it: 0 * RO + . . oi : tt 3 VEEN. k Fe O KA AR RM ii; 8 e i M viii Pite 3 56 ei 2 piri zeme AP 4 U DUBROVNIKU 6. Oktobra 1906. A GRVENA HRMNTSK Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po ES Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zalivale sa i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji u=IZ === === S. == i četvrt godine surazmjemo; za inozemstvo godišnje K 8 — Ko ut vil daka zoi Aci“ aan M ao ra a BA zi > *% t odio cry ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. | ruma |: \Primorju, da još jednom mijenja budistički samostani iz Japana tjeraju SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. aš pro- rukama. Do njega neće doprijeti nika- se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. ječaju, dogovaraju se, nastoje da stvore no- H miracolo dei pani. “Suvišno bi .bilo na ovome mjestu opetovati ono, što smo više nego je- dnom rekli, da je politika, naime, no- vokurzaša, politika bezglavoga lutanja, politika časovitih uspjeha. To osjećaju i oni preko Velebita, koji hoće, da se zovu «opozicija» a u istinu su «vla- dinovci» te za to i navaljuju bjeso- mučno na sve ono, što je pravaško, htijući potkopati na taj način temelje najčvršćoj stranci u Hrvatskoj. Oni u- vigjaju kako imenovanja i promaknu- ća u zadnje doba imena, koja su se prezirom susretala kao n. pr. Strohal,: Acurti, Gjuričić i Alexander, jesu o- gromni teret, koji tišti, po njima pre- dloženu «narodnu vladu», uvigjaju _ i zato kriče na Starčevićance», psuju iza svega glasa, da se od zaglušne buke ne čuje samo sramota, koju doživlju- jemo. Nu uza sve to oni ne mogu, da reknu, da je narod uz njih, jer bi i- stoga momenta rekli jedan absurd. U Dalmaciji pak sasvim je drugčije. Sva politika naša dalmatinska od vremena Klaića, svrnula se je opet na staru ko- lotečinu. Stranci, koja je ležala na u- moru, ubijenoj svojom političkom ne- taktikom uštrcali su dozu novoga ži- voća, da joj produže dane. Narodnoj stranci koja je umirala, došli +su pra- vaši» a na čelu im Trumbić i Bianki- ni, da joj podadu snage, da je podi- gnu na noge. | to ini je uspjelo sa onom maškaradom, što se zove «hr- vatska stranka». Lijek je djelovao ne- ! izmjerno dobro i matori političari, ko- ji su bili već s jednom nogom u po- litičkom grobu, probudili su se i stali da vode ovaj toli izmučeni narod. Na- stala je komedija iza komedije. Borile su se osobnosti i ambicije. Oni udru- ženi podadoše života sa znameni- tim «Starešinstvom» jednom politič- kom pelivanu a la Dr. Smodlaka. |da komedija bude potpuna nagjoše se u. zagrljaju sa Srbima. Čitavi pak ovaj preokret naše politike vodio je, može se reći Dubrovnik. Ko se ne sjeća'one žestoke borbe, koja se je vodila izme- gju Srba i Hrvata u Dubrovniku? Ko se ne sjeća onih srestava što su ih Srbi poduzimali proti Hrvatima. Njima ne bijaše zazorna koalicija sa Talijan- cima, samo da unište braću Hrvate. U prvom kolu na čelu te borbe s je- dne i s druge strane stali su vogje današnjih koalicijonih krila Dr. Čingri- ja i Dr. Pugliezi. | ta dva čovjeka na- gjoše se iza toliko vremena zajedno. Iza toliko vremena upoznaše oni da su' blizki, da su oni jedan narod. Pro- ti krilu Čingrijinu digla se je jaka o-. pozicija, čiji je prelom izazvao on i sin mu Melko, opozicija pravaša. Pro-! ti krilu Pugliezia i. M. Šarića, diže se. I demokrata, protivnih slozi. Zašto to?. [ jedni i drugi, da se opru klikama. Dvije klike, srpska i hrvatska, udru- žene prikazuju neupućenima, da je Dal- macija njihova. Malo po malo istisni- vaju oni ove, koji ih uskrisoše na ži- željni, da osnuju fideicomis Srne ljen. Neiskrena je sloga, tu tačku svoga programa, kad dogje Pagandu u Fučzon Čzemžon i Amoa, vrijeme njegova izvagjanja. «Srpska» \je «Riječ» tu skoro napisala, da Srbi bez garancija ne htjedoše vjero- vati sirenskim glasovima Hrva- ta. Srbi dakle Hrvatima ne vjeruju, o- ni treba, da ih potkuju dobro ako ho- će da plešu zajedno. Čingriji i Puglie- siu izmiče se tlo ispod nogu, oni se za to drže još čvršće. U svojim se gla- silima ližu, da ne mogu bolje a ka- gjenju pak nema ni kraja ni konca. Ko bi se bio nadao, da će većina Dal- macije ostati mučavljiva na ovakovu komediju, da će ljudi ostati zasljeplje- ni dobačenom im prašinom u oči? Ču- dnovato ali istinito. U koliko pak i- stinito u toliko“žalostno. Zar nema u Dalmaciji ljudi, koji ne uvigjaju pro- zimu igru ovih dubrovačkih klika, ko- je su se našle zajedno? Zar ima ljudi koji im mogu vjerovati. Dolazi nam na pamet čudo kruha i ovo je «il mi- racolo dei pani». O njemu je ostala uspomena u svetom pismu, a o ovo- me će u brzo u narodu Dalmacije Dr. Čingriji i Dr. Pugliezi! «II miracol dei pani!> oafant--4 Jom kao seletska geeka. Mali japan, koji je, oslanjajući se na svo- ju staru kulturu, naslijedio u modernim zna- nostima zapadnu civilizaciju, postao je ve- likom državom. Rusko carstvo ga je mora- lo neposredno, a ostali zapad posredno priznati. Iz nove japanske veledržave posta- e malo po malo jedna svjetska potenca za- hvaljujući svom povoljnom geografskom po- ložaju u velikom oceanu i svom vodstvu nad azijatima, a najprije nad Kinom. Sada- nji ministar nastave u Pekingu učio je u Ja- panu a japanski podkralj Juanšikaj postao je ministrom predsjednikom u Pekingu, kao što i najvećim zapovjednikom čitave vojske. Japan, koji sada snuje jedan posjet svoje flote u Peking pod vodstvom princa Fušine, poučava i utječe na Kinu u svim područji- ma. Tako se je Kina odlučila, da kao Ja- pan na otoku Formosi tako i ona kod sebe uvede monopol opiuma; jer se moraju naći novčana sredstva za reformu vojske i mor. narice, Mandžurija je najbolje tlo za produk- ciju maka, jer njegovim gojenjem dobiva se opijum i tako se učini suvišnim godišnji uvoz opijuma iz Ingleške Indije u iznosu od 325 milijuna kruna. Kina se organizira financijalno i vojničko, da jedanput pod vodstvom Japana pokaže svojim susjedima (Rusima, Francuzima, Indskim i Sjevero- Ame- rikancima na Filipinama), okovanu i jaku ruku. Ni Japan uregjuje svoje poslove u Ko- .reji bez zaprijeka : inostrani upravni činovni- \ci bivaju udaljeni i japanskim nadomješteni ; carina je bila od Japanaca zanjeta, takogjer gotovo sve grane industrije; primorski gra- dovi postadoše japanskim lukama (Mozam- po) ili Mauri (Pinjau, Chamerjau, Ge- gdje |takogjer djeluju i rimski Isusovci. | tako | Tokio postaje mald po malo kulturni ce trum za azijate, a novac davaju Anglosaso- |ni staroga i novoga svijeta. Podpredsjednik | japanske državne banke, Takagaši, otputovao \je ove sedmice u sjevernu Ameriku oda- kle ide u Englesku, da sklopi jedan za- jam od 1021 milijun kruna. Težina svjetske politike ne ostaje dugo više ma zapadu, \nego se premješta na istok, u Aziju, netom Japan, oslonjen na