Br. 106. stiti rat Austriji uz koju pristaju južno- njemačke države»... Rabar na str. 375: «Bismark s lta- lijom sklopi savez za navalu i obranu . str. 376. — uz Austriju pristadoše južno-njemačke države». Non-diplomaticus: «Nudi Austrija Napoleonu Mletačku, e bi ovaj odgo- vorio Talijane od rata, a ona mogla i ono 100 hiljada vojske . . . . poslati pro- Zašto Magjari ne potpisaše riječku rezoluciju ? Zašto Frano Supilo, nekadašnji pra- vaš, ostao .je izvan stranaka kao hrvat- ski zastupnik? 1 Jeli riječka rezolucija pakt ili nije ? | Evo, na sve ove upite profesur debljega, što sam do sada naveo. Pak kako historije ostao nam je dužan odgo- | vora. | Čekamo dakle odgovor, a neka bude PRAVA CRVENA HRVATSKA | . Vijesti iz naroda. |. Iz Makarske. | (Rezolucijonaška trzavica). Dobro ste \opazili, gosp. uredniče, da se gosp. Klarić \osvrnuo samo na neke nuzgredice ili činje- \nice manje važnosti a propustio je sve ono \ odgovara ? Neću opetovati ono, što ste Vi \već iz njegova perivoja ubrali i u predzad- njem broju naveli, premda imađe još dosta onakih cvijetića kojeh bi se moglo po «Slo- tiv Prusa. ltalija ni da čuje o tome...» potpuno uvjeren g. profesor, da prija- podi» i «Crvenoj Hrvatskoj» pokupiti. Kada Rabar na str. 38: «Franjo Josip nudi telj popustljivosti bečkih okova prosudite sve što se ovo dana po rezolu- Veneciju uz uvjet, da ltaliju, suzdrži od dalnjega ratovanja . ... Viktor Ema- nuel, ne htjede ni čuti da_bi primio na dar Veneciju . . Austriji bude one- mogućeno, da svoju talijansku vojsku baci na sjeverno bojište». Non-diplomaticus: '«Nebrojena_su junaštva Paskievića i-+Diebića, a ovaj zadnji čak+i do Drinopolja podre, gdje posredovanjem Pruske utanači mir Grčka bi proglašena nasljednom mo- narhijom». Rabar str. 69: «Unidje Diebić u Drinopolje — posredovanjem Pruske dodje napokon do mira — Grčka je prema tomu imala biti nasljedna mo- narhija». Evo, mi smo samo učinili paralelku u nekim tačkama izmegju non-diploma- ticusa i Rabara; ali ko tačno pročita članak non-diplomaticusa, odmah će se osvjedočiti: da je non-diplomaticus ra- bio samog Rabara, da nas pobije. Ipak, ne mislimo time kazati, da g. profesoru historije nije bilo slobodno rabiti Rabara. Da, bilo mu je u pot- punoj vlasti, ali mu nije bilo slobodno tvrditi: da smo ga mi na Rabara upu- tili. Naš je članak izašao nd 16. Fe- bruara, a njegov na 1. Februara. Je li nas pako non-diplomaticus, pa bilo i u samo jednoj tačci pobio? Ne- ka sudi svaki onaj, koji je još šta pro- čitao, a ne samo Rabarovo djelo. Kada smo mi g. non-diplomaticusu zanijekali, da je Napoleon izvojevao Lomibardiju? To je nama bolje poznato, nego g. profesoru historije. Mi smo ga samo zapitali, da nam kaže: ko se je borio od '60 do '70 za jedinstvo Italije. — Je li istina, da se je Francus ka suprotivila preko svoga ministra Rouchera ujedinjenju Italije? Je li istina, što Rabar tvrdi: «Pruska nije ipak imala prave koristi od svoga saveznika Italije». Je li istina, da mnogo prije San Ste- fanskog mira, Srbija se trsila turskih okova, i ako je to istina, kako je to uslijedilo? Jeli istina, da je Grčki narod jednako ustajao u borbi za slobodu i onda, kad mu evropska diplomacija zatvori vrata svojih