Br. 82

iz naše kuće, da se osovimo na svoje
noge, da podignemo mali obrt i ma-
log posjednika, da zapriječimo jednu
socijalnu revoluciju, zar se ne bi kod
nas našla bankovna poduzeća i kon-
sorcij bogataša, kapitalista, udružen,
koji bi na ovom polju stao, da uspješ-
no djeluje? O ovome drugi put.

Dr.

 

Učiteljske stvari.

Prigodom zadnje učiteljske konferencije
ovoga kotara opazili smo da je i naše uči-
teljstvo emancipiralo se od onoga ropskog
duha. koji je u njemu ubijao svaki polet pa
i najzadnju iskru slobode.

Prezreno donekle i od onih od kuda bi
ga sunce imalo ogrijevati, od kuđa je tra-
žilo melema u svojoj bijedi, učiteljstvo du-
brovačkoga kotara svijesno svoga ponosa,
jednim duhom zadahnuto, stalo je na svoje
noge, da svojom glavom misli.

Mimogredno neka je spomenuto, kako u
sijelima gdje vijećaju učiteljske konference
općina ide na ruku učiteljstvu u svemu i
stara se kako bi ugodnije učitelji proveli
ona dva tri dana u gradu. Eno Korčule,
eno Spljeta, eno Sinja i ostalih mjesta. U-
čitelji tu nekoji dodju tek onaj put u grad,
pa oni ne traže glazbu i koncerte, i ako je
to po drugim sijelima konferenaca kao n. p.
u Spljetu gdje više plakati po gradu «% po-
čast pućkog učiteljstva» ; oni traže riječ u-
tjehe i iskru ljubavi prema tome stališu koji
je glavni faktor prosvjete u narodu. Tim se
uvećava ugled učiteljstvu medju samim gra-

djanstvom, koje često puta gleda u učitelju |

ne pionira prosvjete, apostola svoga naroda,
već kruhoborca poput drugih činovnika.

Svako učiteljsko srce diljem Dalmacije
radosno je pozdravilo čin presvijetlog nad-
biskupa Dvornika koji je opredijelio svake
godine 100 K učiteljskoj knjižnici da se u-
čitelji izobražavaju, a drugu potporu da
svake godine jedan učitelj putuje preko
praznika u znanstvene i poučne svrhe. Hoće
li se naši mecenati ugledati u presvijetlog
nadbiskupa idemo da vidimo.

Općina dubrovačka ne će ni da iskrči
komad vrata pučke škole u Mandalijeni, a
troši u nepotrebne svrhe hiljade kruna.
Učiteljstvo nema se u koga više pouzdati
no uzdati se u se, u svoju stalešku svijest,
organizujuć se medjusobno, da tako vlasti-
tom snagom steče svoja i narodna prava.

PRAVA CRVENA HRVATSKA

 

svoje pristaše? Oni nas telićima, a mi njih
volovima. Ta ako je Frank svemu zlu kriv,
ako je gori nego magjarom, , zašto i kako
od njega lopova milost tražiti? Barem ne
pisati onako lopovski.ako uvigjahu, da će
im opet moljenja trebati. Kako da se vje-
ruje ono, što pišu ?! Hoteći pak sada rezolucjo-
naške novine staviti starčevićance u nepri-
liku poćeše iznova napadati s onom, da su
starčevićanci proti slobodnim reformani, pro-
ti svakom slobodnom radu e da tako opet
pomognu magjaronima do vlasti. Dok to
trube i tako zavaravaju javno mnijenje «Hr-
vatsko Pravo» od 2 t. mj. u uvodniku iz-
naša čitavu stvar na vigjelo. Rezolucjonaši
htjeli su svesti, kao da starčevićanci neće
u kooperaciju tobož zbog Supila. I to je
bilo proračunano! Ali što uvigjamo? Star-
čevićanci hoće da i nadalje održe koopera-
ciju prema ugovoru od 9 svibnja 1906. O-
ni su pripravni podupirati i glasovati za
sve zakonske osnove, kojim je predmet re-
forma našeg ustava u slobodoumnom i na-
prednom duhu, te ne samo podupirati već
će i sami iničijativu za takove osnove po-
primati. Oni neće takov saborski rad sme-
tati. Ali samo traže, da se popravi krivica
g. D.ra Medakovića nanešenu starčevićan-
cima.

