SES
Cijena je listu
i četvrt godine surazmjemno; za inozemstvo
ne vrati
polugodište.
sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po
— Ko
list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto |
godišnje K 8
Zadar.
I opet je Zadar, glavni grad hr-
vatske Dalmacije, progovorio ona-
ko uličarski, izmećarski kako je to o-
bičavao često puta i prvo. Haranga,
crna četa- renegata, koja se krije za
legjima Ziliotta i drugih prestavnika
tobože talijanske stranke opet je po-
kušala jedan niski atentat proti hrvat-
skoj ideji u ovoj hrvatskoj zemlji. Na
drugome mjestu govorimo o samim
izgredima zadarske fakinaže prigodom
prolaska naših sokolova u bijeli Za-.
greb. Ovdje ćemo samo uprijeti pr-
stom u tu kulu talijanaštva, koja se
bjesomučno poput hijene trza i pjeni
u zadnjim udarcima smrtne agonije.
Naivni smo bili kad smo se dali za-
vesti sirenskim glasovima talijanskih
kaporiona o nekakvome modus viven-
di izmegju nas i njih. Zadnjim dogo-
gjajima te su veze popucale jednom
za uvijek;
jeno
Zaplije
MSZAIOT ARIA Oe E SNI MN
DRUGO IZDANJE .
'U DUBROVNIKU 8 Septembra 1906.
.
)
IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. |
Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE.
|
Od godine 1861. hr-,
vatski novo pretopljeni naziv «novi
kurs» u većini je. Pa što je učinio da
zaštiti ličnu' slobodu nas Hrvata u na-|
šem glavnom gradu, što je poduzeo
da podkopa lagume talijanskoj tvrgji.
Ništa a ma ništa. Oni, zastupnici «no-|
voga kursa» gledali su zatorno djelo- |
vanje »Lege Nazionale» odnarogjiva-
nje naše djece, oni su čuli batine po
egjima Hrvata, mučali su i slatko su
pili sa novim bravima kafu u «Cen-
tralu». Na koga da se naslonimo, da
operemo ovu ljagu, zemlji našoj, i-
menu našemu, ponosu našemu na-
nešenu ? Naslonimo se samo na se.
|
|
i
i
ijenjeno
|
|
|
|
Zapi
e kupiti dobro ure-
Ko že 1 gjenih i najbolje
vrste 70 muljača
či OO, neka se obrali na gosp.
iha Bojanovića u Rijeci dubrovačkoj.
Neka opažanja.
Ekonomski položaj našega naroda, kako
je svakome poznato, svagdano se pogorša-
va. Seljak se seli u tugji svijet, da zaradi
komad hljeba, jer ga ne može dobiti na
domaćoj grudi. Bilo u gradu ili u većem
|kakovom varošu okružja, trgovine pa i dru-
(gi ručni rad u rukama su tugjinaca. Suvi-
|šno je govoriti o milijonima i milijonarima
o bankama i pomorskim udrugama; sva-
|kome je jasno, da se bijeda svagdano sve
više osjeća i opstanak čovjeku postaje te-
žak. Grad, iza pomorske dekadence, i ma-
kon pada negdašnje svoje trgovine, žive
isključivo konsumom importacije raznih ar-
tikula; jer eksportacija sa našega zemljišta
gotovo je nikakova. A ono nešto malo do-
maće industrije jedva dostaje da uzdrži ne-
| travu,
Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.
Deevase rk
Sa hercegovačke granice kod Metkovića.
