IRS

POPETI PRE

NEREDE

SR OVK M ZAP BRAM: S jo

* izdadoše sebi najbolju svjedočbu savr-

 

RANA CRVENA MRVATSK

U DUBROVNIKU 29. Decembra 1906.

 

i četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po

godišnje K 8 — Ko
je predbrojen i za došasto

 

 

 

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. |

Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

Godina |I.

 

 

se više puta tiskaju po

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale
i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji

| kirani ne primaju se, — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-

 

 

Dolje Biskup — Dolje Popovi e Dolje Gjenaralaši, i t. d.

Ovakovi poklici predprošlu Nedje-
lju čuli su se pred stolnom crkvom i
ispod prozora palače dubrovačog bi-
skupa. Pereant popovi, pereatbiskup i
još nekim drugim upravo sramotnim
izrazima: — kakovi se rijetko čuju i u
najzabitnijem divljem mjestu — jedan
dio dubrovačkih akademičara u zaje-
dnici sa najnemirnijim elementima du-
brovačke ulice, pozdravio je dubro-
vačkog biskupa i kler. Bilo bi suvišno
ustati na obranu dubrovačkog klera,
ta uvrjede golobrade dječurlije ne mo-
gu doprijeti do njihovog lica niti dir-
nuti u njihovo poštenje; a onom pri-
godom neka gospoda akademičari —
i pobornici akademske časti —

šenog odgoja i skladnosti. Megju de-
mostrantima mogao si vigjeti jedan dio
omladine, koja, isključivo baš kleru,

 

mora da zahvali, ako je ostavila gi- tojnih izraza, uvjereni smo, da bi go- Dr.

mnazijalne klupe, motiku zamjenila sa
knjigom i radničku (inače poštenu) šu-
baru sa cilindrom. Ova nezahvalna o-
mladina, koja do jučer nije bila kadra,
bez izvanjske pomoći, napisat ni svoju
semestralnu zadaću, nenadno, jer pro-
putovala željeznicom do Zagreba i Be- |
ča, prisvojila je vodstvo gradske ulice
i zadaću: da insultira nedužne i mirne
gragjane. Demonstracija pred dubro-
vačkom stolnom crkvom, koju je skro-
vito priredio jčdan dio nezrele mlado-
sti, baca. rgjavo svjetlo na naš grad,
koji se je svakom prigodom isticao sa
svoje skladnosti. Uvjereni smo da ne-
uljudno ponašanje mladoljetne djece
neće okaljati skladno lice dubrovačkog
gragjanstva, koje je, bez razlike stra-
naka, žigosalo neodgovorni njihov čin,
sa kojim se mogu ponositi jedino
gospoda oko «Crvene Hrvatske». Dalo
bi se ipak pitati, gdje su bili naši «Pa-
tres patriae», koji grme i oblače u du-
brovačkoj općini; zar njihova dužnost
nije bila nadzirati, a slučajno i zapri-
ječiti, da se ne čuju neki podli izrazi

PODLISTAK

Pogledi.
— Putne bilješke, —
Napisao Ante Anić.

A ipak je Milan XVIII. vieka, uslied
premnogih političkih trzaja, bio jedan od
najneurednijih gradova Italije. To nam svje-
doče: Verri, Beccaria i Parini. Prvi je ži-
gosao administrativnu, drugi sudbenu, a
treći moralnu pokvarenost. Poznata se Pa-
rinijeva pjesma «// Giorno» svuda spominje.
Ovo je javno žigosanje razvratnih prilika
doprinielo podpunoj reformi javnog života.
Milan je ovim ozdravio i pospiešio k na-
predku u svakom pogledu. Industrija zauze
maha u svim područjima, te se po njoj
izliečiše slabe financijalne prilike. Znanosti
i umjetnosti razviše svoju snagu. Još u ono

 

je
mnogo žrtvovala, da podigne sjevernu Italiju
u svakom pogledu i mnogo dopriniela za
njezino blagostanje. To je ugodno doba u
n povjesti. Ona je prinosila sve te
žrtve, ne bi li joj ostala sigurna stečevina,
za koju je uviek bila bojazljiva, uslied na-
ravne pripadnosti, što ju je vezala s materom
zemljom. Ali sila naravnog procesa, kojoj
se svi ljudski napori ne mogu da otmu,
morala je da sbaci sa sebe sve što prieči
njezinom prodiranju. Italija se je morala
naci

