A: "e _ Br. 92. ____U DUBROVNIKU 1$. Decembra 1906 PRAMA CR i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po godišnje K 8 — Ko je predbrojen i za došasto | I GLASNIK STRANKE PRA IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJ! 10 PARA. 8 LEŠŠŠNRimm 1EM Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE. Oćčgovorni urednik VLAHO KELEZ. IA VA u DALMACIJI. kirani ne primaju t- | Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi neiran- se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku, Ove riječi, velikog rimskog pjesnika, padoše nam na pamet proučavajuć najnoviji politički preokret hrvatske politike i usporedjujući današnje hr- vatske političare sa patriotskim radom starih naših političara, kojih kosti već pod hladnom zemljom trunu. Zadnjih godina vladavine Luja Fi- lipa, franceski sudovi nijesu izricali osudu, bilo protiv kakovom skitalici, | a da ovaj na Predsjednikov upit o njegovom zanatu, ne bi odgovorio: homme de lettres! — Ovaj je na- djev bio postao gotovo sinonim sva- koga besposlice i kruhoborca. Svaki onaj, koji se nije zanimao bilo ka- kovom javnom industrijom rado se je nazivao: homme de lettres. Ovoj anomalnoj kategoriji, pripada jedna klasa društva od najnovije dobe, koja je zahvatila maha u javnom ži- votu, t. zv. homme politique (po- litički ljudi). Te, kao što je nekada homme de lettres bio sinonim sva- koga skitalice, jednako i danas po- litički čovjek postao je sinonim političkih dekadenata i plitkih rodoljuba — a kategorija ovih ljudi nije kod nijednog naroda toliko se rasprostranila, kao, na žalost, kod hr- vatskog naroda; kod nas gotovo svaki | odvjetnik, svaki profesor i svaki uni- verzitarac, rado se nazivlje politič- kim čovjekom. U svim državama, kod svih izobra- ženih naroda, ima i mora biti poli- tičkih ljudi, t. j. ljudi, koji se zani- maju za opće narodne interese i njima posvećuju svoje umne i duševne spo- sobnosti, proučavajuć psihologiju naj-| boljih zakona i društvenih +nstanova. Engleska je klasična zemlja ovakovih velikih i plemenitih rodoljuba, a naj- savršenija inkarnacija takovih tipova nalazi se u Palmerstonu, Peelu, Kob- denu, Russellu, Gladstonu, Brightu, pa i u O' Connellu i Stuart Millu.. Dobar, muževan i savršen odgoj pri- pravio ih je političkoj areni i parla- | mentarnim klupama. Na prvi mah iz-' PODLISTAK Pogledi. — Putne bilješke, — Napisao Ante Anić. Loret se diže na vrhu ubava bre- žuljka, te gleda na more, okružen uregjenim vinogradima, maslinicima i voćnjacima, a_za- dalimut svježim i čistim povjetarcem, što | dolazi s mora, Krasan je pogled sa toga uzvisitog mjesta. Naokolo se u zelenilu biele , sela i varoši, dižu se kule i zaseoci, pa ti. oko hiti sve do mora, koje se modri pram. iztoku, dok se s južne strane pruža dug niz brda, što se trgli od Apenina, te se gube u valovima Jadranskog Mora. Izišav iz kola, uputismo se glavnom ulicom uz dućane i stolove pune skoro samih devocijonalija, te prispjesmo do trga, na kom se dižu loretska stepe- ćeno Višem Biću. Različiti pak slogovi ni- \jesu drugo, nego izražaji nabožnih osjećaja bazilika i biskupski dvori. Podno nica pred bazilikom stoji veliki mjedeni kip Pape Siksta V., urešen različitim manjim relievima i nadpisima. Velika ioretanska bazilika bje sagragjena| razgledamo