ho 94

IRS ISSN 250%

 

 

 

 

 

 

 

 

PRAVA CRVENA HRVATSKA God. il. *
ga gragjanina — zvao se on sveštenik|ona ne traži ni imprimatur Beča kao |toliko je vrijedila. Drugog izlaza nije bilo, !i domovinu, takovih nam se svećenika hoće.
moralo se obratiti vojničkoj glazbi, čak u Samo tako naprijed ! Kako vidite, rezoluci- Što je novo po svijetu ?

ili advokat, liječnik ili profesor, trgovac
ili radnik. Sveštenik se nije odrekao
gragjanskih prava i svoga patriotizra:
| on, kao i svaki drugi gragjanin, ima
domovinu, koju mora ljubiti, poštovati
i za nju se do potrebe žrtvovati. Ovo
treba da dobro upamte pseudo-liberali
oko Crv. Hrv.“ i ,,Novoga Lista“. Li-
beralizam ne poznaje kaste, ne poznaje
razliku staleža; ne poznaje privatne in-
terese, ni ambiciju pojedinih individua.

Ako bi se igdje dalo posumnjati o
kleru, u Dubrovniku je patriotizam
klera izvan svake sumnje. Tražite u
Dubrovniku jedne hrvatske ustanove,
a da kler nije najviše doprinio  njezi-
nom razvitku i napretku; i dok se je
dubrovačka dinastija bojala pokucati po
svom džepu, dubrovački je kler rado
doprinašao svakom prigodom svoj obol
na oltar domovine. Dapače možemo
ustvrditi, da je patriotizam neke sve-
štenike do materijalnog nazadka doveo;
a to se ne može kazati 0 nijednome
članu dubrovačke dinastije. Ta eto Vam
na primjer najnovije dubrovačke usta-
nove «Pučke kuhinje». Od 1. No-
vembra sakupilo se za ovu ustanovu
dobrovoljnih priloga 21.000 kruna; a
sam kler doprinio je 14.000 kruna,
dakle više od polovin
slobodno gospoda oko
kliču; dolje biskup i dolje po-
povi. A zašto: dolje biskup i dolje
popovi? Jer su oni gospodari »Hr-
vatske tiskare» u kojoj se štampava
i naš list. Zar gospoda pseudo-rezolu-

«Crv. Hrv.»

cijonaši ne uvigjaju,da ovimizriču osudu što rade, ili ne znaju danas. Mi ragje ) opet

| velimo: ne tu dans. 1 ihološk |pravica zahtjeva sve kada i nebi uza se ve-
\velimo:: ne znaju danas. Iz psihološkog inu i simpatiju cijeloga grada imala. Evo
remo: da nije“ kako prvaci amo za narod misle i koliko
\ih za narod briga tare. Čujte još jednu koja

samim sebi. Tko im je kriv, da se je

dubrovački kler pri osnutku tiskare (a čovječjeg procesa razabi
u Hrvatskoj dan lugjak nije postao mudar, a
postali lugjaci,

\ pokazuju do šta može dovesti strast njekih
\ ljudi, koji bi uzornim ponašanjem i lijepim

tada nije bilo razdora
stranci u Dubrovniku) više žrtvovao od
njih; da su oni imali barem onoliko
patriotizma, koliko ga je imao dubro-
vački kler, «Hrvatska tiskara» mogla
je biti danas njihovo vlastništvo.
iz «Hrvatske tiskare» bila
«Crv. Hrv.» Sjegurno i to je moralo
tako biti. Pitamo: zar bi «Vjeresijska
Hrvatska banka» unajmila novac kad
bi znala, da će se taj novac na njezinu
štetu rabiti? Ne sjegurno. Zar bi Srbi
dubrovčani bili dozvolili,
Hrv.» tiska u njihovoj tiskari,
znali da će ih «Crvena» napadati, kao
što ih je napadala za uredništva Frana
Supila? Ne sjegurno. Kako dakle za-
htjevati od

skup? Zašto dakle
predprošle nedjelje

vene Hrvatske», koja

 

| vene

| uredničkim stolom

ni Budimpešte. Da, bio je jedan sve-
štenik, koji je predlagao otrag dosta
vremena, da se «Prava» proglasi gla-
silom dubrovačkog klera — a to je
bio glavom Dum Vice Medini; ali
njegov je predlog bio
biven od dubrovačke kurije. Zašto
dakle klicati:. dolje popovi, dolje bi-

a limine od-

demonstracije od
i božićnje noći?

