IRS POPETI PRE NEREDE SR OVK M ZAP BRAM: S jo * izdadoše sebi najbolju svjedočbu savr- RANA CRVENA MRVATSK U DUBROVNIKU 29. Decembra 1906. i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po godišnje K 8 — Ko je predbrojen i za došasto GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. | Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. Godina |I. se više puta tiskaju po Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji | kirani ne primaju se, — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- Dolje Biskup — Dolje Popovi e Dolje Gjenaralaši, i t. d. Ovakovi poklici predprošlu Nedje- lju čuli su se pred stolnom crkvom i ispod prozora palače dubrovačog bi- skupa. Pereant popovi, pereatbiskup i još nekim drugim upravo sramotnim izrazima: — kakovi se rijetko čuju i u najzabitnijem divljem mjestu — jedan dio dubrovačkih akademičara u zaje- dnici sa najnemirnijim elementima du- brovačke ulice, pozdravio je dubro- vačkog biskupa i kler. Bilo bi suvišno ustati na obranu dubrovačkog klera, ta uvrjede golobrade dječurlije ne mo- gu doprijeti do njihovog lica niti dir- nuti u njihovo poštenje; a onom pri- godom neka gospoda akademičari — i pobornici akademske časti — šenog odgoja i skladnosti. Megju de- mostrantima mogao si vigjeti jedan dio omladine, koja, isključivo baš kleru, mora da zahvali, ako je ostavila gi- tojnih izraza, uvjereni smo, da bi go- Dr. mnazijalne klupe, motiku zamjenila sa knjigom i radničku (inače poštenu) šu- baru sa cilindrom. Ova nezahvalna o- mladina, koja do jučer nije bila kadra, bez izvanjske pomoći, napisat ni svoju semestralnu zadaću, nenadno, jer pro- putovala željeznicom do Zagreba i Be- | ča, prisvojila je vodstvo gradske ulice i zadaću: da insultira nedužne i mirne gragjane. Demonstracija pred dubro- vačkom stolnom crkvom, koju je skro- vito priredio jčdan dio nezrele mlado- sti, baca. rgjavo svjetlo na naš grad, koji se je svakom prigodom isticao sa svoje skladnosti. Uvjereni smo da ne- uljudno ponašanje mladoljetne djece neće okaljati skladno lice dubrovačkog gragjanstva, koje je, bez razlike stra- naka, žigosalo neodgovorni njihov čin, sa kojim se mogu ponositi jedino gospoda oko «Crvene Hrvatske». Dalo bi se ipak pitati, gdje su bili naši «Pa- tres patriae», koji grme i oblače u du- brovačkoj općini; zar njihova dužnost nije bila nadzirati, a slučajno i zapri- ječiti, da se ne čuju neki podli izrazi PODLISTAK Pogledi. — Putne bilješke, — Napisao Ante Anić. A ipak je Milan XVIII. vieka, uslied premnogih političkih trzaja, bio jedan od najneurednijih gradova Italije. To nam svje- doče: Verri, Beccaria i Parini. Prvi je ži- gosao administrativnu, drugi sudbenu, a treći moralnu pokvarenost. Poznata se Pa- rinijeva pjesma «// Giorno» svuda spominje. Ovo je javno žigosanje razvratnih prilika doprinielo podpunoj reformi javnog života. Milan je ovim ozdravio i pospiešio k na- predku u svakom pogledu. Industrija zauze maha u svim područjima, te se po njoj izliečiše slabe financijalne prilike. Znanosti i umjetnosti razviše svoju snagu. Još u ono je mnogo žrtvovala, da podigne sjevernu Italiju u svakom pogledu i mnogo dopriniela za njezino blagostanje. To je ugodno doba u n povjesti. Ona je prinosila sve te žrtve, ne bi li joj ostala sigurna stečevina, za koju je uviek bila bojazljiva, uslied na- ravne