Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po

i četvrt godine surazmjemo; za inozemstvo
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
polugodište.

=

Varešanin i Crnica.

Prije nego i zakvasimo pero, da se/
sa gornja dva imena pozabavimo, zna-
mo, da će na nas riknuti ubojita zrna
grlatili topova poznate fabrike. Sva je
sreća, da su ta zrna od crnila a topovi.
od papira, pa lje ne će zaista da nam,
naškode. Što ovdje pišemo, to činimo
jedino kao pošteni ljudi, da vrhu gor-
njih dvaju osoba, i mi progovorimo. |

Ko su išto su ova dvojica? Crnica
recte Dum Jozo vitez Crnica poznat sva-|
komu pod imenom .«gospar Dum Jo-
zo», čovjek je, koji je dosta i dosta do-.
bra našemu narodu učinio i svaki dan.
čini. O tome bi mogli najviše pričati
naši kršni Konavljani, u čijem je sre-
dištu dugi niz godina proveo. Vareša-
nin, mi ga znamo samo po čuvenju,
nikad nijesmo imali prilike, da s njime.
progovorimo, ali znamo, da je poštenja- |
čina od glave do pete, dapače jedini,
avstrijski general, koji se javno priznaje
Hrvatom. |

Ali poznata pešestorica, koji su se/
hrvatskom trobojnicom omotali, da lak-
še svakoga pod svoj jaram skuče, ko!
u njihove diple ne svira, izmišljaju ko- |
jekakovih kleveta i opadanja, da mrče|
poštene ljude. A to samo zato, jer ovi,
ne će da budu medvjedi na uzici, pak!
da plešu kako im oni sviraju. Što ne'
mogu da proturaju u svoje lično gla-
silo (jer se i sami srame), to prosiplju
kroz poznati pamflet ,Novi List“, koji
je uzeo zadaću, da svakoga napada,
ko pošteno misli i da u narodu vjeru
i moral obara a širi gadno framasun-
stvo i prostačko bezvjerje.

Ali sva je sreća, da se rgja zlata ne
hvata, pak sve one prostačke i izmi-.
šljene klevete, koje oni sramotno dru-
gome podvaljuju, opet padaju na obraz
onih, koji ih izmišljaju, nu njima to/
ne smeta, jer je u njih i onako obraz.
kao glavica luka: jednu koru digni,
druga ostaje.

Nema skoro broja a da se o nas ne.
očešljaju. Po njihovu pisanju izgleda, '

PODLISTAK

Pogledi.
— Putne bilješke, —
Napisao Ante Anić. ,

Putem uživasmo ljepote, izmedju drugih il

one korčulanskog konala. Krasan je taj kraj,
jedan od najljepših naše Dalmacije. Tu se
izmjenjuje priroda u svim svojim promje-
nama. Za tobom se crni dugi otok Mljet, a
postrance pukla ti ispred oči nedogledna
jadranska pučina, koja se lelija u ogromnoj
svojoj zibci, dok joj nymphe morske pje-
vaju pjesmu: uspavanku, što se diže otaj-
stvenim akordima kao himna Neizmjernosti
Vječnoj, i: dušu ti osvaja milinom, što je
samo takova velepjesan pružiti može. S jedne |
strane stoje pobacani otočići, kao čuvari
evi krasnih pitomih sela, što se biele kao
abudovi na zelenom saga, te ga razprostrla
majka priroda, da na njemu otpočinu izmo-

š

si:

it:
ili

:
:

š
i

!
ž

 

i
i

'koji podižuć se iz bujnih  grudiju njezinih, | preko objeda ugodno zabavljao svojim do-

emoj | «Kod Tegetthoffova spomenika», kao čin pie- ,

Pm" w EE

SN E i ra ita E
Če MOO MM: "a

ATE RE RM a
g i . i i + *.
u ke z ve AG g
a
3

PENJE OCKSMSNSETTP TROSE

4 ka %

Ae M KOA '
ORE U ME

U DUBROVNIKU 24. Novembra 1906.