 

ujediniti, čim je duh nacijonaliteta prodro u

iz ustiju neodgovorne mladosti. Da,
oni će to zanijekati i tvrditi kao da za

\priječe njihovoj ambiciji i privatnom
\ interesu. Oni se umišljaju kao jedini

|ka se sjete one rimskoga govornika :

Quousque tandem abwtere Ca-

ništa znali nijesu. Pred nama stoji, iz- | harakteri i poštenjaci našega grada — |tilina potientia nostra!

java od više osoba, koje su se upravo
smutile na nekim nepristojnim pokli-
cima ono večer. Kao što općina nije

i doživjeli smo po pisaniji «Crv. Hrv.»,
\da je katalog poštenih dubrovčana spac
ima: dva Čingrije, dva DeGiulli,

Poznato nam je, da se i drugovgje
prave demonstracije, ali uvijek u pri-

 

propustila, a da svojim redarima ne Medini, dva Mičića (otac i sin) i pet-|I baš ovih dana čitali smo u nekim ta-

izda nalog, da ono poslije podne mo-
raju glasovati u «Radničkoj Zadruzi»
za njihovog kandidata — njezina je
veća dužnost bila da redare upozori: da
pripaze na pristojno ponašanje svojih
klijenata. Ali od svega toga ništa, go-
tovo bi kazao, da je općina i općinski
aparat isključivo za obranu časti du-

šest njihovih pristaša. Sve ostalo gra-
gjanstvo bilo bi bez značaja i servilno.

"Nije harakter Dr. Mišetić, jer ne skida |

 

lijanskim novinama, kako je liberalna
talijanska vlada, zapriječila u Rimu is-
kaze pred Vatikanom, a u Genovi pred

kliku, koja je u nami pobudila smijeh
\i sažaljenje prema individuima, koji se
kupe oko «Crv. Hrv.» Ali je svakako
žalosno, da neka gospoda, koja se is-
'tiću u našem gradu kao korifeji mo-

dva|stojnijem granicama i dostojanstveno. dernoga liberalizma, prema svojim po-

litičkim protivnicima preobraze se u
najžešće ultramontance. Preko «Novog
Lista» i «Crv. Hrv.» pozivlju biskupa
\da zapriječi dubrovačkom kleru raditi

(kapu pred Dr. Čingrijom. Nije harakter | biskupskom palačom; i ako smo osvje- na političkom polju protiv njihove am-
\ industrijalac gosp. Jelić, jer je bez pri- | dočeni da talijanska omladina, ma ko- bicije i interesa; zaboravljajuć što su
vole dubrovačke dinastije unajmio svoju |liko slobodoumna i liberalna bila, ne sami na drugome mjestu pisali. Zar ni-

I
|

izgradu okružnom sudu. Nepošten je |
\Dr. Mandolio, jer nije njihov pristaša. |

bi se nikada usudila izustiti onakove
uvrjede,: kakove je izustio pred stol-

brovačke dinastije, a nikako za obranu Nepošten je Dr. Marčelić, jer ne tiska nom crkvom jedan dio dubrovačke re-

časti i ponosa ostalog dubrovačkog gra- svoje uredovne spise u štampariji »De | zolucijonaške mladosti. |

liberalizam

gjanstva. Da su slučajno Starčevićanci, Giulli i družina». Nijesu harakteri: Pišta, | ima svojih granica iza liberalizam vri-

prolazeći dostojanstveno ono poslije Ljepopili, Crnica, Bijelić i oštali kler, jedi
podne gradskim ulicama, izustili pred jer neće da služe ambiciji dubrovačke \ne .razume pseudo-liberali oko «Crv. u tom slučaju klicati :
stanom Dr. Čingrije onakovih nepris-| dinastije. Nijesu harakteri: Dr. Milić, | Hrvatske».