Mi ne bacamo toliko krivnju na ne-
zrelu mladost, kojoj možda fali domaći
odgoj; ali krivimo gospodu oko «Cr-

svojom pisanijom

buni ulicu proti mirnim i poštenim
gragjanima. Dolje popovi, dolje biskup
i drugi uvrijedljivi poklici, što su se
čuli ove. dane u tamno doba noći du-

\brovačkim ulicama, nijesu drugo, već

| teorični Jrincipi

«Crvene Hrvatske»

imetnuti u praksu. Na uredništvu «Cr-

Hrvatske» sjedi jedan čovjek, koji

\je zamijenio profesorsku katedru sa

profesor Medini;
\mogu
| principi

ne

ovoga lista, a to je

znamo koliko se

slagati dužnosti i pedagoški
jednoga odgojitelja mladosti
\sa pisanijom onoga lista, koji bezob-

\zirno sije razdor megju gragjanstvom
\i kleveće kler na najsramotniji način.

I

e. Neka sada Videant consules!
Ako bi itko imao pravo ustajati proti

\kleru, takovo pravo ne bi smjeli imati

\dina u" najvećoj

 vjeli, odatle slijedi: ili

mnogi mudri da su
\a ovo je kazao i
\vačka dinastija neka
 tizmu klera i pomoći

je izbačena politički Olimp. Qui

\audiat.

Makarske

Makarska, 16. Dećembra. ga ništa manje nego na lomaču. Kada

Da nastavim. Imamo,

da se «CIV- przo ćemo na žalost morati kazati,
kad bi smo društvo «Sokol». Društvo ovo imalo je
uzdržavanu pomoću općine
Glazba davno nije odgova- gra
Osobito za vrijeme slavlja

i svoju glazbu,
i crkovinarstva.
rala svojoj svrsi.

\gospoda oko «Crvene Hrvatske». Sje-
\ćaju li se, da su otrag samo malo go-
ljubavi sa klerom ži-

onda nijesu znali

Schopenhauer. Dubro-
se sjeti, da patrio-
Glumetzkoga treba
Ali \da zahvali, da se je popela na današnji

habet aures,

prilike.

a ustraje li ovako,

posvete sokolskog barjaka pokazala je što

«Hrvatske tiskare» da štam- vrijedi. Uzrok ovomu neuspjehu glazbe bio

pava «Crvenu», koja će kler klevetati? je svakome dobro poznat. Njeki od uprave

Zdrav se razum tome opire.
Crvena Hrvatska» organ je dubrovač-
kog klera! Ovo je najpodlija kleve
što se ikada može izbaciti. Istina je,
klerom, kao što tvrdi
ih i ona ima — ali je

neovisno glasilo dubrovačkih pravaša; plesove nije se mogla upotrebiti,

Porodica je Ingegnoli veoma bogata, jedna
od prvih tvrdka u Italiji za razpačavanje
svakovrstnog sjemenja, cvieća i domaćih i
egzotičnih bilina. Ova je porodica vlastnica
ogromnih zemljišnih dobara i prekrasnih
palača, od kojih se jedna nalazi u ulici
«Corso Buenos Aires» u Milanu. Dva su
brata: Cavaliere Francesco i Cavaliere Paolo
Ingegnoli, a obojica su oci brojne porodice.
Sin je prvoga, dobri Dr. Antonio, ostavio
u našim srcima neizbrisivu uspomenu. Će-
siita ova porodica ima u sebi i naše hr-
vatske krvi, jer majka ove braće bijaše rodom
iz Stona. Otac im je pak službovao neda-
leko od Milana kao austrijski činovnik, dok
je Austrija imala Lombardiju u svojoj vlasti;
a iza kako ju je izgubila, povukao se je u
stanje mira u svoj zavičajni Milan i tu od-
gojio dostojan podmladak, koji se je podi-
gao svojim radom i nastojanjem do prvih
porodica Milana. Cav. Francesco dolazio je
i u Dubrovnik.

