——ĐĐČRRROO RR DVSaa-mR-maoaom-maml->mRm—mammae Gemma OJOEOSĐđRR S NI EEE

 

U DUBROVNIKU \ Novembra 1906.

 

( Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po

1 čevnt godine  surazmjerno; za inozemstvo

| polugodište.

\i
\

 

Nek nas napadaju!

Bilo je momenata, kad je dalmatin-
sko pravaštvo moralo očajavati. Sad
nas stid ubija, što smo bili tako: ma-

(ge vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

IM CRVENA HMAVATSKA

Godina Il.

 

 

godišnje K 8 — Ko i

 

|sionalnih političara, stade ih zaglušna
idreka. Začepit nam usta ne mogoše,
initi hoće. Narod mora bit na čistu,
iko mu je rane zadao, i ko je pustio,
ida mu se truju radi neupotrebljene

todušni. Sami se sebi čudimo, kako | antiseptičke njege; nek im može gra-

smo mogli i za čas podvoumit o nu- vedno sudit. Da se taj narodni sud.

tamjoj sili ideje, što ju ponosno za- odgodi, da progonstvo furija malo du- |

stupamo, o vlastitoj snazi, o pobjedi
najviših etičkih načela: istine i pravde.
Rastrkani, neorganizovani pa zato

svoje moći nesvijesni ne mogosmo na (ske. Na tomu su im rupcu najčvršći jakosti,
napadaje pošteno odgovarat. Osamlje- uzli laži,

na «Hrv. Kruna» radila je, što je mo-

gla. Za to joj se i divimo ustrajnosti Mi -

(lje potraje, nastoji se puku uzdržat
zavezane oči, da ne vidi sunca — naše
inauke, samo hrvatske, skroz demokrat-

klevete i denuncijacije. Pa
neka ih !

da iskreno rečemo — radu-

ili bi bilo nama, kad to ne

Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. !

 

kirani ne primaju

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale
i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji
se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-

se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

naših gospara političara iz ambicije. Re-|
habilitovat se neće Matasovi prijatelji. \

sami sebi.

 

s «Dubrovnikom». Prozirne su i tanke
njihove osnove. Bosna je po svome

korjenu» list će izlazit i dvaput. Ipak | branimo, oni nam se rugaju, našim Zašto nazadujemo ?
im možemo proreći, da im je trud u-|idealima o slobodi i o našoj domo-
zaludan. Ne samo njihov listić, nego vini. «Novi Srbobran», srpski list piše | Pokazali smo, da se naš nazadak
sva štampa ne može oprat crna obraza kao «Pokret» a «Crvena» se slaže sastoji poglavito u tome, što nemamo
itrgovačke spremnosti niti imamo gdje
\da uložimo i ovo malo kapitala, što
Mogu grajat, lagat, klevetat, ali ih mi topografskom, historijskom i trgovač- ga posjedujemo. Pregledamo li cijelu
svi poznamo kao stari groš. Tako ude kom gledištu upućena na primorsku Dalmaciju nećemo naći a ma ni jedne
\ obalu Dalmacije. U zglobu ujedinjene veće fabrike, koja je u rukama naših
Neka nastave samo svoj zanat. On Hrvatske, kad bi falila Bosna, ne bi ljudi, niti ćemo maći i jedno veće po-
će nam bit svjedok naše čestitosti i bilo toliko brojčane snage da bi se mi |duzeće, pa taman tugje, gdje bi -naši
našeg krjepkog života. Teško Hrvati mogli ikada oprijeti, ma bilo ljudi uložili svoj novac, da im kori-
bi radili. proti komu. Jedino sa Bosnom mi mo- stonosno versira. Oni se srame ili im

\«Poštena» sredstva klikina već su do- žemo, da ogledamo našu snagu. Re-| priječi veliki patriotizam.

\bro svakomu poznata. Zna se pak i

i požrtvovnosti, a zahvaljujemo joj, što jemo se tomu pojavu. A što na nas, ona: ko u vis pljuje, pada mu na o-

je neokaljan barjak Starčevićev saču- | dubrovačke pravaše, ponajviše napa- braz.
vala do današnjega dana. Više se za daju, čine nam osobitu čast. Kad bi! Neka dakle viču!
njegovu sudbinu ne plašimo. Ne boji-|nas naprotiv stanoviti soj ljudi hva- =

mo se, jer nas ima s časa na čas sve

lio, mi bismo se morali ispitat, u če-

to više Hrvata, u borbi očeličenih, koji |mu smo se ogriješili o Hrvatstvo. Dok

ćemo znati najsavjernije vršiti sve svoje
dužnosti prama zemlji i narodu.

U današnjim dakle časovima naj-
tvrgje vjere u budućnost Hrvatske po-
letjela nam je pamet na one očajne
časove. Koji su to? To su bili oni,

\ovako znamo, da smo na pravom putu.

