U DUBROVNIKU 22. Decembra. 1906.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po

i četvrt godine  surazmjemno; za inozemstvo

me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

godišnje K 8 — Ko ie

 

 

Božić.

Prigodom ovog najvećeg kršćanskog
blagdana kakove duboke misli nameću
se ljudskoj pameti. Prošlo je već XX.
vijekova, a da je u malenom Betlemu
ugledao svijetlo naš Spasitelj i prepo-
roditelj ljudskoga roda. Došao je da
uzdigne čovjeka, da ga pouči u svome
dostojanstvu, da mu upravi riječi mira
i ljubavi. Dugo i dugo narodi ga is-
čekivahu, cijelo ljudstvo kao da se pre-
pravljalo da ga dostojno primi. Rimski
Cezari rado bi mu bili rastvorili svoje
palače, kao i Atina svoj Peripat. Ali
ni iz Rima ni iz Atine on neće doći;
on će doći iz malenog Betlema, jer
samo iz Betlemske špilje mogu svije-
tom odjeknuti riječi: bratstva, ljubavi
i slobode. Despotizmu je već odzvo-
nilo, moć Cezara zargjala, a evangje-
oska nauka, koja od mača zazire za-
gospodovati će svijetom i ljudskim
srcem. Hrist se rodi ; nestalo je starih
ustanova; Kampidolije i Akropola osta-
še kao spomenik starog genija, ali krst
što se nad njima uzdiže svjedoči po-
bjedu betlemske špilje nad silom i des-
potizmom rimskijeh Cezara. Hrist se
rodi, a svijet se preporodi. Preporodi
se na moralnom, intelektualnom i so-
cijalnom polju. Čovjek upozna svrhu
svoga života, kao i narodi svoga op-
stanka. Hristova nauka usavršila je ne
samo čovjeka moralno već i društvo
nacijonalno. Ukinuvši despotizam po-
jedinaca, koji je bio gospodar života i
smrti starih naroda, postavi temelje na-
rodnoj demokraciji, razglasivši bratstvo,
jednakost i slobodu svijuh gragjana bez
razlike staleža. Kao što je Peripat bila
škola grčkog patriotizma, a akademija
skup rimskog talenta — betlemska je
špilja škola društvenog preporoda i lo-
žnica kršćanskog genija. Ona je par-
nas na kome će pjesnik crpsti zanosa
i poleta ; slikar živu šaru svojih tela ;
muzik veličajnu harmoniju svojih nota.

Božić nas napunja nekim osobitim
veseljem, veseli se malo i veliko, si-
romah i bogat, učen i neuk -— svi se
sjećamo da smo braća i jednaka da
nam je sudbina. Rađujemo se, > udio-

PODLI s TA K
Pogledi.
— Putne bilješke. —
Napisao Ante Anić.

Ugodna bijaše ljetna noć. Uz morsku je'
cbalu jurio željeznički vlak sve do Rimini,

gdje je zakrenuo, te više ne vigjemo mora, sve
dok miesmo stigli preko Bosne u Gruž.
Dotle smo megjutim uživali čisti morski
zadah sa svježinom ljetne noći. Stajah dugo
do prezora zureći u polumračnu noć, jer
rujeseca nije biio. Pred dušom su mi se
redale slike iz davnih dana, opominjuć me,
da je zemlja, po kojoj idem, slavna, koja
je odredila tolika razdoblja historije. Otvorila
se preda mnom njezina knjiga i čitao sam
sve one velike dogogjaje, koji su se odi-
grali na onom tlu, posvećenom slavnim
uspomenama. Tišinu je smetao samo štropot
vlaka. Mojim drugovima ne dalo se usnuti,

valjda i njih zaokupile iste misli. Kristo bi
samo najavio postaje, koje je znao na pamet.
Stojeći tako kod prozora, oko mi zapne o
zvjezdano sabo, koje je sjalo neizbrojnim

 

'\mici Hristovog spasa i sljedbenici nje-
.gove uzvišene nauke, koja je svijet pre-
obrazila.

U to ime najsrdačnije čestitke i sa
naše strane čitaocima našega lista ka-
toličke vjere.

Klika — Sila
Općina — Inad.