spoda oko «Crv. Hrv.» dopisima i br-

zojavima razglasila i u magjarske no- «Dubrovnika» prave reklamu interesima! i ako im je vrlo dobro poznato da to

| Gračić i ostali ugledni i neovisni
dubrovački Srbi, jer neće da preko

kodeks uljudnosti. Ali kao da ovo

U ime liberalizma oni za-
|htjevaju od dubrovačkog biskupa da bi
\izbacio naš list iz «Hrvatske Tiskare»

vine, da su pravaši oskvrnuli sijedu pojedinaca i neustaju na obranu ne-!|ne spada pod biskupsku vlast. U ime
glavu najvećeg živućeg dubrov- potizma. Ovo je vrlo žalostno, ali liberalizma oni traže, da bi biskup sa skupa anatemu na one sveštenike, koji

čanina! gospara Pera Čingrije.

nije ni malo iznenadila, jer nam vrlo da poštenje spomenutih gragjana, pa da bi ih prisilio e da poniknuta čela.

\izbija iz redaka «Crvene Hrvatske».

| Ona nas neskladna demonstracija Gospoda oko «Crv. Hrv.» zaboravljaju, od klera misliti sa svojom

\svojim auktoritetom  zapriječio nekim
glavom, i

dobro poznata tendencijozna pisanija bilo koje stranke, ne zaostaje za nji- stupe pred Dr. Čingriju, DeGiulli i

od nekoliko vremena,
i «Novom Listu» — a ciljala je is-

\ spomenutih prednjači u svakom pogledu

u «Crv. Hrv.» hovim poštenjem; a značaj mnogih od družinu. Da, sve ovo u ime liberalizma.

Ovaj je bio cilj onog otvorenog pi-

ključivo kako bi omrazila ozbiljne i njihovome značaju i patrijotizmu. A sma, što ga je dubrovačka dinastija,
poštene gragjane našega grada i ulicu njihov trud, da okaljaju lice poštenih sakrivši se za podpis Dr. DeGiulli, pre-
potakla na javne napadaje protiv oni- gragjana neće uspjeti. Slobodno im je ko svog oficijelnog glasila upravila du-
\predvoditi ulicu i nezrelu mladost, da brovačkome biskupu. Na ono pismo \jonaštvu. A što bi na to «Crv. Hrv.»

ma, koji neće da prignu glavu pod

njihovo kopito. Neka gospoda, kao da se pred stolnom crkvom nepristojnim mi se nijesmo niti osvrnuli, a to zbog
\uvrjedama nabacuju na dubrovački kler nekoliko razloga: prvo, jer firma koju kome biskupu spočitnuli intolerantnost

su zaboravila, da su prošla ona vre-
mena, kada se je znalo narod poticati
u krvavu borbu, na obranu interesa

i neodvisno

drugo,

a nadamo se da se neće više povratiti, svakog kršćanina -— i upravo u času jer je ono pismo pobudilo smijeh kod

kada su neke familje, a ne znamo u
ime kakovih privilegija ili vrlina, na-
mećale se našem javnom životu. Ova
gospoda videći, da gube teren kod
neovisnog gragjanstva, služe se naj-
podlijim sredstvima, da unište one, koji

srca i opojio ih idealima slobode. Ona se
je morala naći kod ognjišta narodnih aspi-

kada narod okupljen u crkvama slavi!

\porod svoga Spasitelja, ona javno izvr-.

 

kanonički pojas i papinske boje
išto se je dogodilo ove godine.
| Predpostavimo, da su hrvatski vojnici po-
Ičinili koju neurednost, Nu zar se zato mora

\racija u ime velike kulture, koju je zastupala. | cio narod okrstiti imenom barbara? . Neću Jadranskog
| Za Napoleonove prevlasti i sile revolucio- |ovim, da odobravam ničija nedjela, pa bila «divlja»
| narne vojske ciela je sjeverna Italija, a s njom ona izvršena i od moga naroda; ali nek se noma Boškovića,
\i Milan, mnogo pretrpjela u administrativnom sve mjeri na tezuljama

pravednosti, nek se |

trijeznih dubrovačkih gragjana, bez raz-
like političkog mišljenja; treće, što je

a Camerini tumači rieči «di Croazia»; —

«Narod divlji i nećudoredan na obalama
Mora»! A ne zna, da je ova
Hrvatska: dala ltaliji najboljeg astro-
glasovitog slikara Clovia,
slavnog književnika Tommasea, jednog od

organizmu, da nasiti moloha revolucije, koji sudi oštrinom razuma, kojim nas narav nije najboljih arhitekta Orsinia i cielu plejadu
je bio pohlepan za cielim svietom. | Milan uzalud obdarila. Brutalnih nedjela počinja slavnih ljudi, koji su prodičili ime Italije?
je morao da trpi grozne posljedice ratova napokon svaka vojska, osobito pri osvajanju A ne zna još, da:

onog vremena.