Koreju i na Kinu, istupi kao svjetska potenca. U engleškoj Indiji vri- je, a Indijanci govore, da se mora opona- šati primjer japanski. Paček engleška oku- pacija Egipta, koji po svom geografskom položaju gravitira k Aziji, ne može da za- taji spoznaju, da se Islam i Arapi kao pra- vi azijati oduševljuju za japanskim stečevi- nama. Japanci agitiraju u cijeloj Aziji, pa- ček u Afganistanu. Pobjede azijatskog puka iz centra «Izlazečeg sunca» u ratu s najvi- šom vojničkom moći Europe — carevim carstvom — dovele su do samosvijesti sve ostale narode azijske od Koreje pa do Egip- ta. Narodi se azijski upoznavaju i nije da- leko momenat, kada će Moslemi, Budiste i Bramanci da odkione evropski jaram. Za osnutak japanske svjetske moći davaju no- vac kršćani Azijci anglosasonskog svijeta u Evropi i sjevernoj Americi i pribavljaju azij- ski knut. Japan kao svjetska vlast, oboru- žan tehničkim znanjem zapada i anglosas- kim kapitalom, netom japanizira Koreju i Kine, igrati će »lege s tkajajizvinjeki svi A jet me može ni da sluti. Narodi su azijski već jedan put i drugi put krvavo postupali sa Evropejcima a mogu da potlače staru Evropu s njihovim velikim brojem, ako se Azija japanski organizira. Carevo carstvo kao centrum izmegju Evrope i Azije mo- rati će na obalama velikog oceana i Amur- rijeke da napravi jedan pravi ruski bedem, kamo će preći preostalo čovječanstvo : iz evropske Ruske. Iz japanske veledržave po- stat će jedna azijatska svjetska velevlast, iz početka podignuta pomoću anglosaskom, a koja se poslije oslobagja anglosaskog tutorstva. Tada će nastati jedna grmljavina, groznija, nego li su bile rusko-japanske bitke u Mandžuriji. — (Iz Parlamentera). kav Kačanski, da preko njega širi stanovitu nenarodnu politiku; što se je na žalost dogagjalo nazad go- dina, kako nas uvjeravaju upuće- ne osobe. Četvrta je insinuacija da je preč. Cr- nica platio brošuru «Viva la morte». Neka se ti zlobnici potrude do naše tiskare, tu su naše knjige, neka ih slo- bodno pregledaju, i vigjet će da je to laž i laž da ostaje, Po istim knjigama mogu .na svoje oči osvjedočiti da «P. C. H» nije niti novčića naplatila osim predbrojaba čes- titih i poštenih svojih pretplatnika, do- čim joj lažno podmeću da se je pri- lagodila možda sada primiti ponugje- no mito. Gledat će se stvoriti fond, ali kako dolikuje stranci, kojoj je ideal domovina i ništa drugo. Mi smo uvijek štovali g. Ćingriju zato jer je ostao uvijek dosljedan i stari narodnjak, a u poslu magjarskih zastava ostajemo pri onomu, što smo kazali, jer je živa istina. Ko hoće da lovi u mutnome skupi i što piše «Jedinstvo» i slični listovi, pak od svega toga sastavi nešto, što se nikako pohvaliti! neda i ne može. mi? Mi smo stvarni, i eto pružamo način da se, ako hoće, zlobnici osvje- doče na svoje oči, te smo spravni da- ti 500 K bilo u koji fond, ako ne.bu- de sve do piknje onako, kako smo kazali, nadasve u poslu podmićivanja našeg lista. Ele gorljivi patriote poku- šajte, nagrada je svakako dostojna, da se potrudite. To nek bude jednom za vazda jer dalje odgovarati nećemo. Austrijanština. Kad neki stanoviti ljudi ne imadu dovolj- nih razloga ni temelja, da potkopaju stran- ku, koja im nije počudna, neće ne, da raz- lože i tvrdim dokazima da zbiju u kut su- parnike, zaludu bi se bo mučili i ostali bi kratkih rukava: nego izmisle poletnu neku riječ, koja će zavestit