te znamenite urezbine, koje te prvom u gotičko-mletačkom slogu, dok su oj kasnije nadošle promjene oduzele mnogo od oblika. Pročelje je crkve u romanskom slogu, na kojem su troja vrata urešena umjetničkim rezbarijama .iz starog i novog zavjeta, Pa e zaseail prd tm minijaturama se ne umjetnikovu dlietu. Zamjemo je, Gee lee li Koš a | | gleda nevjerojatno, ali je istina, da klasična izobrazba doprinaša mnogo praktičnim i pozitivnim političarima. Gotovo svi ministri, koji su se istakli na političkom engleskom polju — od Chatama do Derbya, od Somersa do Disraeli, bili su — accomplisched scholars — Oksfordske i Kambridžke universe. Šalu na stranu, ali kod svakog slo- bodnog i naprednog naroda, političari koji predvode svoj narod, najbolja su strana društva, duboki mislioci i oz- biljni karakteri, a zovu se: Franklin, Washington. Corvetto, Welington, Gui- zot, Cavour i Bizmark. Ne spadaju u ovaj broj t. zv. mo- derni politički ljudi o kojima mislimo govoriti. Danas, na žalost, kod sva- koga naroda a osobito kod hrvatskog naroda ističe se na političkom polju jedan dio mlagje generacije, koja, bez ikakove političke spreme, bez dovoljne izobrazbe i spoznaje interesa, trudi se kako bi potamnila ugled iskrenih ro- doljuba i sjene starijih velikana, a da se ona uzdigne na podnožje srušenog njihovog spomenika. Ovi najnoviji po- litički demagozi stupaju pred narod sa tamnim svojim idejama i pobrkanim političkim poimovima, uzdajuć se, na- rod obsjenuti svojom advokatskom togom i doktorskom diplomom. U prvi se mah čini gotovo nevjerojatnim, ali je neoboriva činjenica, da sama advokatska toga nije uspjela stvoriti političke umove i vrstne diplomate. Iz političke povijesti razabiremo, da je i bez akademskih diploma niknulo u narodu ozbiljnih karaktera i vrstnih političara, kao što je i iz akade skih redova javilo se moralnih propalica i političkih dekadenata. Ali neki mladi, ambicijozni ljudi, a takovih je kod svakog naroda, ovo ne razume ili ne će da razume; netom se odijeliše od školskih klupa, oni si već prisvajaju pravo narodnih učitelja, spremu zrelih i ozbiljnih političara i finih diplomata. Eno ih svagdano gdje se ističu u ja- u svako doba odavalo najvišu snagu svoga umjetničkog duha u gragjevinama i uresima hramova. To se opaža kod svih naroda. Želiš li vidjeti najljepše i najveličanstvenije tvorevine ljudskog uma vidljivo prikazane, potraži ih u hramovima. To je naravni proces i posljedica mišljenja i osiećanja čovjeka, koji ne nalazi uzvišenije ideje do one bo- žanstva, a što je ova, uzvišenija, to je i djelo vriednije, u koje je čovjek uložio za- mjernu snagu svoga genija. | zato je on stvorio osobito na području arhitekture naj- ljepših i najveličanstvenijih djela. Znamo za ogromne i dragociene hramove iztočnih na- roda: Egipćana, Grka i Indijanaca. Čovječji se trsio, da prikaže u njima živi izražaj one uzvišene ideje, koja je alfa i omega čovječjeg života. Zato nalazimo kod hramova sve one umjetničke forme, što te podsiećaju svojom savršenošću, da je to mjesto posve- raznih naroda i njihovog duševnog shvaćanja ideje božanstva. Zaustavismo se pred glavnim vratima, da \opominju, da uljezaš u hram urešen još ljepšim nakitima umjetničkih djela. I ne \prevarih se, Pun osobitog štovanja stupih su