Ugledna i čestita ova gospoda primiše
nas najljubeznije u svojemu trgovačkomu
kureau-u u spomenutoj ulici «Corso Buenos
Aires». Pitao nas je Cav. Francesco 0 go-
spodinu Z., 0 Dubrovniku i o ovim
nama; a kad se htjedosmo oprostiti od njih,
rekoše nam, da će poslie podne doći Dr.
Antonio svojom kočijom pred naš hotel; da
u njegovu društvu razgledamo glavne mi-
\anske znamenitosti. Za
pozvaše na zajednički izlet po jezeru «Lago
Maggiore» i u večer nakon povratka s izleta
na objed ') u svoju gillu «AM Ticino». Ne

1) Pa trancuzkom je običaju objed u večer.

ta, rosta goni svoju: «ja sam $
volji mora svak pokoravati»,

Došle ovogo- |
dakako glazbe Sokol! Živio dični mu starosta i tako sve u kojoj je Argus — recte Pjerotić — i

se

malo nas iznenadi gostoprimstvo i naklonost
bogate gospode. Zahvalivši na njihovoj

ove
ljubeznosti,
\  Sastasmo
\sa mladim doktorom,

povratismo

njegovoj kočiji na glavni milanski trg
Najednom se nadjosmo

del Duomo».
veličanstvenom stolnom
sovitim

zapanjeni
umjetnosti,
nadvisuje cio Milan;

i i ši i .' je g. Klariću u glavi vrtilo.
da «Prava» ima svojih pristaša si dišnie poklade. Trebalo
i «Crvena» da za plesove. Imasmo svoju
«Prava» sasvim a ova svog učitelja, ali koja korist kada za

se poslie podne p

Ali «Prava društva htjeli su da se odstrane zaprijeke,
koje su priječile razvoju glazbe. Ali da,
tarosta, mojoj

ovako se! men. «Pereat»,

sta-

je
(sokolsku) glazbu

promislite

se u svoj stan.

crkvom, pred gla-

«Duomo di Milano» Ostadosmo dan će:
pred tim velebnim spomenikom
koji sa svojim vršcima (guglie)
zagledasmo se u laj

\ milanski ponos, koji nazivlju «osmim _ču-

| dom».
nešto potanje zabavim ;

Nu bit će još prigode, da se s tim

ta vriedno je, da se

ovakovim umjetninama prvoga reda posveti

\osobita pažnja!
stran trg, na kom
| Viktoru Emanuelu. Tu
tramvajskog prometa,

krasnim zgradama. Na

 

 dajuć s crkvenih vrata
palača («Palazzo Reale»), a na

Pred crkvom se stere pro-
se diže visok spomenik

je središte gradai

okruženo visokim i
lievoj se strani (gle-

) nalazi kraljevska
desnoj gla-

| sovita «Galleria Vittorio Emanuele», koja

gospoduje nad

 

Arhitekt Mengoni, malo prije nego
dovršio, pao je (god. 1877) s njezine

i ostao mrtav. Ulica je

u obliku križa,
minama od mramora i
najprostranija kristalom
\ Evropi.

svim zgradama okolo sebe.