lahkoumne novinare, \a još više svijetinu, kojoj je sveto pismo štogod čita u stanovitom svome iistu, i ti- jem je stvar gotova. Tako su ima nekoliko vremena svi resolucionaški listovi puni i prepuni poletne riječi: austrijanstina, kojom hoće da poraze nas pravaše, Nije stvar no- va, kako i nikakva druga na svijetu, ta je \riječ bila trepet i plašilo i otrag 40 godina, jer svaki oni koji se nije opirao Beču, u- darili bi mu na čelo žig sramote i nazivali ga «schwarzgelb», i austrijanštinom je o- bjedio Julije Janković ništa manje nego i- stoga Strosmayera. Tako smo i mi pravaši danas gnjili austrijauci, janjičari Bečke ka- marile, A zašto? A po čemu ? A gdje vam dokazi ? Sva su se naša glasila u tome či- isto i bistro izjavila: mećemo mi sa Peštom a ni s' Bećom, ištemo naša prava bez ikakve | podregjenosti, bez ikakvih posrednika, ravno Na insinuacije. («Novom Listu».) Na rječetine ne odgovaramo, nek se ipo buništu kotrlja ko hoće, mi tamo nećemo. Piskaralo neki, koji možda jer amo ne može da izlije svoju žuč, slu- iži se «N. L.» namjerom, kako sam ka- iže, da se javna štampa izvan Du- \brovnika orientira. Da je mješte o- \rientira, stavio zavade stoprv bi onda pravu istinu bio kazao. Eto ćemo i \ dokazati. | Prva je insinuacija, da je neko pre- ko zastupnika Perića, htio potkupiti naš list. Gosp. se je Perić jedino izjavio spravan da bi doprinio ako bi se ku- pio fond za uzdržanje lista, a njego- vu izjavu donašamo. To i ništa dru- \go. Pak od te muhe, eto učiniše toga: Ujedinjenje svih azijskih naroda |iozni i politički urau), a u carskoj resiđenciji u Seulu korej- ski je car zarobljenik japanski. Nije niti pravo vlasništva inostrancima pripoznato od Japa slona. posredno, a Kine posredno. Japanu resi- deucija Tokio puna je višeškolaca različitih (ćen mozak, azijatskih rasa, iz same Kine oko 13.000, Ova azijatska omladina, vogjena od japan- skih profesora, nazad malo vremena osno- vala je savez azjentalnih studenata, koje- da je bijelo što je crno, uvjeren Treća je insinuacija, da bi imala Mongoli, Korejanci, Sijamci, Malajci, Ben- kom one čudne misli, koja je galci, Indijanci i naravno Japanci. Cilj je -- kojega Japan kultivira i pro- panazijatizam | i da neće podnipošto pagira. To je panazijatizam literarni, religi- štlažom il magjarskom husaru, Japan se naime trudi, da uvede svoj je- * M A austrijskom zik u Koreja kao obavezni učevni predmet; aje i ostati Druga je insinuacija, da su Katoni i sai j oko lista htjeli na prevarni način i naca. Na ovaj način služe Koreja i : i već i ako iz prikrajka, opozicija Srba Mandžurija za rasprostranjenje Japana ne- Oteti «C. H.» O tome je naš list na idugo raspravljao, i kome, nije pomu- ili ako baš neće da reće biti da su tužni Katoni bili izigrani. mu savezu pripadaju Kinezi, Mandžurci, |C. H.» postati organom i začetni- šla inkarnaciju u ciničkoj osobi jeti: — Isa Kršnjavoga. Naš se je list više galame, to je da prikriju svoju golemu sra- oklopniku, na tome on os-. će, dok bude u sadašnjim po ugovoru sa krunom i našim kraljem. HV je g. Iso Kršnjavi napisao članak i go- \vorio da će mo steći veliku Hrvatsku uz \veliku Austriju, to je njegovo subjektivno mnjenje, za kojega su glasom odgovara, a \Starčevićeva stranka, kad ga je primila kao \pripadnika nije promijenila stanovište na kome stoji, te je ona i današ ni za Beč ni za Peštu. Oni koji nas