Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K 8 Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. . HN | L »Je cherche la veritć, et je la dis; & est| Una nazione non avrd salute, unit, li-! li tout mon souci et tout mon devoir». berti se non dal suo popolo: kazao je Maz- (Tražim i govorim istinu; to mi je jedina zini u svome djelu «Ricordi agli Italiani», briga i dužnost) — kazao je Pascal. | ovog str. 81. Da Mazzinijev princip sudara se sa uzvišenog principa franceskog filozofa, mi psihološkom evolucijom preporoda i revo- smo se držali, kad zahvatismo pero, da na- lucije talijanskog naroda, neće posumnjati pišemo nekoliko članaka, koji bi mogli ko- niko, ko je, pa bilo i površno, proučavao ristiti našemu narodu i oči mu otvorit, da, u talijanski narodni preporod na književnim današnjem kaosu, koji je zavladao na po- djelima: Manzonia, Coppinia, Vannucia, | litičkom polju hrvatskoga naroda — shvati Giobertia, Mamiania, Rosminia, Cattanea, istinu, upozna svoj udes i sakupi sile, da Mamelia, Minghettia, Brofferia, Guerazzia, se opre političkim superticijalitetima, koji Nicolinia i cijelu talijansku književnost prvom se nametnuše kao kakovi deus ex machina polovinom prošloga vijeka — koja je išla našem javnom životu. Već unaprijed nadali za tim, da probudi zaspavanu narodnu svi- smo se raznim napadajima sa strane po- jest, talijanski genij domovine Danta i Pe- litičkih svojih protivnika, koji, političkim so- trarke, i čvrstu vjeru u jedinstvo i slobodu fizmima, nastojaše omalovažit, jer neuspješe svoje domovine. Tvrditi protivno, kao što pobiti čvrstim argumentima, naša načela i izbija iz redaka non-diplomaticusa, znači, naše političko stanovište. Njihovi nas na- nepoznavati ni smisao naroda ni ideju na- padaji ne prepadoše, jer svijesni svoje du- rodnosti. Što je narodnost? — Svijest, po žnosti i narodnih interesa, neće nas opsje- kojoj čovjek znade, kojemu narodu pripada nuti ni politički sofizmi, ni izvrtanje i fal- | — veli slavenski patriota, — ta svijest nije silikovanje realno-historičnih fakata, ni sjaj u narodima od iskoni, već se javlja tek u napolijona bečkih ili peštanskih — shva- stanovitoj fazi njihovog razvitka, iza dugog ćate li sve ovo g. non-diplomaticusu ? | nutarnjeg procesa, kod kojega prije, kod U desetom broju «Crv. Hrv.» non- diplo- | kojega kašnje, a kod kojega nikada. Jer maticus počastio nas i drugom svojom po-|nije svim narodima sugjeno da prevale svu slanicom, kao nekakovim odgovorom na naš |ljestvicu razvitka; neki se zaustave na pr- članak «Nacijonalizam, Sjedinjenje, Rezolu- | vim stepenima i ne smognu dalje, druge cija». Kazali smo, kao mekakovim odgovo-|\utuku jači narodi još u zametku, treći se rom, jer, non-diplomaticus u pometnji poj-|sami umetu u nutarnjim borbama a nekoji mova, niti nam je odgovorio, niti nas po-|se i rode nesposobni za život. Narodna se bio; mu, buduć sugjeno onoj poslanici, da |svijest javlja za burnijeh vremena. Što je u listu . figurira kao odgovor non-diploma- | narod? — Pojav u čovječanstvu; organizam, ticusa diplomaticusu; smatrali smo nužnim počinjen zakonu razvitka; grupa ljudi, koja na nju se osvrnuti: pojmove razbistriti, sen-| uticajem prirodnijeh 'sila nastaje i nestaje. ience učvrstili, dokumente iznijeli i tov02* Narod ne stvara ni volja ni sila već priroda. nju našu golotinju, koju nam je non-diplo- Pripadamo jednome