade. mu je | sasvim ne sagnjiješ. Tvoj je udes sličan u- sjevera, a čas južnjak, pak ga goni put juga! — 1 ja gledam. A nijesi opazio, kad se sastanu oba vjetra jednakijeh sila, pa jedan | Žrtva ste jače sile! Al' ipak ima razlike! Ti tjera desno, drugi lijevo, a stijeg stoji ra- | zastrt u ravnotežju megju dvije jednake sile \i tako se drži, dokle jedan od njih ne nad- jača pa ga povuče na svoju stranu ! — Drpe ga vjetri, drpe ga ljudi! Kako — Sagnjeti će zamotan u kakvom ložištu ! kae Gdje je gospodin načelnik? pitaše |gradskog kapetana mladi avstrijski oficir. Doma je, gosparu, sad sam baš bio | Oticir se uputi put «Zeljarice», gdje je načelnik stanovao, te zakuca na kućna vra- ta. Sluga otvori vrata, a on će ravno pred | domaćina: — Časni gospodine, šalje me naš zapo- vjednik gjenero Milutinović naredbom, da odmah zapovidite, da se skine stijeg du- brovački isprep svetog Vlaha. jdete cite mu, da je puk taj stijeg razvio, te po tom, da ni ja ni