KI IA

|

 

GLASNIK STRANKE PRAVA u: DALMACIJI.

išn a == = ======= == 5
NEK "O | IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI “BROJ STOJI 10 PARA. li

je predbrojen i za došasto

 

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale

i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji

se više pula tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-
kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. |
Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

da su gornje dvije osobe aktuelno naj-\i razvikani demokrati shvaćaju slobodu |jegjeno: ni otac, ni majka, ni vjera,
važnije političke ličnosti u Dalmaciji“ mišljenja? Ako su oni uvjereni, da je ni zakon, ni poštenje, sve će mu op-
koji njima ometaju duboke planove za spas Hrvatske jedino u rukama Ma- sovati. Ko se ne slaže s tim načelima
ostvarenje velike Hrvatske, a s nama|gjara i u to ime njih miluju, kad bi taj je furtimaš, klerikalac, frankovac,
šuruju. Nego nastaje pitanje, kakovim se baš i našao neko, ko ne bi bio o glupan, prodanac, madžaron, kamari-
se oni dokazima služe, za potvrdu ovih (tome uvjeren, nego bi pružio komu lac i još nešto, što se ne pristcji ka-
svojih tvrgja? Naprosto nikakovim. drugomu ruku u nadi, da je to bliži i zati u listu, koji štuje sebe i svoje či-
Oni se služe onim istim dokazima, po bolji put za ostvarenje slobodne Hr- tatelje.
kojima bi svak mogao najpoštenijega vatske, zar se zato toga mora klevetati = Za prvu etapu svoga realnoga rada
čovjeka nazvati huljom i lupežom. Oni i sramotiti, jer ne misli jednako kao uveli su u novinstvo osobnu borbu.
podvaljuju nama, da s ovima šuruje- i oni? Pošto je veoma teško voditi : uspješno
mo, a njima, da se — kako oni kažu. U svemu ovome tješi nas to, da zna- osobnu borbu sa muževima lično po-
— bave bog zna kojim političkim pi-\mo otkle i u koju svrhu ove klevete 'štenim, onda se latiše nadjevanja po-
tanjima, ama sve to ne dokazuju ni izlaze, ali — ponavljamo — nas ni- grdnih, porugljivih imena i prišivaka.
ciglom jednom konkretnom činjenicom. malo ne straše niti će nas u našem U tome je jednom bio majstor jedini
Takove zaključke i dokaze mi naziv- radu omesti, mi ćemo junački nastaviti «Obzor», ali sada imade djece i uče-
ljemo argumenta ad opankam. započetom stazom, prepuštajući potom- nika vrijednijih od sebe. Kakovim sve
Neka iznesu ama samu jednu konkret- stvu da prosudi naš rad; podle i sra- imenima ne nazivaše «Obzor» stare
nu činjenicu, gdje se, kada i kako bilo motne klevete pako ostati će pri ono- pravaše! Počeo je sa «štenadi», «ste-
Crnica bilo Varešanin u politiku mije- me, ko ih kuje, jer stara je stvar: Što kliši», «Rauchovci», pa je nastavio sa
šao i s nama u doticaj dohodio, pak ko djela preda nj pada. «madžaroni», «Haas-Deutscherei» pa je
ćemo im skinut kapu i do crne po- došao do «kamarilci», «papisti», «lati-
klonit se zemlje. Razumijemo ih mi Novinarski kartel.*) naši», «jezuiti» i t. d. Žalosna je ta
ipak dobro, odviše su prozirni njihovi ME ELENA : u. borba u narodu, koji nema glasa u svi-
ciljevi, a da bi mogli ostati tajni; proi- Bit će po prilici dvije godine, što jetu, u narodu, koji 'si mora stvoriti
igrali su i zadnju kartu, pa držeći se se u našem sovinstvu opaža, kako rai uvjete egzistencije, u narodu, koji ne
one, da se utopljenjak i slame hvata novite novine i novinari u jevaca roi smije raspolagati sa svojim znojem i
hvataju se kojih bilo sredstava, i na votu postupaju prama jednom jedinom svojom krvlju! Takovu borbu valja vo-
nas navaljuju. — Ali sva im je muka načelu : izrugavanju Brvatskih nstodnih diti danas na bijeloj liniji. Promislite
zaludu, narod se danomice osviješćuje ideala, uzragarma državo ravnog Pro“ samo od Dubrovnika pa do Osijeka.
sve to više i otvara oči, pak je počeo | 8rama, ismjehivanju «velike Hrvatske», U Dubrovniku «Crvena Hrvatska»
uvigjati, ko je vjera, ko li je nevjera. «slobodne i mazavisne Hrvatske» it. d., uregjivana od jednog c. k. aktivnog