\Svojim napadajima na nas jače nas
\utvrgjuju u svomu uvjerenju,

\dobno nam š njima pričaju, da može-

Ikad im ne bismo smetali,

vodnicima kratkim noticama i dopisi- nama povedena i svedena na sredstva

ma; to su bili oni časovi, kad su na
nas napadaji bili rijetki, da rjegji bit
ne mogu. Na sve to nas-.obuzimala

je tad i bilo.

\ izgubljenog desperateura govori nam
\još jasnije o svojoj moći. Svijesni svoje
\sile postajemo ponosni. A kad štenad
neka zlokobna slutnja. Tumačili smo, laju, nas ne plaši. Pogibnije je, ka
e im ni malo pogibni nijesmo. | tako ne laju. Jao ti muse, na koga ne viču. (tanje i popunjivanje prvih m
| Ipak izgleda u Dubrovniku borba

[pitanje Hrvata u Bosni i Hercegovini.
mo dosta, jako dosta. Jer pitamo mi: Dogogi

|

Vrludanje.

zolucionaška' politika ide za tim, da
Bosnu otrgne, da je preda Srbima i

\tada ćemo, razumljivo je, mi ostati pri-
(kraćeni i slabi. Oni zato naglašuju i
.\govore, da se Bosansko pitanje ne

može riješiti bez Srba. Kako bi dakle
u dalekoj budućnosti mi izgledali? Bo-
sna bi bila Srpska, naravno je, da bi

U Dubrovniku do duše imademo

jedno parobrodarsko društvo, osnovano

\ma dionice, za kojega bi mogli reći,

da je unosno. Ali žalosno je s druge

\strane, što to društvo nosi na sebi

«cimer» lokalnosti potpune, i ne ko-

\risti ostaloj Dalmaciji. Tako isto stvar

\stoji sa Rismondovim  parobrodarskim

Svi nas dogogjaji u domovini sile, šovinistički srpski živalj otrgnuo ba-| društvom.

pita, kuda to |

i ;

a isto- da se još jednom povratimo na vitalno rem južni dio Dalmacije. Kakvu bi!
\korist mi imali tada od združenja Dal-|tek životare. Eto sada u Omišu, na
aji zadnjeg doba očajem i ve- macije s Hrvatskom, kad bi nam jedan Gubavici uložiti će Belgijane i Talijani
kad im nel|likom zabrinutošću hvataju se srca sva- komad njeni otrgnuli ? Nikakovu ili
kad su naši protivnici stali vodit o bismo mogli naudit, bili oni tratili to-/koga Hrvata i svaki se
nama računa u mjesto člancima i u-/liko riječi proti nama ? A borba proti| vodi ? Protunarodna po
\že naše vogje i naše novinstvo, politi-
Ičko polutanstvo u koje se je zaodjela pravni
Hrvatska i Dalmacija ,prijete Demaklo- kuka i motika. Nazivlje nas se izdaji-
pe mačem našoj javnosti i našoj svje-|cama i trabantima. Kada s druge stra-
d sti.

barem slabu. Takova je politika naših

položaj tada se proti nama diže

Hrvatskoj s njihovim ljudima, pak onda stveno podignemo, tada nam kažu, da |selju po ulicama leže naslage

O manjim neću ni govoriti, jer ova

\nekoliko milijona. A naši ? Zar nijesu
imogli oni da to oživotvore ? Dok

litika, kojoj slu- rezolucionaša i njihovih novina. | kada stvari ovako stoje, zaludu je govoriti
imi ustanemo, da branimo naš državno- o lijepoti Dalmacije i njenim prirodnim
| krasotami.

| Mi ne trebamo Dalmaciju lijepu i

udobnu, kojoj će :se diviti turisti.

Veliko popuštanje Srbima, namješ- ne tražimo, da se raskidaju odnošaji| Mi irebamo Dalmaciju fabrika, rada,
jesta u nagodbom stvoreni, da se gospodar- energije, Dalmaciju crnu. U Bru-

pala di-

To nezdravo stanje nije moglo dugo najakutnija. S jedne strane stoje za- Bosna i njeno pitanje, poput more smo Bečani. Kad hoćemo, da Hrvat|ma. On je crn, ali znamenit i bogat.

trajat. Splitska, a pogotovo dubrovačka stupnici zargjalih načela, a s druge morali bi tištiti grudi svakoga Hrvata.