ju je

Mostar. U Subotu bio je ples u Čitaonici, |jonaši svugdje su isti. Dopisniče «Novog
u Ponedjelnik u «Sokolu». Izmegju ova dva | Lista», je li ovo pravaška, klerikaina, popov-
plesa, biva u Nedjelju, prohtjelo se «Platz- |vska, austrijska ili policajska laž? Cekaj, još
muzike». Nije čudo; gragjani željni glazbe |ima u mojoj «torbi. — Pučanin.

ko ozebao sunca. Vojnici, njih 12 na broju,
nesmjeli javno svirati bez naročite dozvole.
Ele brzojavljaj, moli i skupo plati za moć
napokon čuti «Platz-muzik» od 12 glazbara. i

Slušao sam i ja: odigraše 5-6 komada ve- ME ie esa Jedinstva»
ćinom tugjih. Ovo zapalo općinu kojih 150 jer je karakteristično po kliku oko e.
kruna. Preda mnom stajala tri glazbara naše (Hry.»: «Razumijemo, dakle, “srčbu naše
glazbe, tri stara sokolaša. Vidio sam ih ka- liavnosti, ali nam upada u oči, da «Crvena
ko zukima brkove grizu i kako megjusobom rvatska» najviše napada na Argusa, uvje-
nješto mrmljaju. Ele nećeš da im teško pri [ena i ona, da je to Pjerotić. I uprav ljudi
srcu bude! Pojmio sam njihovo nezadovolj lokojo «Crvene Hrvatske» bilo u svome,
stvo i držao sam, da neće liti za dugo.[ihijo preko drugih listova najviše i viču
Plesovi su ispali sjajno. Ono 12 glazbara (lqa nj; više nego iko

zapalo oko 800 (velju osamstotina) kruna.|| , , , Gospoda ii «Crvene Hrvatske»
Uresi dvorana i kotiljoni zapali su preko imadu drukčiju taktiku, a ipak je istina

 

 

Domaći pregled.

 
 
 
  

 

 

300 kruna, dakle skupa oko 1200 (velju ova: Pjerotić im je bio prijatelj, radio je
hiljadu  dvijesta) kruna. Pak što je to Za g njihovom listu i šiljao im je, a oni su
dva plesa malenoj i bogatoj(?) Makarskoj\y svome listu tiskali njegove članke
potrošiti? Mnogi su gragjani ovomu prigo- | sične onijem u «Hrv. Pravu». Te je do-
varali, ali koja korist, kada se njihova ne|pise «C. Hrvatskoj» Pjerotić šiljao iz Sa-
piše. Tik Makarske bilo je obitelji, koje su rajeva; to je bilo koji mjesec, ne puno
gladovale, ali zaludu jer za siromaha novaca |nrije nego se je Pjerotić teči alo.
nema. Nevina djeca zavijala od leda i glada, Pravu». Dokazati se može u svako deka
a naši prvaci, ti po «Novom Listu» narodni \kad bi imali pri ruci dotične brojeve «Cr-
dobrotvori, zalijevali e šampanjcem i trali vene Hrvatske». Ovoliko radi političkoga
ot sa čela, kojeg bi im galop natjerao. morala u ovijem tužnijem našijem prili-
U Sokolu nezadovoljstvo sve više raslo i kama. Ovo smo rekli, jer «Crvena Hrv.»
dotle doseglo, da danas ono samo po ime- ima smionosti, da se i na «N. Jedinstvo»

 

 

| primjerim morali u svemu prednjačiti. Našlo

imado-
\kati zgodan čas. Bilo doba kada je svak u
\maci iza jedne oprosne večere, priregjene je-

\dnom svom drugu, očutili se srčanijim i ja-
čim nego

\fani, jer u njoj sam gospodar bio, uhvatiše | povuće

| Zatim obagjoše njekoliko puta grad, obu-
stavivši se pred stanovima njekih uzor-sve- |

o dogovoru | jonaške
te se odvezosmo u|taonici smo.
«Piazza | čitam «Pokret». Donio njetko «Dan», jer mu
pred \u Čitaonici mjesta nema,

nu opstoji. Nema glazbe, nema vježaba, "€" | obara s onijem njezinijem dobro pozna-
ma izleta a nema ni uprave. Je li se mo- | gijem obrazom.»