U ime slobode i jednakosti franceske su
čete počinile na javnim i privatnim .imovi-
nama takvih nedjela, kakvih nijesu nikakovi
provalnici prijašnjih viekova. Vidio sam na
svoje oči, kako su mnoge umjetnine znatno
oštetili.

U ime mogućeg silnika Napoleona po-
činjali su toliko kvara, da je ovaj jedva
uspio, da obuzda razuzdanu vojsku. | ovgje
mi pada na pamet nepravednost ljudskog
suda. Nitko nije zato nazvao Francuze
barbarima, niti je povjest zabilježila u tako
crnoj slici francuzka nasilja i haranje nji-
hove vojske, dočim su nas Hrvate nazvali
barbarima i hrvatskim imenom plašili svoju
djecu, da ih umire, Prof, Pavia temeljito je
oprovrgnuo ona nedjela, koja se pripisuju
hrvatskim vojnicima pri provalama u lom-
bardske gradove. Hrvatski su nam vojnici
namrli ime barbara u ime tugjinske vlasti.

«Mili Bože, što bijasmo krivi

Sto ras skobi sred krvnog bojišta,
pjeva Vukelić u pjesmi «Kod Solferina».

gradova. A što je rat, nego li brutalnost i!
divljačtvo, po kojemu čovjek uživa nad
propasti drugoga? Svi ratovi imaju istu
svrhu. Strasti se uzpiruju samom sankcio-'
nisanom metodom vojničkog odgoja, . da'
vojnici pokažu više krvoločnosti nad svojim
protivnicima. Gvožgje i krv, to je karakte-
ristika vojničkog duha, koji se zanaša do/
pravog vrhunca brutalnosti. Ta valjda niesu |
ratovi kakva kulturna institucija, nego samo
posljedica živinskog diela čovječjeg bića,
te se nasićuje krvlju drugoga. Humanizam
neće nikad zahvatiti tako dubok korien u
svim slojevima ljudskog društva, da će iz-
čeznuti ratovi sa svim grdnim posljedicama.
Oni će, ako i u manjoj mjeri, ebstojati, kao
odušak živinskog čuvstva ljudske naravi.
Gvožgje i krv sačinjavaju i sačinjavat će na
žalost glavne stranice povjesti čovječanstva !
| Nu uvjerio sam se, da Talijani u obće
\|poznavaju samo Italiju, a za drugo im mala
\briga. Žalostno je ipak, da sa svim nepo-
iznavanjem izriču sud o tugjemu narodu.
\|Dante na pr. spominje u «Raju» Hrvatsku :
«Quale & colui, che forse di Croazia
Viene a veđer la Veronica nostra %, \)

|

 

«Odavno bi već u valih
Potonula Italija,
O hrvatskih da se žalih
More otmansko ne razbija»,
kako pjeva naš pjesnik.

Nu vrieme, koje drži tezulju pravednosti,
te je najbolji sudija, izreći će jednom pra-
veđan sud o svakomu. Rek bi, da je vrie-
me već pozvalo na odgovornost zavoditelje

bistriti pojmovi, zaslugom mnogih naših
ljudi, a naoseb istih Talijanaca, kao zasluž-
nog proi. Luigi Pavia, Gine Lombroso,
Umberte Griffini i drugih, kojima duguje-
mo zahvalnost, što su počeli razbijati pred-
sude, koje su nas dosad pokazivale u sla-
bu svietlu. Tko bi se bio nadao, da će u
Italiji izdavati političku smotru, kojoj je svr-
ha, da zbliži Talijane i Hrvate? | ako se
to zbliženje želi postići iz bojazni pred ja-
kim prodiranjem njemačkog naroda, ipak
se vidi, da u snazi talijanskog života pro-
dire duh poštovanja tugje slobode i prava
slabijih naroda. Ta oni najbolje mogu zna-
ti, kolike se žrtve jednog naroda zalažu za

 

vadi 38% je onaj, te možda iz Hrvatske dolazi, da

|dragociene ideale slobode.