Koalicija pak ide tako daleko, da prela-
zi ugovor 9. svibnja 1906 kojoj 3. t. glasi:

«Udružena oporba hrvatsko-srbska i Star-
| čevićeva stranka - prava postupati će zajed-
nički i u drugim pitanjima kod stvaranja
|slobodoumnih institucija narodu potrebnih
uz potpuno održvanje slobode Siarčevićeve
stranke prava u pogledu njezina državo-
pravnoga stanovišta».

Hrvatsko-srpska koalicija pak ne samo,
išto se ne smatra ovlaštena i pozvana utje-
cati na izjave g. dr. Medakovića, ona sada
dapače prekida ugovor 9 svibnja te zahtjeva,
\da starčevićanci ne smiju izazivati raspravu
o državopravnim pitanjima. Od starčevića-
naca zahtjevati da se odreknu hrvatskog
\državnog prava znaći zahtjevati odreći se
| svoga programa svoga imena ! Kad su star-
Ičevićanci prešli preko svih kleveta i opet
pružili ruku srpskoj-hrvatskoj koaliciji, po-
stavlja ona sama klipove tražeći, da se star-
čevićanci odreknu hrvatskog državnog prava,
ina što ne mogu i ne smijn pristati. Koali-
cija sada prekida ugovor od 9 svibnja 1906,
a ipak će njihove novine vikati da su star-
čevićanci oni, koji nijesu htjeli nastaviti koo-
,peraciju, i biti će onih, koji će im i nada-
\lje vjerovati.

 

 

 

Eto se miću i učitelji u Banovini. Po-

kret za organizaciju u svom je jeku, a što |
radi dalmatinsko učiteljstvo ? Savez je mr-|
tav gotovo. Organizirajte se dalmatinski u- |
čitelji svaki u svom kotaru, a svi skupa u
Savezu. Nek deviza bude: sloboda učitelj-
stva, sloboda naroda.

Nemaju učitelji od koga što isčekivati.

Jeste li vidjeli kako vlada srbijanska pa hr-\ne govori, ali mi znamo vrlo dobro: Go. osugjen zato,
gospodarsku \spari mladi u dubrovačkoj vjeresijskoj banci, općinskog doma

vatska šalje svoju učitelje na
izložbu u Zagreb. A koliko je naših učitelja
tamo poslala naša milostiva vlada ?

Zadnji čin opisan u prošloj «P. C. H.»
koji je ogorčio učiteljstvo ovoga kotara, nek
ga uvjeri kako složnim radom, čvrstom vo-
ljom sve bi mogli postići. Dokazat će tako
stanovitoj gospodi kako bez njih ni u na-
rodu ne će moći svoje želje postići.

Učiteljsko se društvo ustanovljuje. Na po-
sao učitelji !

 

Starčevićanci i koalicija.

Naši čitatelji neće biti još zaboravili na
prvu koaperaciju Starčevićanaca i ,koaliraca,
još će se spominjati kako su rezolucjonaške
novine tada pisali o starčevićancima, te im
priznavali patriotizam, a o Dr. Franku tad
ni mukajet. Svi smo se zadovoljavali radom
Starčevićanaca. Rezolucijonaši budu megju-
tim pomoću Starčevićanaca birani u Peštu.
Misleći da su već na konju, a tamo još ne
bijahu ni na ..2..... , opet otvoriše ba-
teriju na d.ra Franka i Starčevićance. «Novi
List» svaki dan je plivao u člancima na-
perenim proti Franku, kojima se je naslov
kočio preko cijele stranice. Argusovština i
danuncijastvo s jedne strane, a teličtvo s
druge nije falilo. Življahu u nadi, da po-
moći više ne treba! Na opomene pak «H.
Prava», da će sami preliti čašu, rugahu se.
Medaković je znao vrijegjati sve starčevi-
čanske zastupnike. Zagorac je pisao po ma-
gjarskim novinama kilometrične članke pro-
ti

Glas novinstva.

