Br. 82 iz naše kuće, da se osovimo na svoje noge, da podignemo mali obrt i ma- log posjednika, da zapriječimo jednu socijalnu revoluciju, zar se ne bi kod nas našla bankovna poduzeća i kon- sorcij bogataša, kapitalista, udružen, koji bi na ovom polju stao, da uspješ- no djeluje? O ovome drugi put. Dr. Učiteljske stvari. Prigodom zadnje učiteljske konferencije ovoga kotara opazili smo da je i naše uči- teljstvo emancipiralo se od onoga ropskog duha. koji je u njemu ubijao svaki polet pa i najzadnju iskru slobode. Prezreno donekle i od onih od kuda bi ga sunce imalo ogrijevati, od kuđa je tra- žilo melema u svojoj bijedi, učiteljstvo du- brovačkoga kotara svijesno svoga ponosa, jednim duhom zadahnuto, stalo je na svoje noge, da svojom glavom misli. Mimogredno neka je spomenuto, kako u sijelima gdje vijećaju učiteljske konference općina ide na ruku učiteljstvu u svemu i stara se kako bi ugodnije učitelji proveli ona dva tri dana u gradu. Eno Korčule, eno Spljeta, eno Sinja i ostalih mjesta. U- čitelji tu nekoji dodju tek onaj put u grad, pa oni ne traže glazbu i koncerte, i ako je to po drugim sijelima konferenaca kao n. p. u Spljetu gdje više plakati po gradu «% po- čast pućkog učiteljstva» ; oni traže riječ u- tjehe i iskru ljubavi prema tome stališu koji je glavni faktor prosvjete u narodu. Tim se uvećava ugled učiteljstvu medju samim gra- djanstvom, koje često puta gleda u učitelju | ne pionira prosvjete, apostola svoga naroda, već kruhoborca poput drugih činovnika. Svako učiteljsko srce diljem Dalmacije radosno je pozdravilo čin presvijetlog nad- biskupa Dvornika koji je opredijelio svake godine 100 K učiteljskoj knjižnici da se u- čitelji izobražavaju, a drugu potporu da svake godine jedan učitelj putuje preko praznika u znanstvene i poučne svrhe. Hoće li se naši mecenati ugledati u presvijetlog nadbiskupa idemo da vidimo. Općina dubrovačka ne će ni da iskrči komad vrata pučke škole u Mandalijeni, a troši u nepotrebne svrhe hiljade kruna. Učiteljstvo nema se u koga više pouzdati no uzdati se u se, u svoju stalešku svijest, organizujuć se medjusobno, da tako vlasti- tom snagom steče svoja i narodna prava. PRAVA CRVENA HRVATSKA svoje pristaše? Oni nas telićima, a mi njih volovima. Ta ako je Frank svemu zlu kriv, ako je gori nego magjarom, , zašto i kako od njega lopova milost tražiti? Barem ne pisati onako lopovski.ako uvigjahu, da će im opet moljenja trebati. Kako da se vje- ruje ono, što pišu ?! Hoteći pak sada rezolucjo- naške novine staviti starčevićance u nepri- liku poćeše iznova napadati s onom, da su starčevićanci proti slobodnim reformani, pro- ti svakom slobodnom radu e da tako opet pomognu magjaronima do vlasti. Dok to trube i tako zavaravaju javno mnijenje «Hr- vatsko Pravo» od 2 t. mj. u uvodniku iz- naša čitavu stvar na vigjelo. Rezolucjonaši htjeli su svesti, kao da starčevićanci neće u kooperaciju tobož zbog Supila. I to je bilo proračunano! Ali što uvigjamo? Star- čevićanci hoće da i nadalje održe koopera- ciju prema ugovoru od 9 svibnja 1906. O- ni su pripravni podupirati i glasovati za sve zakonske osnove, kojim je predmet re- forma