PRAVA CRVENA HRVATSKA Br. 87 na Cemu na primjer nemaju po- štarski ured Mrcine ili Pridvorje, kad je kad su bila uzeta u kombinaciju ? Sva- nam je poštarsko upraviteljstvo u Za- dru učinilo i čini grdnu nepravdu, pa je vrijeme, da se ona ispravi. Zašto će gornja strana Konavala biti vazda i u svemu za- boravljena, zapuštena i zadnja ? Gornjebanjanin. Iz Makarske. Tuberkoloza i razkuživanje. Makarska je, kako je općenito poznato, jedno od naj- zdravijih mjesta u pokrajini i na glasu radi svog čistog zraka i zdrave vode. Ipak, od nekoliko vremena pojavilo se je ovdi više slučajeva tuberkoloze. Uzrok je tomu, da kada se ko razboli od upale pluća ne lije- či se na vrijeme, ili se ne drži lječničkih propisa, te mu bolest krene na tuberkolozu, a kuće, pokućtvo i odjeće posteljine dotičnih bolesnika ili se slabo, ili ni malo nerazku- živaju, te zametci od bolesti ostanu u kući i otruju malo po malo ostale članove obi- telji. Tako se je dogodilo da u jednoj sa- moj obitelji u 3 godine pomrlo je od te bolesti 4 osobe! Treba s toga upozoriti pučanstvo, da se čuva od ove opasne bo- lesti, osobito da se zdrave osobe ne mije- šaju više nego je od potrebe sa bolesnici- Schneiderovoj tvornici u Franceskoj. je Dum Frano bio jedan od prvih narodnih vićance, dapače ih sasvim sebi pokoriti, a Kruppova je tvornica javila stvar nje-|preporoditelja, i pokretač i urednik «Glasa kad im zadnje nije uspjelo, posegoše za | Hercegovca». Kako javljaju, otkrivanju je magjaronima. Supilo je prvi dao inicijativu ma, i da niko ne pljuva na pod po kućam. i u drugim mjestima gdje se svijet saku«! plja, osobito u crkvam, a to ne samo radi zdravlja, nego i radi pristojnosti, što bi se, imalo s oltara često preporučivati. Bilo bi/ dapače potrebito, da se i kod nas, kako | što je u drugim naprednim mjestima, stavi | na vratima svake crkve tablice sa natpisom, da se na pod ne pljuje. Trebalo bi postu- | pati strogo za razkuživanje kuća gdje je, ko umro od tuberkoloza i svih predmeta, | koji su došli u doticaj sa bolesnikom. Op- ćina imala bi nabaviti spravu za raskuživa- nje, te u tu svrhu staviti u novi godišnji | proračun svotu za to potrebitu, a obitelji, koje mogu, imale bi nakmaditi općini sla- novitu svotu za porabu ove sprave. Dječija razuzdanost. Amo su radi slabog domaćeg uzgoja djeca posve zapuštena i razuzdana, tako da malo ili ništa može i redarstvo i škola ako općina ne preuzme stroge mjere, da ih zauzda. Vigjet je na obali, po ulicam, i t. d. malne cijeli dan čopor razuzdane dječurlije — koja se igra, viče, psuje, grdne + gadne riječi i psovke ječ Dr. Sušteršić,, koji zagovara izbor- nu reformu, pangermani su odmah u- darili u buku i viku tako, da je svoj govor mogao samo na mahove na- staviti. : (Madžari i pitanje povišenja novaka). Pitanje kontingenta novaka je na dnev- nom redu. U zajedničkom saboru dr. Wekerle izjavio, da je vlada pripravna prostrti na nuždne veće zahtjeve nova- ka, ako se ispune i narodni zahtjevi. Zastupnik Zoltan Lengyel član neodvi- sne stranke napisao je pak u jednoj magjarskoj novini članak, u kome pri- jeti ako bi se našle u ugarskom par- lamentu većina, koja bi glasovala za povišicu novaka, da će onda ova ve- ćina izazvati opstrukciju, kakovu svi- jet još nije vidio. Srbija (Razmirica izmegju Njemačke i Sr- bije). Jedan častnik srbijanskoga povje- renstva za ispitivanje topova, načinio je kopiju uzorka, kako se zatvaraju Kruppovi topovi, te je to poslao mačkoj vladi, koja kani poduzeti stro- | ge mjere, te će, veli se, njemačka o- pozvati