narodu, ne zato što mi maticus — taj # homme par excellence — hoćemo ili što nas je ko na to prisilio, već predbacio, odstraniti. Poser /a question, c zato, što to hoće priroda. Podaništvo se est la resoudre: veli francez. Narodna svi- dade mijenjati, narodnost nikako. Zanijekao jest, mi smo kazali, glavni je movens slo- | je ili prezreo, sve jedno je, ona će se sama bode jednoga naroda. Što je u umjetnosti javiti, u nami, u našijem sinovima, u na- poezija, to je u politici narodna ideja, koja šemu potomstvu. Jura sanguinis nullo jure tjera narod k napretku u slobodi, u neod- civili dirimi possunt. Što je slično spaja se; visnosti od ikoje tugje vlasti, u kulturi; i- što je različito, odvaja se. U jednostavnoj deja, koja promiče sve čine naroda, koja ovoj formuli sadržan je zakon što stvara Im daje života, koja je duh u tijelu. Kogod narode. Dvije sile ravnaju konsolidovanjem ove ideje ili nepozna ili neće da pozna, ko svakog naroda: cemtripetalna t. i. asimila- prestavlja narod kao krdo ljudi, koji gram- cija omogenih. elemenata; centrifugalna . ze za tugjim podložništvom, taj ne može ij. eliminacija eterogenih elemenata. Ove biti ni govornik ni političar narodni, taj dvije sile istodobno djeluju i jedna je uvijet može samo praviti političke parodije, kari- druge. | ove dvije sile ravnaše jedinstvom kature. Narod, koji se povjerava u svoje du- i konsolidovanjem talijanskog naroda, i na- ševne sile, u svoj narodni genij — taj na- rod pjesnika, mučenika i značajnika po- rod i bez tugjinske pomoći, mora slaviti stignu svoju slobodu, ujedinjenje, nezavi- svoje narodno uskrsnuće. Stekoše slobodu : snost. Već godine 1802. Monti ie opominjao Italija, Njemačka, Srbija, Helenija, jer živa svoju domovinu, da: ? bila uspomena narodnih genija i neogra- ničen patrijotizam u srcima ovih naroda. I hrvatski narod postići će svoje sjedinje- nje i svoju nezavisnost, jer je i u hrvatskom A Manzoni 1815. klicao je: /iberi mon sa- narodu živ hrvatski genij, živa hrvatska svi- rem se mon siam uni. — Evo centripetalne jest. Ne klonimo duhom, da hrvatski narod sile, ili asimilacije omogenih elemenata, kod ne ima budućnosti već u magjarskoj milo. talijanskog naroda. | narodna svijest, pro- sti! Ne može propasti narod, koji može bugjeni talijanski genij ustade, da se bori reći čovječanstvu: otvori povjest, naći ćeš za svoju slobodu, jedinstvo, neodvisnost; i u njoj moje žrtve za tebe. Probugjena na. već g. '47. prigodom Genoveškog pokreta rodna svijest i hrvatski genij svesti će nas oOdjeknuti će Italijom patrijotična muza Got- u jedno kolo, da branimo ostavštinu hrvat. frida Mamele: ske prošlosti. Fratelli d' Italia, Ovo je bila suština dvajuh naših članaka L' Italia s' & desta u «Pravoj Crvenoj Hrvatskoj»; shvatljivo je, sor mor 0 alpe da non-diplomaticusu, ona teza nije prijala, Eh jer iz njezinih premisa izvagja se kao lo- Od godine 1820. do 1848. talijanska knji- Gičan zaključak; da, ako je nacijonalizam ga nije drugo već jedna prostrana politička glavni movens slobode i neodvigsnosti je- urota, koja je išla isključivo za probugje- dnoga maroda, da su ispravne riječi pok. njem marodne svijesti i narodnog ponosa; Miha Klaića: Odgojimo svijestne Hrvate talijanska knjiga bila je centrifugalna sila. postati svoja — da je su- talijanskog naroda, koja je težila za elimi- O rema Magjarima i zago- nacijom eterogenih