pripadnosti, što ju je vezala s materom zemljom. Ali sila naravnog procesa, kojoj se svi ljudski napori ne mogu da otmu, morala je da sbaci sa sebe sve što prieči njezinom prodiranju. Italija se je morala naci ujediniti, čim je duh nacijonaliteta prodro u iz ustiju neodgovorne mladosti. Da, oni će to zanijekati i tvrditi kao da za \priječe njihovoj ambiciji i privatnom \ interesu. Oni se umišljaju kao jedini |ka se sjete one rimskoga govornika : Quousque tandem abwtere Ca- ništa znali nijesu. Pred nama stoji, iz- | harakteri i poštenjaci našega grada — |tilina potientia nostra! java od više osoba, koje su se upravo smutile na nekim nepristojnim pokli- cima ono večer. Kao što općina nije i doživjeli smo po pisaniji «Crv. Hrv.», \da je katalog poštenih dubrovčana spac ima: dva Čingrije, dva DeGiulli, Poznato nam je, da se i drugovgje prave demonstracije, ali uvijek u pri- propustila, a da svojim redarima ne Medini, dva Mičića (otac i sin) i pet-|I baš ovih dana čitali smo u nekim ta- izda nalog, da ono poslije podne mo- raju glasovati u «Radničkoj Zadruzi» za njihovog kandidata — njezina je veća dužnost bila da redare upozori: da pripaze na pristojno ponašanje svojih klijenata. Ali od svega toga ništa, go- tovo bi kazao, da je općina i općinski aparat isključivo za obranu časti du- šest njihovih pristaša. Sve ostalo gra- gjanstvo bilo bi bez značaja i servilno. "Nije harakter Dr. Mišetić, jer ne skida | lijanskim novinama, kako je liberalna talijanska vlada, zapriječila u Rimu is- kaze pred Vatikanom, a u Genovi pred kliku, koja je u nami pobudila smijeh \i sažaljenje prema individuima, koji se kupe oko «Crv. Hrv.» Ali je svakako žalosno, da neka gospoda, koja se is- 'tiću u našem gradu kao korifeji mo- dva|stojnijem granicama i dostojanstveno. dernoga liberalizma, prema svojim po- litičkim protivnicima preobraze se u najžešće ultramontance. Preko «Novog Lista» i «Crv. Hrv.» pozivlju biskupa \da zapriječi dubrovačkom kleru raditi (kapu pred Dr. Čingrijom. Nije harakter | biskupskom palačom; i ako smo osvje- na političkom polju protiv njihove am- \ industrijalac gosp. Jelić, jer je bez pri- | dočeni da talijanska omladina, ma ko- bicije i interesa; zaboravljajuć što su vole dubrovačke dinastije unajmio svoju |liko slobodoumna i liberalna bila, ne sami na drugome mjestu pisali. Zar ni- I | izgradu okružnom sudu. Nepošten je | \Dr. Mandolio, jer nije njihov pristaša. | bi se nikada usudila izustiti onakove uvrjede,: kakove je izustio pred stol- brovačke dinastije, a nikako za obranu Nepošten je Dr. Marčelić, jer ne tiska nom crkvom jedan dio dubrovačke re- časti i ponosa ostalog dubrovačkog gra- svoje uredovne spise u štampariji »De | zolucijonaške mladosti. | liberalizam gjanstva. Da su slučajno Starčevićanci, Giulli i družina». Nijesu harakteri: Pišta, | ima svojih granica iza liberalizam vri- prolazeći dostojanstveno ono poslije Ljepopili, Crnica, Bijelić i oštali kler, jedi podne gradskim ulicama, izustili pred jer neće da služe ambiciji dubrovačke \ne .razume pseudo-liberali oko «Crv. u tom slučaju klicati : stanom Dr. Čingrije onakovih nepris-| dinastije. Nijesu harakteri: Dr. Milić, | Hrvatske». spoda oko «Crv. Hrv.» dopisima i br- zojavima razglasila i u magjarske no- «Dubrovnika» prave reklamu interesima! i ako im je vrlo dobro poznato da to | Gračić i ostali ugledni i neovisni dubrovački Srbi, jer neće da preko kodeks uljudnosti. Ali kao da ovo U ime liberalizma oni za- |htjevaju od dubrovačkog biskupa da bi \izbacio naš list iz «Hrvatske Tiskare» vine, da su pravaši oskvrnuli sijedu pojedinaca i neustaju na obranu ne-!