našeg ustava u slobodoumnom i na- prednom duhu, te ne samo podupirati već će i sami iničijativu za takove osnove po- primati. Oni neće takov saborski rad sme- tati. Ali samo traže, da se popravi krivica g. D.ra Medakovića nanešenu starčevićan- cima. Koalicija pak ide tako daleko, da prela- zi ugovor 9. svibnja 1906 kojoj 3. t. glasi: «Udružena oporba hrvatsko-srbska i Star- | čevićeva stranka - prava postupati će zajed- nički i u drugim pitanjima kod stvaranja |slobodoumnih institucija narodu potrebnih uz potpuno održvanje slobode Siarčevićeve stranke prava u pogledu njezina državo- pravnoga stanovišta». Hrvatsko-srpska koalicija pak ne samo, išto se ne smatra ovlaštena i pozvana utje- cati na izjave g. dr. Medakovića, ona sada dapače prekida ugovor 9 svibnja te zahtjeva, \da starčevićanci ne smiju izazivati raspravu o državopravnim pitanjima. Od starčevića- naca zahtjevati da se odreknu hrvatskog \državnog prava znaći zahtjevati odreći se | svoga programa svoga imena ! Kad su star- Ičevićanci prešli preko svih kleveta i opet pružili ruku srpskoj-hrvatskoj koaliciji, po- stavlja ona sama klipove tražeći, da se star- čevićanci odreknu hrvatskog državnog prava, ina što ne mogu i ne smijn pristati. Koali- cija sada prekida ugovor od 9 svibnja 1906, a ipak će njihove novine vikati da su star- čevićanci oni, koji nijesu htjeli nastaviti koo- ,peraciju, i biti će onih, koji će im i nada- \lje vjerovati. Eto se miću i učitelji u Banovini. Po- kret za organizaciju u svom je jeku, a što | radi dalmatinsko učiteljstvo ? Savez je mr-| tav gotovo. Organizirajte se dalmatinski u- | čitelji svaki u svom kotaru, a svi skupa u Savezu. Nek deviza bude: sloboda učitelj- stva, sloboda naroda. Nemaju učitelji od koga što isčekivati. Jeste li vidjeli kako vlada srbijanska pa hr-\ne govori, ali mi znamo vrlo dobro: Go. osugjen zato, gospodarsku \spari mladi u dubrovačkoj vjeresijskoj banci, općinskog doma vatska šalje svoju učitelje na izložbu u Zagreb. A koliko je naših učitelja tamo poslala naša milostiva vlada ? Zadnji čin opisan u prošloj «P. C. H.» koji je ogorčio učiteljstvo ovoga kotara, nek ga uvjeri kako složnim radom, čvrstom vo- ljom sve bi mogli postići. Dokazat će tako stanovitoj gospodi kako bez njih ni u na- rodu ne će moći svoje želje postići. Učiteljsko se društvo ustanovljuje. Na po- sao učitelji ! Starčevićanci i koalicija. Naši čitatelji neće biti još zaboravili na prvu koaperaciju Starčevićanaca i ,koaliraca, još će se spominjati kako su rezolucjonaške novine tada pisali o starčevićancima, te im priznavali patriotizam, a o Dr. Franku tad ni mukajet. Svi smo se zadovoljavali radom Starčevićanaca. Rezolucijonaši budu megju- tim pomoću Starčevićanaca birani u Peštu. Misleći da su već na konju, a tamo još ne bijahu ni na ..2..... , opet otvoriše ba- teriju na d.ra Franka i Starčevićance. «Novi List» svaki dan je plivao u člancima na- perenim proti Franku, kojima se je naslov kočio preko cijele stranice. Argusovština i danuncijastvo s jedne strane, a teličtvo s druge nije falilo. Življahu u nadi, da po- moći više ne treba! Na opomene pak «H. Prava», da će sami