U prostorijama, što no je «Hrvatska
Radnička Zadruga» privremeno unaj-
mila, dok se uredi i popravi gospod-
a zgrada, u kojoj je prije stanovala

i koja je naprasnijem požarom ošteće-
na bila, držalo je ono nojbrojnije grad-
isko, a najglavnije hrvatsko društvo
\prošle nedjelje svoju redovitu skupšti
nu, u kojoj su članovi birali upravi-
teljstvo za nastajnu godinu. Dvije su
se hrvatske stranke takmile, koja će
nad kojom da održi polje: pravaši i
klikaši. Znamenitost onako odlučnog
poraza, kakvoga tom zgodom pretr-
pieše ovi posljednji, ne ostaje samo u
ono četiri zida Zadrugine dvorane, već
se razinahuje i u gradu i van grada,
(koliko god dosižu granice općine du-
brovačke. | ako na uskem biralištu, ali
je ono ipak prva pobjeda slobodnijeh
gragjana, izvojštena nad oligarhijom;
prva pobjeda opozicije nad dojakošni-
jem, svjema mrskijem, općinskijem pa-
šalukom; prva pobjeda pučke ideje nad
zastupnicima tirjanstva; prva pobjeda

ubrovčana nad Damijanovićima;
pobjeda Pravaša, a prvi poraz Klike.

Ljudi, koji sad općinom gospoduju,
koji bankom vladaju, a «Crvenu Hr-
vatsku» uregjuju, znadu vrlo dobro da
procjene fakta, kad se ovi njihove mile
sopstvenosti tiču. Da ti ljudi zastupaju
zdravu ideju, ideju koja se otvoreno
daje ispovjedati, ideju za koju se, osim
njih samijeh i drugi mogu zagrijati,
ideju koja ima za svrhu ne pojedinu
i ličnu, već općenitu korist, tad bi se
promučili da traže neugodnome faktu
lijeka, iskali bi da zapriječe posljedice,
skrbili bi se da se okoriste naukom na
svoju štetu stečenom. Ne bi se zaista
nikako dali zavesti od one lude strasti,
koja čovjekom vlada kad je razborom
najslabiji, a iskustvom najsiromašniji;
od inada. Inad ne dokazuje uopće dru-
go no plitkost dotičnika: u običnom
životu plitkost uma; u politici plitkost
osjećaja.

Dubrovačko opć. upraviteljstvo do-
kazalo je u dosta prigoda, koliko je

 

"wo
kvae

' niknut će jamačno pred veličanstvom takove |

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

IZLAZI SVAKE 'SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 1 10 PARA. |

Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE.
SANE A urednik "VLAHO KELEE.

onom strasti prožeto. lnad ga je vla-
dao, kad se je radilo o premještaju
okružnog suda, te nije htio kolaudirati
onu novo sagragjenu lijepu zgradu, a
to proti svakome razlogu, proti pravici
i proti zdravome razumu. Pa što je na
pokon dubr. opć. upraviteljstvo doži-
vjelo? Da je dobilo lekciju od Zemalj-
skog Odbora, koji je njegove odluke
ukinuo i mimo općine kuću kolaudi-
ralo. Inad je vladao diibr. opć. upra-
viteljstvom u aferi grobišta na Dančama,
te je negledno odbijalo predloge, mol-

benice i utoke, samo zato, jer su ti
predlozi, te molbenice i ti utoci bili
sastavljeni od popova. Od inada na-

palo je na Dr. Roka Mišetića, i ako
je Hrvat, a to možda baš zato, jer je
njegov harakter, bez ljage i bez za-
mjere, za kliku nesnosna opreka. I na-
pokon od inada i od prkosa pe
sada zjenicu dubrov; ič kijeh Hrv: "a, ne

Zadrugu, s toga što skupština nije ht jela
izabrati u upravu članove od kli ke no-
šene.

Nova uprava Zadruge bila je birana
u nedjelju. Sutra dan u ponedjelnik
općinsko upraviteljstvo naregjuje odlu-
kom od 17. o. m., da se ima odma
obustaviti popravna gragja spaljene kuće,
u kojoj je prije požara Zadruga stano-
vala i koju njezini članovi jedva čekaju
kad će se dovršiti, da se mogu opet
u one lijepe prostorije preseliti. Opć.
upraviteljstvo obrazložuje svoju odluku
tijem, da jedna greda nije stavljena kako
ide. Ne proviruje li očiglećno odavle
onaj -zlobni.-i_pakosni inad. onaj isti
inad, koji je za toliko mjeseca mučio,
i huckao g. Iva Jelića, koji je prisilio
okr. sud, da stanuje za dugo vremena
u kuću,
obrnut, koji nije htio kolaudirati novu,
a savršenu zgradu, koji ne daje da se
proširi i ukrasi počivalište mrtvijeh i
koji evo i živijem ne da mjesta gdje
glave zakloniti. Zadruga nije htjela
izabrati u Upraviteljstvo članove od
klike nanešene i zato joj se osvetimo
kako možemo: zabranimo da se kuća,
u koju ima preći, dalje popravlja! Ka-
kvi su to Hrvati, koji su kadri da opra-
ve tako što svojoj rogjenoj braći Hr-
vatima! Kakvi su to gospari, koji su
sposobni da oprave tako što siromaš-

