PRAMA GRNENA HRVATSKI GLASNIK STRANKE Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po Godina lil. PRAVA u DALMACIJI. | četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K 8 — Ko i ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto | IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI. BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRV HRVA:SKE TISKARE. se više puta tiskaju po Odgovorni urednik VLAH(: KELEZ. I polugodište. [ g? i polifičkoj borbi. da. Najprije -—— ponavljamo — čistimo gubu iz vlastite kuće. Nezaslužene au- Dobro se sjećamo, što je pred koji reole nekih tobožnjih veličina skidamo mjesec rekao dr. Dežman, «Obzorov» s nadutih glava, a sve goli, neobo- urednik, Kršnjavomu. «Vi ste pogibe- rivim faktima. Kako uspijevamo, neka. ljan čovjek. Proti Vama se može i la- govori za nas klikino vriještanje. žima, samo se čovjek ne smije pri tom Vijerni tomu svomu teškomu zadatku dat uhvatit» -— bile su te značajne mi ga nastavljamo bez ikakvih obzira riječi. Već od prije skeptici prema pi- ne gledajuć nikomu u lice. Načelo nam sanju naše gotovo cijele štampe po- je sve. Za nj smo spravni svaku žrtvu stadosmo prema jednom dijelu još skep- podnijet, kao što i podnosimo samo, tičniji. Kad samo promislimo, što se da do mete dogjemo. Istina nam je, je proti nekim patrijotima .izmislilo i naglasujemo, jedino oružje. U tomu izmišlja, dogje nam, da povjerujemo, se s nama nikako ne slažu naši pro- da vragova više nema u paklu, nego tivnici. da se šetaju po redakcijama stanovitih Stvar je dakako odgoja, i to pogla- listova. Doduše znamo, da i naši prvi vito onoga srca, kakvim ćeš se sred- političari imaju svojih slaboća i mana, stvom u borbi služit. Ali načela i sred- jer ih moraju imat; a kad ih ne bi stva letički opravdana moraju svakako imali, ne bi bili više ljudi, nego sveci. odnijeti pobjedni lovor, potvrdit će Nigda se pak ne bismo piotivili, da nam svaki pošteni štioc. To je naše se ove loše ljudske strane iznose u uvjerenje, uvjerenje svih čestitih su-. javnoj štampi u istinitoj slici, da se gragjana, uvjerenje svih ljudi, koji još poprave, kao što i mi radimo, ali 0- ne upadoše u moralni glib. Na žalost sugjujemo, što se one povećavaju, ili, u njemu plivaju, kako napomenusmo, što je najobičnije, izhitruju te se če- većina hrvatskih novinara, i javnih stiti ljudi potvaraju najtežim grijesima ljudi; zahvatio je pače i po cijele stran- proti svomu narodu i otadžbini. Zato ke, koje sada svoj kratkotrajni život bi vrlo kriv pojam imao o našem po- njemu duguju. Odatle se mogu razu-, litičkom životu, ko bi ga sudio po mijet one riječi «Obzorova» urednika, većini naših novina. Jedino po radu jer one za pravo karakterišu kužni am- može bit presuda pravedna i. mepo- hijenai, koji gas duši griješna. Toga se načela naš list od Red nam je sada preći s općenito-| svoga postanka držao. sti. I ako smo mi, Hrvati, nesretni u, Vazda smo voljeli mučati, nego li svemu tomu, na žalost nam treba gir govorit nešto nesigurno. O dogagjaji- znati, da u cijeloj hrvatskoj štampi. ma, što su se zbivali i zbivaju širom zaprema baš naša sugragjanka «Crve- naše hrvatske otadžbine, iznosimo samo na Hrvatska» najgadnije mjesto, jer. u kratko po svojoj kroničarskoj duž- sa svojim lažnim, tendencijoznim pi-. nosti utvrgjene