Ovih dana čujemo vije novosti iz Metko-
vića. Neke su tako zamimljive da zaslužuju neka
ih širja publika dozna. Koliko su istinite ne jam-
čimo ali svakako kaže naš hrcegovački Hrvat,
ako nije bio zec svakako nešto je šušlo. Kle
kažu da je neke godine metkovski bilježnik Gaz-
zari putovao u Srbiju. Bezbeli biti će radi tr-
govine jer se je bio nastavio da pribavi zakup-
nina i liferacija sebi i družini, pa i nekih ru-
dokopa da je tražio, i snovao fabrika. Neće biti
muhopet ali valjda slučajno, u Biogradu potra-
žio velu nekog Stojisavljenić koga se porodica
izselila iz Imotskoga, kamo je i bilježnik pro-
boravio nekoliko godina. Ele znao on da ovi o-
staviše jednu kuću u Imotskomu, pa i ako ne-
bio čist posao velu, on ti je kupi i kad dogje
ovamo priproda je. Novi kupac uredi po ovom
čeifu kuću i uloži puno hiljada kruna. Ali kud
će šaitan ustani neka povjerbina srpska i bogme
dobi po sudu pravdu a tvoj ti ga novi kupac
ostane puhajuć u šake. Što će biti sada ili u
gehenem ili u genehet. Kad ne bude ni jedno
ni drugo opet će imati posla Kijamet, pa njemu
sve jedno samo neka zdravice, kao ono kod
gostbe jedne, kod koje se je, postali glasoviti,
metkovski Predstojnik nalazio. Sad opet kažu iz-
bila afera Grioni-Alesani biva Predstojnika i luč-
kog činovnika zbog uapšenja kapetana nekog
talijanskog broda. Lučkog činovnika sud sudi na
haps ili 60 kr. gerime. Ovaj viče i neda da je
on kriv, nego da je kriv Predstojnik koji je dao
nalog da se kapetan uapsi. Ni tu bez bilježnika
nije, a vele da bilježnik i lučki činovnik imaju
nekih interesa sa trgovinom žuke, za koju da im
dolazi dosta novaca iz Italije. Bilježnik se muči
da izmiri lučkog činovnika sa svojim tjesnim
prijom Predstojnikom, ali činovnik ni da čuje,
jer ostaje pri svojoj da je Predstojnik dao na-
log da se uapsi kapetana na nekoj posjetnici
zatvorenoj, dok tla je potio izbilo da je nalog
izdat na prostom papiru, i ne da ga se uapsi.
Vala sve neke čarolije po metkovskoj čaršiji.
Kud će šaitan eto ti i trećeg kijameta. Veleiz-
daja. Preko noći stvara se sasvim tjesno i fa-
miljarno. prijateljstvo u spodolnoj trojki Grioni-
Gazzari-Alesani. Mu im vragu sva tri prizime-
nice talijanske. Što će sad? Dopire vijest da će
lučki činovnik otići iz Metkovića i on se nada.
Koći se u gajtanima na Opuzen i bilježnik i
lučki činovnik, 8 njima spanziraju i gospoje do
časa niti u pozdravu. E pa šta treba zazirati.
Dunjaluk ko dunjaluk veli se ko bi doli dogje
gori, ko bi gori dogje doli. A kad vile k očima
pomagaj ko može i kako može. Ta nije groš
toliko zijaniti na trgovini žuke. Ali velo da. žu-
ka ili nešto do nje može čarobnu privlačivost
imati nad osobnom sjegurnosti. Predstojnika se
vidi ko izgubljena tumarati < po čaršiji. Sreta
Potra zaustavlja, sreta Pavla zaustavlja. Maše
rukama. Hita u Lloydovu poslovnicu. Svak za-
panjen gleda što je, Nešto se je krupna dogo-
dilo. Što jest, što nije novine se otvaraju a nose
vijest da je lučki činovnik premješten u Komižu.
Činovnik ko jazavac mjenja boje i ragje da će
zahvaliti se na službi, nego u Komižu poći
Opet sve da on trpi pravedan, a da ne trpi
Prestojnik koji je kriv, Bilježnik i Predstojnik
ga tješe i obećaju nešto. Prijateljstvo obiteljsko
muhurleisaje se čvršće. Agent KZloydov, kako ga
tamo zovu mođeni Mate priskače u pomoć do-
duše, ali stoji odalje | študira novu koštelaciju
prijateljstva trojke. Uhva se za priznanje, a ho-
će li i to donjeti mu kakve Koristi od strane
Predstojnikove, valjda drži da hoće. Posreduje
se pomoći tolima. Dogagja se potrkanija. Lački
činovnik dobija dopust i putuje u Trst. Iz Trsta
obustavlja se dopust, ali on ko onglez, dalje.
Megjutim žuka daje znakova čarobnosti svoje, a
ta nije mala, čuva sjegurnost osobnu. Naleta ši-
tane što se dogodi. Trojka i četvorka smješe se
te iz Trsta javlja. Slavodobitno vraćam se na
svoje mjesto u Metković obznanju je lučki či-
novnik, Odmab gospoja upregla sajton i leti u
Opuzen da izgrli žuku i do nje stojeću čarobnu
ali bilježnik megjutim izjavlja se |
braniteljem i jednog trećeg
dobrim uspjehom prednim. Izrail se raduje, &
koštao petanova mosta lete rokete i pali se ben-
RE E
.
