U DUBROVNIKU 22. Decembra. 1906. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i četvrt godine surazmjemno; za inozemstvo me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. godišnje K 8 — Ko ie Božić. Prigodom ovog najvećeg kršćanskog blagdana kakove duboke misli nameću se ljudskoj pameti. Prošlo je već XX. vijekova, a da je u malenom Betlemu ugledao svijetlo naš Spasitelj i prepo- roditelj ljudskoga roda. Došao je da uzdigne čovjeka, da ga pouči u svome dostojanstvu, da mu upravi riječi mira i ljubavi. Dugo i dugo narodi ga is- čekivahu, cijelo ljudstvo kao da se pre- pravljalo da ga dostojno primi. Rimski Cezari rado bi mu bili rastvorili svoje palače, kao i Atina svoj Peripat. Ali ni iz Rima ni iz Atine on neće doći; on će doći iz malenog Betlema, jer samo iz Betlemske špilje mogu svije- tom odjeknuti riječi: bratstva, ljubavi i slobode. Despotizmu je već odzvo- nilo, moć Cezara zargjala, a evangje- oska nauka, koja od mača zazire za- gospodovati će svijetom i ljudskim srcem. Hrist se rodi ; nestalo je starih ustanova; Kampidolije i Akropola osta- še kao spomenik starog genija, ali krst što se nad njima uzdiže svjedoči po- bjedu betlemske špilje nad silom i des- potizmom rimskijeh Cezara. Hrist se rodi, a svijet se preporodi. Preporodi se na moralnom, intelektualnom i so- cijalnom polju. Čovjek upozna svrhu svoga života, kao i narodi svoga op- stanka. Hristova nauka usavršila je ne samo čovjeka moralno već i društvo nacijonalno. Ukinuvši despotizam po- jedinaca, koji je bio gospodar života i smrti starih naroda, postavi temelje na- rodnoj demokraciji, razglasivši bratstvo, jednakost i slobodu svijuh gragjana bez razlike staleža. Kao što je Peripat bila škola grčkog patriotizma, a akademija skup rimskog talenta — betlemska je špilja škola društvenog preporoda i lo- žnica kršćanskog genija. Ona je par- nas na kome će pjesnik crpsti zanosa i poleta ; slikar živu šaru svojih tela ; muzik veličajnu harmoniju svojih nota. Božić nas napunja nekim osobitim veseljem, veseli se malo i veliko, si- romah i bogat, učen i neuk -— svi se sjećamo da smo braća i jednaka da nam je sudbina. Rađujemo se, > udio- PODLI s TA K Pogledi. — Putne bilješke. — Napisao Ante Anić. Ugodna bijaše ljetna noć. Uz morsku je' cbalu jurio željeznički vlak sve do Rimini, gdje je zakrenuo, te više ne vigjemo mora, sve dok miesmo stigli preko Bosne u Gruž. Dotle smo megjutim uživali čisti morski zadah sa svježinom ljetne noći. Stajah dugo do prezora zureći u polumračnu noć, jer rujeseca nije biio. Pred dušom su mi se redale slike iz davnih dana, opominjuć me, da je zemlja, po kojoj idem, slavna, koja je odredila tolika razdoblja historije. Otvorila se preda mnom njezina knjiga i čitao sam sve one velike dogogjaje, koji su se odi- grali na onom tlu, posvećenom slavnim uspomenama. Tišinu je smetao samo štropot vlaka. Mojim drugovima ne dalo se usnuti, valjda i njih zaokupile iste misli. Kristo bi samo najavio postaje, koje je znao na pamet. Stojeći tako kod prozora, oko mi zapne o zvjezdano sabo, koje je sjalo neizbrojnim '\mici Hristovog spasa i sljedbenici nje- .gove uzvišene nauke, koja je svijet pre- obrazila. U to ime najsrdačnije čestitke i sa naše strane čitaocima našega lista ka- toličke vjere. Klika — Sila Općina — Inad. U prostorijama, što no je «Hrvatska Radnička Zadruga» privremeno unaj- mila, dok se uredi i popravi gospod- a zgrada, u kojoj je prije stanovala i koja je naprasnijem požarom ošteće- na bila, držalo je ono nojbrojnije grad- isko, a najglavnije hrvatsko društvo \prošle nedjelje svoju redovitu skupšti nu, u