činjenice; iz takovih sanjem sramoti sve nas Dubrovčane.! premisa postavljamo logične zaključke; Mi naime nikako ne možemo vjerovat, svako pogovaranje kao sumnjivo izo- da su igdje tako ljudi dorasli ovim stavljamo, pa se tako ne možemo cr- oko «Crv. H.» u klevetanju, laganju, veniti, e smo kadgod lagali. Zato na- farizejštini. Oni su sigurno unikum na stojimo što savjesnije izvršivat svoju «slovjenskom jugu.» glavnu zadaću. Hoćemo, da budemo Dubrovačka klika ili nazovimo je vijeran glasnik svega onoga, što se do- punim imenom, kako je naš puk zove: gagja u našem milom Dubrovniku, «kr. ugarska klika», puna je teških gdje je hrvatska vila učila naš puk grijeha, koji su joj se stali najnemilo- štovat «milu, lijepu, slatku slobodu» snije osvećivat. Kakvim se samo sred- narodnu. Ovdje nam se stvari — da stvima služila, da ispliva na površinu! tako rečemo — ispred nosa razvijaju, Kakvim se pak opet služi, da se na svi smo im svjedoci, za sve može- njoj uzdrži! Dežmanov recept je naj- mo svojim čistim poštenjem konsekventnije od nje provagjan, pače jamčit, pa odatle i naša dužnost u|u praksi sigurno bolje od ikoga, a prvom redu izvješćivat o prilikama, što «Obzorov» urednik mogao bi još do- se zbivaju na ovom klasičnom tlu, sta vremena hodit na školu u uredni- koje je u prošlosti zauzimalo časno mje- štvo «Crv. H.», pa isto bi ostao vazda PODLISTAK Pogledi. — Putne bilješke. — Napisao Ante Anić. Vi će mastajne godine doći u Dubrovnik i'| posjetiti nas. Šetajući se iza povratka s izložbe s Božom ulicom Galerija, nadjesmo se sa zajedničkim znancem, bogatašem F.G., sumješćaninom, \koji se je bio povratio iz Francuzke. . | Na večer podjosmo u kazalište Aossati.' Certosa di Pavia. | Tamo se predstavljala D' Annunzieva drama: Sutradan u ponedjelnik sastasmo se po La figlia di Jorio+. Za počinka imasmo 8 Božom i cio se dan skupa zadr. Prigode razgovarati se s nekim Španjolce, žasmo na izložbi. Dapače, da ne dangubimo, koli i ako bijaše proputovao Italiju i Fran- tu naručismo o podne i zajutrak, te ga bla. | Cuzku, te znao govoriti o D' Annunzievim govasmo uživajući divne zvukove Gounodove djelima i pravcu njegova pisanja, o nama što ju je udarao u istom lokalu Hrvatima nije imao pojma. dobar orhestar. Kristo je bio za. Mi smo medjusobno govorili hrvatski, | i a pa nas upita najednom : — «Molim vas, kojim to jezikom govo- | rite že — | — «Hrvatski», odvrati mu Kristo. — — «A da! To je djalekat austrijskog je- zika» — reče. — Pogledasmo se mi trojica i bili bismo se! od srca nasmijali, da niesmo požalili sami sebe i hrvatsko tužno stanje. — A ipak mu je Srbija bila poznata. Razloga ne treba da kažem. | ijHf sto, a hoće i u budućnosti, ako Bog! ate Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- učenik. Budući naš kultusni historičar, više puta kavalirski ponesemo prema morat će se kod razvitka našeg novin- njima, kako oni ne bi nigda-znali. Mi stva na osobit način zaulitavit kod kli- smo pak takvi, jer donekle i saža- kina «Slavopjevca». Kad da već čita- ljavamo ljude, kad padaju s konja na mo — čini nam se — tešku, oštru, ali magarca, pa ako je to i zasluženo, a pravednu osudu toga lista, a u «Crv. opet se uzdamo u zdravo moralno H.» glupu parafrazu ovog istinskog čuvstvo našeg milog puka, da nam članka proti nama. Da im nema nas, naudit