|ne spada pod biskupsku vlast. U ime glavu najvećeg živućeg dubrov- potizma. Ovo je vrlo žalostno, ali liberalizma oni traže, da bi biskup sa skupa anatemu na one sveštenike, koji čanina! gospara Pera Čingrije. nije ni malo iznenadila, jer nam vrlo da poštenje spomenutih gragjana, pa da bi ih prisilio e da poniknuta čela. \izbija iz redaka «Crvene Hrvatske». | Ona nas neskladna demonstracija Gospoda oko «Crv. Hrv.» zaboravljaju, od klera misliti sa svojom \svojim auktoritetom zapriječio nekim glavom, i dobro poznata tendencijozna pisanija bilo koje stranke, ne zaostaje za nji- stupe pred Dr. Čingriju, DeGiulli i od nekoliko vremena, i «Novom Listu» — a ciljala je is- \ spomenutih prednjači u svakom pogledu u «Crv. Hrv.» hovim poštenjem; a značaj mnogih od družinu. Da, sve ovo u ime liberalizma. Ovaj je bio cilj onog otvorenog pi- ključivo kako bi omrazila ozbiljne i njihovome značaju i patrijotizmu. A sma, što ga je dubrovačka dinastija, poštene gragjane našega grada i ulicu njihov trud, da okaljaju lice poštenih sakrivši se za podpis Dr. DeGiulli, pre- potakla na javne napadaje protiv oni- gragjana neće uspjeti. Slobodno im je ko svog oficijelnog glasila upravila du- \predvoditi ulicu i nezrelu mladost, da brovačkome biskupu. Na ono pismo \jonaštvu. A što bi na to «Crv. Hrv.» ma, koji neće da prignu glavu pod njihovo kopito. Neka gospoda, kao da se pred stolnom crkvom nepristojnim mi se nijesmo niti osvrnuli, a to zbog \uvrjedama nabacuju na dubrovački kler nekoliko razloga: prvo, jer firma koju kome biskupu spočitnuli intolerantnost su zaboravila, da su prošla ona vre- mena, kada se je znalo narod poticati u krvavu borbu, na obranu interesa i neodvisno drugo, a nadamo se da se neće više povratiti, svakog kršćanina -— i upravo u času jer je ono pismo pobudilo smijeh kod kada su neke familje, a ne znamo u ime kakovih privilegija ili vrlina, na- mećale se našem javnom životu. Ova gospoda videći, da gube teren kod neovisnog gragjanstva, služe se naj- podlijim sredstvima, da unište one, koji srca i opojio ih idealima slobode. Ona se je morala naći kod ognjišta narodnih aspi- kada narod okupljen u crkvama slavi! \porod svoga Spasitelja, ona javno izvr-. kanonički pojas i papinske boje išto se je dogodilo ove godine. | Predpostavimo, da su hrvatski vojnici po- Ičinili koju neurednost, Nu zar se zato mora \racija u ime velike kulture, koju je zastupala. | cio narod okrstiti imenom barbara? . Neću Jadranskog | Za Napoleonove prevlasti i sile revolucio- |ovim, da odobravam ničija nedjela, pa bila «divlja» | narne vojske ciela je sjeverna Italija, a s njom ona izvršena i od moga naroda; ali nek se noma Boškovića, \i Milan, mnogo pretrpjela u administrativnom sve mjeri na tezuljama pravednosti, nek se | trijeznih dubrovačkih gragjana, bez raz- like političkog mišljenja; treće, što je a Camerini tumači rieči «di Croazia»; — «Narod divlji i nećudoredan na obalama Mora»! A ne zna, da je ova Hrvatska: dala ltaliji najboljeg astro- glasovitog slikara Clovia, slavnog