preliti čašu, rugahu se. Medaković je znao vrijegjati sve starčevi- čanske zastupnike. Zagorac je pisao po ma- gjarskim novinama kilometrične članke pro- ti Glas novinstva. «Naše Jedinstvo» svome članku «Otpoz- drav gospara Pera Čirgrije« napada du- !brovačku kliku, koja vodi Dalmaciju. Evo išto piše: «Od jednom buknu razdor u Dubrovni- \ku! Gdje mu je klica? O tome se nigdje \nijesu mogli da smisle «Hrv. Štedionicu» | \i počele su prve antipatije. Došle su druge \u «hrvatskoj tiskari» radi g. Kolina, bivšeg. | vojničkog feldvebela i Magjara, rodom iz' Magjarske, koji se je u Dubrovnikn pokr- .toli prerevan samo za neke stvari i prama | | stio i oženio. Ali u svojti je g. prof. Me- \dina ! Amtipatije su se povećale — i sa ni- , kakvim taktom današnjih mladih gospodara | | «Crv. Hrvatske» proti svećenstvu. Ono je,. vijek brojilo pare, pa je doživjelo, da ga je «Novi List» i «Sloboda». Sve zaludu | Tri četiri mlagja gospara oko onoga lista. zaintačili se proti «Hrv. Tiskari» radi Koli na i proti svećenstvu, radi pompe i parade ispred svijeta. I tek tada se je dogodilo ono, što je svak mogao predvidjeti: pre- lom ! Svećenici i drugi i Hrvati š njima u-| zeli su sebi tiskaru, okupili su se oko Šte- dione, privukli sebi veliko mnoštvo mase u gradu, osobito radnike i pokrenuli list — koji list («P. Crv. Hrvatska») s prva i nije bio pravaški mego pučki, jer se tu nije ra- dilo o strančarenju, nego o stvarima, koje gori izložismo; ali poslije, naravno, i u tome se je razvila stvar do pravaštva, jer je u politici tako. Ovako je u građu Dubrovniku, pa ako je onamo zlo, ako je naša stranka jako tanka i ako visi još jedino o imenu gospara Pera, jer ga svi poštuju, pa i pravasi (a to on zna najbolje) ko je najviše kriv ? Teško Starčevićancima. «Hrvatska» iznašala «Gri- | nam je reći, ali se mora. Ište interes stran- jehe Starčevićanstva«. | dok to sve čitasmo pitasmo se čudom, zar ovakov uzvrat? Zar |prema pristašama naše stranke, u čašu po- će i nadalje koalicija imati obraza, da stu- vika pi pred Dr. Frankom i pitati milost za koo-|host d.ra peraciju? Da će na to opet doći, da će pr- pova», «kamarilca», «argusovca», «židova», Magad. prevrtljivca», kako ga je Supilo nazvao, ni-| griješili o' dišipline jesmo vjerovali. Fo je mislimo najskrajniji bezrobazluk ! Onoga, koga si do danas lopovom nazivao, | toga sada moliti!? Kako si dakle umišljaju | načelnika, što se je dogodilo. Počeli su tjerati iz stran- ke Konavljane ! | svašta su im govorili, pa i u zadnje doba ne ima uvrijeda i o 0sob- nih što ih ne izasiplju javno proti nekima, a osobito proti načelniku — tako da bi se ovaj sutra lijepo i upisao i u libar, prava- ški, mi bi to razumjeli, jer smo ljudi, pa ljudski valja shvaćati njeke stvari. A je li \ovo način da se vodi politika? Je li ova taktika korisna, je li potrebna, je li prora- |čunana, do čega vodi? \ 1 ako ćemo mi u rat — smijemo li pu- | štati i dalje da se ovako vodi stranku, da \joj njeki čine gubiti, za što se svi borimo li žrtvujemo ? Ovo smo htjeli - pitati ! Ako \gospar Melko i njegova mlada družina ima- \du svojih simpatija ili antipatija, neka