«Naše Jedinstvo» svome članku «Otpoz-

drav gospara Pera Čirgrije« napada du-
!brovačku kliku, koja vodi Dalmaciju. Evo
išto piše:

«Od jednom buknu razdor u Dubrovni-
\ku! Gdje mu je klica? O tome se nigdje

\nijesu mogli da smisle «Hrv. Štedionicu» |
\i počele su prve antipatije. Došle su druge
\u «hrvatskoj tiskari» radi g. Kolina, bivšeg.

| vojničkog feldvebela i Magjara, rodom iz'

Magjarske, koji se je u Dubrovnikn pokr- .toli prerevan samo za neke stvari i prama |

| stio i oženio. Ali u svojti je g. prof. Me-
\dina ! Amtipatije su se povećale — i sa ni-
, kakvim taktom današnjih mladih gospodara |
| «Crv. Hrvatske» proti svećenstvu. Ono je,.

vijek brojilo pare, pa je doživjelo, da ga

 

je «Novi List» i «Sloboda». Sve zaludu |
Tri četiri mlagja gospara oko onoga lista.
zaintačili se proti «Hrv. Tiskari» radi Koli
na i proti svećenstvu, radi pompe i parade
ispred svijeta. I tek tada se je dogodilo
ono, što je svak mogao predvidjeti: pre-
lom ! Svećenici i drugi i Hrvati š njima u-|
zeli su sebi tiskaru, okupili su se oko Šte-
dione, privukli sebi veliko mnoštvo mase u
gradu, osobito radnike i pokrenuli list —
koji list («P. Crv. Hrvatska») s prva i nije
bio pravaški mego pučki, jer se tu nije ra-
dilo o strančarenju, nego o stvarima, koje
gori izložismo; ali poslije, naravno, i u
tome se je razvila stvar do pravaštva, jer
je u politici tako.

Ovako je u građu Dubrovniku, pa ako
je onamo zlo, ako je naša stranka jako
tanka i ako visi još jedino o imenu gospara
Pera, jer ga svi poštuju, pa i pravasi (a to
on zna najbolje) ko je najviše kriv ? Teško

Starčevićancima. «Hrvatska» iznašala «Gri- | nam je reći, ali se mora. Ište interes stran-

jehe Starčevićanstva«. | dok to sve čitasmo

pitasmo se čudom, zar ovakov uzvrat? Zar |prema pristašama naše stranke, u čašu po-

će i nadalje koalicija imati obraza, da stu-

vika
pi pred Dr. Frankom i pitati milost za koo-|host d.ra
peraciju? Da će na to opet doći, da će pr-

pova», «kamarilca», «argusovca», «židova»,

Magad.
prevrtljivca», kako ga je Supilo nazvao, ni-| griješili o' dišipline
jesmo vjerovali.

Fo je mislimo najskrajniji bezrobazluk !

Onoga, koga si do danas lopovom nazivao, |

toga sada moliti!? Kako si dakle umišljaju

 

| načelnika,

 

 

što se je dogodilo. Počeli su tjerati iz stran-
ke Konavljane ! | svašta su im govorili, pa
i u zadnje doba ne ima uvrijeda i o 0sob-
nih što ih ne izasiplju javno proti nekima,
a osobito proti načelniku — tako da bi se
ovaj sutra lijepo i upisao i u libar, prava-
ški, mi bi to razumjeli, jer smo ljudi, pa
ljudski valja shvaćati njeke stvari. A je li
\ovo način da se vodi politika? Je li ova
taktika korisna, je li potrebna, je li prora-
|čunana, do čega vodi?

\ 1 ako ćemo mi u rat — smijemo li pu-
| štati i dalje da se ovako vodi stranku, da
\joj njeki čine gubiti, za što se svi borimo
li žrtvujemo ? Ovo smo htjeli - pitati ! Ako
\gospar Melko i njegova mlada družina ima-
\du svojih simpatija ili antipatija, neka to
\drže za se — ali u stranku ne prenose, jer
\svaki od nas je tu za to u njoj, da se on
iza nju žrtvuje, ne ona ni za ikoga.