crkvu, što čuva u sebi nazaretsku kućicu, u kojoj se sbio dogogjaj, koji je središte povjesti. Unutrašnjost je bazilike sagragjena ZR DAI PARA A jA zaš na tri broda. Na gomjem kraju onog po kako je čovječanstvo sredini nalazi se Marijina kuća. Čim stu- |vnom našem životu, ipak to: im se ne (bi smjelo zamjeriti, već pripisati mla- |denačkom zanosu —- kada iz njihovih riječi i rada ne bi izbijala ona stra- stvena mržnja prema starijim i mu- drijim rodoljubima, koji su znali, bez \ikakve privatne špekulacije, žrtvovati vas svoj vijek otažbini i vas svoj rad narodnim interesima. Ovaj prezir i*ovo zanemarenje značajnih političkih karaktera sa strane nekih imlagjih na- ših elemenata, prava je nesreća za naš politički život, jer ambicija i prkos po- litičkih dekadenata prouzrokovao je neku apatiju kod zrelih političara, koji bi svojom: svestranom kulturom, da- lekim pogledima i psihološkom spo- znajom narodnih interesa mogli do- prinjeti, da se iz našeg javnog života superticijalnost odstrani i naš poli- tički život svede na onu stazu, koju su mu zreli i ozbiljni naši političari ukazali. Danas na političkom našem polju vlada pravi kaos, ne zna se ni tko sluša ni tko zapovijeda. Svak je danas homme politique: Dr. P. Čingrija, Milić, Biankini, Prodan, Supilo, Frank, Dr. M. Čingrija, Smodlaka, Trumbić, Tresić-Pavičić i stotinu drugih mladih "odvjetnika | profesora, trgovaca i pi- sara svi su vogje naroda, svaki na vizit-karti nosi komme_ politi que. Razmjerno nijedan drugi narod nema više političara do malenog hrvatskog naroda, a po tom i naš politički život morao bi biti najsretniji i takmiti se sa političkim uspjesima i većih naroda. Dok slijedi protivno. Ne tvrdimo, da megju spomenutim hrvatskim politi- \čarima nemia velikih patriota, koji se rado posvećuju interesima svoga na- roda i koji savjesno shvaćaju svoje dužnosti i političko zvanje; ali koliko i koliko megju njima dekadenata i površnih karaktera. A ovi se zadnji baš najviše ističu, najviše nameću, naj- više govore i raspravljaju. Obećaju narodu pod novim kurzom zlatna brda i srebrne doline, i htjeli bi, da im svak pismo u crkvu, odmah nam se ponudio | vodić, koji će nam pokazati i timačiti unu- tarnjost hrama. Ovakovih ljudi naći ćeš u Italiji i previše. Gdjeggod je pak kakovo monumentalno djelo, tu je vlada talijanska postavila svoje ljude, da ga čuvaju i utje- ravaju ulaznine. Koliko ih od toga ne žive, u zemlji, koja je prepuna umjetnina svake vrsti! Brbljavi nas vodić povede najprije u po- hranilište crkvenog blaga. U prostranoj dvo- rani stoje u ormarima izvješene preko sva četiri zida silne dragocienosti. Na nebnici je u krasnim ireskima naslikan život Bla- žene Djevice Marije. Bogoljubnost je "vjernika naniela ovamo kroz šest viekova ogromno blago, koje je bilo dielom oduzeto od Napoleona, a die lom, naime 25 milijuna (franaka, promie- njeno u novac, kojim je Pio VI. nametnu svotu izplatio premoći francuzkoj. Ne će biti dakle mnogo pretjerao naš vodić, koji nam je nekako ponosno, kao da ih je ou izbrojio, kazao, da je Napoleon odatle odu- | zeo 96 milijuna iranaka. Tako je ciela dvorana \bila ostala izpražnjena. Ipak su se od onda do danas, u tako kratko vrieme, tu nago- | milale bezbrojne nove dragocienosti zamašne | vriednosti. | Pregledasmo