to \drže za se — ali u stranku ne prenose, jer \svaki od nas je tu za to u njoj, da se on iza nju žrtvuje, ne ona ni za ikoga. A ovo isto vrijedi i za svećenstvo, ono čestito, ono pošteno i patriotsko svećenstvo u Dubrovniku. Pitamo mi: za što smo ga lodbili od sebe? Za što smo ga odbijena prisiliti da se skupi u jedno i da se brani, \ljerbo je to bio početak njegove akcije. A | uspjeva li i osjeća li u narodu već takve \snage da nas je počelo i napadati — to je \opet jedna prirodna poslijedica u politici, \ali je i za nju odgovorna mlada družina \oko «C. Hrvatske». | A svak će nas pak razumjeti do kojega \zaključka dolazimo: da je gospar dr. Pero \Čingrija, naš vogja, u svojoj poruci pre- sjednicima srpsko-hrvatske koalicije u Za- | grebu jako optimističan. \ Dok on pouzdano progovara, da će se | Dalmacija oduprijeti, a time, dakako, što će \sva s našom strankom, mi na protiv ne | dijelimo to mišljenje, ako se ovo sadašnje \stanje i stranke u narodu i upliva njekih \u stranci dobro ne prouči, a da se na vrije- me ispravi što treba». | Evo najboljega odgovora «Novom Listu» \i svim rezolucionaškim Trumbetalima, koji očito drže do ovih ovdi u Dubrovniku. Pišu nam: | Iz Paga, 7. Rujna. \ «Dalmata» u jednom od zadnjih brojev \ ograničuje se samo javiti, da je naš nikada | dosta pohvaljeni i dićni načelnik g. Fr. Bu- | dak bio ponovno osugjen na četiri dana za- \ tvora, eventualno na 40 Kr. globe. Nezna- |mo što će reći, da mramorski šuti i neće \da kaže, uzput razlog, zašto ga se osudilo. | Rek bi da mu nedopušta obiaž, i da se on \sam već stidi napunjati svoje stupce sa ne- \kimi infamnim stvarima, što se amo kod \mas dogagjaju i počinjuju od, naše narod- | njačko-talijanske klike, koja je upotrebila i | zlorabljuje jednog neka i priprosta čobana iz Imotske krajine, da tuži i denuncira po- | štene i ugledne naše gragjane. Zato ćemo mi popuniti, što je «Dalmata» izostavila, te reći da je naš načelnik na 30. pr. kolovoza što nije pri gradnji novog postavio obranbene zna- kove, i po tomu da je život prolaznika bio u pogibelji. O samoj osudi ne ćemo se ba- viti, nego ćemo opaziti i pitati oruž. našeg stražmeštra Guća, koji je u svojoj službi nekim stanovitim osobam, da nam razjasni i odgovori: 1. Zašto nijelani prijavio sudu bivšeg načelnika g. Nika Portadu, koji pri rušenju starog izgorjelog općinskog doma recimo istinu, osnovalo taj itst i za nj u. i mletačkog tornja, gdje je bila mnogo U. mnogo veća pogibelj za prolaznike, buduć napada. A svećenici nijesu iskali, da taj list kamenje letilo na daleko, nije postavio ma | bude klerikalan, nego da ne bude ono što nikakve obranbene znakove, a k tomu ni/ fenjera na po svoj obali nagomilanom ka- menju, da si je svak u noći mogao lako vrat slomiti? — 2. zašto nije prijavio sudu i neke druge, koji su ove godine gradili kuće na javnom prolazu i šetalištu, a da nijesu postavili ni oni nikakve obranbene znakove? Čekamo, da nam na ova dva pi- tanja odgovori i razjasni, zašto neće da se prema svakomu pokaže revnim čuvarom i \izvršiteljem opstojećih zakona, već samo prema nekim stanovitim osobama. Dobro je opazio dopisnik