kojoj su članovi birali upravi- teljstvo za nastajnu godinu. Dvije su se hrvatske stranke takmile, koja će nad kojom da održi polje: pravaši i klikaši. Znamenitost onako odlučnog poraza, kakvoga tom zgodom pretr- pieše ovi posljednji, ne ostaje samo u ono četiri zida Zadrugine dvorane, već se razinahuje i u gradu i van grada, (koliko god dosižu granice općine du- brovačke. | ako na uskem biralištu, ali je ono ipak prva pobjeda slobodnijeh gragjana, izvojštena nad oligarhijom; prva pobjeda opozicije nad dojakošni- jem, svjema mrskijem, općinskijem pa- šalukom; prva pobjeda pučke ideje nad zastupnicima tirjanstva; prva pobjeda ubrovčana nad Damijanovićima; pobjeda Pravaša, a prvi poraz Klike. Ljudi, koji sad općinom gospoduju, koji bankom vladaju, a «Crvenu Hr- vatsku» uregjuju, znadu vrlo dobro da procjene fakta, kad se ovi njihove mile sopstvenosti tiču. Da ti ljudi zastupaju zdravu ideju, ideju koja se otvoreno daje ispovjedati, ideju za koju se, osim njih samijeh i drugi mogu zagrijati, ideju koja ima za svrhu ne pojedinu i ličnu, već općenitu korist, tad bi se promučili da traže neugodnome faktu lijeka, iskali bi da zapriječe posljedice, skrbili bi se da se okoriste naukom na svoju štetu stečenom. Ne bi se zaista nikako dali zavesti od one lude strasti, koja čovjekom vlada kad je razborom najslabiji, a iskustvom najsiromašniji; od inada. Inad ne dokazuje uopće dru- go no plitkost dotičnika: u običnom životu plitkost uma; u politici plitkost osjećaja. Dubrovačko opć. upraviteljstvo do- kazalo je u dosta prigoda, koliko je "wo kvae ' niknut će jamačno pred veličanstvom takove | GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. IZLAZI SVAKE 'SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 1 10 PARA. | Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE. SANE A urednik "VLAHO KELEE. onom strasti prožeto. lnad ga je vla- dao, kad se je radilo o premještaju okružnog suda, te nije htio kolaudirati onu novo sagragjenu lijepu zgradu, a to proti svakome razlogu, proti pravici i proti zdravome razumu. Pa što je na pokon dubr. opć. upraviteljstvo doži- vjelo? Da je dobilo lekciju od Zemalj- skog Odbora, koji je njegove odluke ukinuo i mimo općine kuću kolaudi- ralo. Inad je vladao diibr. opć. upra- viteljstvom u aferi grobišta na Dančama, te je negledno odbijalo predloge, mol- benice i utoke, samo zato, jer su ti predlozi, te molbenice i ti utoci bili sastavljeni od popova. Od inada na- palo je na Dr. Roka Mišetića, i ako je Hrvat, a to možda baš zato, jer je njegov harakter, bez ljage i bez za- mjere, za kliku nesnosna opreka. I na- pokon od inada i od prkosa pe sada zjenicu dubrov; ič kijeh Hrv: "a, ne Zadrugu, s toga što skupština nije ht jela izabrati u upravu članove od kli ke no- šene. Nova uprava Zadruge bila je birana u nedjelju. Sutra dan u ponedjelnik općinsko upraviteljstvo naregjuje odlu- kom od 17. o. m., da se ima odma obustaviti popravna gragja spaljene kuće, u kojoj je prije požara Zadruga stano- vala i koju njezini članovi jedva čekaju kad će se dovršiti, da se mogu opet u one lijepe prostorije preseliti. Opć. upraviteljstvo obrazložuje svoju odluku tijem, da jedna greda nije stavljena kako ide. Ne proviruje li očiglećno odavle onaj -zlobni.