skupština prenuše i nas i njih. Nas koji neće da zna- | Stranka koaliranih rezolucionaša prepu-

privedoše radu i stranačkoj organizaciji,

du za ničije gospodstvo, koji
a smetene nam protivnike do neugod- poznadu paktovanja sa Srbima i Ta- lost i nemilost Srba.
nog promišljanja. Namah uvidješe, da lijanašima, kojim je jedini idejal slu- dima nije dosta, što
se prevariše u računu. U očima im/žit Hrvatskoj. Borba je žestoka. No- zatire i proganja

strane čestiti Hrvati,

postadosmo faktor, s kojim treba naj- vinski stupci klikinog lista puni su žuči |Oni mu indirekte služe svojim izja- živemo! Kuda to vodi ?
ozbiljnije računat, faktor, pun zanosa proti nama, ali ostaju u puku iz pre- vama, svojim novinama. Ni jedna

i energije. A kad počemo kirurškim
nožem amputisat s narodnog tijela o-

 zira nečitani. Eda li se postigne bolji

I

'uspjeh proti onom «malenom crvu,

tobože hrvatska novina današnjih re-
izolucionaša ne ustaje, da brani hrvat-,

\rovane rane zadane od naših profe-|što podgriza hrast negdje dolje pri\sko pitanje u Bosni; dapače, kad mi

PODLISTAK
Vijernost.

(Skandinavska pripovijest iz kmetskog života).

U lijepom kraju moje domovine živjeli
su supruzi, koji su imali šestero sinova. —|za skupni napredak sve rodbine
tu i tamo trebalo temeljitih promjena. — |
Dogovorili su se sa majkom, da se starijoj a majka odmah promisli,
\to, jer je «najmlagji».

\  Gospogjica odmah na majčinu primjedbu
jela megju ostala četiri brata tako, da dvo- reflektuje pa reče: «uzeti ću predzadnjega». sudbina da ostane samac — neoženjen; jer
«A zašto ne baš drugoga za najstarijim?» ako se oženi najmlagji, on toga neće moći |

Svi su živjeli skupa u prijaznoj ljubavi, te
su zajedno obragjivali prostrani, ali manje
rodni svoj posjed (imanje). — Jednoga dana
dovedoše kući muža — oca, koji je bio teško
ranjen: posjekao se je u šumi pri sječbi
drva. Nakon nekoliko dana umre usljed do-
bivene rane. Žena je tada ostala sama sa
šestero djece, i srćanost nije izgubila. Svoja
dva sina, koji su već bili odraslići, dovede
u sobu k mrtvomu ocu, ća do pred lijes,
gdje su joj morali obećati, da će se skrbiti
za mlagju braću i tako njoj pomagati, do-
kle im Bog udijeli zdravlje.

Obojica svečano sve to obećaše majci, a
obećanje su i vjerno održali, dok _nije i naj-
mlagji brat odrastao te primio sv. potvrdu
(krizmu). Ispunivši tako svoju zadanu be-

\gojila jedinu želju, koja je godila obojici: «Na to nijesam još mislila», —

| starije braće.
| Iako su se gospodarstvene prilike zad-
\njih godišta izdašno poboljšale — jer su

braći isplati pripadajući im dio imanja, a
imanje da se razdijeli na dva jednaka di-

jica budu imati po jednak dio imanja i do-
hodaka. Odrediše sazidati još jednu novu
kuću sa svim gospodarskim aparatima; u
tu bi se novu kuću preselila dva brata, a
druga bi dva ostala još i dalje u rodnoj
kući kod majke. — Budući da u kući mora
biti ženska, koja se skrbi za gospodarstvo,
kućanstvo i t. d. treba, da se jedan od dvoje
braće — koja su se imala preseliti u novu
domaju (kuću) -— 'oženi. — Mati je već
mislila na mladu, koja bi joj bila kao snaha
na ruku.

O svemu tomu nije nitko govorio. Na-
stade drugo pitanje: koja dva brata da se
imaju preseliti, i koji izmegju njih da se
| oženi? Stariji je izjavio, da je on pripravan
preseliti se, ali da se ne misli ženiti. Isto
izjaviše i ostalo troje braće. — Najposlije
su se dogovorili s majkom, i odlučili neka

 

svi skupa živjeli kao zadruga i skrbjeli se — majstarijega». «To nije moguće»,
— ipak je | doda mati; «on se neće ženiti».

je mladica. «Promisli dakle sada», — reče
mati; «to sve odvisi sada samo o tebi».

—otb igo

da ju on hoće snubiti.
Odgovorila je dakle — da hoće! Mla-

| «Dobro, kad je tako uzimljem za muža diću je bilo postalo teško (pri srcu), pa4e

< na:

Nato je djevojčica spomenula najmlagjega,

— pitala je mati.