svoga poslanika. + | (Macedonija i Srbija). Srpska skup-| ština odredila je za srpsku propagan- du u Macedoniji 300.000 dinara. Rusija. | (Urota). Petrogradsko redarstvo tvr- di, da je ušlo u trag razgranjenoj u- roti proti Stolipinu i trojici njegovih drugova.' Uhapšen je jedan dvorski činovnik i nekoliko drugih osoba. Policija u Varšavi uhvatila je na ulici jednog neznanca, koji je htio u- ništiti jedan list iz svoje putnice, što mu nije uspjelo. Na listu bile su adre- se, te je pomoću tih podataka pošlo re- darstvu za rukom otkriti tajnu tiskaru, u kojoj su se štampali buntovni spisi, koji su se dijelili megju vojnike. izgovara, da se skladno čeljade sablazniva — osim toga čini štete po vinogradim. Tužbe do sad učinjenje sa strane posjednika na razne vlasti imale male ili nikakve ko- risti. Sud ih nemože osuditi, jer su iz- pod 14 godina, s toga nek se redarstvenim putem, uz pomankanje domaćeg uzgoja -- kazni, naime da općina pozove dječaka i njegova oca ili šbrbnika — kako se je na- zad dvadesetak godina na općini postupa: lo — da dogovorno s ocem djecu kazni, da ih da zatvoriti u općinskoj kući na sv. Petru po 6 i 12 sati — to bi doista kori- stovalo — i tako malo po malo i ostala naša razuzdana i objesna djeca dosta bi se ukrotila — te općinstvo nebi imalo uzroka da se neprestano tuži. Svi prijatelji dobrog uzgoja djeca, na ovakovi postupak harni bi bili općini. N. A. Što je novo po svijetu ? Austro-Ugarska. (ft Nadvojvoda Oto.) Dne 2 o. mj. preminuo je nadvojvoda Oto, sin po- kojnog nadvojvode Karla Ljudevita, bra- ta našega kralja a brat prestolonaslje- dnika Franja Ferdinanda. Čim je kra- lju bila dojavljena smrt nadvojvode, odma je pošao u nadvojvodinu pala- ču i proboravio nekoliko časaka du- boko ganut kraj mrtvaca. Sprovod je slijedio dne 6 o. mj. te je mrtvo tije- lo nadvojvode Otona bilo položeno u carsku grobnicu u kapucinskoj crkvi. (Opstrukcija proti izbornoj reformi). U opstrukciji proti izbornoj reformi su- djeluju pangermani, česki radikalci i slovenski liberalci. Ovim se priključiše i izvršbeni odbor katoličke pučke stran- ke u Brnu, koji je bio zaključio po- zvati zastupnike Hrubana, Kondela i ,|malo vremena od zabave i napišu svaki po Domaći pregled. Za delegacije. *) Kako novine javljaju, sastaju se zajednički austrijsko-ugarsko-hrvatske delegacije na 27. o. mj. u Budimpešti. Poznato nam je, da| je to jedino mjesto, gdje prijatelji našega | naroda, hrvatski i ostali slavenki delegati, mogu dići glas svoj u obranu naroda na- šega, gdje se može slobodno govoriti o stanju naše uže domovine Bosne i Her- cegovine. Hrvatski delegati iz Dalmacije i Hrvatske obećali su potpisanom, da će progovoriti o stanju Bosne i Hercegovine i u ovim jesen- skim delegacijama, pa s toga se potpisani obraća ovim putem na sve prijatelje naroda našega, da mu odmah pošalju vjerodostoj- nih podataka o stanju našega naroda. Neka pišu, kako narod u njihovom kraju stoji ekonomski i prosvjetno, te što bi se mo- ralo poduzeti, da se narodu u tom pogledu pomogne. Imade toga mnogo o čemu bi se dalo govoriti u delegacijama, ali ja ovdje ne mogu sve potanje navagjati, jer bi to preventivna cenzura brisala, kao što je to već učinila, kad sam prije u: «Osvitu» nava- gjao o čemu bi trebali prijatelji, da mi po- šalju podatke. Da tomu sada izbjegnem, obraćam se sada ovakovim jednostavnim pozivom, a nadam se da će me prijatelji razumjeti. Ta dobro se poznamo, znademo kako nam je, pa će i ovaj poziv svak dobro razumjeti. U pismu, koji neka se na mene prepo- ručeno