glo a da se do ovoga ne dogje? Da, mo- ui

glo se da nije i ovdje starosta pokazao da Pe ; nie ČR ć Branik i
stoji na onoj visini, na kojoj i starosta du- | vo dnika ić va s da

rov S ji, bi isini i

popne DR a ise: re s nas Srba u Ugarskoj, što u Bosni, što po statuje,
\ Turskoj kada bi vlast državna, po primjeru | papa Lav

Franceske, stavila sekvestar na sve naše novaca na

crkveno-narodne fondove, iz kojih izdrža-|a najmanje

vamo koniesionalne škole i kad bi stavila želju.

zaludu ga je više kriti. Nedade se predvi-
diti kako će svršiti, ali fakt je da opozicija
popustiti, neće i ona će, ustraje li ovako,
stalno pobjediti i društvo opet oživiti. To

 

sekvestar na sve manastire i drugo?
Dr. Polit piše, da je po srijedi sloboda,

 

 

još bolje karakteriše naše žalosne prilike, i tolik, nego pravoslavni.

srpske liberalne stranke.

Bosanska deputacija u Budimpešti.
Članovi bosanske  deputacije, koji su

 

je onako

se pero — pozlatilo se! — koje
pokudilo

iz daljega u Spljetskom «Danu» &
sadanje prilike u našem «Sokolu». Ma da odvisne stranke i predali zastupnicima;
nebi to uradilo bilo! Rezolucijonaši, koji | Su tamo bili, memorandum.
se još po lokalima našeg «Sokola» koče, Nadina Slavjanska umrla.
ljudi liberalnih misli, koji svačije osvjedo- | U Monakovu umrla je poznata umjet-
čenje «štuju», da se «Danu» osvete, osudili nica Nadina Slavjanska, koja je sa svojom
za |ruskom narodnom kapelom polučila lijep
ovu krutu osuđu doznah, uzdahnuh i uz- uspjeh svuda, gdje bi istupila.
dahom uskliknuh: jaoh ti ga tebi, moj mili ,,Marodnom Listu“.
«Danu»! Za izvršiti osudu, trebalo je če-| Vijest, koju bijasmo donijeli pod na-
slovom «Bankrot na vidiku», htio bi «Nar.
L.» da ju izvrne i toliko se zaletio, da «po-
bija», ali je promašio cilj, jer u isto doba
donijelo je «N. Jedinstvo» (list iste «hr-
obično bivaju. Bilo po noća, naj- \vatske stranke»), da je u istinu nar. za-
ljepše doba za mirno izvršiti osuđu nad | stupnik Borčić htio da istupi iz upravnog
splitskim «Danom». Zbiše se u jednoj ka- odbora «hrv. stranke», ali «...umoljen da
natrag demisije, on ih je i povu-
«Dan» za vrat i ni pet ni šest šnjim upla- kao, te je i dalje ostao u odboru». U
doli Nakićevo glasilo, i losstom što mali Vice bulazni o Argusu,
čisti! Živio | neka se zato obrati «Crvenoj Hrvatskoj»,

du mirno počivao. Rezolucijonaški ju-

 

laži (još neoprovrgnute) ! Dolje

dalje dok se «Dan» nije u pep&o pretvorio. suragjivao.

\Prva Dalmatinka na sveučilištu.
: J Gospogjica Cecilija Prezzi iz Splita, koja
ćenika i pred manastirom naših dobrih ira- je svršila redovitu gimnaziju u Brešiji, do-
njevaca, koje počastiše sa njekoliko «Abzug»! bila je priznanje mature za ovu monarhiju
«Doli»! i t. d. Opet se našlo pero koje je i upisala se je kao redovita slušateljica
u «Danu» e JE mm sE filozofije na gradačkom sveučilištu.
nadobudne mladeži pokudilo. U Gi" Nagopunitbeni ispiti u Beču.
Ja se zgučio u jednoj ćoši i ee puzi svim pravnicima,
koji kane položiti nadopunitbene pravne
državne ispite na hrvatskom jeziku u Beču,
da je «Hrvatsko pripomoćno društvo» u
Beču pripravno dati potrebite obavijesti o
ispitima svakom gjaku. Adresa: VII. Ler-
chenfelderstrasse 44.

dbiskup Dvornik u sanatoriju.