elemenata, za odstranje- : ri magjarskih interesa u Hrvatskoj — njem tugjeg gospodstva u Italiji. | di i je baš ono, što ne ide u račun non- | Italija , zahvalu svoga preporoda duguje! Plomaticusa i interesiranih faktora riječke svome naraštaju, probugjenoj narodnoj svi+| M Treba dakle uništiti premisu, jesti i patriotizmu svoga narođa, koga vjera ke izvrnuti historične fakte, i dokazati i postojanost u načelima učiniše velikim. mei i golotinju diplomaticusove Italiju su stvorili pjesnici, značajnici, narodni E da razvijeni nacijonalizam vodi na- mučenici, stvorila ju je probugjena narodna k e i političkim sofizmima is- svijest — ovo smo kazali u zadnjem našem laknuti će se potreba servilizma hrvatskoga članku. Non-diplomaticus, taj accomplisched uz «muor, divisa, la forza ; unitda sola Resiste a tutti, e a morte i regni invola» prema Magjarima, bez čije pomoći scholars «Crvene Hrvatske», da dokaže pro- razvijeni nacijonalizam i uz tivno, po svoj prilici rastvorio je Rabara | Nacijonalizam U DUBROVNIKU 16. Februara 1907. BATENA KANATSKA_ GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. IZLAZI ŠVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. — Ugarsk talijanskom ratu protiv austrije u Lombar- diji, te piše: Nedostatak snage u sebi za zbačenje sa legja svojih tugjinskog jarma i osujećenje mrske protunarodne spletke tre- balo je upotpuniti tugjom pomoći. Umni Cavour uvigje, da sami Talijani ne dosto- jahu, da izbace Austriju iz Lombardo-Mie- tačke, pa stoga sklapa u Plombieresu s Na- poleonom ugovor: Udružene [rancusko- talijanske čete pročistiće austrijske orlove iz Lombardije i Mletačke, a te će se dvije pokrajine sajediniti sa Sardinijom; Fran- cuska će pak za svoj rad dobiti Savoju i Nizzu. Ovako non-diplomaticus. Cijela pi- sanija non-diplomaticusa ide za tim, da do- kaže: kako ltalija svoje jedinstvo i svoju slobodu duguje isključivo Francuskoj, bez koje, kao da svoga jedinstva ne bi bila ni- kada postigla. Ako g. non-diplomaticus ta- lijansku je revoluciju proučio samo na djelu Rabara, neka se ne uvrijedi ako mu kažemo, da ju vrlo slabo poznaje. Ali non-diploma- ticus nije pomnjivo niti Rabara čitao, jer baš Rabar, nakon što je tačno predstavio zgode i nezgode talijanskog ujedinjenja, na str. 311. svoga djela, doslovce ovako piše: Načelo narodnosti bijaše velika sila u Ev- ropi. Neda se tajiti, da je jedinstvo ltalije pomogla izgraditi i laž i prevare, no ltalija bijaše ipak tu kao utjelovljenje ideje, kojoj se nije moglo poricati ćudorednost, nutarnja jedrina i prirodnost. Kako je narodnosno načelo slavilo pobjedu u Italiji, tako je ovo imalo biti poticalom i drugim potište- nim i raskomadanim većim i manjim mnaro- dom, da ne očajaju, već da nastoje pomo- ću istogu aačela do auti se sjedinjenja i i slobode“. Evo, g. non-:diplomaticusu, shvaćate li one riječi Rabara, onoga Rabara sa kojim ste se Vi, po svoj prilici, poslu- žili, da nam dokažete: kako ltalija svoje jedinstvo duguje Napoleonu Ill., a ne svojoj svijesti, svome geniju. Ko slične butade ispovijeda — to vim kaže F. Supilo, a ne Diplomaticus, ili brani, taj dokazuje, da nepozna povijesti, koja još nije zabilježila, da se je jedan narod borio i drugom narodu slobodu darivao. Neka nam se ne citira Napoleona Ili. koji je po- šao oslobagjati Italiju samo zato, da savlada Austriju. No kad se mlada kraljevina nešto ojačala, onda