«Zašto ne drugoga?» . .
dica odgovoriti, ali se sva zacrveni; — ta
na njega je i tako još u početku mislila,
ali se je sramila imenovati ga. Majka je
dapače već od onoga trenutka, kad je sta-
riji sin odbijao ženidbu, slutila, da se je
nećkao samo radi toga, jer je znao, da se'|
njegov drugi brat i ona gospogjica — rado
gledaju. Bilo je dakle vjenčanje i pir; novi
su se supruzi preselili sa starijim bratom u
novo prebivalište. Nijedan pak nije znao,
kako su razdijelili gospodarstvo, budući da
su i poslije radili kao i prije: zajedno je-
dan za drugoga, dijeleći prihode megju

bom

sobom.
Dogodi se, da je majka počela pobolje-
vati; za to, pak i uslijed starosti bilo joj je
počinka i pomoći. Sva četiri brata
su se dogovorili, da će uzeti u kuću dje-

 

stoga odmah išao kazati svojoj braći, što
je znao. — Svi postadoše qzbiljni, pa ni-
jedan nije hotio prvi početi govoriti. Pred-

bro znao, da najmlagji zbilja rado vidi dje-
vojčicu; znao je, da će skoro njega dopasti

učiniti. To je njemu bilo teško, jer je i on

sve draga bila. — Pa što je htio? — pre-
kine muk i reče:

«Želimo \i da djevojka ostane uvijek kod
nas, to je najbolje, da postane i ostane kao
domačica».

Svi su se ko jedan složili s njim; po-
gjoše skupa k majci, da bi se i s njome
posavjetovali. Ali budući da joj se je bolest
u taj čas pogoršala, odlučiše se savjetovati
kasnije, dok joj malko ne odlane. — Bo-
lest je trajala nekoliko doba; stoga su po
savjetu najmlagjega odlučili, da se u kući
sve dotle ništa ne mijenja, dok se mati po-
sve ne oporavi, — A djevojka neka kroz
to vrijeme bude samo majci na uslugu.
Tako je i bilo!

Cijelih šesnaest ljeta trajala je majčina
bolest! Šesnaest ju je ljeta njegovala budu-
ća snaha sinovskom odanošću i tihim us-

naest ljeta sva četiri brata (sina) oko mate-

i
i
i
:
:

 

trpljenjem.
Svako su se večer sakupljali kroz sve šes- |

| bude svoj na svome, tada nam kažu, U Budim-Pešti pred parlamentom ve-
\da smo zanešenjaci, da smo natraž- liki mlin ubija sluh svojim zaglušnim
nešta Bosnu i bosansko pitanje na mi-|njaci. | kad se borimo za financijalnu štropotom, ali ništa zato to je napre-
Kao da tim lju- samostalnost, jer takvo stanje nećemo, dan grad. Zlatni Prag, nazivlju zlatnim,
Hrvate u Bosni onda nam se kaže, da smo plaćeni. ja bi ga ragje nazvao crnim, bakrenim,
Austrijski režim. Grozne li ironije vremena u kojemu Engleska osvajalačka politika ide za
\bogastvom, Italija unapregjuje agrikul-

\turu, samo mi stojimo prekrštenih vu-
(ka, mi spavamo i puštamo, da se na-

\rod seli i umire od gladi, jer mu ne-
\damo rada ? Žar je za nas u zbilji

odgovorila | način_izrazom, da_je ona morala promisliti, zala, da se moraju djevojci za njezin trud

i trpljenje izkazati zahvalni. Svi su razu-
mjeli, što hoće reći tim riječima, pak joj
obećaše, da će djevojci ostati zahvalni,
Kroz svih šesnaest ljeta bolovanja uživala
je mati prerijedku sreću božijeg blagoslova,
,— što malo koja majka doživi, da je do

da to mije baš za zadnji brat po starosti dapače je vrlo do- zadnjeg daha uživala vijernu ljubav svoje

djece. Kolikogod su puta bili sakupljeni oko
nje, vazda im je zahvaljivavala za tu sreću
— dok nije na uvijek zatisla svoje oči.
Kad je umrla, dogjoše svi sinovi, da bi
|nosili mrtvački sanduk ka grobu. U onom

. . htjela je mla- već imao izabranu ljubovcu, koja mu je nad | je kraju bio običaj da za sprovodom idu

sve žene. Toga puta su učestvovali svi, koji
su mogli hoditi muški, ženske i djeca.

— Svih šest sinova nosilo je lijes, a op-
ćinstvo je pjevalo mrtvačke, pogrebne pje-
sme tako, da se je čula jeka daleko nao-
kolo. Kada su lijes sa majčinim truplom
položili u grob, zapute se braća sa cijelom
pratnjom u crkvu.

Bilo je dogovoreno, da se nakon pogreba
obavi vjenčanje najmlagjega brata; po mni-
jenju starijih ljudi spojena su — naime —
oba dogogjaja jedan s drugim.

Dušobrižnik je govorio o vijernosti, ka-
kva se rijedko vigja; a svima su besjede
prodirale do srca; a suze su se sjajile svi-
ma prisutnim. Pisac ove pripovjesti, koji je
bio tu nazočan kaže, da mu je bilo tako

 

«I RE