Iz Zadra javljaju, da je nadbiskup Dvor-
nik otputovao u Beč, da se oporavi u sa-
matoriju za liječenje živaca. Po svoj prilici
tražiti će koadjutora.

Oduzet

 

kao što nema os-
talim katoličkim i pravaškim listovima. Je-
«Čitajte što kažu popovi!» Htjeo
sam i ja zaviriti, ali brže skupih se, eda me
ko ne nazove «klerikalcem», «austrijskim
pulicijotom» i t. đ. Kada jedan od njih pro-
čita onaj prosvjed u «Danu», ustane jedan
velečasni, dobro poznati, a barjaktar naših
rezolucijonaša, kao da je u rodstvu vašem
Mediniu, okrenuv se prama njekolicini od
onih noćnih junaka: «Pravo ste imali, što oi dobit
, Grehota što ga mjeste
e I 20.00. 06 I još Javljaju iz Budimpešte, da je ministar
jednu ovom našem dobrom svećeniku. Op-| trgovine bečkom listu «Gross-Oesterreich»,
ćeljubljeni kanonik prečasni Bakotić govo- koji izlazi svakoga ponedjelnika, oduzeo
rio je misu. Isti velečasni nanjušio da se u poštanski debit za Hrvatsku. Za ovim li-
Bakotićevom kaputu, kog je u sakristiji o | stom nijedan svijestni Hrvat ne će žaliti.
wora nalaziti jedno pismo | Ali se nameće pitanje: kojim je pravom
Dr. Vranjicana, u kom bi ovaj kao kandi- ugarski ministar mogao ovom listu oduzeti

 

 

 

 

 

 

dat razvio bio svoj program za nastajuće | i debit za Hrvatsku? Što će na
popo ne ovo*Supilo? Kada se već sada u eri lju-

galeri stibecilvov M 2 I ze|bica na ovaj način gaze hrvatska prava
sagragjena | budi lijen, uvuče ruku i zvu “<:
je osa ures- maga iu što će biti stoprv kasnije. Ovo je jedna ga-
fina kamena. To je|ga stavi gdje ga je i našao. Program ovaj rancija više, kako Magjari poštuju hrvatska
pokrivena ulica u|nakon malo dana, veli se putem jednog | Prava.

nese. druga ugleda Božje svjetlo u «Narod-|Novi list ugarskih narodnosti

nom Listu». Ovako se ovo po gradu U Budimpešti ustrojile su narodnosti

(Sliedi). govori a ja u ime kronake bilježim. Ako je novi list u rumunjskom jeziku za obranu |
\ovo ovako, onda evala ti ga, velečasni! Sa- svojih prava proti magjarskom šovinizmu.

'da, uprav sada, u času teških dana za vjeru Naslov je listu «Romanul».

Austrija.

U gospodskoj kući prihvaćena je zakon-
ska osnova o +«numerus clausus», to jest
vladar će moći u buduće imenovati najviše
180 doživotnih članova za kuću;
a gospodska kuća primit će nepromijenjenu
izbornu reformu.

Ugarska.

Ministar grof Apponyi u nekoliko navrata
spominje narodnosno pitanje. Veli, da će
istrijebiti sa lica zemlje one, koji bi se pro-
tivili jedinstvenoj magjarskoj narodnoj
državi. Živio Košut i Supilo! Ministar rata
izjavio je na usta pukovnika Urbana u de-
legacijama: da nema časnika, koji se bave
politikom. Navodi glede Varešanina, da ne
stoje, Varešanin da je korektan oficir, ko-
jemu ne pada na um, da se bavi politikom.