šalje, neka se navedu točni i istiniti podatci. Neka se ne zaboravi napomenuti imena i točno vrijeme, kada se je šta do- godilo. Isto tako neka se sve potkrijepi i statističkim podacima, pa da se onda ne može ministar Burian ispričavati time, da su podaci lažni i izmišljeni. Nadajući se, da će me svi prijatelji dobro razumjeti, preporučam im, da si oduzmu malo, pa će izići prava slika naše domo- vine i našega naroda pred kompetentni fo- rum zajedničkih delegacija, a po tom i pred cijeli obrazovani svijet. U Mostaru, 3. Novembra 1906. Gjuro Džamonja urednik «Osvita». *) Umoljavaju se sve hrvatske novine, da ovaj po- ziv (Preventivna je cenzura ovaj poziv u «Osvitu» zaplijenila. Op. Ur.) se je u »Stranke | Sjednica Središnjega U nedjelju dne 4. ov. mj. Spjetu sjednica Središnjega a k PA bo Prava u Dalmaciji», uz učestvovanje malne svih članova. Raspravljalo se vrhu političkog položaja u opće a napose «Stranke Prava u Dalmaciji»; o radu za organizaciju stranke ; o nastajućim političkim izborima i o glav- nom glasniku stranke; obračun i proračun prema namjeravanim preinakam. Osim toga pod «eventualia» tršeno je nekoliko pred- meta manje važnosti. Odbor je poprimio više zak lj znatne it tif stranku i glasilo. Zaključci bit će svojedobno svim provedeni; megjutim odmah onaj odnosno na preinake u listu. + Dum Miro Babić. Stigla nam je crna vijest, da je preminuo u grobniku župnik Dum Miro Babić. Po- kojnik je bio vatreni i izgledni rodoljub i Starčevićanac, a dosta je koristio i dobra činio narodu sv - župe, koji ga neizmjerno oplakuje. Laka m.. ljubljena rodna gruda! Hrvatski sabcr. Javljaju, da će se na 12. ov. mj. sastati hrvatski sabor, što se velikim zanimanjem očekuje. Spomenik Don F. Miličeviću. Na mrtvi dan bio je otkriven nadgrobni spomenik Dum Franu Miličeviću, u starom groblju u Šoinovcu, u Hercegovini. Pokojni | spomenika prisustvovalo mnogo rodoljubnog | a «Hrvatska» i «Pokret» propagiraju ! Ko P uka Kosti Zrinskoga i Frankopana. Hrvatska akademska omladina u Budim- pešti upravila je spomenicu na hrvatski sa- bor sa molbom: da izašalje posebno po- vjerenstvo, koje bi tačno ispitalo sadanje stanje smrtnih ostanaka grofa Petra Zrinj- skoga i kneza Krsta Frankopana, koji su kao mučenici slobode svoga naroda bili smaknuti u bečkom Novom Mjestu na 30. travnja 1671.; nadalje da utnoli privolu Nj. Veličanstva hrvatskoga kralja za prenos osta- naka u domovinu i napokon da se dragi ostanci na doličan način što prije prenesu u domovinu. Najprije se radi o tomu, da se pronagje, gdje se danas nalaze ostanci Zrinjskog i Frankopana. Poznato je, da pred malo godina, kad se je popravljala crkva u bečkom Novom Mjestu, njihovi smrtni os- tanci bijahu dignuti iz prijašnjega groba i negdje drugdje zalureni. To se je dogodilo uprav onda, kad je stranka prava u Bano- vini bila potakla misao, da se njihov pepeo prenese u domovinu, Na 29. travnja pret- prošle godine jedan naš zastupnik interpe- lirao je vladu, da dade uredovnim putem konstatirati, gdje se sada nalaze smrtni os- tanci Petra Zrinjskoga i Krsta Frankopana; ali do sada nije dobio odgovora. Trebalo bi ovo pitanje opet potaknuti i to složno sa zastupnicima hrv. sabora. — («N. L.») Ne srame se.... «Hrv. Narod», koji hoće da bude seljački list i da «istinu gudi», pisajući o dogagja- jima u Sarajevu, kaže, da su Srbi navalili na «Hrvatski Dnevnik» radi napadaja na njih. A niti spomene o prostačkim i upravo nečovječnim napadajima (kobasičine) «Srp- ske Riječi», koja je više puta opetovala, da su: «Hrvati