Be. 97. RAMA GATEM 1 GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. Cijena je listu sa domašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po U DUBROVNIKU 19. Januara 1907. RSP Godina III. mu Pretplata, pisma, dopisi i oj | četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K 8 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. O aferi dr. M. Čingrije mučali smo|nč Pellica pjesnika Franje riminske i sve do danas, čekajuć da se o njoj lidegarde, već Silvija Pellica karbo- najprije razglagoljaju rezolucijonaške | nara i narodnog mučenika. Dr. Mel- novine, a nakon toga, da i mi po no- ko sjegurno nikada se nije nadao, da vinarskoj dužnosti kažemo i svoju. O- (će u njemu hrvatski narod pozdraviti vom se prigodom dovoljno osvjedoči- svoga Ansaldi-a, Meini-a i Guerrazzi-a. smo, na kako niski stepen pao je jedan Šalu na stranu, ali dr. M. Čingrija, dio naše žurnalistike, koji se hvata svijuh po niskoj reklami jednog dijela hr- mogućih sredstava, dozvoljenih i nedo- vatskog novinstva, već je mučenik, zvoljenih, samo da istakne nepoznatu in- dapače = prvomučenik najnovijeg po- dividualnost nekih svojih sumišljenika. litičkog kursa. Gotovo Frano Supilo Nije nam nepoznato, da je neka vrst tuži se, da Chavrakova okružnica o- reklame prava rak-rana modernog čo- stade bez uspjeha, da Argus ne htjede vjeka i ozbiljnog napretka. Kao što dokazati svoje tvrdnje. Možda danas smo već jednom upozorili, neumjesne | Fsano Supilo žali, da i on nije pri- reklame ima i kod kulturno razvijenih čuvni častnik austrijske vojske kao naroda, ali uspjeh takove reklame pa- dr. Melko, njegov bi heroizam već ralizira ozbiljna i objektivna kritika. Kod bio potamnio sjajne sjene naših na-| hrvatskoga naroda, na žalost, takova rodnih mučenika: Zrinjskog i Franko- je kritika rijetka, i ako se kadkada pana, Kvaternika, Koste Vojnovića i pojavi politička megalomanija i kobni drugih idealnih hrvatskih duša. Ko bi utjecaj superficijalnih individua na naš|se ipak bio nadao otrag 3-4 godine, javni život, svim ju mogućim sred- da će baš oficirska deviza dru. Melku stvima nastoji utuči, ili bar prekriti. prepraviti mučenički vijenac i hrvatski Hrvatski političari kao da se boje, narod da će ga pozdraviti pravim en- kao da strepe pred ozbiljnom i objek- tuzijazmom: Salve martyr patriae! | tivnom kritikom, koja bi inače dosta dr. Melko bio bi mučenik, jer se bo- doprinijela asanaciji našeg javnog ži- rio za jednu veličanstvenu misao i u vota. Mi živemo u takovome stadiju, borbi izgubio neaktivnu moć neaktivnog u takovoj političkoj atmosferi ili bolje častnika ! haosu, da je vrlo teško probiti ledenu A zašto je dr. Melko mučenik ? Zar površinu političke hipokrizije nekih na. možda na bojnome polju žrtvovao svo- ših političkih individua. Dok. je jednom ju egzistenciju za slobodu domovine ? dijelu hrvatskoga naraštaja slobodno Zar od izdajničke ruke političkog pro- prevrtati harakterom i patrijotizmom | tivnika, ostao pod ubojitim oružjem narodnih naših velikana i zaslužnih jednoga krvnika, poput Kvaternika ? borioca domovine — jaoh ga se ono- Zar sbog svog neokaljanog patrijoti- me, koji bi se usudio i dotaknuti nji- zma, bio lišen profesorske katedre, po- hovih političkih idola, pa makar se put idealnog Koste Vojnovića ? oni i ne isticali nad superficijalnosti. Ništa