zatim kapele raznih naroda. (koje je podiglo štovanje prama sv. kući, = Našu «hrvatsku kapelu», podignutu požr- tvovnošću i troškom Strossmayerovim i hr- vatskoga narođa, nazvao je naš vodić »au-, Quat+il 6t6 jusqu ici Que vjeruje kao u kakovo evangjelje. Oni su većinom ukočeni, bez agilnosti duha, bez pravoga poleta, bez mašte, bez parlamentarne kulture, bez širokog orizonta; preziru one, koji im ne udva- raju, nitko nije viši rodoljub od njih, nitko viši radikalac, svaki se od njih umišlja velikim narodnim genijem, a kao takav svak bi htio zapovijedati i biti vogja kakove političke stranke. Eto vam n. pr. Frana Supila u Hr- vatskoj i mladoga Čingrije u Dubrov- niku. Tko su oni, u ime kakovih se zasluga narodu za vogje nameću. Zar stvoriše visoke programe, razglasiše nove ideje slobode i patriotizma. Ne! sigurno. Ako je kod njih što origi- nalno, to je njihova ambicija i strast za gospodstvom, koja će se brzo ras- plinuti, a tada: Parturient montes nascetur — — sa onim što slijedi. -— Much ado about not- h ing. Tko je Frano Supilo i Dr. M. Čin- grija — a da se ova dva imena isto- vjetuju sa patriotizmom i tendencijom. hrvatskog naroda. God. 70. do 75., pitalo se u Francuskoj: Quć est-ce| que le Gambetta? Tout — Rien —, demande-i-il? quique chose. | ovo bi deviza druge , republike. Ali Gambetta bio je talenat veliki patriota sa bogatom političkom I I spremom i bio je fini diplomata. Je-|litičkim uvjerenjem, kao što bi se dalo dnako i danas pita se hrvatski narod; Tko je' Frano Supilo? — Sve. — Što! je bio do sada? — Ništa. — Za čim. cilja? — Biti veliki čovjek. | Frana Supila mi u Dubrovniku dobro poznajemo; čovjek bez ikakove kulture, bez pravog političkog karak- tera, koji, a ne znamo ni sami kako, postao urednikom stare «Crvene vatske» a taj će list poznijem na- raštaju služiti kao ogledalo njegove duše i njegovog značaja. U borbi proti Srbima (kao danas u borbi proti pravašima) rabio je najođurnija sred- stva protiv političkih protivnika, pre- strijskom kapelom». Takvim ju je imcnom ja- mačno i pred drugim nazivao. Premda je stoga od Don Nika primio zasluženi ukor, a od nas manju napojnicu, ipak je to na mene djelovalo tako, da sam požalio sav movac svoga narođa tu uložen. | doista, zašto imamo doprinašati težke žrtve, da se drugi ponosi njihovim plodovima? Mi niesmo ni veliki, ni bogati, pa cienim, da bi mnogo bolje bilo, da svoj novac ulo- žimo kod kuće u dobre svrhe, nego da ga damo u ures tudje zemlje. Siećam se, da je nekoć jedan od mojih predpostavljenih kupio novac za gradaju moriwimentalne crkve «Corpus Domini» u Milanu, koju sam | vidio već dovršenu uprav sada na puto- vanju. Bijaše sakupio liepoga novca. Siećam | se, da sam bio uskratio svaki doprinos, a | onaj obol, što bi ga u tu svrhu bio dao, darovao sam nekoj našoj siromašnoj crkvi. Pa zašto da mi moramo tudjoj zemlji podizati spomenike i slavu, a naša je gola i nepoznata? Ako hoćemo, da time stupimo u red većih naroda, naučimo ih barem po- štovati ono, što je naše. Hrvatski je narod podigao u ltaliji i loretski seminar i sveto- jeronimski zavod i loretsku kapelu, što smo doživjeli od svega toga? Razoča- ranja i ništa drugo. Razgledasmo — zatim najprije izvanjske strane svete kuće. Ova je duga 09, ši- roka 4 metra, a isto toliko