MMI
GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.
I
| kirani ne primaju
Preiplala, pisma, dopisi i oglasi šalju se Ađministrgeiji lista. — Za zahvale
i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji
se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne, vraćaju. Listovi nefran-
I
se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.
i bengalskih vatara uputio put Gruža, da
se ukrca na parobrod «Salonu», te da s os-
talom braćom iz Dalmacije sleti na prvi hr-
vatski svesokolski slet. U Gružu je glazba
odsvirala birani program, te se povratila u
grad a mi ostadosmo ne sami nego neiz-
mjernim čustvom radosti i veselja, gdje kre-
ćemo u Meku našu u srce hrvatstva. Na 5
sati u jutro primili smo braću Korčulane a
na 10 pr. podne u srcu svakoga već je vrelo
ogorčenje. Došavši naime u Makarsku sa-
znadosmo da nam je politička vlast zabra-
nila se iskrcati na kraj. Srbin poglavar Re-
šetar, razumije se, mirno se je obalom še-
tao i toga nije ni najmanje ženiralo. U duši
svakoga podizalo se je poput uzburkanoga
vala čustvo ogorčenja nad nepravednom za-
povjedi, nu ta čustva stišasmo do Spljeta,
|htijući čuti mnijenje centralnoga odbora.
[toda je a mi urnebesno pozdravljeni, us-
|tavismo se na spljetskoj obali gdje nas do-
čekaše starešine spljetskoga i sinjskoga «So-
kola» Dr. Majstrović i K. Tripalo. Na obalu
napalo mnoštvo svijeta, da proći ne moreš
Zahtjevasmo da se iskrcamo i bi nam udo-
voljeno. Već smo se stali povraćati na pa-
robrod, kad ugledasmo oko sto spljetskih i
sinjskih sokolova praćeni glazbom, koja se
je takogjer s nami ukrcala. Pozdravljanju i
ljubljenju ni kraja ni konca. Parobrod se
odmiče, rupci lepršaju a iz hiljade grla od-
zvanja zvonki sokolski: «Zdravo!» Odmah
se je na parobrodu razvila lijepa zabava,
dok je sokolsko redarstvo obilazilo i gle-
dalo da bude svaki prema prilikama zado-
voljan. Ni ne osjetismo da smo blizu Ši-
benika, ponosa Hrvata. Zvuci šibenske gla-
be i poklici hiljade osoba sjetiše nas na to.
Divna li prizora. Na obali se razlijegaju
zvuci šibenske glazbe, kojima s parobroda
odgovara spljetska i korčulanska fanfara,
dok se urnebes poklika Sibeniku i Šiben-
čancima gubi u vedrini i tišini ljetnoga dana.
Sad će da uzagje na parobrod «Sokol» ši-
benski, drniški i mandaljenski. Opet nastade
bratsko pozdravljenje, opet lepršaju rupci,
a parobrod, poput zmije, lagano zapušta
obalu prenapunjenu svijeta koji kliče, Kao
šio u Šibeniku lako i u drugim mjesiima
ukrcalo se je s nami mnoštvo civilnoga svi-
|
jeta, te se je već počela ćutjeti tjesnoća na
parobrodu. Vodice i ukrcanje vodičkog «So- |
kola» napuni nas opet osobitim čustvom
veselja i ushićenja. Ma ko ne bi bio ushi-
ćen gledajući ponosno lepršanje hrvatskoga |
stijega i pucanje mužara, kojim smo bili
pozdravljeni. Sada ćemo tek da govorimo
o Zadru. Kud se god po parobrodu okre-
neš čuješ jednu riječ, jedno ogorčenje o
Zadru i zabrani iskrcanja. Uzbugjene du-
hove mire starešine a oni će da se sami
iskrcaju da prime bratski zadarski «Sokol»,
Noć je vedra i čista kao grudi mlagjahne
djeve. »Salona» striže i odbija pjeneće mo-
re a parobrodom se razliježe hrvatska da-
vorija. Mi smo u okolici Zadra. Ali da, ovo-
ga puta nemoreš to razaznati, jer ne znaš
dali okolica Zadra sliči upaljenoj gori ili
malenim razasutim mjestima. Po visokim
brdima plamta upaljeni petroleum i lug a
u nizini blizu mora u tami noći vidiš sjaj-
nu dugu puštene rokete, dok te pod paro-
brodom pozdravljaju u susret izašle okićene
lagjice. Po zapuštenim otočićim pucaju mu-
žari, a gdje smo bliže kraju vidimo kako |
se svija na pozdav hrvatska troboja. S ka-
galska vatra dok se širinom mora razasip-
Dojmovi sa svesokolskog sleta u Zagrebu.