onaj isti Napoleon svim svo- jim silama protivio se je njezinom potpu- nom ujedinjenju, koje je izvedeno proti njemu. Nitko meće zanijekati, da nije Francuska pomogla lialiji, da se Lombar- dija otrese od austrijskog gospodstva g. 1859., ali nitko svijestan neće ustvrditi, da se je Napoleon borio u ltaliji ina lombar- dijskim poljanama za jedinstvo i slobodu Italije. Za jedinstvo i slobodu borio se je talijanski genij, talijanska svijest, a Napoleon se je borio za premoć na sre- dozemnom moru, Sa oslobogjenjem Lom- bardije, Italija se ipak ne ujedini. Zar g. non-diplomaticusu nijesu poznati preokreti : Marke i Umbrije, Emilije i Toskane, Sici- lije i Napulja? Ko se je borio od '60. do '70. na talijanskim poljanama za jedinstvo i slobodu talijanskog naroda? Je li se bo- rila liheralna Evropa ili patrijotizam talijan- skog naroda ? Nije li irancuski ministar Ro- ucher u parlamentu izjavio, da ltalija ne smije ni koraka dalje? Ali ipak talijanski se narod ne prepade Iranceske prijetnje, on se je pouzdavao u svoje duševne sile, u svoju čvrstu vjeru, u svoju narodnu svijest i najsjajniju pobjedu izvojšti narodnosne ideje u ltaliji. Italija se ujedini, njezina za- stava razvije se na Kampidoliju, ne bojeć se prosvjeda Francuske i Evrope: «Per te, per te, che cittadini hai prodi Italia mia, combattero i Polve eroi non & la polve tua % »E I' Europa, veli Carducci, tra il dubbio e la meraviglia viđe questa mazione, che ella cređeva umna compagnia di cantanti, questo che ella chiamava un popol di morti, li vide proclamare |' unita della propria na- zione!« Talijanski narod polagao je zakletvu da će se boriti za svoju slobodu u ime (Boga i ltalije; u ime svih mučenika za ta- lijansku stvar; u ime dužnosti, koje vežu tt genij, Hrvatska se neće sjediniti (ostaci najnovijega vremena) prolistao nezavisna i neke stranice koje raspravljaju o francusko- čovjeka k zemlji i braći; u ime ljubavi pre- Godina lil. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale = i priopćena piaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji | se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi neiran- I kirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. a — Hrvatska. ma mjestima, u kojima im se rodila majka; vjekovi su nas tmine dijelili, e pa dobro, u ime mržnje proti zlu, proti nepravdi, proti svjetlost će nas ujediniti». usurpaciji; u ime stida što osjećahu, po- | svjetlost ujedini Italiju. gledavši u lice gragjanina drugih narodnosti, Oružanom rukom Pruska je provela uje- jer ne imahu imena ni prava gragjanina, dinjenje Njemačke — veli non-diplomaticus. ni barjaka naroda, ni domovine; u ime Aii non-diplomaticus zaboravio nam je ka- čežnje njihove duše rogjene za slobodu; u zati, koji je bio psihološki movens, onoga ime suza talijanskih majka; u ime sinova koraka. Mi smo ga u zadnjem našem član- umrlih na vješalima, u progonstvu, u ta- ku upozorili na «Bizmarkove memoare» i mnicama. A takav narod ni u ropstvu ne na pjesnika Uhlanda, koga Germanija ot- gine. Iz onakovog narođa, razumljivo je, premi u Frankfurtski parlamenat, da zago- kad niče naraštaj složan i smion, u kome vara ujedinjenje njemačkoga naroda; ali jedan papa pristade uz talijansku narodnu non-diplomaticus time se zadovoljio nije, misao, jedan princip baci vlastitu krunu u on «/' enfamt terrible» rastvorio je Rabara koprivu, jedan veliki