nikako ne mogu. pravaša, i našeg lista, ne bi imali o čemu pisati. Vrlo se dobro spominje- mo, kakva je bila «Crvena» kad je nastupila blažena srpsko-hrvatska sloga, a mi još ne bili izstupili u javnost, da rečemo svoju u ime hrvatskog puka. On nas je isti čas razumio i oduše- vljeno pozdravio. Nije potrebno, da prišapnemo «kr. ug. klici», da se naš list raspačava u četverostrukom broju prama njihovu, a čita i deseterostruko više od libela im. To oni sve lijepo znadu, a opet nijesu ludi toliko, da: ne vide, što iz toga slijedi: razkrinka- vanje njihove nehrvatske, gospod- ske, protupučke politike, kojoj hitno akcije padaju u hrvatskom na- rodu. A oni? Hoće bre, da pobijesne. Pri- tužilo im je, pa svega govore, pišu, lažu, kleveću, uličarski napadaju. Isto im pomoći nema. Žalibože: njihove lu- de muke. Što nam samo ne podvališe ? La- gsli sm da emo. -Malci; lagali su, da smo sklopili Kompromis s talijanašima; lagali su, da smo poveli borbu iz osobnosti (kao da smo ko i oni); lagali su i lažu, da smo Austrijci (jer nijesmo kao oni za Madžare!) lagali su i na tom ostaju, da je prihvaćena ni ne dočitana njihova rezolucija na skupštini pretprošlog mje- doskočiti. Svake sedmice po stotinu zadać- seca, lažu napokon svakog dana na inica treba popraviti, a po toliko isto pisa- najbezočniji način proti nama i ništa E ZV s be presrikih. ovaj: avetatk. o na m uti u tome. Na sto muka. Uzme u ruku sudu preuzimlje denuncijantsku Mata- nastavnu osnovu i uhvati se za glavu : Kad sovsku ulogu njihova perjanica proti &, za Boga sve ovo svršiti, a ne poznam jednom našem mladiću. \ni štiva u čitanci, jer nijesam u preparandiji Neka nam govore i pišu svi listovi učio. A tko će sad sve to naučiti? Nije izvan Dubrovniku proti komu hoće, druge djeco, već da naučite sami ovo štiva, mi ne vjerujemo, da iz daleka ima ig- &ko ne, spravna je šiba. A kako će djeca die ovakovih ludi. jer smo mi to na suhi kruh gristi ? Sutra im predavati poljo- je ov judi, j djelstvo. Vrta nema, jer ljudi na općini sebi najbolje okusili. Mi pače uvjera- kažu, što će školi vrt; u čitanci štiva nema; vamo svakoga, da jedva može bit zbo- seljaci ga pitaju što o amerikanskoj lozi, a ra, je li im ko i in miniatura sličan. on samo zna da postoji. Ide li ovakav pučki rest, tako je pakljena ta naša klika. A prosvjetitelj u grad, nezna se okrenuti u zašto ? Da im nije dogorjelo do no. društvu, ne umije ni plesati, pa ni hoditi kata ?! Još, neka zahvale Bogu, što smo mi š njima velikodušni, što se Skolastika. Iv. Često sam mozgao što je baš uzrokom, da se mnogi učitelj kasno podvrgavaju ispi- tima učiteljske sposobnosti, a i oni što se podvrgnu tome ispitu, gruhnu često puta i budu štetni do 100 K. Svakako su učitelj- stvu ti ispiti velika tortura, i svaki strahom njima pristupa. Da rasvijetlimo malo stvar. Preparandij nije do sada pripravljao uči- telje za onu tešku zadaću koja ih čeka kao narodne učitelje. Sada, kad se godina dana više ući, možda će se bolje svrha postići, ali do sada se bar to nije pokazalo. Jedina pedagogija i matematika - što se marljivo obragjivala i učila, ostale realije kako, tako, poljodjelstvo, ta najvažnija grana, nikako. Praksa u poučavanju morala se svesti na vrlo usku granicu radi nedostatka vremena. Ono teorije pedagoške, mogao učitelj pri- mijeniti