Dapače njihove klevete nas još više dokazivanju, dasve_što_su radili._i Ure nrofesora, tako piše proti nama a ve-
sokole i bodre, jer smo uvjereni da dili ljudi, koji su 9 s programu |up; «protu Austrijanci» nemaju riječi
smo neokaljani i da smo dobrim pu- kleli, ništa ne vrijedi, da je MY poli- prigovora. Tako «Dubrovnik», »Nar.
tem udarili. Kad bi nas oni hvalili, ele tički rad u Hrvatskoj o 8 1908, ništa, List» u Zadru, «Novi List» na Rijeci,
trebalo bi, da sumnjamo o našem radu da sui stari diičbenici. sami irabćuri, «Pokret», «Obzor», «Hrvatska», «Na-
i pravcu. . deklamatori, da _ vašajice RIDORA. rodne Novine», «Novi Srbobran» u

I ako dopuštamo, da se u politici Valja, kažu oli, becii a ropotarnicu Zagrebu. Za njima koraca «Nar. Obra-
može služiti nekim sredstvima, koja ni- ue Pot O, 000. KARA, državo- na» u Osijeku i sva piejada omanjih
jesu baš običajna u svakidašnjem ži- e 079 fraze o slobodi jedinstvu | jejća po pokrajini. Svi su složni u
votu, ipak ne dopuštamo, da se toliko domovine. To je sve sama glupost. jednom: u pobijanju onih, koji se ne
zaleti, pak da se poštenje ljudi ocr-| Raditi valja! Realni rad, to je pravi kunu na njihovu riječ.
njuje samo zato, jer se to hoće, a da| Patriotizam, o je sve!? Ako e ko 4 Da barem, vjerni svomu programu,
se nikakav dokaz ne navede. Sramotno sudi ma što prigovoriti tim tvrdnjama ' što rade! Ali gdje je njihov rad? Ri-
klevetati, kao što poznata klika kleveće oni imadu u zalihi "< obilan riječnik ječka rezolucija? Ta u njoj imad  ma-
Varešanina, Crnicu i nas, to nije poli- pogrda i psovaka uzajmljenih iz preko nje pameti nego u običnom članku za-
; : )rine. Neće mu ništa ostati ne uvri- : u S
tička borba, nego osobna, gadna i podla. RE AT kutnih novina. Deklaracija? Valjda je

ra 4 O oi e i : naš

pitanje, kako ti tobožnji veliki liberalci iisi uvršćujemo, jer zaslužuje pažnju. Op. Ur

 

 