\nijem radnicima! Kakvi su to liberalci,

koji na taki način iskaljuju svoju silu
na narod? Kakvi su to umovi? Kakva
su ta srca? Četrdeset radnika, koji su
pri popravku zgrade zaragjivali svoj
kruh, četrdeset radnika ostalo je sada,
uslijed one inadne opć. odluke, bez,

u Bologni, kamo smo stigli u 1 sat po-

u kojoj se je jedva mogao,

pojave. Ljepota mu zasliepila duševne oči, | slie ponoći, prekrcasmo se na brzi vlak. Tu
kao ono Saulu svietlo s neba na putu u Da- (se nagjosmo u istom coupć-u sa nekim

masak. Koji silni prostori izpunjeni miliju-  ljubeznim mladićem iz Bologne, koji je hodio |

nimu različitih zviezda, od kojih nekim | u Milan na sprovod svoga brata. Pripovie-
svjetlost treba stoljeća, dok do nas dopre! dao nam je, i ako u tuzi, dosta toga o Bo-

«Izmegju neba i zemlje ima mnogo toga» logni i na moj upit znao mi je koješta.

kliknuo je Hamlet svom prijatelju Horaciju. | kazati o pjesniku Carducci, koji je baš

i

\ma staza», a vrh nje ti se diže misao i po-| Nakon dugog razgovora Morfej nas krenu

kazuje ti nad njom opet druge SRED TON šibikom i usnusmo.
prostore sa milijunima drugih zviezda i tako! Kad smo se ranim jutrom probudili, pro-

MAM GAIENA HAVATSN

 

 

kirani ne primaju

 

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale
7 i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji
se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-

se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

zarade, i to baš u oči Božića! Ali zato
se je klika osvetila Zadruzi za pretrplljen |
poraz i pogodila je naše društvo u,
živac. Aferim !

To iznosimo na: javno znanje, da'
se vidi kakvi su. ti ljudi, koji našom
općinom vladaju, i kojih se sredstava
znade latiti ona klika, protiv koje se
diglo sve što u Dubrovniku slo-
bodom diše i obrazom se pono-
si, bez razlike stranaka i vjere.
Nećemo dalje nikakove opaske prista-
viti, jer je taj fakat samome sebi u isto
doba i najbolji komenat.

 

Razdori i ,hrvatska stranka“.'

O nemilome razdoru u Dubrovniku ni-
jesmo govorili i bili smo odlučili da se u
opće ne ćemo na to ni osvirćati, ali nas
zadnja izjava «Crv. Hrvatske» siluje, da
u izagjemo 1z rezerve.

Onaj list prolazi kao organ Pera Čin-
grije, vogje naše stranke. Ne mislimo baš
tako. Ono je organ dr. Melka Čingrije, ali
su stvari tako postavljene, i javnost ih
sbvaća da se zbilja čini, da ono što piše
onaj list, da pravac «Crvene Hrvatske valja
shvaćati i valja da ga u stranci shvaćaju
kao direktivu, što se iz Dubrovnika daje
cijeloj stranci.

U Dubrovniku je razdor dospio, na ža-

lost, do svoga vrhunca; u onome malenome
i uljudnome gradu već se i pljuskaju po
ulicama, pada osvada i kleveta iz dubro-
vačkijeh listova koliko vam drago, (uzrok
je svemu prostačko i izazivno pisanje kli-
kinog libela «Crv. Hrv.», pod uredništvom
profesura. Op. ur. «P.-C. H») a proti op-
ćini su današnjoj Srbi, pravaši, autono-,
maši i svi Hrvati u opće, koji su neu-
tralni. Mora se ovako promisliti po pisanju
listova i ljudi iz sviju ovih stranaka.
+ Više je tome uzroka, ali u zadnje doba
ovi su glavni: «Crv. Hrvatska» je izbacila
insinuacija proti gosp. IL. Jeliću, uglednome
Dubrovčaninu, da je uspio unajmiti svoju
kuću za c. kr. Okružni Sud zaslugom g.
savjetnika Miha Obuljena, ali to je tako
bilo napisano, da se je shvatilo kao insi-
nuacija, da je Jelić podmitio Obuljena ! Na
to je Jelić potpunim pravom planuo i za-
tražio ime pisca one insinuacije.

U ovoj aferi dubrovački su autonomaši
s Jelićem i u opće vas Dubrovnik.