došli u Bosnu sa engleškim krmcima i švajcarskim kravama.» Tako i sve rezolucijonaške novine niti da spomenu nevjerojatne rječetine i uvrijede "Srpske Riječi», već hoće da ćoravim dadu rog za svijeću, svaljujući svu krivicu na «Hrv. Dnev- nik». Tako i famozni «Dubrovnik», a još famozniji mu urednik, dr. Stojanović zado- voljstvom ističe veliko «junaštvo», gdje je nekoliko stotina organizovanih Srba nava- lilo na dvojicu suradnika «Hrv. Dnevnika». Valja znati da to piše onaj dr. Stojanović, koji je bio u «Srbobranu» navijestio Hrva- tima «rat do istrage». Tako i beogradski listovi telale, da su Hrvati u Bosnoj i Her- cegovini došljaci, i slično, a rezolucijonaški im listovi radosno potvrgjuju, ni najmanje se ne srameći. Reforme u Crnoj Gori. Beogradski «Slovenski Jug», br, 24, me- gju ostalim kaže o reformama u Crnoj Gori: «Postupahjem cetinjske musale može cio svijet vidjeti, da smo bili u pravu, kad smo kazali, da su sve «nove reforme» u Crnoj Gori jedna ordinarna laž, onih, koji nikad nijesu mogli osjetiti blagodati Istine, Slo- bode i Pravde». »Pokretove“ skladne riječi. «Plaćenik Stražičić, na daleko poznata hulja, brusi svoju jezičinu o naše suradnike i dopisnike». Ovako «Pokret», br, 252. Nije pak ovo iznimka, jer su prostačke rječetine toga lista, kao i drugova mu «Novog Lista» i «Crv. Hrv.» dobro poznate. Ko ne će da bude lutka u njihovim rukama, taj je odma «plaćenik», «hulja», «izmećar», «odrod» i slično. Nije nam do toga, da uzimljemo u obranu g. Stražičića, već do toga da nagla- simo, da su rječetine pomenutih listova sva- kome dozlogrdile. Bilo bi vrijeme da i pre- [stanu t& psovke po novinama. Obdarili su \g. Stražičića tim ogavnim i gadnim rječeti- \nama, jer je bio upozorio i žigosao «Po- \kretove» psosti proti crkvi, svećenstvu i sva- kome, ko im dobro ne miriše. Najbolji bi bio odgovor našeg puka, na psovke, da odasvuda odbaca pomenute novine. Prvi hrv. sabor pod rezol. vladom. Još malo dana pa opet će da se otvore vrata hrv. sabora u Zagrebu, opet će da oživi. Nade, u koje smo bili prisiljeni vje- rovati, već su nam se počele gubiti. Ne, kao da se neće ništa uraditi, dapače smo tvrdo uvjereni, da će ono provesti i ustavne re- forme. Ali, zar je to sve?! Zar se je na to svelo sva ona druga obećanja, sve one dru- ge tačke riječke rezolucije, koje pričaju o sjedinjenju Dalmacije, o financijalnoj samos- talnosti i t. d., i t. d. Gdje je ovo ostalo? Odgovoriti će nam se, da će ovo doći re- dom, ali zašto odgagjati za sutra ono, što danas možeš uraditi ?! Ako su Magjari pri- hvatili riečku resoluciju, kakvu smo je mi čitali, čemu je sada svu ne privesti kraju ? \Ko zna kakve će prilike sutra nastati! Ili ih | hrv. vlada neće da provede ili Košut! Ka- |rakteristika pak Hrv. Sabora bila bi, da |vladajuća stranka nema još svoju većinu. Ona je nastojala pridobiti za sebe starče- zna da nijesu one tražbe rezolucijonaša od starčevićanaca bile već prije proračunane ? Dobar kućni lijek Megju kućnim ljekovima, koj se upotrebljavu, kao ublažujuće i bol odvodeće ma- yi - kod nahlada i ost. bolesti zauzima prvo mjesto u Pragu pravljeni «Liniment», lijek iz laboratorija ljekame Dr. Richter-ove Capsici comp., sa «Sidro». Cijena je malena, 80 para, K 1.40 boca. Svaka je boca u elegantnoj kutijici, a raspo- znaje se poznatim sidrom. Iz naše hrvatske zemlje dobiva gosp. Albert Miil- ler u Budimpešti V. kot., Vadaczulica broj 43/M. izu- mitelj dvostrukog elektro-magnetičkog križa R. B. broj 86.967. zbilja divnih svjedočba i priznanica za svoj