iz Paga u br. 195. «Hrv. \Krune», da se je ova mjesna talijansko- \narodnjačka klika urotila, da ovim izbaci sa \opć. uprave današnje ljude, osobito našeg lobljubljenog načelnika g. Fr. Budaka, pa |da stoga ona poduzima svako i najpodlije srestvo, da postigne taj nedostojan poštenih ljudi sramotan cilj. Velimo sramolan, jer se ta klika ne bori za ničim, što je lijepo, ple- M tu e 1 God. ll. | Iz Sustjepana. jemo narodnjake Niku Zorovića i Mihovila \ (Brzina pošte). U mnogo stvari mogao | Deanovića, jer se o njima nečudimo ništa, bih spomenuti kako nazaduje naša Rijeka što su ponovno i i bacili se u topli u ovom dvadesetom vijeku, ali danas ću se zagrljaj ovih sad spomenutih taljanaša, bu- samo osvrnuti na brzinu pošte, s kojom nas duć to jedva doželjeli kao oni, kojima se je c. k. Uprava Pošta počastila. Do nazad uvjek pred očima lebdili samo oni liepi i 90 dana, imali smo seosku poštu redovito | ugodni dani «della cucagna», što su ih svaki dan osim četvrtka. To je dosta pri-|š njima sprovadjali toliko godina na..... lično bilo, jer sve glavne pošte dolaze ju- | Obćini, osobito kad su bili prisjednicima trom od 7—9; tako knjigonoša bio bi u|J. Palčić i D. Basilisco. Nego puno se ču- Sustjepanu na 10 sati, a kroz cijelu Rijeku | dimo Niki Portadi, koji je neprestano u bi porazdijelio do podne. Poslje podne bio | Svakoj prigodi govorio: «finchč vivro, mai bina prolasku kroz Sustjepan okolo 4 sata Piii mi uniro agt' autonomi» ; — čudimo se noseć poštu u Gruž, tako svak u Rijeci ko Niki pl. Mirkoviću, da je tako brzo zabo- bi list primio, mogo je isti dan i odgovo-|ravio na pljuske, što ih je njemu i njego- '\rit i list mu otputovat istim parobrodom |voj častnoj obitelji, kad su se jednoga ljet- \kojim je i primio. A kako je sada! Cijela | noga dana brodicom vozili u solskoj uvali, \pošta što je za Rijeku leži u poštarskom zadao činovnik Bonavia; — čudimo se jed- \uredu u Gružu do podne, onda sa željez- |noč vatrenom pravašu gosparu Juri Kalini- \nicom ide put Rijeke do štacije «Ombla» ću, koji je nama pravašima-«čistima» lanj- \(daleko više nego dva puta na poštu u ske godine toliko prigovarao, što smo se u \Gruž), otole je prihvate i nose u Komolac, obćinskim izborim bili složili sa «pučkom \tu se porazdijeli pa knjigonoša kreće da | strankom», pače nas je radi toga opetovano listove dijeli; u Sustjepan dogje iza 4 sata puta u «Nar. Listu» nazivao «izdajnicima» \poslije podne, te u isto doba kupi listove ' «grobarima» hrvatskog značaja :ove naše \i nosi u Komolac koji će tek u večer bit SS: — čudimo se učitelju Andriji Gor | predati željeznici da ih nosi na glavnu poš-|tanu, — ali ne, on mora da se pokaše sa 'tu u Gruž. Tako ma pismo koje se dobije hvalnim i dalje preporuči staromu Palčiću, \oni dan, nije mogućno nijednome Riječani- kako o VE e DO RE oiig ati \ni i - - so do: gioOAokpovor_ M09 Če A pr ree mjesto u Zadru, kad mije mogao da hoće priko ove pošte stoprv treći dan! Ne/ PE ' : |tužimo se ovo iz zavidnosti prama gornjo- | mu ga izvojšti za sad iduću školsku godi- 4 : Padivki ; mu. — Ne malo se čudimo i vodji paških \riječanima, gdje imaju poštarski