književnika Tommasea, jednog od organizmu, da nasiti moloha revolucije, koji sudi oštrinom razuma, kojim nas narav nije najboljih arhitekta Orsinia i cielu plejadu je bio pohlepan za cielim svietom. | Milan uzalud obdarila. Brutalnih nedjela počinja slavnih ljudi, koji su prodičili ime Italije? je morao da trpi grozne posljedice ratova napokon svaka vojska, osobito pri osvajanju A ne zna još, da: onog vremena. U ime slobode i jednakosti franceske su čete počinile na javnim i privatnim .imovi- nama takvih nedjela, kakvih nijesu nikakovi provalnici prijašnjih viekova. Vidio sam na svoje oči, kako su mnoge umjetnine znatno oštetili. U ime mogućeg silnika Napoleona po- činjali su toliko kvara, da je ovaj jedva uspio, da obuzda razuzdanu vojsku. | ovgje mi pada na pamet nepravednost ljudskog suda. Nitko nije zato nazvao Francuze barbarima, niti je povjest zabilježila u tako crnoj slici francuzka nasilja i haranje nji- hove vojske, dočim su nas Hrvate nazvali barbarima i hrvatskim imenom plašili svoju djecu, da ih umire, Prof, Pavia temeljito je oprovrgnuo ona nedjela, koja se pripisuju hrvatskim vojnicima pri provalama u lom- bardske gradove. Hrvatski su nam vojnici namrli ime barbara u ime tugjinske vlasti. «Mili Bože, što bijasmo krivi Sto ras skobi sred krvnog bojišta, pjeva Vukelić u pjesmi «Kod Solferina». gradova. A što je rat, nego li brutalnost i! divljačtvo, po kojemu čovjek uživa nad propasti drugoga? Svi ratovi imaju istu svrhu. Strasti se uzpiruju samom sankcio-' nisanom metodom vojničkog odgoja, . da' vojnici pokažu više krvoločnosti nad svojim protivnicima. Gvožgje i krv, to je karakte- ristika vojničkog duha, koji se zanaša do/ pravog vrhunca brutalnosti. Ta valjda niesu | ratovi kakva kulturna institucija, nego samo posljedica živinskog diela čovječjeg bića, te se nasićuje krvlju drugoga. Humanizam neće nikad zahvatiti tako dubok korien u svim slojevima ljudskog društva, da će iz- čeznuti ratovi sa svim grdnim posljedicama. Oni će, ako i u manjoj mjeri, ebstojati, kao odušak živinskog čuvstva ljudske naravi. Gvožgje i krv sačinjavaju i sačinjavat će na žalost glavne stranice povjesti čovječanstva ! | Nu uvjerio sam se, da Talijani u obće \|poznavaju samo Italiju, a za drugo im mala \briga. Žalostno je ipak, da sa svim nepo- iznavanjem izriču sud o tugjemu narodu. \|Dante na pr. spominje u «Raju» Hrvatsku : «Quale & colui, che forse di Croazia Viene a veđer la Veronica nostra %, \) | «Odavno bi već u valih Potonula Italija, O hrvatskih da se žalih More otmansko ne razbija», kako pjeva naš pjesnik. Nu vrieme, koje drži tezulju pravednosti, te je najbolji sudija, izreći će jednom pra- veđan sud o svakomu. Rek bi, da je vrie- me već pozvalo na odgovornost zavoditelje bistriti pojmovi, zaslugom mnogih naših ljudi, a naoseb istih Talijanaca, kao zasluž- nog proi. Luigi Pavia, Gine Lombroso, Umberte Griffini i drugih, kojima duguje- mo zahvalnost, što su počeli razbijati pred- sude, koje su nas dosad pokazivale u sla- bu svietlu. Tko bi se bio nadao, da će u Italiji izdavati političku smotru, kojoj je svr- ha, da zbliži Talijane i Hrvate? | ako se to zbliženje želi postići iz bojazni pred ja- kim prodiranjem njemačkog naroda, ipak se vidi, da u snazi talijanskog života pro- dire duh poštovanja tugje slobode i prava slabijih naroda. Ta oni najbolje