od svega toga! Ovakova šta razabrali smo i iz to- Čitajuć neke naše novine, gotovo bi božnje afere dr. M. Čingrije. Ima već kazao kao da se urotila cijela Dalma- nekoliko dana, da se o ovome slučaju cija, da uništi rijetku pojavu dra. Mel- raspravlja po nekim rezolucijonaškim ka Čingrije. Uzalud se trudismo, da novinama. Iz duge pisanje «Pokreta», koješta konkretna i ozbiljna razaberemo «Novoga Lista», «Obzora» -— a me iz onih reklam-članaka o ovoj aferi; treba biti stilista, a da se lako osvje- jedva saznasmo, da je dr. Melko: po- dočiš, da je poteklo iz istoga pera, a zvan jer pričuvni oficir, da pred voj- po svoj prilici iz Dubrovnika — dalo ničkim upraviteljstvom odgovara zbog bi se zaključiti, da će hrvatski narod jedne fraze izrečene u dubrovačkoj u dr. M. Čingriji i bez špilberske tvr- Sokolani. «Prava Crvena Hrvatska» je gjave, dobiti svoga Silvija Pellica; ali donijela, da je dr. Melko kazao: da PODLISTAK ko predstava?», a ja mu odvratih: «Niesam skoro ni rieči razumio u onom narječju». Antonio: «Kako Vam se je svidjela sinošnja | | | IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni uređaik VLAHO KELEZ. sokolaši nemaju biti austrijski vojnici; dok novine inspirirane iz Dubrovnika donose, da je on7kazao: da sokolaši nisu za to da pripravljaju austrijske vojnike. Je li dr. Melko kazao prvo ili drugo, sasvim nas malo interesuje; konstatujemo ipak da ne uvigjamo go- tovu nikakovu razliku izmegju prve i druge fraze. Ponovno tvrdimo, da se na ovu stvar ne bi bili osvrnuli, da nas nijesu izazvali isti naši protivnici, koji su nam zlobno nastojali podme- tnuti denuncijatorsku. tendenciju, ka- kovu sjegurno nijesmo imali. Naši po- litički protivnici poslužiše se ovim slu- čajem u zlobne svoje svrhe. Ko je pratio neke rezolucijonaške novine o ovoj stvari, mogao se je odmah sjetiti kuda cilja cijela ona nesmilena pisanija i kakovi niski ciljevi kriju se za onim redcima. Sjegurno, kada izbori ne bi bili na kućnome pragu, za ovu se stvar koplje ne bi lomilo; slični se slučajevi svagdano zbivaju, a nitko na njih da se ikada osvrnuo. Ali ovom prigodom trebovalo je progovoriti, trebovalo je praviti reklamu, jer je dr. M. Čingrija pristaša novoga kursa i sin dr. Pera Čingrije, vogje dalmatinskih rezolucijo- naša. Ipak, ova niska politička rekla- ma, ne bi nas bila prenula, kada naši politički protivnici upravo na izdajni- čki ne bi bili izvrnuli smisao naših riječi i podmetnuli nam jednu nemo- ralnu tendenciju. Izgleda gotovo ne- vjerojatno, da neke novine «Pravoj» predbacuju onakove ciljeve, koji su, kazao bi, napisani na prvoj stranici njihova programa. Prolistajte samo ne- ke brojeve «Novog lista», «Crvene Hrvatske» i «Pokreta», zar ne opaža se denuncijatorski duh, kojim obiluju. Žalostno je, da je jedan dio naše žurnalistike na onakav stepen pao. O- trag samo malo vremena, čitali smo u nekim zagrebačkim novinama, u «Novome Listu», a u prvom redu u dubrovačkoj «Crvenoj Hrvatskoj», naj- podlije denuncije protiv jednom do- maćem sinu, generalu Varešaninu; a kao da nije ni to bilo dostatno, iz karbonarskih nekih gabineta i u ma- Iv. Na izložbi. Pogledi. — Putne bilješke. — Napisao Ante Anić. «Vi se čudite», odgovori on, «a ne znate, da sam ja možda manje razumio od Vas». Kod nas nije tako. Više, manje, svak će Sa trga izpred «Duomo» ide se električ- nim tramvajem na izložbu i za kakovih 10 | kirani ne primaju i priopćena plaća se 30 para po petić retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- glasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Slučaj Dra Melka Čingrije. gjarske novine širile su se najpodlije infamije o ovom sinu naše domovine. A zašto sve to ? Jer general Varešanin neće da bude političko sredstvo ničije ambicije, jer je general Varešanin stari prijatelj Crnice. Ovom prigodom nije ustao niti jedan glas iz rezolucijona- škog tabora, da osudi ovu sramotnu kampanju i podle denuncije nekih' dubrovačkih individua, koji bi možda radije gledali na vojničkoj dalmatin- skoj upravi jednoga Nijemca od do- maćeg sina. Ovaj niski i dvolični ma- nevar nekih naših političkih supertici- jaliteta, otkriva golotinju njihovih ide- ja i pokvarenost političkog njihovog značaja. Dok se oni nijesu stidili pod- mećati svakojake infamije čestitim lju- dima, dok se nijesu stidili denunci- rati starijoj vojnoj vlasti generala Va- rešanina; danas, baš oni, korifeji po- litičkog morala, ustaju na obranu dr. Melka od tobožnjih denuncija du- brovačkih pravaša. Ali u čemu ta denuncija sastoji? «Prava» je popratila spomenute ri- ječi dr. Melka sa: Jasno je kuda je dr. Melko ciljao». U ovome bi baš sastojao: crimen lesae majestatis Čin- grijanae. «Prava» je htjela podmetnuti dr. Melku Čingriji, vele naši protivni- ci, sa gornjim riječima protu-austrijsku tendenciju i kao pričuvnom oficiru štetovati mu. Neka gospoda, jer pri- viknuta infamnim denuncijama, kako se je konstatovalo iz njihove pisanije protiv Varešaninu, prirodno je, da i drugima niske svoje ciljeve podmeću. Kada zbilja fraza dr. Melka nosila bi protu-austrijski pečat, mi se ne bi bili na nju niti osvrnuli; ta nijesmo tako- vi glupani, a da bi se usudili i zami- sliti, da bi govor dr. Melka mogao uzdrmati temeljima austrijske države, te Austriju upozoriti da joj pogibelj prijeti, od dr. Melka i družine. Po- pratne riječi našega lista: jasno je, kuda je dr. Melko Čingrija ciljao, ne odnose se ni na vojničku vlast ni na Austriju. Ko je pratio pisaniju «Crv. Hrv.» sjećati će se, kako je ovaj jasno je kuda vašima predbacivao kamarilstvo i ser- vilnost prema vladi; a prigodom po- znatih škandala u dubrovačkoj Soko- lani, dr. Melko Čingrija nije nas šte- dio, već i tom prigodom hotio nam je predbaciti kamarilstvo sa spomenu- tom frazom: kao da mi, tobože od hrvatskog Sokola željeli bi smo stvo- riti samo austrijske vojnike. Ovo je pravi smisao onih riječi u našem listu: je ciljao dr. Melko i t. d. | naši protivnici nijesu ne zre- la djeca, a da nijesu shvatili ovu pra- vu smisao naših riječi, alipolitička strast i perfidnost dotle ih je snizila, da se: nijesu ustručavali nepošteno nam ona- kova šta predbaciti. Žalostno je, da neki ljudi jednom mjerom? sude ““pri- vatno poštenje, a drugom mjerom po- litičko poštenje; jednu mjeru drže za sebe, a drugom mjere drugoga. Ali kao da čujemo glas sa protivne strane: vi ste morali znati, da je dr. Melko Čingrija pričuvni ćastnik i da bi ste mu mogli štetovati, morali ste dakle šutjeti. Na ovo bi im se dalo odgovoriti: ta i vi ste vrlo dobro znali, da je Varešanin aktivni general austrij- ske vojske i da mu vaše perfidno pero može štetovati. Ali ipak mi se ne će- mo