Pala je iz redaka «Crv. Hrvatske i druga
|proti dr. Roku Mišetiću na što je i ovaj
planuo. Došlo je na red još nešto: ime-
novanje opć. liječnika i jedna afera sa do-

%) «Naše Jedinstvo» donosi ovaj interesantni čla-
nak, a mi ga rado preštampajemo, da se i naša pu-
| plika s njime upozna. — o Ur
središtu. Lombardije.

U 6 sati u jutro izkrcasmo se na glavnu,
veliku željezničku postaju Milana. iz Gruža
u Milan stigosmo u 47 sati, zaustavivši se/
|kroz to vrieme u Spljetu, Jakinu i Loretu
punih 12 sati skupa.

Čim si prošao izpod zemlje dugim hod-
nikom na drugu stranu željezničke stanice,

sadanjim dr. Martecchini. — U gradu su
shvatili, a «Dubrovnik je o tome otvoreno
rekao svoju, da u ovim aferama vlada na
općini nepotizam i protecijonizam, a u
pitanju sudske zgrade imad i srdžba, u
pitanju zgrađe za poštu interes.

Naravno sve su ovo mjesne stvari, ako
ćete i nevolje, o kojijem se izrazio «Du-
brovnik» da i on priznaje pravašima oko
«Prave Crv. Hrvatske», da imadu razlog
što viču i što se tuže.

Nego iz ovoga je jasno, da je u Du-
brovniku svak, izuzev malo njih, proti da-
našnjoj općini, bez obzira na stranke, a
općina je ,hrvatske stranke“, a načelnik
joj vogja. . .

Krivi su oni oko «Crvene Hrvatske», jer
su omi stvarali sve ove afere; oni svakoga
vrijegjaju i izazivlju bilo preko onog im
njihovog lista, bilo preko drugih, kojim
se utječu. (Naš je kursiv.)

U zadnjem broju «Crvene Hrvatske» n.
pr. dr. Melko Ćingrija izjavljuje, da je on
odgovoran za ono o gosp. Obuljenu! Ju-
naštva .... ali mi ga shvaćamo. Reći će na
suđu, da je napisao, da je Jelić zaslugom
Obuljena unajmio kuću, dakle nije govorio
o podmićivanju. Nego kavalirstvo ište drugo,
ako se ono shvatilo kao insinuacija, da je
Obuljen bio podmićen, dužnost je sva-
koga skladnoga čeljadeta da otvoreno iz-
javi: je li ili nije mislio na to — na mito?

Sofistikarije u ovakim slučajevima su ni-
štave, šuplje. Glavno je, da se ne sum-
njiči ni u dalekim sjenama ako se nema
dokaza. Ako se ima, tada se govori muški!

Nego piiamo: a zašto stvarati ove afere
(bez potrebe? I kad su u ralu sa prava-
šima, kad su proti sebi htjeli izazvati ci-
jelo svećenstvo miskim pisanjem i pona-
šanjem proti njemu, zašto izazivati i Srbe;
radi mjesnih stvari i dok nijesu zastupani
u općini, zašto im činiti da osjećaju ovu
težinu i terete abnormalnoga položaja? |
zašto opet izazivati osobne afere radi jedne
kuće? Zašto pak od sebe odbijati i Hrv:te,
koji svijetle radi svoga karaktera, u koje
ubrajamo i dr. Mišetića? ! zašto i s pra-
vašima u skrajnosti do pljusaka, a sutra
bi moglo i do noža?

A kad već i to hoće — pa neka ih i
eto ih tamo! Samo ne znamo, i to je ono
zašto danas progovorismo, zašto «Crvena
Hrvatska» sve ono, što oma sije u Du-
brovniku, hoće da prilijepi na legja sve
naše stranke, te u zadnjem broju ište, da
sve to sakrije iza stranke, da dubrovačke
mjesne stvari i sve ludosti, grijehe, raza-
ranja i smutnje, uvrijede i insinuacije svoje
to jest ome djece oko ,Crvene Hrvatske«
identifikuje sa strankom ?

srednju Evropu i uvozu iz nje za ltaliju
Njegov položaj u sred lombardijske ravnine

\razvio ga je do prvih trgovačkih gradova.