A ovo isto vrijedi i za svećenstvo, ono
čestito, ono pošteno i patriotsko svećenstvo
u Dubrovniku. Pitamo mi: za što smo ga
lodbili od sebe? Za što smo ga odbijena
prisiliti da se skupi u jedno i da se brani,
\ljerbo je to bio početak njegove akcije. A
| uspjeva li i osjeća li u narodu već takve
\snage da nas je počelo i napadati — to je
\opet jedna prirodna poslijedica u politici,
\ali je i za nju odgovorna mlada družina
\oko «C. Hrvatske».
| A svak će nas pak razumjeti do kojega
\zaključka dolazimo: da je gospar dr. Pero
\Čingrija, naš vogja, u svojoj poruci pre-
sjednicima srpsko-hrvatske koalicije u Za-
| grebu jako optimističan.

\ Dok on pouzdano progovara, da će se
| Dalmacija oduprijeti, a time, dakako, što će
\sva s našom strankom, mi na protiv ne

| dijelimo to mišljenje, ako se ovo sadašnje
\stanje i stranke u narodu i upliva njekih
\u stranci dobro ne prouči, a da se na vrije-
me ispravi što treba».

| Evo najboljega odgovora «Novom Listu»
\i svim rezolucionaškim Trumbetalima, koji
očito drže do ovih ovdi u Dubrovniku.

 

Pišu nam:

| Iz Paga, 7. Rujna.

\ «Dalmata» u jednom od zadnjih brojev
\ ograničuje se samo javiti, da je naš nikada
| dosta pohvaljeni i dićni načelnik g. Fr. Bu-
| dak bio ponovno osugjen na četiri dana za-
\ tvora, eventualno na 40 Kr. globe. Nezna-
|mo što će reći, da mramorski šuti i neće
\da kaže, uzput razlog, zašto ga se osudilo.
| Rek bi da mu nedopušta obiaž, i da se on
\sam već stidi napunjati svoje stupce sa ne-
\kimi infamnim stvarima, što se amo kod
\mas dogagjaju i počinjuju od, naše narod-
| njačko-talijanske klike, koja je upotrebila i

 

| zlorabljuje jednog neka i priprosta čobana
iz Imotske krajine, da tuži i denuncira po- |
štene i ugledne naše gragjane. Zato ćemo
mi popuniti, što je «Dalmata» izostavila, te
reći da je naš načelnik na 30. pr. kolovoza
što nije pri gradnji novog
postavio obranbene zna-
kove, i po tomu da je život prolaznika bio
u pogibelji. O samoj osudi ne ćemo se ba-
viti, nego ćemo opaziti i pitati oruž. našeg

stražmeštra Guća, koji je u svojoj službi

nekim stanovitim osobam, da nam razjasni
i odgovori: 1. Zašto nijelani prijavio sudu
bivšeg načelnika g. Nika Portadu, koji pri
rušenju starog izgorjelog općinskog doma

recimo istinu, osnovalo taj itst i za nj u. i mletačkog tornja, gdje je bila mnogo U.

mnogo veća pogibelj za prolaznike, buduć

napada. A svećenici nijesu iskali, da taj list kamenje letilo na daleko, nije postavio ma |
bude klerikalan, nego da ne bude ono što nikakve obranbene znakove, a k tomu ni/

fenjera na po svoj obali nagomilanom ka-
menju, da si je svak u noći mogao lako
vrat slomiti? — 2. zašto nije prijavio sudu
i neke druge, koji su ove godine gradili
kuće na javnom prolazu i šetalištu, a da
nijesu postavili ni oni nikakve obranbene
znakove? Čekamo, da nam na ova dva pi-
tanja odgovori i razjasni, zašto neće da se
prema svakomu pokaže revnim čuvarom i
\izvršiteljem opstojećih zakona, već samo
prema nekim stanovitim osobama. Dobro je
opazio dopisnik iz Paga u br. 195. «Hrv.
\Krune», da se je ova mjesna talijansko-
\narodnjačka klika urotila, da ovim izbaci sa
\opć. uprave današnje ljude, osobito našeg
lobljubljenog načelnika g. Fr. Budaka, pa
|da stoga ona poduzima svako i najpodlije
srestvo, da postigne taj nedostojan poštenih
ljudi sramotan cilj. Velimo sramolan, jer se
ta klika ne bori za ničim, što je lijepo, ple-