visoka. Ima samo jedan prozor sa zapadne strane. Se- gragjena je od opeka, a pokrivena na svod % * ti trijasa a Fil Exoriare aliquis nostris ex ossibus ultor. tresajuć i mrtve kosti svojih supar- nika, zbog čćsa bi podaren pljuskom na javnoj ulici od pok. Vrčevića. «Crvena Hrvatska» pod njegovim uredništvom bila se pretvorila u ofi- cijelno glasilo Kalayeve vlade, a Kaćanski postao glavni suradnik i tijesni njegov prijatelj. Vrata Kaćan- skove kuće na «llijinoj Glavici, njemu su se rastvarale u kasno doba noći, gdje se za bogatom sofrom rasprav- ljalo o velikoj politici, o Bosni i Her- cegovini, o istrijebljenju Srba. Ovo bi bile zasluge Frana Supila u Dubrov- niku, u ovome je sastojao cijeli njegov I ovaj moderni homme politique, koji je obigravao desno i lijevo, svakoga se hvatao samo da istakne svoju individualnost i od gorljivog starčevićanca pretvorio se u najkrvnijeg neprijatelja stranke prava; od, nepomirljivog dušmanina srpske ideje, najtijesniji njezin prijatelj; od politički program. negdašnjeg antimagjarona postao je magjaron. Supilovoj političkoj evolu- ciji ne bismo zamjerili, kad bi nam se pružilo apodiktičkih dokaza, da je Frano Supilo iz narodnih interesa pro- šao ovakovu metamorfozu. Poznavajuć sasvim ograničenu Supilovu naobrazbu Devenir|i nestainost njegova karaktera, ovaj prelaz iz jednog ekstrema u drugi, opravdava u nami sumnju, da Frano Supilo na laku ruku trguje sa svojim po- lako trgovati sa dionicama kakove banke ili Ungaro-Croate. Moglo bi nam se prigovoriti, da je politička nedosljednost bila svojina i velikih umova, pa zašto nebi i Frana Supila. Izvagjamo iz povijesti raznih naroda, da prelaz iz jednog ekstrema u drugi extrem, zbiva se ili kod ve- Hr- likih umova, ili kod velikih pa- tuljaka. Poznato nam je da se je Kastelar od republikanca pretvoio u monarhistu, a Grevy predsjedništva republike, kasnije je bio sam predsjednikom; ali se tu nije radilo ni o slobodi Španjolske, ni o sa criepovima; i to navagjaju kao jedan od razloga oni, koji joj nieču autentičnost, jer ne bi u Nazaretu bilo ni opeka ni crie- pova. Ogragjena od kararskog mramora na šestnaest stupova. Sve su četiri strane urešene krasnim bas- reliefima o dogodjajn Utjelovljenja. Na pro- čelju se nalazi jedno od najljepših djela gla- sovitog Sansovina; «Navieštenje Marijino». U divnoj toj rezbariji tako je živo prikazan angjeo Gabriel, e bi rekao, da mu iz usta izlazi pozdrav: «Zdravo Marijo!» | ostala djela, kojima je ukrašena ciela kapela, umjetničke sw vriednosti, a izragjena su od prvih umjetnika ltallje. U maokolo kapele, uz sam temelj, dosta je široki podanak od bieloga mramora, po kojem viernici obilaze na koljenima sv. kuću, pa ćeš na njem opa- ziti žlicbove, što su ih izdubli koljenima uslied neprestanog povlačenja. Koliko) je tisuća viernika kroz stoljeća utiralo po: tom niemom kamenu neizbrisive znakove žive svoje vjere! Koliki vrući uzdasi niesu se uzvinuli uz taj studen! kamen iz biednog ljudskog srdca, koje me mogavši naći zaštite na zemlji, našlo ju je na nebu. patnja tisuća srđaci, najizrazitija slika nji- hovih osjećaja i nuždni m | sadovoljsta. Brod map cg te Gwdii ') Odlučile zamolili božanstvo | tražiti pomoć po izrekama proročanskim. (Ovid. Met ) od protivnika: je krasnom gragjevinom