pravaše tijem bjede, neka iznesu sami jedan dokaz, da smo se | upuštili u dogovore, ili što obećali toj bla- iženoj kamarili; ali uzalud im muka, oni \niti mogu niti će moći uprti prstom i ri- ti si u službi Austrije. A ako viču i ima «P. na- motu i golotinju, jer su se predali na mi- Dios i nemilost kamarili magjarskoj. ite bi osim tisuću dokaza, svakomu poznat jer je od s vu nagodbu izmegju ovog i onog dijela monarhije, a gdje su delegirci hrvatske? Oni se ne broje, njima će opredjeliti kost, kad se gospoda iz Beča i Pešte budu su- srela i dogovorila. A resolucionaši ? Viču na nas, dočim oni su se predali vezanijeh ruku, a mi smo slobodni da pristanemo u dogovoru koji će biti pravedan i ravnoprav- an, kad dogje doba da se možemo dogo- varati. To je naša austrijanština, jer mi za drugu ne znamo. Zašto ne napredujemo? Ne mislimo ovgje o političkom na- pretku, koji je u potpunom nazadku, nego mislimo o nazadku gospodarskom. Kod nas se u Dalmaciji ovaj nazadak opaža na svim lineama. Poskupljenjem trga, velikim nametom kućarine sva- kim danom propada mali trgovac, ma- li obrtnik i mali posjednik. Ali nije bolje ni s onima koji se računaju u velike trgovce i posjednike. Kakogod propadjau niže klase naroda, tako i- sto i nazaduju i oni, jer oni svoju tr" govačku, posjedničku snagu i moć cr- pe opet iz nižih klasa pučanstva. Na- ravno je, da će se oni održati dalje i dulje, jer imaju veći i jači kapital, koji se ne može lako potrošiti i jer su ga oni u «cvjetajuće doba» užmnožili. I taj će kapital, razumije se brzo po- dleći izginuću, jer neće biti moguće uložiti ga u velika poduzeća u maloj Dalmaciji odijeljenoj od «svijeta» bez ikakovih brzih komunikacija i bez razgranjenih industrijalnih poduzeća. Već se dan danas opaža propadnuće i dekadenca u ovome pogledu. Uzrok moramo tražiti u zanemarivanju od stra- ne vlade i državnih organa koji nam ne grade željeznica niti nas vežu sa trgovačkim bogatim svijetom. S druge stiane moramo tražiti uzrok u našemu nesmislu za trgovačkim i industrijalnim poduzećima. Naše gradove, koje jedi- ne držimo podesne za slične operaci- je, poplavili su tugjinci. Svi veći hote- lieri, ako ima koji industrijalac, fabri- kant, to su vam sve stranci. Oni nas doduše nauče živjeti. Ali koja korist ? Čim oni odu, odnesavši silni novac, mi ih imitiramo, posao nam ne ide dobro, jer je imitacija uvijek stara, a trgovački svijet zahtjeva nešto no- voga i tada zdvajamo, postajemo ma- lodušni. Svijet reklame kod nas je ne- poznat. Nećemo ili neznamo da bude- mo Amerikanci. Centrumi naši, grado- vi naime, ipak životare, to je njima i prirodno, dok njihove okoline uslijed nerodice propadaju i postaju siromaš- ne. Iz pogibelji ovakoga siromaštva po- ragja se pogibelj siromaštva za grad u onom momentu, kad okolica dogje da kuca na vrata grada. U takovim sluča- jevima iznese se sila novca vani, ko- jega nije moguće utjerati mirnim pu- tem, uslijed nerodice i tada dolazi do sudova, javnih dražba, druge nevolje našega naroda. Bankovni posao kod \nas je u povoju, jer nemamo trgovač- kih škola, da se obogatimo znanjem. |A u svemu ovome najžalosnije je to, da smo ipak bogati, Nasadi vinograda, \poznatih po svijetu, kamenolomi go- \rostasni, veliki slapovi, prirodne ljepo- (te govore nam otvoreno o našem bo- \gastvu. Fali nam komunikacije izme- glu nas i izmegju vanjskoga svijeta ratnik Ko I i