 

M tu
e

1

God. ll.

| Iz Sustjepana. jemo narodnjake Niku Zorovića i Mihovila
\ (Brzina pošte). U mnogo stvari mogao | Deanovića, jer se o njima nečudimo ništa,
bih spomenuti kako nazaduje naša Rijeka što su ponovno i i bacili se u topli
u ovom dvadesetom vijeku, ali danas ću se zagrljaj ovih sad spomenutih taljanaša, bu-
samo osvrnuti na brzinu pošte, s kojom nas duć to jedva doželjeli kao oni, kojima se
je c. k. Uprava Pošta počastila. Do nazad uvjek pred očima lebdili samo oni liepi i
90 dana, imali smo seosku poštu redovito | ugodni dani «della cucagna», što su ih
svaki dan osim četvrtka. To je dosta pri-|š njima sprovadjali toliko godina na.....
lično bilo, jer sve glavne pošte dolaze ju- | Obćini, osobito kad su bili prisjednicima
trom od 7—9; tako knjigonoša bio bi u|J. Palčić i D. Basilisco. Nego puno se ču-
Sustjepanu na 10 sati, a kroz cijelu Rijeku | dimo Niki Portadi, koji je neprestano u
bi porazdijelio do podne. Poslje podne bio | Svakoj prigodi govorio: «finchč vivro, mai
bina prolasku kroz Sustjepan okolo 4 sata Piii mi uniro agt' autonomi» ; — čudimo se
noseć poštu u Gruž, tako svak u Rijeci ko Niki pl. Mirkoviću, da je tako brzo zabo-
bi list primio, mogo je isti dan i odgovo-|ravio na pljuske, što ih je njemu i njego-
'\rit i list mu otputovat istim parobrodom |voj častnoj obitelji, kad su se jednoga ljet-
\kojim je i primio. A kako je sada! Cijela | noga dana brodicom vozili u solskoj uvali,
\pošta što je za Rijeku leži u poštarskom zadao činovnik Bonavia; — čudimo se jed-
\uredu u Gružu do podne, onda sa željez- |noč vatrenom pravašu gosparu Juri Kalini-
\nicom ide put Rijeke do štacije «Ombla» ću, koji je nama pravašima-«čistima» lanj-
\(daleko više nego dva puta na poštu u ske godine toliko prigovarao, što smo se u
\Gruž), otole je prihvate i nose u Komolac, obćinskim izborim bili složili sa «pučkom
\tu se porazdijeli pa knjigonoša kreće da | strankom», pače nas je radi toga opetovano
listove dijeli; u Sustjepan dogje iza 4 sata puta u «Nar. Listu» nazivao «izdajnicima»
\poslije podne, te u isto doba kupi listove ' «grobarima» hrvatskog značaja :ove naše
\i nosi u Komolac koji će tek u večer bit SS: — čudimo se učitelju Andriji Gor
| predati željeznici da ih nosi na glavnu poš-|tanu, — ali ne, on mora da se pokaše sa
'tu u Gruž. Tako ma pismo koje se dobije hvalnim i dalje preporuči staromu Palčiću,
\oni dan, nije mogućno nijednome Riječani- kako o VE e DO RE oiig

ati \ni i - -
so do: gioOAokpovor_ M09 Če A pr ree mjesto u Zadru, kad mije mogao da

hoće priko ove pošte stoprv treći dan! Ne/ PE ' :
|tužimo se ovo iz zavidnosti prama gornjo- | mu ga izvojšti za sad iduću školsku godi-