nenadkriljivi izum. Stoga se Miilleru može če- stitati tim više, jer je on rogjeni Hrvat. Od tih svje- dočaba mi ovim putem nekoliko opetujemo, x glase : I. Cienjeni gosp. Miiller! Budući je od moje živčane bolesti mene Vaš stroj R. B. stroj 86.967. sasma iz- liečio, to Vas molim za odpremu još jednog velikog stroja R. B. br. 86.967. od 6 K za moga prijatelja. Sa veleštovanjem jesam ivan Momčinović, Sarajevo na 24. kolovoza 1906. godine. II. list. Biagorodni gosp. Miller! Odkada ste poslali početkom ove godine Vaš čudotvorni R. B. broj 86.957. gosp. Ivanu Bradičiću- Vojvodiću u Mošćenicu, od onog vremena on više znakom 2 God. R. se u nadi prevarili. Usilovani smo radi toga ovim javnim putem upozoriti profesura Me. dini, da mi ne šaljemo našu djecu u gi. mnaziju, da nam postanu valjani rezoluci- jonaši ni političari, već da ih upućuje u onom zvanju, za koje je postavljen i za koje prima platu. Već su nam dozlogrdile tužbe naše djece, da s njima sasvim pri- strano postupa, a to s onim, za koje zna da im njihovi oci i braća ne pušu u rezolu. cijonašku trublju, te im sve moguće klipove i poteškoće postavlja. Za danas nećemo dalje pozivljući c. k. Pokrajinskog Školskog Nad. zornika, da se jednom stane na kraj tim i sličnim nepodopštinama, jer mi ne šaljemo djecu na nikakovu političku školu, ni da im se proturuje kojekakovih listova i bro- šura, koji psuju i vrijegjaju što nam je naj- svetije, kao n. pr. «Crvenu Hrvatsku», koje je takogjer profesur Medini revni i faktični urednik, kako što je kroz novine više puta bilo posvjedočeno. Hoćemo da našu djecu u svakom dobru i napretku podučuje i da im u svemu dobar i uzoran izgled daje, jer ih ne šaljemo na -strančarski nauk, već u hram prosvjete. — Dva roditelja. Op. Ur. Donašamo ove opravdane tužbe dvaju a glednih roditelja, pitajući nadležne, dokle ćemo tr- pjeti ove i slične škandale svakome poznatog mu tikaše, profesura Medini ? Naši gospari i vojska. Ne samo da se niti ne krenuše zato, jer je sva voj- ska otišla iz Dubrovnika, već eno u zad- njoj se «Crvenoj» tome i rugaju., Ali naj- bolje zna bijedan narod, kolika je to šteta za grad. Vidjet ćemo koliko će malijeh tr- govaca a i većijeh u malo vremena morati da prestanu dalje tjerati svoju trgovinu — jer kad nema vojske, nema smisla ni da —|opstoje. Ali što je to našijem «gosparima» stalo ? Što je njima do naroda, njima je do zapovijedanja i do mastnijeh prihoda. Bila vojska u gradu ili ne bila, oni će isto za- povijedati i svoj trbuh napunjati. Oni pišu «paralo bi, da nam svijem minača rovina, erbo će u gradu bit pet stotina čeljadi ma- nje». Sjegurno njima ne «minača rovina» da grad ostane i pust, oni su dobro osje- gurani, ali upitajte gospodo, mudre glave, sve gradske trgovce od prvoga do zadnje- ga, pak ćete čuti, što oni govore. Lako je vama, vi ste siti i obijestni, pa je stara stvar, da sit gladnu ne vjeruje! — Javljaju nam pak, da se trgovački i obrtnički stalež kani obratiti na vladu, radi sniženja pore- padavice ne imade. Stroj izliečio ga sasma, stoga pri- mite od njega kao i od mene najsrdačniju hvalu i izraz najđubljeg štovanja. Jesam Vaš Ivan Galović- Perišić u Beseču, Istra dne 1. kolovoza 1905. Stoga se g. Miiller svakomu najtoplije preporučuje. Gradska kronika. Dubrovnik“ i klika. Preirigani «Dubrovnik» nastoji u svom zadnjem broju. prikazati sarajevske bune, kao nešto nez-, natna i medostojna ozbiljnog osvrta. Sve svaljuje na «Hrv. Dnev.» i na dvojicu «be-' zimenih», koji su se zasluženo(?) namlaćeni | te isprebijani povratili u