na praktičnu pouku u ograničenom djelokrugu osobito onaj, koji se našao sa 6 tečaja, a k tomu u neurednoj školi. Velika je pogriješka što!se mladi učitelji prije ispita osposobljenja namještaju po zabitnim selima, glje im kruta 20ija lomi ideslag krila, a oni neoboružani padaju, predavaju se apa- tiji, škola slabo napreduje, a njihov duh kržljavi. Iz one kućetine u Arbanasima vi- dimo učitelja gdje je prešao u zabitno selo naše zagore. Iz tamnice u tamnicu. Ima do 150 djece. Sve golo i boso, a nemaju često da kupe ni nastavnih sredstava. U školi je učio, da se mora pripravljati na predavanja, vidi i sam da je potrebito, ali tko će svemu po ravnom gradskom pločniku, jer misli da mu je još krš pod nogama. A kad će se pripraviti za ispite? — «Rek bi dakle, da zna, da smo u picom Certose. Prašnom stazom kola nas Austriji» — rekoh Don Niku. -- | povela do tog remek-djela, koje tu na osami Kristo medjutim odmah pospieši, da mu pokazuje svietu veliku stvaralačku moć ljud- tumači o našim stvarima. On nam je pak! skog genija. Istina, da sam već odprije čuo pripoviedao o državnom stanju Španjolske; i čitao o ljepotama Certose, i da nam je hična stranka, odvrati : Isa putovanja, nego mi krenusmo, glasno — «Ne, ona je tako slaba, da se ne treba doviknuo : «Ne zaboravite Certosu», ali sa ni obazirati na nju. Kod nas svećenstvo uz- svim tim moje nađe niesu bile ni u snu drži monarhiju» — pa nadoda : takove, da sam mogao izčekivati onako za- — «Sloboda je u Španiji, kao u nijednoj | mašito djelo, onakvo razkošje u bogatstvu državi. Kud sam putovao po ltaliji, Fran-|uresa u velebnoj arhitekturi, onakvu pobjedu cuzkoj i drugovdje, vidjah često nadpise — umjetnosti u slikarstvu i kiparstvu, onakav Zabranjeno je — to i ovo, dočim kod nas sjaj u mozaicima i dragom kamenju. Znao toga nema». — sam, da je genij preko tri stotine umjetnika, — «TA to kod vas baš nije sloboda, nego za tri ciela vieka, prosipao u tom malenom anarhija» — promislih u sebi. — prostoru svoje blago, ali se ipak niesam U sriedu u jutro krenusmo »a zadnji put nadao, da se može strogost života certosij- |ma izložbu, da pregledamo, što wam zaostalo. skih monaha i jednostavnost njihovih bo- Za podne gotovi, te smo mogli gomolja spojiti s takovim sjajem i razkošju. drugi dio dana otići, da vidimo veliki spo. Certosa di Pavia živi je spomenik jakosti menik, glasovit u povjesti talijanske umjet. religioznog čuvstva i silne moći, koju može nosti, «koji bi sam bio dostatan, da prodiči da pokaže zadružni život, kad sebe ponizi ma bilo koji narod». To je Certosa di Pa- do samozataje pred svietlom uzvišenih eia. Uputismo se tamo na podne, i za 28 ideala. Sjaj Certose nije najednom zasinuo ; časak nadjosmo se pred željezničkom sta. ono je uspjeh kolektivne nauke, a ne djelo Tužna je ova slika mladog seoskog uči telja, tužna, ali istinita. Dodajmo k tomu da ovakovi mladi, neiskusni ljudi padnu u zamke lahkoumnih predsjednika mjesnih školskih Vijeća, onda nam je slika potpuna. O učite- ljicam i ne govorim. Njihov je udes stoput gori. Jadne žrtve. I učitelji u ovakovim tužnim okoinostima ili se zanemare t. j. podadu svojoj sudbini i teško se odlučuju na te blažene ispite ili ako pogju zelenom stolu, prepanu se, o- dreku se, ili padaju. Kad bi mladi učitelj bio namješten u gradu ili