poslužiti ovakovom logikom, me- zimčetom jednog dijela rezolucijonaške štampe; mi smo u ovome vrlo libe- ralniji, te ćemo namah kazati: da po- litika ne pravi razlike megju svećeni- kom i vojnikom, megju odvjetnikom i profesorom. Političkom peru slobod- no je kritizirati politički red svakoga individua, pa kojoj bilo kasti on pri- padao; razumije se, da u svakom slu- čaju javna kritika mora biti ipak o- bjektivna i pravedna, a ne perfidna i neosnovana. Takova kritika temelji se na stalnim podatcima, a ne na koje- kakvim prostim supozicijama, tu ne smije prednjačiti ni simpatija ni anti- patija, već čvrsto i stalno osvjedočenje o koristnom ili štetnom radu jednoga individua. Ovim liberalnim principima odana «Prava Crvena Hrvatska», ona nije list u svakoj prigodi dubrovačkim pra- pravila a nije niti smjela praviti razliku | U naše su vrieme učestali izlozi ljudskog djelovanja. Kroz ovo šest godina novog vieka imali smo velik broj manjih i većih izložaba. Samo \ove godine (1906.) bilo ih je u Evropi pet. Nacijonalnom izložbom započeli su naj- naroda uviek trajati, to je drugo pitanje. Njemački narod, koji na štetu našu orijaš- kim koracima napried kreće na svim po- dručjima, stoji mu na putu; do sada bila je sreća, da subjektivizam tog naroda nije smetao kolanju irancuzkih ideja kroz žile U Milanu ima 14 kazališta. Kazališne se od nas razumjeti kajkavca, čije je narječje predstave obično započinju u 9 sati, a svrše najudaljenije od književnog jezika. Naš oko ponoća. U tom je eminentno trgovač. Bodul iz Dalmacije razumijet će Zagorca kom gradu noćni život u punoj snazi; buče iz Hrvatske i obratno; dočim Milanac ili tramvaji skoro kao i po danu, vrvi sviet Mlečanin skoro ni malo ne razumije Napo- sa zabava ili spieši na njih sa svih strana. litanca ili Sicilijanca. Sva ta narječja, kao | časaka etote na tom svjetskom pozorištu, gdje prije Englezi g. 1756. u Londonu, a inter- \se prikazuje snaga ljudskog uma i veličina | nacijonalnom g. 1851. isto tako u Londonu. njegovoga duha; tamo, gdje se mjere du- Od toga je doba najviše bilo svjetskih iz- ševne sposobnosti i vrline različitih naroda ložaba u Parizu, naime šest; dočim u Lon- Zemlje, na veličanstvenoj svetkovini rada, donu tri. Karakterističan je taj broj za fran- čovječanstva; ali je svaki narod organizam, pa vrieme može svesti u drugu kolotečinu mi- sli i njemački narod. Svakako do sada je Francuz nosio barjak kulture svieta, pa se kao takav stjegonoša pokazao i u svjetskim izložbama. Samo on se držao dužnim, da Ulice, bielim svietlom razsvietljene, poda-|i jezici romanski, razvili su se bez sumnje | bojno polje, gdje se, pod barjakom mira, vaju sliku dana. Kroz njih čuješ mrmoš od jezika latinskoga, ;pa je ta evolucija u- natječu razni narodi u umjetnosti, znanosti one velike vreve, što odzvanja u čudnom | slied raznih geografičkih, klimatičkih i, što/i obrtu, koji će od njih u napredku odnieti jeziku. To su Milanci, koji se odmaraju od je glavno, historičkih"prilika poprimila raz-| prvenstvo. Pa tamo vrvi silan sviet, da pri- dnevne rabote, a taj je jezik njihov djale- ličite oblike. \sustvuje toj borbi. kat, koji je posve različit od književnog Sutradan jutrom uputismo se na izložbu. | Jedni idu, da novim stečevinama umnože tiorentinskog jezika; mješavina talijanskog Za osmodnevnog