Lombardijska je velika ravnina uregjena kao

\perivoj i zasagjena drvećem i voćčkama, a

izmegju tih se nasada steru prostrane sija-
nice, koje natapaju vode rieke Pada i nje-

\govih pritoka. Milan vuče od svih tih beriva

I u onim silnim visinama bielila se «mlieč- | prošlih dana primio Nobelovu nagradu. ')

opet dalje, dok ti se um ne izgubi u otaj-|(lazili smo kod Piacenze preko dugog mosta

koja je odmah do grada, pokaže ti se slika | najveći dio. Te pak vodene sile, koje su
velegradskog života i znamenitog trgovačkog | razprostranjene sjevernom Lombardijom kao
građa. Padoše mi ma pamet stihovi Ade mreža, umjeli su obrtni Milanci upotriebiti
|Negri iz zbirke pjesama «Maternita» : lu bezbroj tvornica svake vrsti, što se dižu

«Mughia il fragor de'carri e batte il potso . \ne samo po gradu, nego i po bližemu i

nim dimensijama i osjetiš se najednom
kukavnim bićem, koje je poniklo pred Onim,
koji vlada cielim svemirom. A oma silna!
brzina, koja kreće nebeskim tjelesima ! Vlak
juri velikom brzinom i trebao bi kakovih
40 dana, da obigje cielu našu Zemlju, dok

 

|

kroz svemir punih 30 kilometara na svom
putu okolo Sunca, da i ne spominjem,
još veće brzine u kretanju nekih veoma |
udaljenih nebeskih tjelesa. Taj nedohitni ,
pojam prostora i vremena sa svim tajnama.
svojim kako nadilazi ljudski um! Sićušna |
li_je ova naša Zemlja u cielom prostoru
|vaselene! Spori li su najbrži čovječji izumi | ue
prama bržini njezinih tjelesa! Pa ipak je,
čovjek viši, nego licio svemir, Ima um, koji 1
znade prodrieti i izpitati SE puteve i.
| pokrete tog svemirskog stroja; ima misao,
koja je hitrija od kretanja najbrže zviezde.

 

' c ri
M, .“- aii" “ PK. NA M

ona sama proleti u ciglom jednom sekundu | gubi u milanskoj ravni.

rieke Pada, koji čini onu veliku padsku
ravan, Željeznička pruga ide već od Rimjni
pak sve dovle smjerom stare rimske ceste

«Via Aemilia». U daljini vidiš gdje se modre:
|vrhunci Apenina, koji su put amo poraz-.

bacali nizko humlje, a ovo se pak posve

ina pogled Milana.
okružuju, kažu ti već iz daleka svojim mno-
gobrojnim dimnjacima, da se približaš ve-
likom + trgovačkom gradu sjeverne lialije i

5 Cuveni je naime Sved Alfred Nobel (rogjen u |
IŠtokolmu 1833. umro u San Remu 1896), obogašivii |
se vlasti: zv izumom dinamita, ostavio u s ve Te

» je poznato, svotu VIE ti 311»

\mitijuna krona, a se amata te glavnice s.
ne razdjeli pet nagrada e: m ljudima

letni i

ire

njena. fizici, hemiji, + osa a
Svaka od ovi ovih magraća dopi
| 200.000. rusa. ea An ke
a ostale su 6 po redu primili :
Moissan, Golgi i (oba za medicinu) i

| eto nas skoro,
Velike varoši, koje ga'|

Vibrante de la strada affacendata.

Ognano accorre con lena affannata

Verso il suo sogno o il suo dolore. Ognuno
S' urla, senza guardarsi» U

\ U Milanu. |
Milan (Milano), rimski Mediolanum, |
|veoma je znamenit grad talijanske kraljevine. |
| Radi geograličkog položaja prvi je u nizu!
| trgovačkih gradova sjeverne ltalije. Njegova |
|će se znamenitost povećati još više uslied
inedavno otvorenog simplonskag prokopa,
koje su djelo Milanci proslavili ove godine.
megjunarodnom izložbom. Spojen m nogo- |;
brojnim cestama sa alpinskim zemljama, na.
a | putu je skoro svemu kopnenomu izvozu za

 

Buči i bije drhćuće bilo
se sze“ Sva zaišhan 1 prama svomu srele
ue

daljemu okolišu. Tu se nalaze najbogatiji

\industrijalci ciele Italije, koji su učinili svoj
| grad prvim novčanim tržištem kraljevine i
(koji time na nju znatno uplivišu. S toga
\Milan silno napreduje brojem pučanstva.

| Zednjih je 20 godina ovo ponaraslo za
250 tisuća duša, tako, da sad broji 550 ti-
suća.

U historiji je Italije ovaj grad uviek bio
znamenit radi svoga znamenitoga položaja.
Kroz vjekove je bio nišan re
navala. Dosta je napomenuti, da
kovih 50 puta obsieđan, a 30 e od
iZa Rimljana je car Maksimijan Herkulije
imao tu svoje sjedište. Za barbarskih je na-
vala Gota i Langobarda bio prvi na udarcu;
za feudalnog je Prontota bio na glasu,
osobito za svojih moćnih