Ovdje nam se nameće samo po sebi to rad četrdesetorice vogja naroda?
Pa bilo. To je rad, koje oni drže
odkrivaš nam tajne joj života, ponesi na |sjetkama i kadikad krupnijim šalama. Cio ži- | od šaljivdžije Gjura dobila ime «kesokracija»,
krilima svojim, do tih dvaju žrtvenika, pred vot ploveći po slobodnom moru, ćutio se je te nam je kroz putovanje tim nazivom više
kojima gori kadionik ljubavi moje, uzdah u svem neodvisan, pa ni umjerenost govora puta smieh pobudila.
srca moga! — | nije ga vezala. Bilo mu je ugodno, što nom | Oprostismo se s prijateljem, pošto se pri-
Na izmaku otoka Korčule bura prestane je želji zadovoljio, davši samo za nas na- micalo doba odlazka, i u 1l sati krenusmo
kan da je umorna klonula od dugog na-|ručiti dobru napulitansku makarumadu, i|put Jakina.
pora. Ostavila bijaše za sobom svježi la-|ako to nije bilo u kuhinjskom programu za| Vedra bijaše noć, kao što biva iza bure.
horić, koji je za neko vrijeme milovao plavu |taj dan. Kad smo ju počeli jesti, dovikne |] kad se parobrod odmaknuo iz luke, mi
površinu mora, pa se povukao uz obalu nam najednom u napulitanskom izgovoru : stajasmo jošte na palubi, motreći onaj pla-
Hvara, da se krije uz busje grmlja i bo- «Ma, per Bacco. voi non sapete mangiare vetni svod nebeski, posut neizbrojnim zvi-
rove šume, dok i on zasićen otajnih celova|i maccheroni!»*) — te nam nervoznim po- | ezdama. Oko mi zapliva po toj azurnoj ve-
prirode divne, ne odpočine na njezinom  kretom pokaže, kako ih treba jesti. Svi se drini, po plavetnim poljanama nebeskim,
krilu. \od srca nasmijasmo njegovoj otvorenosti, | gdje kraljuje prava sloboda, a duh zanesen
Dok za sobom ostavljaš otok Korčulu, kojom nam je sve to miliji postajao. Iza |zaroni u te otajstvene, nedokučive predjele,
otvara ti se ponovno morska pučina, na|objeda izadjosmo ja i Don Niko na kraj, | pa spusti krila svoja na poklon Stvoritelju
kojoj kan da plije u sunčanom prosjevu da posjetimo prijateljsku porodicu D., te vaselene, koji se kroz zvjezdano nebo o-
otok Lastovo. Onamo opel Vis počiva na|stare moje znance i vieme prijatelje, s ko-| gleda u pučinu mora. Pod tobom je morska
grudima mirnoga mora i sieća te na spo-|jima me još od djetinjstva najsladje uspo-|dubina, do koje čovječje oko ne dopire, da
men junaštva hrabrih naših mornara. Baš mene spajaju. «Hajdemo, da vidimo Krista, vidi u tom niemom elementu osobiti život
se je ovog puta nazad mjesec dana slavila | kako registrava dopisnice», simpatični će pri- u svim razvojima, što stoji kao zapečaćena
40. obljetnica pomena viške bitke, U ga-|jatelj profesor Gjuro, kad se oprostismo od | knjiga čovječjem umu. Nad tobom nebes-
nuću svome recitovao sam drugovima svo-
jim jednu od najljepših Tresićevih pjesama :

 

na parobrodu, da izpiše razglednice, kojih se u nedoglednost, o koju se razbijaju sile
je imao cieli snop. To je jedna od naj- našega uma, a da istražiti može te nedo-
teta prama junacima poginulim za tudju slavu:

, s «Kad si takav boreć se bez cilja,
\dnica razprostrtih po cielom stolu. Jesi li| kazuje ti se kameniti Mosor, a u daljini,
\gotov, Kristo? upitam ga. Jesam, samo ih kroz sjenu noći, strši u vis vilinsko Bio-
Mimoišav Hvar i zakrenuv put Splita, Ji-| uredjen, Don Niko će. Jest, a vi se počnite | stva, što ga užegla ruka svemoguća, a mašta
diš pred sobom otoke kameniti Brač i me- podpišivat. «Ovdje ima rabote» Gjuro će, ti leti kroz taj ncizmjerni hram svemira. Kroz
donosnu Šoltu. U Splitu je imao parobrod prihvativ se posla. Kristo zadovoljan pogladi ovaj mir, ovu ničim nepomućenu tišinu, ovu
NEMA da DA e irisa | 390 ovejs bradu, nasmije se, pa nastavi.

stigosmo u se ne iskrcasmo, sve bilo i

već ostasmo na parobrodu, da foroj poe, poe gotovo, izidjo-
mo !) skupa s kapetanima. Paron Bepp' nas je običaju ruča u 10 sati u jutro, a objeduje u 6 sati

po
1) Na talijanskim se parobrođima po fzaucuskom | 2) Bora mi, vi ne umijete jesti makarune.

morsku i one plavetne predjele

Propao d boaaad ao depri u
|slievale se sve one simlonije, što se dižu iz

još treba podcrtati, odvrati. A je li registar kovo, U duši ti sjaje zapaljena luč božan- učavanje uje vuče ga neodoljivom snagom

 

svečanu noć, celivao sam i sinju pučinu Sada ni
nebeske i | čovječji
zviezde i more i planine i otoke i sve što koji traži

spasonosnim. No ako netko nešta us-
piše, mora biti pripravan na kritiku. Tim
pripravniji mora biti onaj, koji nešto
učini, čime želi obvezati javnost, obve-

\zati jedan cijeli narod naprama drugo-
mu narodu, kao što pokušaše naši re-

alisti, «novi proroci» sa svojom re-
solucijom i deklaracijom. Ako netko u

,ime moje govori, moram imati pravo

izjaviti se: slažem li se ili se ne sla-
žem s time, a i razloge navesti svoga

\ pristajanja ili nepristajanja, a na aukto-
\'rima je dužnost braniti objektivnim ra-
\zlozima svoje djelo a pobijati prigovore.