-i_pakosni inad. onaj isti inad, koji je za toliko mjeseca mučio, i huckao g. Iva Jelića, koji je prisilio okr. sud, da stanuje za dugo vremena u kuću, obrnut, koji nije htio kolaudirati novu, a savršenu zgradu, koji ne daje da se proširi i ukrasi počivalište mrtvijeh i koji evo i živijem ne da mjesta gdje glave zakloniti. Zadruga nije htjela izabrati u Upraviteljstvo članove od klike nanešene i zato joj se osvetimo kako možemo: zabranimo da se kuća, u koju ima preći, dalje popravlja! Ka- kvi su to Hrvati, koji su kadri da opra- ve tako što svojoj rogjenoj braći Hr- vatima! Kakvi su to gospari, koji su sposobni da oprave tako što siromaš- \nijem radnicima! Kakvi su to liberalci, koji na taki način iskaljuju svoju silu na narod? Kakvi su to umovi? Kakva su ta srca? Četrdeset radnika, koji su pri popravku zgrade zaragjivali svoj kruh, četrdeset radnika ostalo je sada, uslijed one inadne opć. odluke, bez, u Bologni, kamo smo stigli u 1 sat po- u kojoj se je jedva mogao, pojave. Ljepota mu zasliepila duševne oči, | slie ponoći, prekrcasmo se na brzi vlak. Tu kao ono Saulu svietlo s neba na putu u Da- (se nagjosmo u istom coupć-u sa nekim masak. Koji silni prostori izpunjeni miliju- ljubeznim mladićem iz Bologne, koji je hodio | nimu različitih zviezda, od kojih nekim | u Milan na sprovod svoga brata. Pripovie- svjetlost treba stoljeća, dok do nas dopre! dao nam je, i ako u tuzi, dosta toga o Bo- «Izmegju neba i zemlje ima mnogo toga» logni i na moj upit znao mi je koješta. kliknuo je Hamlet svom prijatelju Horaciju. | kazati o pjesniku Carducci, koji je baš i \ma staza», a vrh nje ti se diže misao i po-| Nakon dugog razgovora Morfej nas krenu kazuje ti nad njom opet druge SRED TON šibikom i usnusmo. prostore sa milijunima drugih zviezda i tako! Kad smo se ranim jutrom probudili, pro- MAM GAIENA HAVATSN kirani ne primaju Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale 7 i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. zarade, i to baš u oči Božića! Ali zato se je klika osvetila Zadruzi za pretrplljen | poraz i pogodila je naše društvo u, živac. Aferim ! To iznosimo na: javno znanje, da' se vidi kakvi su. ti ljudi, koji našom općinom vladaju, i kojih se sredstava znade latiti ona klika, protiv koje se diglo sve što u Dubrovniku slo- bodom diše i obrazom se pono- si, bez razlike stranaka i vjere. Nećemo dalje nikakove opaske prista- viti, jer je taj fakat samome sebi u isto doba i najbolji komenat. Razdori i ,hrvatska stranka“.' O nemilome razdoru u Dubrovniku ni- jesmo govorili i bili smo odlučili da se u opće ne ćemo na to ni osvirćati, ali nas zadnja izjava «Crv. Hrvatske» siluje, da u izagjemo 1z rezerve. Onaj list prolazi kao organ Pera Čin- grije, vogje naše stranke. Ne mislimo baš tako. Ono je organ dr. Melka Čingrije, ali su stvari tako postavljene, i javnost ih sbvaća da se zbilja čini, da ono što piše onaj list, da pravac «Crvene Hrvatske valja shvaćati i valja da ga u stranci shvaćaju kao direktivu, što se iz Dubrovnika daje cijeloj stranci. U Dubrovniku je razdor dospio, na ža- lost, do svoga vrhunca; u onome malenome i uljudnome gradu već se i pljuskaju po ulicama, pada osvada i kleveta iz dubro- vačkijeh listova koliko vam drago, (uzrok je svemu prostačko i izazivno pisanje kli- kinog libela «Crv. Hrv.», pod uredništvom profesura. Op. ur. «P.-C. H») a proti op- ćini su današnjoj Srbi, pravaši, autono-, maši i svi Hrvati u opće, koji su neu- tralni. Mora se ovako promisliti po pisanju listova i ljudi iz sviju ovih stranaka. + Više je tome uzroka, ali u zadnje doba ovi su glavni: «Crv. Hrvatska» je izbacila insinuacija proti gosp. IL. Jeliću, uglednome Dubrovčaninu, da je uspio unajmiti svoju kuću za c. kr. Okružni Sud zaslugom g. savjetnika Miha Obuljena, ali to je tako bilo napisano, da se je shvatilo kao insi- nuacija, da je Jelić podmitio Obuljena ! Na to je Jelić potpunim pravom planuo i za- tražio ime pisca one insinuacije. U