svoga boravka u Milanu blago svoga uma, i tu nalaze osobitih pred- francuzkog jezika, koja je nastajala u raz-| svaki smo dan posvećivali nekoliko sati meta svojih naukd, Drugi opet, da se osla- tim dobama od direktnog upliva posljed- pregledanju izložbe. \djuju velikim djelima čovječanstva i po- njeg na prvog, uslied susjedstva jednoga! Pred «Galleria Vittorio Emanuele» priče- nesu na povratku u rieči i slici uspomend, $ drugim i medjusobnog saobraćaja. Na kasmo Boža, da po dogovoru skupa po. koje im mne izčezavaju lako izpred očiju pr.: «Canmti» (pjevanja) u milanskom je dja- , djemo tamo. Njega nema. Ne čekasmo mno- duše. lektu «el kante»; «I vecchi» (starci) izgo- go, kad eto ga najednom, gdje spieši pra- Izložba je triumi jakosti čovječjega uma, vara se u istom «/ vec»; «mon sa» (ne zna) ma nama. Žalostan izpripovidi nam nez-|pa se na takovo slavlje sa svih sirana Že- — «elsa no». Čudna je ta Italija u svojim | godu, koja ga je snašla, kako mu je naime mlje sgrće silna množina svieta. Na milan- narječjima. Ima ih silesija, tako različitih, nećakinja težko oboljela. Radi toga morao sku je ma pr. izložbu, koja ipak nije bila da jedan drugoga ni malo ne razumije. Bili je žrtvovati ugodnost zajedničkog posjeta dostatno razglašena, stiglo kroz tri dana na neke večeri u kazalištu «Fossati». Si-_ izložbe. Požalismo od srca prijatelja s ne- samu središnu željezničku postaju 354 ti- je družtvo predstavljalo u sicili- prilike, koja ga je zadesila u velikom tu- siće stranaca, To je bio skoro drugi Milan narječju. Upita me sutradan Dr.,djem gradu i podjosmo na izložbu. ju : \ma prostranoj plateji, koja ti se pričinja kao | cuzki narod. On osieća jaku snagu razuma, \koju hoće, da pokaže i priobći svietu. U |proslavi svršetak staroga vieka velikom iz- \intelektualnom razvitku i svim pokretima ložbom godine 1900., kad mu je zavidni duha hoće da bude vodja, da asimiluje cio Niemac hotio omesti djelo onim nesinisle- sviet sa svojim nazorima. To je narod, koji nim računom o vremenu nastupa novoga Ineće da žive sam za sebe, ali koji traži, da|vieka. Ali iskrenost i nesebičnost francuz- \se svak pokloni pred veličinom njegove du- kog naroda pribavila mu je vjerovanje kul- \ševne moći. Kod njega se sva velika djela thrnog svieta. U Njemačkoj nikad nije bila |sbivaju u ime znanosti, u ime civilizacije i svjetska izložba; znak, da taj narod nema čovječanstva, pa je s toga kod Francuza stvar po svojoj naravi one intelektualne privla- obična začeti bilo koji pokret, da ga sa čivosti, da svojom duševnom jakošćn može sebe bace u sviet kao ognjište iskru. To je ogrijati druge narode. On je više manje pod- njihova načelna misao, pa se ćute pozvani mukao, nepovjerljiv i samoživac. na revolucije duha. Zato su veliki, da se! Italija, mlađa kraljevina, tek se je ove go- tako izrazim, u dobru i u zlu. Nadmašuju dine podniela medjunarodnom izložbom u u istinu sve druge narode, pak ćeš kod je- Milanu. Ta se je zamisao začela g. 1901. dinih njih naći diplomu neumrlosti, Kao čto i njom se je imala proslaviti inauguracija se kuća preuredjuje po modernom planu, otvora simplonskog prokopa, tog zamašitog tako i oni hoće đa preudese ljudsko druž- djela, a da dogodjaj primi svečaniji karakter. tvo po svojim nazorima. , , Hoćeli ta snaga i samosviest irancuzkog , (Slijedi). e