mogu zna- ti, kolike se žrtve jednog naroda zalažu za vadi 38% je onaj, te možda iz Hrvatske dolazi, da |dragociene ideale slobode. \jesu oni tvrdili, da je bolji i inteligen- \itniji dio klera uz njih? Pa dobro, ako je (što treba uzeti cum mica salis) inteligentniji kler uz njih sa Dum Vi- com Medinijem — zašto tada klicati: dolje popovi, dolje biskup; treba živjeli popovi, živio biskup; zašto neprestano na kler napadati! Ako dubrovački biskup daje potpunu slobodu političkog mišljenja kleru koji je (kako oni tvrde) uz du- \brovačku dinastiju; zašto tražiti od bi- 'su pristaše pravaške ideje? Ako je slo- \bodno Dum Vici Mediniju suragjivati u «Crv. Hrv.» ne znamo zašto ne bi \moralo biti slobodno i drugom svešte- \niku suragjivati u našem listu? | Kad bi Dr. Marčelić zapriječio kako- vom svešteniku isticati se u pravaš- tvu; morao bi takogjer zapriječiti Dum \Vici Mediniju isticati se u rezoluci- \i «Novi List»? Zar ne bi dubrovač- gragjanstvo; slobodno im'je nosilo, za nas nije imala garanciju i ultramontanizam? Ali u ovome slu- \je povlagjivati nezreloj omladini, kada dubrovačkog gragjanstva, bez čijeg o- čaju Dr. pojedinih individua. Minula su vremena, u božičnu noć — u ovu svetu noć za vlašćenja htjela je imponirati; Marčelić pokazao se je višim političkim liberzlcem, nego su gospoda oko «Crv. Hrv.» On poštuje slobodu političkog mišljenja svakog sveštenika, dok gospoda oko «Crv. Hrv.» za se- \gava ruglu pred općinskom kafanom i Dr. DeGiulli htio imponirati sa pismom be samo traže slobodu, a kod dru- gradskim ulicama: svečenićko odijelo, koga on nije niti sastavio. Uzevši sve goga rado bi ju uništili. Sloboda po- — kao ovo u obzir, mi se nijesmo htjeli niti litičkog mišljenja nije povlastica poje- Ali ne- osvrnuti na onu tendencijoznu enci- dinih individua, ona je svojina svako- Iza kako je Napoleon izdao konstituciju i proglasio Cisalpinsku Republiku, Milan je napredovao mnogo u narednoj aktivnosti. Kad je pak došla Austrija iza Napoleonova pada i blagu prijašnju vladavinu zamienila despotizmom nasilja, Milan postane sredi- štem revolucije. Karbonarizam uhvati maha i u to se doba austrijske tamnice napuniše \jumačkih zatočnika «Mlađe lialije». Silvio Pellico čami u zatvoru Spielberga, gdje je napisao poznato djelo «Le mie prigioni».') \ Nova se zvijezda pomoli na obzorju po- litičkog djelovanja i Piemont postade uzo- rom narodne ideje, Milan bijaše ognjište, koje je ogrijavalo duhove, dok nije kralj Vittorio Emanuele sjedinio razglobljena uda Apeninskog Poluotoka. Odtad se ciela po- vjest Milana usredotočuje u razvoju njego- javnog mnienja za kriva svjedočanstva o vih trgovinskih, obrtničkih, dobroivornih i našemu narodu. Počeli su se, Bogu hvala, znanstvenih ustanova, u izpitivanju socijal- nih problema, a da od svega toga izvuče bolji dio, — Kroz one duge i široke ulice, kroz koje odjekuje neprestani štropot kola i tramvaja i žamori vreva zaposlenih ljudi tako, da na sve strane «fervet opus», uputismo smo se kočijom, da potražimo stan. Odsjedosmo u hotelu «Promessi Sposi». Neće biti jamačno Manzoni ni sanjao, da će se jednog dana milanski hotel zvati imenom njegovog ro- mana! Odpočinuvši malo, pogjosmo, da posjetimo uglednu porođicu /ngegnoli, za koju je Don Niko nosio iz Dubrovnika pismo od gosp. Z. 1) «Moje tamnovanje». st nera MN