ovoj aferi dubrovački su autonomaši s Jelićem i u opće vas Dubrovnik. Pala je iz redaka «Crv. Hrvatske i druga |proti dr. Roku Mišetiću na što je i ovaj planuo. Došlo je na red još nešto: ime- novanje opć. liječnika i jedna afera sa do- %) «Naše Jedinstvo» donosi ovaj interesantni čla- nak, a mi ga rado preštampajemo, da se i naša pu- | plika s njime upozna. — o Ur središtu. Lombardije. U 6 sati u jutro izkrcasmo se na glavnu, veliku željezničku postaju Milana. iz Gruža u Milan stigosmo u 47 sati, zaustavivši se/ |kroz to vrieme u Spljetu, Jakinu i Loretu punih 12 sati skupa. Čim si prošao izpod zemlje dugim hod- nikom na drugu stranu željezničke stanice, sadanjim dr. Martecchini. — U gradu su shvatili, a «Dubrovnik je o tome otvoreno rekao svoju, da u ovim aferama vlada na općini nepotizam i protecijonizam, a u pitanju sudske zgrade imad i srdžba, u pitanju zgrađe za poštu interes. Naravno sve su ovo mjesne stvari, ako ćete i nevolje, o kojijem se izrazio «Du- brovnik» da i on priznaje pravašima oko «Prave Crv. Hrvatske», da imadu razlog što viču i što se tuže. Nego iz ovoga je jasno, da je u Du- brovniku svak, izuzev malo njih, proti da- našnjoj općini, bez obzira na stranke, a općina je ,hrvatske stranke“, a načelnik joj vogja. . . Krivi su oni oko «Crvene Hrvatske», jer su omi stvarali sve ove afere; oni svakoga vrijegjaju i izazivlju bilo preko onog im njihovog lista, bilo preko drugih, kojim se utječu. (Naš je kursiv.) U zadnjem broju «Crvene Hrvatske» n. pr. dr. Melko Ćingrija izjavljuje, da je on odgovoran za ono o gosp. Obuljenu! Ju- naštva .... ali mi ga shvaćamo. Reći će na suđu, da je napisao, da je Jelić zaslugom Obuljena unajmio kuću, dakle nije govorio o podmićivanju. Nego kavalirstvo ište drugo, ako se ono shvatilo kao insinuacija, da je Obuljen bio podmićen, dužnost je sva- koga skladnoga čeljadeta da otvoreno iz- javi: je li ili nije mislio na to — na mito? Sofistikarije u ovakim slučajevima su ni- štave, šuplje. Glavno je, da se ne sum- njiči ni u dalekim sjenama ako se nema dokaza. Ako se ima, tada se govori muški! Nego piiamo: a zašto stvarati ove afere (bez potrebe? I kad su u ralu sa prava- šima, kad su proti sebi htjeli izazvati ci- jelo svećenstvo miskim pisanjem i pona- šanjem proti njemu, zašto izazivati i Srbe; radi mjesnih stvari i dok nijesu zastupani u općini, zašto im činiti da osjećaju ovu težinu i terete abnormalnoga položaja? | zašto opet izazivati osobne afere radi jedne kuće? Zašto pak od sebe odbijati i Hrv:te, koji svijetle radi svoga karaktera, u koje ubrajamo i dr. Mišetića? ! zašto i s pra- vašima u skrajnosti do pljusaka, a sutra bi moglo i do noža? A kad već i to hoće — pa neka ih i eto ih tamo! Samo ne znamo, i to je ono zašto danas progovorismo, zašto «Crvena Hrvatska» sve ono, što oma sije u Du- brovniku, hoće da prilijepi na legja sve naše stranke, te u zadnjem broju ište, da sve to sakrije iza stranke, da dubrovačke mjesne stvari i sve ludosti, grijehe, raza- ranja i smutnje, uvrijede i insinuacije svoje to jest ome djece oko ,Crvene Hrvatske« identifikuje sa strankom ? srednju Evropu i uvozu iz nje za ltaliju Njegov položaj u sred lombardijske ravnine \razvio ga je do prvih trgovačkih gradova. Lombardijska je velika ravnina uregjena kao \perivoj i zasagjena drvećem i voćčkama, a izmegju tih se nasada steru prostrane sija- nice, koje natapaju vode rieke Pada i nje- \govih pritoka. Milan vuče od svih tih beriva I u onim silnim visinama bielila se «mlieč- | prošlih dana primio Nobelovu nagradu. ') opet dalje, dok ti se um ne izgubi u otaj-|(lazili smo kod