varoši ili selu gdje su višerazredne škole, tu bi pod nadzorom svoga upravitelja vršio najrevnije svoje dužnosti, za svaku stvar bi se imao kome obratiti, našao bi knjigu za usavršavati se, priučio bi se društvenosti koja je svakom čovjeku potrebita, naravno pripravljao bi se sistematično ispitima ospo- sobjenja i ne bi se onda plašio da će gruh- nuti. Kako u predavanjima, tako u svim strukama bio bi junak pravi, apostol svoga naroda. Tada bi naše škole još bolje uspi- jevale, a učitelji bez iznimke bili ljudi u svakom pogledu na svoni mjestu. Reći će se, da to nije moguće, jer da osposobljeni učitelji po pravu pokrivaju mje- sta u giadovima i varošima. Dobro. Neka onda u učiteljskim školama nadoknadi se i oboruža učiteljstvo proti svemu što ga u mladim godinam zaskočiti može. Tko će primjetiti da je sasvim mali broj takovih učitelja, da su to iznimke. Tim bolje, lakše će se doći cilju navedenom u ovom članku. Gospoda nadzornici poznaju naj- bolje tu čeljad, pa neka ih namjeste kamo će se razviti i postati na korist sebi i na- rade. Dakle, sko su iznimke, biti će i mjesta. Ako jednom učitelju slab uspjeh u školi, mješte da ga se premjesti pod nadzor'dru- gog učitelja, ostavlja ga se da još gore tupi, da škola ne napreduje, i ne dade mu se činiti ispite. A to ne bi smjelo biti. A recipročnost zagrebačkog univerziteta ? Pročitao sam, što se sve ima uradit za |Dalmaciju. Obećava se dosta, a koliko će se izvršit, to ćemo vidjet kroz kratko vri- \jeme. Neću ovdje govorit iz svojih razloga, a to mi donekle brani i sam natpis ovoga članka —- što mi se čini simptomatičnim. Kako rekoh, pročitao sam program akcije iza poboljšanje ekonomskih naših prilika i u njemu sam tražio nešto, što se imalo ?sta- vit poradi nas, a što su oni mogli ispustit. \Oko mi je brzo letjelo, kad se govorilo o podizanju i unapregjenju našeg školstvačče- kajuć, da se zaustavi na naše univerzitetsko pitanje; ali o njemu ništa ! Bit će to7možda I zato, jer se tu radi o ekonomskom pobolj- \|šanju, jer se tu govori o onomu, na što se \imaju pate trošit. Za rečipročnost zagreb- \skog univerziteta, taj naš “starilopravdani |zahtjev, ne treba potrošit vražjeg novčića, pa prema tomu je to moglo lijepo izostat jednog uma, premda duguje svoj obstanak zavjetu Katarine Visconti, što ga je izpunio njezin muž Gian Galeazzo Visconti na iz- maku XIV. vieka, odlučiv podignuti hram «quam solemnius el magis notabile \a kad ga zapitah, da li je jaka antimonar- prot. L., koji se je bio povratio malo prije rimus»') a uza nj samostan, u koji, obdarivši \ga velikim darovima, pozove certosine." Mo- \gući gospodar Milana, kojega povjest tirja- ninom piše, znao je tim velikim djelom zadovoljiti svojoj taštini i pokazati se ujedno jakim vladarom. To je dakle djelo nastalo pod auspicijima strogog religioznog čuvstva i s njim spoje- nog umjetničkog smisla, tako snažnog u ono doba, da je prodiralo u sve pojave života. | ta tri vieka, sa svojim umjetničkim tradicijama, zabilježila su na tom velikom spomeniku sve forme umjetničke evolucije, \od strogih sredovječnih do hirovitih barocca. Pa nikakova čuda, da je pri tomu trpjelo \strogo religiozno čustvo i da ga je Mon- taigae radije mogao nazvati «dvorom ka- kova velikog vladara, nego li samostanom«. 11) Site svočaniji i znameniti dodamo mogli.