A što mi vidimo? Svi gore spome-
nuti listovi sklopili su neku vrst kar-
tela, pa složno udri na svakoga, koji
pisne proti mudrosti sadržanoj u reso-
luciji i deklaciji. Tu se ne pita za raz-
loge jesu li valjani, ili nijesu, samo
udri svakojakim rječetinama. Udri na
osobu, a ne na razloge, utuci ga
psovkama a ne razlozima. Zato
niko od tih realnih radiša nije napisao
dva retka, da dokaže mudrost sadržanu
u resoluciji i u deklaraciji, da dokaže,

\kako je u njima zajamčena sloboda i

spas hrvatskoga naroda. Ć
Pitati pak zastupnike tih dvaju «r€""

mek djela mudrosti i političke vještine»

za ostali njihov tajni zakulisni rad, to
je «zlodjelo» u njihovim očima. Svaki

"Hrvat bi morao pripustiti slijepo, da

ga ti ljudi vode makar u ponor!

, Proti tom kartelu vladinih novinara
trebalo bi, da se nešto poduzme na
obranu ne samo neovisnih novina, ne-
ovisnog mišljenja, nego na obranu za-
varanog javnog mnijenja, da se ustroji
u bijelom Zagrebu promicateljni odbor,
koji će morati kroz stanovito vrijeme
pozvati na sastanak neovisne, poštene,
izobražene hrvatske novinare, eda se
megju sobom organizuju i složno rade
na temelju zajedničkih načela za pro-
cvat svoje domovine. Mi smo uvjereni,
da bi ovaj pokret morao uspjeti. Sve
što se je do sada poduzimalo oko or-
ganizacije novinara, razbilo se je o je-
dnostavnu zapreku, što nije moguće,
grudiju zemlje, da skupa s onim neba po-'*
dignu u divnom skladu velepjesan nedoku-
čivu, dok zadnje akorde svoje ne izgube u
neizmjernosti. | dok ti duh uživa u pro-
matranju, svježi zadah prirode miluje te i
obnavlja djetinjom dobom, kad ti je sve
vedro, nepomućeno bilo.

Priroda je u istinu najbolji melem svakoj
duševnoj rani. Onaj bujni, prvobitni život
njezin obnavlja i tvoj. Ono suglasje orga-
ničnih i anorganičnih tjelesa, koja su ipak

su neprestanom gibanju i kolanju, uredjuju

i poremećene niti tvoga duha. Za to uprav

\ izmedju svih utisaka, što čini na nas priroda,
\nema moćnijega, nego li je bujnost njezina
|života i njezine vegetacije. Ona se pravom

zove život i čovjeka uči životu; zove se

i život, jer koli životinje, toli biline, u nepre-
stanom su gibanju, pa i u dubinama, koje
\se ne dadu izmjeriti, sakriva more mnogo-
\brojna bića; a na visinama, do kojih ljud-
iska noga ne stiže, lebdi u oblacima suri
njegove porodice. Kristo je naime bio ostao |ka visina, što plamti u moru svietla i gubi orao ili vjetar tjera nježnog leptira. Neiz-

mjerni je to stroj, a njegovi motori nalaze

|se u svim carstvima njezinih sastavina i
ugodnijih njegovih zabava. Došav na paro- | stižne predjele, te livade, posijane od ruke | tim svedjernim zaposlenjem uči čovjeka ži-
\brod, nadjosmo ga zaokružena od razgle- | Neizmjernog Bića. Za tobom kao avet pri- Votu, te ga kriepi u težkim životnim borba-

ma, koje vodi proti svom udesu. Zato pro-
matranje prirode zadovoljava čovjeka; pro-

da razvidi njezine staze, njezine puteve da
istraži. Priroda je knjiga
tvrdnja, da