Piacenze preko dugog mosta koja je odmah do grada, pokaže ti se slika | najveći dio. Te pak vodene sile, koje su velegradskog života i znamenitog trgovačkog | razprostranjene sjevernom Lombardijom kao građa. Padoše mi ma pamet stihovi Ade mreža, umjeli su obrtni Milanci upotriebiti |Negri iz zbirke pjesama «Maternita» : lu bezbroj tvornica svake vrsti, što se dižu «Mughia il fragor de'carri e batte il potso . \ne samo po gradu, nego i po bližemu i nim dimensijama i osjetiš se najednom kukavnim bićem, koje je poniklo pred Onim, koji vlada cielim svemirom. A oma silna! brzina, koja kreće nebeskim tjelesima ! Vlak juri velikom brzinom i trebao bi kakovih 40 dana, da obigje cielu našu Zemlju, dok | kroz svemir punih 30 kilometara na svom putu okolo Sunca, da i ne spominjem, još veće brzine u kretanju nekih veoma | udaljenih nebeskih tjelesa. Taj nedohitni , pojam prostora i vremena sa svim tajnama. svojim kako nadilazi ljudski um! Sićušna | li_je ova naša Zemlja u cielom prostoru |vaselene! Spori li su najbrži čovječji izumi | ue prama bržini njezinih tjelesa! Pa ipak je, čovjek viši, nego licio svemir, Ima um, koji 1 znade prodrieti i izpitati SE puteve i. | pokrete tog svemirskog stroja; ima misao, koja je hitrija od kretanja najbrže zviezde. ' c ri M, .“- aii" “ PK. NA M ona sama proleti u ciglom jednom sekundu | gubi u milanskoj ravni. rieke Pada, koji čini onu veliku padsku ravan, Željeznička pruga ide već od Rimjni pak sve dovle smjerom stare rimske ceste «Via Aemilia». U daljini vidiš gdje se modre: |vrhunci Apenina, koji su put amo poraz-. bacali nizko humlje, a ovo se pak posve ina pogled Milana. okružuju, kažu ti već iz daleka svojim mno- gobrojnim dimnjacima, da se približaš ve- likom + trgovačkom gradu sjeverne lialije i 5 Cuveni je naime Sved Alfred Nobel (rogjen u | IŠtokolmu 1833. umro u San Remu 1896), obogašivii | se vlasti: zv izumom dinamita, ostavio u s ve Te » je poznato, svotu VIE ti 311» \mitijuna krona, a se amata te glavnice s. ne razdjeli pet nagrada e: m ljudima letni i ire njena. fizici, hemiji, + osa a Svaka od ovi ovih magraća dopi | 200.000. rusa. ea An ke a ostale su 6 po redu primili : Moissan, Golgi i (oba za medicinu) i | eto nas skoro, Velike varoši, koje ga'| Vibrante de la strada affacendata. Ognano accorre con lena affannata Verso il suo sogno o il suo dolore. Ognuno S' urla, senza guardarsi» U \ U Milanu. | Milan (Milano), rimski Mediolanum, | |veoma je znamenit grad talijanske kraljevine. | | Radi geograličkog položaja prvi je u nizu! | trgovačkih gradova sjeverne ltalije. Njegova | |će se znamenitost povećati još više uslied inedavno otvorenog simplonskag prokopa, koje su djelo Milanci proslavili ove godine. megjunarodnom izložbom. Spojen m nogo- |; brojnim cestama sa alpinskim zemljama, na. a | putu je skoro svemu kopnenomu izvozu za Buči i bije drhćuće bilo se sze“ Sva zaišhan 1 prama svomu srele ue daljemu okolišu. Tu se nalaze najbogatiji \industrijalci ciele Italije, koji su učinili svoj | grad prvim novčanim tržištem kraljevine i (koji time na nju znatno uplivišu. S toga \Milan silno napreduje brojem pučanstva. | Zednjih je 20 godina ovo ponaraslo za 250 tisuća duša, tako, da sad broji 550 ti- suća. U historiji je Italije ovaj grad uviek bio znamenit radi svoga znamenitoga položaja. Kroz vjekove je bio nišan re navala. Dosta je napomenuti, da kovih 50 puta obsieđan, a 30 e od iZa Rimljana je car Maksimijan Herkulije imao tu svoje sjedište. Za barbarskih je na- vala Gota i Langobarda bio prvi na udarcu; za feudalnog je Prontota bio na glasu, osobito za svojih moćnih