Rusija.

U visokim se školam opet opaža pokret.
Moskovsko je :sveučilište zatvoreno. Pogo-
vara se, da će grof Witte opet doći na kor-
milo vlade.

Francuska.

Kulturni boj vodi se na čitavoj liniji. Na-
rod se silom opire vladinom nasilju. Vlada
se tome nije nadala. Sam je Clemenceau
kazao: Sve smo predvigjali, samo ne toga,
što se u istinu dogodilo.

Engleska. -

 

došli u parlamenat, posjetili su klub ne-|
koji

\bila utopila u more,

Gornja je kuća po drugi put zabacila pro-
tuvjerstu školsku osnovu. Sukob je neiz-
bježiv.

Njemačka.

Novi izbori obaviti će se na 25. siječnja.
«Norddeutsche Allgemeine Zeitung» kon-
da nema ni traga dokazu, da je
XIII. od Njemačke primio kakovih
dar, ili da su mu bili ponugjeni,
da bi papa bio očitovao takovu

Srbija.
U skupštini je primljena zakonska osnova

a u ovom slučaju nju guši državna vlast ilo zajmu u drugom čitanju. Poslanikom u

on je za to proti njoj, pa neka nije ka- | Beču imenovan je Simić, dosadašnji poslanik
:

Treba zabilježiti, da je dr. Polit vogja!. Sig.

 

Vijesti iz naroda.

Iz Supetra.

(Isčezla žena u Sutivanu). Na 13. t. m.
Mare ud. Davida Dragičevića iz Sutivana od
46 god., dala je znakove poremetene pa-
meti, ali nije prikazivala pogibeljno abnor:
malno stanje u susljedna dva dana. Na 15
tek. oko 3 sata u jutro otišla je iz kuće, te
ju nestalo. U mjestu se govorilo, da bi se
ali usprkos najshodni-
jim potrebitim mjerama poduzetim od Op-
ćine i Oružništva, nije se nevoljnicu do da-
nas našlo. Isključeno je nasilje. Nagje li se
živa ili mrtva, javit ću vam.

(Izgorjelo dijete u Nerežišću). Na 22. t.
m. u jutro dječak Justo Papić pok. Ante od
god. 4'/a iz Nerežišća ostade sam u kamari,
dočim mu majka pogje u konobu da uzme
krumpira. Netom se majka odaleči mali Justo
pogje u kuhinju te se postavi na ognjište
da se grije, ali kad htjede saći vatra mu se
uhvati odijela a on kričući izagje na dvo-
rište gdje ga bijedna majka susretne i odma
sa svojim haljinama opkoli i tako ugasi mu
goruće haljine. Ali je jadno dijete zadobilo
takih opeklina na legjima i stražnicama, da
je na osvit Božića ispustio dušicu u velikim
bolima.

Iz Rata.

Pisanija po raznim novinama, osobito pak
u listu od tikve «Crv. Hrv.» i u famoznom
«Nov. Listu» sa strane nekih aspiratora iz
Pijavičina Donjeg — uprav nas je zgadila!
Ima tome više od godine dana, da ne možeš
otvoriti nikakav broj gori navedenih novina,
a da nema u njima svakih podvala, kleveti
i laži proti Pijavičinu Gornjem. Ali dakako,
Pijavičino Gornje i ne miče se, jer nema
kome da odgovara. U glavnom što je? —
Doli su golobrčići, mladi naprednjaci, pri-
staše resolucije, pak htjedoše igrati za vri-
jeme općinskih izbora glavnu ulogu. A kad
im se je nada izjalovila, sada treba da siju
zeleno sjeme ne uzorenih svojih tikava !
Počeli sa aferom Poljanića i Digovića, pak
nastavili izborom glavara, gradnjom škole
— a u zadnjem broju «Novog Lista» udri

 

 

 

SETOVA.
.