4 : Padivki ; mu. — Ne malo se čudimo i vodji paških
\riječanima, gdje imaju poštarski ured, ne- | 1. :
| : : i zay; taljanaša — staromu Palčiću, da se je po-
|aeo Bog, s mku sa: prsi po nek RER a novno sdružio sa gornjim narodnjacima, a
\reku, jeli im sada gore nego kad smo imali

ti štu, i primaju li docnije listo , čudimo se za to, jer smo ga lani pri dovr-
SINE. SRA, € MONDO 2. OVA lje listove? zenom porazu narodnjaka u obćinskim iz-
\ Jedan gornjo-riječanin mi se izrazio, da je

ei i i je uši kao van sebe od

sad baš po tursku. Do koga je neka izvidi a dveljikia 5 ai «o, questo
za ovo te ako išta a to barem neka se po- ii g pii felice giorno della mia Citi —
\vrati na starinsku, jer se ovo zove igrati čudimo se i činovniku Bonaviji, da je i on
s narodom kako s iutkom. -— Sustjepanac. poput Nike pl. Mirkovića onako brzo zabo-
S Mljeta. |\ravio na sve one potajne denuncije, što su

Već je bilo istaknuto u ovom cijenjenom | narodnjaci, i ako temeljito, proti njemu ši-
listu, kako je ovaj otok zanemaren, e da ga |ljali na njegove starije vlasti, a koje je on
još većma zanemaruje i slaba komunikacija imao čast na svoje oči i u svojim rukama
| parobroda. Da parobrod ne tiče ovaj otok | pročitati. — Evo ovi se svi skupa danas
u rimsko doba može se i lako pretrpljeti, nalaze u bratskom milom zagrljaju, ovi su
\ali da ne tiče u ljetno doba to je nešto, | samo sastavili onu toli razvikanu veliku na-
što prekoračuje svaku granicu nereda i be- rodnjačko-taljanašku koaliciju! Tko od njih
zakonja- A to se zbilja dogagja s ovim jad- | ima crniji, pardon svietliji i pošteniji obraz,
nim otokom. Eto zadnji ponedjeinik to se neka sudi štovana publika. — Nego uzput
|dogodi. Uza sve to što je bilo lijepo vrije- | bismo željeli znati, hoće li rodoljubno srce
|me i nota bene još za bijela dana parobrod dopušiati našim paškim narodnjacim, oso-
«Danubio» se ne zaustavi. Nije to nimalo |bito gosparima Niki pl. Mirkoviću, Juri Ka-
smetalo objesnost prvog kapetana dotična liniću, Andriji Gortanu i drugim nekojim
| parchrode. akoprem je bilo pet putnika za Hrvatima da i dalje ostanu u savezu i skupa
\Mljet, a da i ne brojifić poštu. Na reagi-|u zajedničkom druživu sa onim fanatičnim
| ranje putnika g. kapetan u pozi silnika od- taljanašima, čiji su istomišljenici u Zadru i
\govori, da to njemu ništa ne smeta, ako- na Rieci majprije onako sjajno i uljudno
\prem je priznao, da bi mogao s onakovim dočekali na dolazku i povratku iz Zagreba

\vremenom u luku se zaustaviti. Izrazio je našu milu braću dalmatinske Hrvate, dične

 

 

 

 

 

[getenova bojaz bila bi možda opravdana,
|da se parobrod imao zaustaviti jedno po i
| više ure. Ali nije imao već samih ciglih pet
| putnika i poštu iskrcati! Ovoj zlorabi sa
|strane nekih bezobzirnih kapetana moralo
\bi se već jednom stat na put. Ako baš u-
| praviteljstvo Lloydova parobroda ne hoće,
|da se za ovo pašovanje svojih kapetana ne
| potelne, morala bi bar mjesna Općina a i
poštarsko upraviteljstvo u Zadru. Mnoge i
i mnoge neprilike i štete, što no trpe otoča-
|ni, na toj sili. Bilo bi bolje, da se poštar-
|ska uprava u Zadru za to bolje pobrine,
nego da svojim izazivnim fermanima vrije-
gja bezobzirno ovaj hrvatski dalmatinski na-
od. Pošta ne bi se imala zadovoljiti sa
! prostom lakoumnom izjavom kojekakvih ka-
petana, koji nagju dva tri potpisa nekojih
putnika, koji će jamčiti za nemogućnost za-
ustavljanja u koje mjesto. Lasno je kape-
\tanu naći dva putnika, koji stavimo, putuju
iza Gruž i nagovarati, da im se na njegovu
\izjavu potpišu. Putnicima dotičnim donekle
je i bolje, ta u tom slučaju prispjet će što
prije i ranije u Gruž! Uprava Pošte po tom
morala bi na koji drugi način preinačiti, is-