ured, ne- | 1. : | : : i zay; taljanaša — staromu Palčiću, da se je po- |aeo Bog, s mku sa: prsi po nek RER a novno sdružio sa gornjim narodnjacima, a \reku, jeli im sada gore nego kad smo imali ti štu, i primaju li docnije listo , čudimo se za to, jer smo ga lani pri dovr- SINE. SRA, € MONDO 2. OVA lje listove? zenom porazu narodnjaka u obćinskim iz- \ Jedan gornjo-riječanin mi se izrazio, da je ei i i je uši kao van sebe od sad baš po tursku. Do koga je neka izvidi a dveljikia 5 ai «o, questo za ovo te ako išta a to barem neka se po- ii g pii felice giorno della mia Citi — \vrati na starinsku, jer se ovo zove igrati čudimo se i činovniku Bonaviji, da je i on s narodom kako s iutkom. -— Sustjepanac. poput Nike pl. Mirkovića onako brzo zabo- S Mljeta. |\ravio na sve one potajne denuncije, što su Već je bilo istaknuto u ovom cijenjenom | narodnjaci, i ako temeljito, proti njemu ši- listu, kako je ovaj otok zanemaren, e da ga |ljali na njegove starije vlasti, a koje je on još većma zanemaruje i slaba komunikacija imao čast na svoje oči i u svojim rukama | parobroda. Da parobrod ne tiče ovaj otok | pročitati. — Evo ovi se svi skupa danas u rimsko doba može se i lako pretrpljeti, nalaze u bratskom milom zagrljaju, ovi su \ali da ne tiče u ljetno doba to je nešto, | samo sastavili onu toli razvikanu veliku na- što prekoračuje svaku granicu nereda i be- rodnjačko-taljanašku koaliciju! Tko od njih zakonja- A to se zbilja dogagja s ovim jad- | ima crniji, pardon svietliji i pošteniji obraz, nim otokom. Eto zadnji ponedjeinik to se neka sudi štovana publika. — Nego uzput |dogodi. Uza sve to što je bilo lijepo vrije- | bismo željeli znati, hoće li rodoljubno srce |me i nota bene još za bijela dana parobrod dopušiati našim paškim narodnjacim, oso- «Danubio» se ne zaustavi. Nije to nimalo |bito gosparima Niki pl. Mirkoviću, Juri Ka- smetalo objesnost prvog kapetana dotična liniću, Andriji Gortanu i drugim nekojim | parchrode. akoprem je bilo pet putnika za Hrvatima da i dalje ostanu u savezu i skupa \Mljet, a da i ne brojifić poštu. Na reagi-|u zajedničkom druživu sa onim fanatičnim | ranje putnika g. kapetan u pozi silnika od- taljanašima, čiji su istomišljenici u Zadru i \govori, da to njemu ništa ne smeta, ako- na Rieci majprije onako sjajno i uljudno \prem je priznao, da bi mogao s onakovim dočekali na dolazku i povratku iz Zagreba \vremenom u luku se zaustaviti. Izrazio je našu milu braću dalmatinske Hrvate, dične [getenova bojaz bila bi možda opravdana, |da se parobrod imao zaustaviti jedno po i | više ure. Ali nije imao već samih ciglih pet | putnika i poštu iskrcati! Ovoj zlorabi sa |strane nekih bezobzirnih kapetana moralo \bi se već jednom stat na put. Ako baš u- | praviteljstvo Lloydova parobroda ne hoće, |da se za ovo pašovanje svojih kapetana ne | potelne, morala bi bar mjesna Općina a i poštarsko upraviteljstvo u Zadru. Mnoge i i mnoge neprilike i štete, što no trpe otoča- |ni, na toj sili. Bilo bi bolje, da se poštar- |ska uprava u Zadru za to bolje pobrine, nego da svojim izazivnim fermanima vrije- gja bezobzirno ovaj hrvatski dalmatinski na- od. Pošta