\jesu oni tvrdili, da je bolji i inteligen-

\itniji dio klera uz njih? Pa dobro, ako

je (što treba uzeti cum mica salis)
inteligentniji kler uz njih sa Dum Vi-
com Medinijem — zašto tada klicati:
dolje popovi, dolje biskup; treba
živjeli popovi,
živio biskup; zašto neprestano na kler
napadati! Ako dubrovački biskup daje
potpunu slobodu političkog mišljenja
kleru koji je (kako oni tvrde) uz du-
\brovačku dinastiju; zašto tražiti od bi-

'su pristaše pravaške ideje? Ako je slo-

\bodno Dum Vici Mediniju suragjivati
u «Crv. Hrv.» ne znamo zašto ne bi
\moralo biti slobodno i drugom svešte-
\niku suragjivati u našem listu?

| Kad bi Dr. Marčelić zapriječio kako-
vom svešteniku isticati se u pravaš-
tvu; morao bi takogjer zapriječiti Dum
\Vici Mediniju isticati se u rezoluci-

\i «Novi List»? Zar ne bi dubrovač-

gragjanstvo; slobodno im'je nosilo, za nas nije imala garanciju i ultramontanizam? Ali u ovome slu-
\je povlagjivati nezreloj omladini, kada dubrovačkog gragjanstva, bez čijeg o- čaju Dr.
pojedinih individua. Minula su vremena, u božičnu noć — u ovu svetu noć za vlašćenja htjela je imponirati;

Marčelić pokazao se je višim
političkim liberzlcem, nego su gospoda
oko «Crv. Hrv.» On poštuje slobodu
političkog mišljenja svakog sveštenika,
dok gospoda oko «Crv. Hrv.» za se-

\gava ruglu pred općinskom kafanom i Dr. DeGiulli htio imponirati sa pismom be samo traže slobodu, a kod dru-
gradskim ulicama: svečenićko odijelo, koga on nije niti sastavio. Uzevši sve goga rado bi ju uništili.

Sloboda po-

— kao ovo u obzir, mi se nijesmo htjeli niti litičkog mišljenja nije povlastica poje-
Ali ne- osvrnuti na onu tendencijoznu enci- dinih individua, ona je svojina svako-

Iza kako je Napoleon izdao konstituciju
i proglasio Cisalpinsku Republiku, Milan je
napredovao mnogo u narednoj aktivnosti.
Kad je pak došla Austrija iza Napoleonova
pada i blagu prijašnju vladavinu zamienila
despotizmom nasilja, Milan postane sredi-
štem revolucije. Karbonarizam uhvati maha
i u to se doba austrijske tamnice napuniše
\jumačkih zatočnika «Mlađe lialije». Silvio
 Pellico čami u zatvoru Spielberga, gdje je
napisao poznato djelo «Le mie prigioni».')
\ Nova se zvijezda pomoli na obzorju po-
litičkog djelovanja i Piemont postade uzo-
rom narodne ideje, Milan bijaše ognjište,
koje je ogrijavalo duhove, dok nije kralj
Vittorio Emanuele sjedinio razglobljena uda
Apeninskog Poluotoka. Odtad se ciela po-
vjest Milana usredotočuje u razvoju njego-

javnog mnienja za kriva svjedočanstva o vih trgovinskih, obrtničkih, dobroivornih i
našemu narodu. Počeli su se, Bogu hvala, znanstvenih ustanova, u izpitivanju socijal-

nih problema, a da od svega toga izvuče
bolji dio, —

Kroz one duge i široke ulice, kroz koje
odjekuje neprestani štropot kola i tramvaja
i žamori vreva zaposlenih ljudi tako, da na
sve strane «fervet opus», uputismo smo se
kočijom, da potražimo stan. Odsjedosmo u
hotelu «Promessi Sposi». Neće biti jamačno
Manzoni ni sanjao, da će se jednog dana
milanski hotel zvati imenom njegovog ro-
mana! Odpočinuvši malo, pogjosmo, da
posjetimo uglednu porođicu /ngegnoli, za
koju je Don Niko nosio iz Dubrovnika
pismo od gosp. Z.

 

1) «Moje tamnovanje».

st nera
MN