 

 

 

\bojaz, da bi mogao nastati neverin !? Ka-|Sokolaše sa krasnim nazivima «cavre por-

\che, farabutti, mascalzoni, morlacchi», a on-
|da ih uznebesno pozdravili «zviždanjem,
bocama, kamenjem, revolverima», da su ne-
\koji od njih zadobili teške ozlede, te se
\prolila njihova hrvatska krv? Hoće li ih
\ova prolivena krv svoje braće Hrvata
|dimuti u srce, osviestiti ih i prenuti, da
\š njima prekinu svaki odnošaj, pa se pri-
\ družiti svim ostalim Hrvatima na obranu
\svojih hrvatskih svetinja i prava, kao i mile
nam hrvatske domovine, koji svi taljanaši
| mrze i najprostačkije vriegjaju ?

\ Dok čekamo na njihov odgovor, mi ćemo
\se medjuto nešto osvrnuti na dopis iz Pa-
ga, što ga donosi «Dalmata» u broju 65
od 18 pr. kolovoza, da pokažemo, kako se
tu sve na brzu ruku izvraća, laže i kleveće,
i kako je pače dotični dopisnik sam sobom
u protuslovlju.

Dakle tu se najprije objedjuje nas prava-
še, da mi zlorabljujemo naziv «pučka stran-
ka» u svoje strančarske svrhe, veleći nam
se, da taj naziv rado rabimo, kad nama
idje u korist, a kad nije, da onda pristaše
«pučke stranke» pretvaramo u taljanaše. Po-
lagano, dopisniče. Mi ne rabimo naziv «puč-
ka stranka» u naše stranačke svrhe, niti je

 

tražiti je li zbilja bilo nemoguće zaustaviti |.

se u luci u kojoj se nije zaustavio. To e : nasiv koro RENEA
joj je napokon sveta dužnost. Ove baš gad- šljenici i prijetelj A ;

ne zlorabe zaista nimalo ne služe na čast a rati, koja je ugovor skl EI00E i
vr i a Prreee obćinskim izborima s nama pravaši:
upravi pošta. ov ponos a da i ne go-. lož
vorimo dužnost, na to mora ih prisiliti, da rd M stranka» _i danas obstoji,
dokrajče ovakovo pašovanje fekih bezob-

zimih objesnih kapetana. — V. £. pisnikovi prijatelji» odmetnuše od «pučke

stranki
Iz Paga, 1) Rujna. |naime taljanaši «puro sangue». Za to ove
Našem dopisu, što nam ga \izovemo sada «taljanašim», a pravo bismo
+\ih imali zvati kameleontima, jer se od časa

i
li
e
H
e
i
ši

 

 

 

 

junačka bi se bio nadao, da će jedan Kalinić poza- da li pod imenom «giustizia> razumlevaj
blagajni i na dnevniku oskudične zakladel|bavljati se i skupa većerivati na sjajnom |stari način palovanja na obćinskoj upravi
i državnih pripomoći za ere vašega vlada- mjesecu sa okorjelim i fanatičnim talijancem |ili idealnu pravednost za sve i svakoga. Za
|nja. — Svaka sila za vremena, i ako su|Basilicom? Tko bi bio očekivao, da će|prvi tumač rieči preko nas okrstiše «izdai
[nekoji glupani i ćobani kao marionete u jjedan učitelj Gortan pohadjati taljansško | nicim», ali za drugi nezaslužujemo lje takav
rukama crne puške kamarile. Dosta za sada.|druživo «Societ& Dalmata» ? — Ne imenu- | naziv!

koi mare