ne bi se imala zadovoljiti sa ! prostom lakoumnom izjavom kojekakvih ka- petana, koji nagju dva tri potpisa nekojih putnika, koji će jamčiti za nemogućnost za- ustavljanja u koje mjesto. Lasno je kape- \tanu naći dva putnika, koji stavimo, putuju iza Gruž i nagovarati, da im se na njegovu \izjavu potpišu. Putnicima dotičnim donekle je i bolje, ta u tom slučaju prispjet će što prije i ranije u Gruž! Uprava Pošte po tom morala bi na koji drugi način preinačiti, is- \bojaz, da bi mogao nastati neverin !? Ka-|Sokolaše sa krasnim nazivima «cavre por- \che, farabutti, mascalzoni, morlacchi», a on- |da ih uznebesno pozdravili «zviždanjem, bocama, kamenjem, revolverima», da su ne- \koji od njih zadobili teške ozlede, te se \prolila njihova hrvatska krv? Hoće li ih \ova prolivena krv svoje braće Hrvata |dimuti u srce, osviestiti ih i prenuti, da \š njima prekinu svaki odnošaj, pa se pri- \ družiti svim ostalim Hrvatima na obranu \svojih hrvatskih svetinja i prava, kao i mile nam hrvatske domovine, koji svi taljanaši | mrze i najprostačkije vriegjaju ? \ Dok čekamo na njihov odgovor, mi ćemo \se medjuto nešto osvrnuti na dopis iz Pa- ga, što ga donosi «Dalmata» u broju 65 od 18 pr. kolovoza, da pokažemo, kako se tu sve na brzu ruku izvraća, laže i kleveće, i kako je pače dotični dopisnik sam sobom u protuslovlju. Dakle tu se najprije objedjuje nas prava- še, da mi zlorabljujemo naziv «pučka stran- ka» u svoje strančarske svrhe, veleći nam se, da taj naziv rado rabimo, kad nama idje u korist, a kad nije, da onda pristaše «pučke stranke» pretvaramo u taljanaše. Po- lagano, dopisniče. Mi ne rabimo naziv «puč- ka stranka» u naše stranačke svrhe, niti je tražiti je li zbilja bilo nemoguće zaustaviti |. se u luci u kojoj se nije zaustavio. To e : nasiv koro RENEA joj je napokon sveta dužnost. Ove baš gad- šljenici i prijetelj A ; ne zlorabe zaista nimalo ne služe na čast a rati, koja je ugovor skl EI00E i vr i a Prreee obćinskim izborima s nama pravaši: upravi pošta. ov ponos a da i ne go-. lož vorimo dužnost, na to mora ih prisiliti, da rd M stranka» _i danas obstoji, dokrajče ovakovo pašovanje fekih bezob- zimih objesnih kapetana. — V. £. pisnikovi prijatelji» odmetnuše od «pučke stranki Iz Paga, 1) Rujna. |naime taljanaši «puro sangue». Za to ove Našem dopisu, što nam ga \izovemo sada «taljanašim», a pravo bismo +\ih imali zvati kameleontima, jer se od časa i li e H e i ši junačka bi se bio nadao, da će jedan Kalinić poza- da li pod imenom «giustizia> razumlevaj blagajni i na dnevniku oskudične zakladel|bavljati se i skupa većerivati na sjajnom |stari način palovanja na obćinskoj upravi i državnih pripomoći za ere vašega vlada- mjesecu sa okorjelim i fanatičnim talijancem |ili idealnu pravednost za sve i svakoga. Za |nja. — Svaka sila za vremena, i ako su|Basilicom? Tko bi bio očekivao, da će|prvi tumač rieči preko nas okrstiše «izdai [nekoji glupani i ćobani kao marionete u jjedan učitelj Gortan pohadjati taljansško | nicim», ali za drugi nezaslužujemo lje takav rukama crne puške kamarile. Dosta za sada.|druživo «Societ& Dalmata» ? — Ne imenu- | naziv! koi mare