ministar, odgojen u i na str. 380. do 383. sakupio je, što je modernome duhu, dade toliko dokaza smi- mislio da bi mu moglo biti u prilog, da onstva i iskustva, a mornar, odbjegavši stra- dokaže: da je ltalija pomoću svoga saveza tištu i postavši generalom napisa sabljom sa Pruskom ujedinila Njemačku. Razumije cijelu junačku legendu. Providnost svojim se, da je trebovalo ispustiti Rabarove riječi : dugim i nevidivim nitima i probugjena na- Pruska ipak nije imala prave koristi od rodna misao proizvela je sve to, kako god svoga saveznika Italije. Non-diplomaticus iz škriljevitih i dolomitskih talijanskih špi- nije marljivo ni Rabara proučio, jer na str. lja izviru čiste i plodovite vode. I s toga 140. bio bi našao ove riječi: «Neprestano je talijanski naraštaj dovršio jedno od naj- posezanje Francuza za Rajnom probudi u većih čudesa. Da nije imao vjere, discipline, Nijemaca narodni ponos, i to ponajviše za- \inicijative i žilavosti, nebi bio uspio. One slugom pjesnika Herwegha, Hoffmanna, kreposti pobijedile su skepticizam, intelek- Prutza i dr. Duh zajednice i narodnoga je- itualnu lijenost i političku kukavštinu. Ta- dinstva njemačkoga zahvatao je sve šire \lijanski naraštaj nije čekao, sjegurno, da krugove, a napokon mu se ni knezovi nje- im austrijska policija oslobodi Italiju — mački ne mogaše oteti. Pače i isti učenjaci kao što, na vječitu sramotu, jedan dio stanu se zagrijavati tim duhom. Dahlman- političkih hrvatskih pigmejaca, čeka, da nove povijesti revolucije engleske i francuske \im magiarska policija oslobodi Hrvatsku. imadu političku tendenciju, i djelovaše ve- | Ovo neka dobro zapamti non-diplomaticus! oma mnogo u gragjanskom staležu.... U Jedinstvo Italije, triumf je narodne misli, | rujnu g. 1864. sastanu se germanisti njih narodnog genija — triumf je ideje, harak- | do 200 na kongres u Frankfurtu. Bilo je ra, Kicpdsti iu zaalacnitih poznavalaca hjemačkoga pra- / A Reich, smjelo će «Crv. Hrv.»? Zar on va, jezika i povijesti, kao što bijahu Uhland, ne tvrdi, da je Italija stekla slobodu — per Ardi, Dahlmann, Grimm, i mnogi drugi. le vittorie della Francia e della Prussia |U užem krugu mnogo doprinesoše k osvješ- sugli Austriaci. Djelo magjara Reicha, ćenju i jačanju narodnoga duha pjevačke nema sumnje, vrlo je interesantno, ali, na svetkovine. Probugjeni ovaj duh prodre ma- žalost, i mi se slažemo sa Ferrerom, da lo po malo i u staleške skupštine, u kojima u njemu ima mnogo šta netačna i neis- je slobodna i muževna riječ stala ozvanja- \ pravna. Bi li se slagao monm-diplomaticus nm. ti». — Shvaća li sve ovo non-diplomaticus? \pr. sa Reichovom asercijom o Slavenskom Da, bilo je neke opreke izmegju njemač- \jeziku, kada veli: /o slavo puo solo van- kog sjevera i juga, izmegju Nordbunda i tarsi di un wocabolario ricehissimo, ma Sudbunda ; sjever je bio «narod vojnika», questo costituisce invece un criterio di po- jug «narod pjesnika» — ali triumf narodne verla linguistica. (U successo delle nazioni, misli tu je opreku poravnao, dva različita str. 195 —). Da li bi nqn-diplomaticus pot- duha stopiše se u jedan i začugjenom svi- pisao sve Reichove asercije o ruskom i nje- jetu predstavi se jedna tvorevina: ujedinjena mačkom narodu, u poglavju IX. i XI. nje- Njemačka, koja će kroz dugo vremena dr- govog djela? Da, Reich je o ltaliji napisao mati Evropom ... navedene riječi na str. 171., ali on