uredništvu i stvar ispripovijedili. Hitaju se svega, samo da dokažu svojoj slijepoj braći rezolucijonašima, | e to nije u političku svrhu učinjeno, nego da je to jedino odušak razjarenosti (rectius , brutalnosti) nekolicine proti onoj dvojici. Ko pametan može to povjerovati? U koga je i zadnja iskra poštenja ugasnula, a da; to ne prizna lopovskim, sramotnim, podlim ? \ Pa zar da vas «Dubr.» ne drži neznalicama i kretenima, kad tako piše?! On se napreže, nastoji uz svaku žrtvu usčuvat slogu, a, zašto? «Za ostvarenje one velike ideje, za, koju su Trojanović, Fabris i Pasarić nevino nastradali, a koju oni nigda neće napus- titi i zaboraviti“. Ovo su doslovce riječi «Dubr.» na trećoj stranici istog broja pod naslovom «t. Pasarić». Gledaj, niska kliko, koliko te cijeni, koliko li vrijediš?! Nama su i prejasne «Dubr.» riječi, ali vas, poli- tička djeco, pozivljemo, da vi narodu, ko- jega tobož zastupate, direktno odgovorite i «ostvarenje one velike ideje» potanko ras- tumačite. Ali, kao da već vidimo, mjesto stvarnog odgovora, nači ćemo kakav šuplji i izlizani vic klimavog i hromog faktičnog urednika. Zahtijevamo dalje od «Dubrov.» i svih drugih resolucijonaških novina, koje mu vjerno sekondavaju, da nam razjasne, čemu onolika masa, toljage i drugo oružje? Otvoreno i energično pitamo, čemu mnogo- brojni poklici «Živio kralj Petar» i što zna- če? Zar možda Petra Svačića, posljednjega kralja hrvatske krvi?!.,. Ali, on je mrtav, ne može živjeti! Grdne li ironije! Bosnu i Hercegovinu nazivati «centrumom srpstvaš ?! (Nije li sve jasno? Ko je slijep ragje u za- pećak, nego na političku pozornicu. Ovo vrijedi za sve resoluci a osobito za našu bezočnu i istruhnulu kliku. za, zbog pretrpljene štete odlaskom vojni- štva. Familja na vrhuncu... Vidja- mo ga ćešće u gradu od kad mu je fami- \lja na vrhuncu svoje moći. Ne može čo- \vjek da mirno poput svoga predšasnika spo- |kojno provodi dane, njemu se hoće kreta- nja, jer se boji da ga ne zaduši silo. Koga to? Ama našega Dum Vicu. Radi kao crv po danu i noći, Neko je vrijeme mirovao i odlučio da se neće ba- vit politikom, pošto je vazda mijenjao bo- je poput kamaleonta, i pošto se dobro iz- gnusio od kad je izstupio iz «čiste» stran- ke, da ga ne bi oprala mala voda ni veli- ka, kako bi, poj vraže, rekla cavtajka. Ipak u Konavoskoj mirnoći proučavao je Radića, našega zlatnoga Sčepicu. I kao što mu je Stari bio nekad idolom, postane mu sada Stevo Radić. «In politica ci adorano molti Dei . , .» Kad mu Melko svojim na- prednjaštvom ne išao u glavu, baci mu u lice «Crvenu». Najednom i jadnom Stevi odzvonilo. Slo- mio mu kip u sto piljaka. Kuku tebi jadni Stevo! Počeo uznosit na pijedestal božice. Prva je za sad «riječka resolucija». Ima lijepu dalmatinsku kapicu i magjarsku surku. | naš ti se čovjek prenuo na njezinu lje- potu, zadivio ga njezin um ; ta ona je tako divna, da će spasiti Hrvatsku, zamamiti Ko- šuta, kao grofica Valevska Napoleona. I miri se sa svima, jer je klika na vr huncu svoje moći. Dosta smo stali zaklo- njeni. «Pritajati svoje želje i tražbe ne zna- či odreći ih se». Ne ću ih se ni ja odreći. Samo naprijed Dum Vice. | lete «ričete» i «diplome». Udri po Frankovcima. | nije mi- ran ako se o njih svaki put ne očeše. Ta- ko uhvativši se sađa s «Danom» («Sveće- nik») — ako svi znaci ne varaju sigurno je on — zadijevo se o pravaše, ali . . ne ulazeći u tu polemiku, ne ćemo ni pisati o tom. Neka piše, on zna često ono poli- zat što je napisao. U slast mu! — Šilo. Pomen. Svom drugu Ivu Štuku. Dne i: : i