Bila je divna noć na 31. pr. mj. kad se|fino odgojena fukara stane urlikati i zviž- -
je dubrovački hrvat. «Sokol» praćen glaz- dati. Pogrda i nabacivanja koje su talijan-
bom i mnoštvom svijeta, uz paljenje roketa | ski banditi govorili s obale nećemo da o-
petujemo zbog ušiju naših čitatelja. Megju-
tim naši starešine pogjošetlo sokolane, gdje
bjehu podignuti u vis a s obalć poletiše
vazduhom milozvučni akordi, »Lijepe na-
še». Krv nije voda. Na parobrodu nastade
protestovanje a glazba zasvira hrvatsku him-
nu. Ko će da opiše oduševljenje, ko onu
radost, kad ugledasmo ponosno preko oba-
le stupati zadarski Sokol. Kape i rupci le-
te u vis, a neograničnom veselju ni kraja
ni konca. U kafani Lloyd tog istog časa
nastade tama a iz kafane stadoše letiti ča-
še i kamenje koje je pogodilo u nogu vo-
gju zadarskoga Sokola i podstarešinu du-
brovačkog brata Katalinića. Protesti s pa-
robroda bivaju sve to jači ali uvijek dosto-
janstveni. Nemoćna banda talijanaša zviždi
ali zvižđanje njihovo gubi se u moru -po-
klika hrvatstvu. To je bio čas kakovog vi-
še doživjeti nećemo. Još u daljini dok se
je parobrod gubio čulo se je poklike 4r-
vatskome Zadru. U tamnoj noći rasple se
razgovor o Zadru, zadarskoj furdi i kama-
rili, koja ih podržava.
Kao što kroz Dalmaciju tako kroz Hrvat-
sku bio nam je svugdje doček veličanstven.
Primjećujemo da nam na našoj Rijeci nije-
su dali razviti hrvatsku zastavu niti udara-
ti glazbi. Živjelo bratimsrvo Hrvata i Ma-
gjara!?, živio Ferenz Supilo !?
U Karlovcu i Jaski zanos je prevršio mje-
re, a osobito u Karlovcu, gdje nas doče-
kaše sva društva, gdje mas pogosti općina
a oslovi podnačelnik grada. Službu su obav-
ljale gospogjice i obasipale nas cvijećem.
Rastanak bijaše ganutljiv sličan rastanku
sina od. majke, kad odlazi u daleki kraj.
Karlovče, ko će da ti zahvali. Znaj, da te
Dalmatinci nikada zaboravit neće.
Već je bilo kasno u noć kad prispismo
na zagrebački rasvijetljeni kolodvor, gdje
bismo dočekani i urnebesno pozdravljeni.
Te večeri bio je veličanstven komers, na
kojemu su pale mnoge krasne nazdravice.
Sutra u nedjelju do podne bila je proba
vježaba ža po podne. U podne se je upu-
tila povorka u kojoj je učestvovalo preko
5.000 sokolaša. Putem su bili pozdravljeni
i obasuti cvijećem. Osobite simpatije bai-
kona i ulice zadobiše Dubrovčani. Pred pa-'
viljonom govorio je načelnik Amruš, a tad
je povorka krenula do sokolane, gdje se
rastadosmo. U pobjed započele su gimnas-
tičke vježbe.
Najveći utisak proizvedoše proste v
koje su vježbali sokolaši njih 1100 na bro-
ju. Sve druge vježbe na spravama bijahu
izvedene osobitom preciznošću te još jed-
nom _ zasvjedočiše da i ako je mlad hrvat-
ski soko, da je ipak ojačao krila. Na večer
bijaše u vrtu «Kola» i «Sokola» veličanstve-
ni koncerat svih pjevačkih društva Zagre-
ba. I dok su se tu razlijegali zvuci hrvat-
ske pjesme dotle je prestava u kazalištu i
ples u Streljani polučio neočekivani uspjeh.
I na taj su mačin zagrebački sokolovi pru-
žili u obilnosti zabave svojim slavenskim
gostima. Drugoga dana raspored je vježaba
slijedio istim redom. Primjeću