nije i «Leži i ležaće u ropstvu onaj narod, koji mao namjere da izradi kakovu kritičnu stu- ne zna šta je nacijonalni ponos» — kazao idiju o talijanskom pokretu i ujedinjenju, je mudri Dositije. Srpski narod shvaćao je kao što ju je izradio: Bianchi, Zini, Chiala, svoj narodni ponos, jer imao svoju slavnu \"Guerzoni, Masi, Carđucci i mnogi drugi. prošlosti živu historiju u samom sebi, koja Mislimo, da ne treba oklijevati za odlučiti, je sačuvani spomenik njegove prošlosti u se, da li ćemo pristati uz afermaciju Reicha prevažnim i lijepim junačkim pjesmama. ili spomenutih talijanskih historičara, koji Odkad Lazar pade, odkad Sitnica valovita su suglasni sa pjesnikom slobodne ltalije; zanese srpske perjanice, odkad silne srpske \koji tvrdi: »L' unita politica dell' Italia s' & napore udes ža udesom stiže, ne presta ja- fatta malgrado la Francia, e s' č fatta perchč dikovanje kosovske djevojke: . 1 unita era la grande, la vera, ' unica tra- Vran gavran donese ti, rajo, dizione. di tutta la storia italiana.« — Ali, crni iza crna glasa. da je non-diplomaticus shvatio pravu ten- Ali srpska mati još ragja junake: roditi će denciju Reichovih riječi, mislimo, da ih me Karagjorgje i Miloše; za Milošem svanuti \bibio niti naveo, Nom fa meraviglia percio će i Vidov-dan... i junačka krv srpskog — piše Reich iza spomenutih riječi na str. naroda, na bojnome polju prolivena, obno- 171. — che la sua unita (Italije) non abbia viti će narodnu snagu i uspavani na Ko- generato quello slancio di prosperita; & sovu narodni genij — i Srbin će ginuti: zašto? perche I" indipendenza non fit opera za krst časni i slobodu zlatnu. Božja pro- compiuta da essa (Reich. ibidem). Što odatle vidnost dade, da se za spasenje srpskog slijedi? Kao logična konkluzija; da narod naroda rodi Karagjorgje, koji skupi srpske treba svojim silama da %i izvojšti slobođu, junake u Orašcu i pokrenu narod na usta- inače stegnut će ostati u svome napretku ; | nak protiv turskom varvarstvu, koji, od Ko- dosljedno; i hrvatski narod svojom snagom, sova srpski narod u gvozdenim okovam dr- bez magjarske pomoći, mora steći slobodu | žao. On razbi Turke, protjera ih iz dana- i ujedinjenje, jer u protivnom slučaju, bio \šnje Srbije, protrese Tursku Carevinu i ob- bi spriječen u svome razvitku. Sjegurno, novi na Kosovu propalu srpsku državu ; da je non-diplomaticus shvatio konkluziju podiže joj vojenu snagu, i upozna srpski Reichove premise, nikada se ne bi bio po-| narod sa Evropskim narodima. Nikada Sr- služio sa magjarskim piscem, da pobije ono, | bije — vet srpski historik — i današnje što se pobiti ne da: realne iakte historijom | kraljevine srpske ne bi bilo, da nije Kara- \utv . Ne, g. non-diplomaticusu, nijesu gjorgje sa svojim junacima, zemlju krvlju Francuska i Njemačka stvorile Italiju, nju svojom obojio i napojio. Sve što Srbija da- su stvorili: pjesnici, značajnici, narodni mu- nas ima, i što je do ovog stupnja došla, čenici — stvorio ju je, probugjeni talijanski to je njihova tekovina; iz njihove krvi nikla \genij. Kad se ispunila punoća vremena ije srpska kraljevina, iz koje je izletio Du- nad zemljom grobova odjeknuoljglas Mazzi- šanov oro sa krunom na glavi, koja kruna \nijev, nije mu talijanski narod/doviknuo ; i samoga kralja krasi, Karagjorgje ostavlja | «Trebamo tugje pomoći», već je kazao: «Da, | Srbiju, jer ju je morao po Bukareškom trak«