kabineta. | ako je ovo is- tina, koja tajna sila jačala je Helene, da ne smalaksaju duhom ? Na sve ovo non-diplomaticus nam duguje odgovor. Da, on bi nam bio odgovorio — ali, sa samim Rabarom, na ovo se odgovoriti ne može. Kao što je g. profesor historije slabo prošao sa historijom, nije bolje sreće bio ni sa političkim dijelom u svome odgovoru. Niti na jednu samu tačku, da nam je znao odgovoriti, već nekako uvijao se i previjao, kao da želi odgovoru izbjeći. . To ipak nije kavalirski od jednog profesora historije. S toga g. non-diplomaticusu postav- ljam slijedeće upite : Kuda je ciljao pok. Miho Klaić, kada . je u dalmatinskom saboru kazao : «stvo- rimo Hrvate i Hrvatska će se_ ujediniti ?» Je li Košut za volju Hrvata izmijenio svoj program? Zašto novi kurs nije prosvjedovao protiv izjave Ugrona o Hrvatskoj ? Zašto Košut nije dementirao, ili u parlamentu javno osudio, onako sra- motni napadaj jednog svog člana pre- ma Hrvatskoj i hrvatskome narodu ? Zašto novi kurs nije odlučno ustao na obranu hrvatskih prava na Rijeku? Zašto Frano Supilo, kao Hrvat i Sla- ven, nije energično ustao na obranu slavenskih narodnosti u ugarskoj ? \'neće mu dužan ostati. Na postavljeni nam upit: «da li bi se nama bilo lakše održati u borbi sa \madžarima bez slobode izbora, bez po- '\rote i t. d., ili s tim uzakonjenim zako- nima» -— javljamo g. profesoru hi- storije, da ćemo ga poslužiti odgo- vorom u posebnom članku, pa makar se o ovu malenkost slomila naša uče- _ nost — kao što.se o Rabarovo djelo slomila kultura i učenost g. profe- sora historije. «Moglo bi se zaključiti, da je diplo- maticusova dužnost klevetati i denun- cirati» — veli profesor historije. A znate li zašto? Jer smo u našemu članku kazali: da nas neće opsjenuti sjaj na- polijona ni bečkih ni peštanskih. A to smo kazali, da odbijemo perfidnu in- sinuaciju g. profesora historije, koji nam u prvom svom odgovoru uljudno, u- pravo po kavalirsku predbaci: da smo sa novom godinom ispali (t. j. Diplomaticus) iz vitezova džepa. Šta je htio non-diplomaticus, taj l' en- fant terrible, sa ovim kazati, shva-, tljivo je. uljudna profesora i svećenika. Ko bi bio dakle klevetnik i denuncijanat? Zašto nijesmo spomenuli talijanske lire i srpske dinare — neka se g. non- diplomaticus propita kod g. Frana Su- pila, on ćemu znati kazati ! Shvaća li nas g. profesor historije ? Et hic finis za ovaj put. »Diplomaiicus“. Iseljivanje u Ameriku i potreba pučkih škola. Zar ćemo svi u Ameriku ? Otrag dvade- setak godina naši ljudi sele hrpimice u Ameriku ; naseljuju tu slobodnu, naprednu i obećanu zemlju zlatnih dolara. Do sada je išlo ovako, i naše bi kuće ostale prazne sa dvojicom do četvoricom, i to staro, nejako ili žene, a od sada biva sve to više iselji- vanje, jer iz onih prekookeanskih zemalja, neki zovu k sebi sina, neki brata, a neki nećaka i t. d., te se tako naša rodna gruda dnevno sve to više ispraznjuje, a na veliku ižalost naše zemlje naseljuju tugjinci. Sva- koga, koji sebi govori: «idem u svijet», ja | pitam, zar kod nas nije svijet i zar mi ni- \jesmo ljudi? Jesmo, ali smo zaostali od drugih naroda u svakom pogledu, a osobito u školama, jedinom uvjetu opstanka svakog naroda. Nijesu Amerikanci obreli Evropu nego Evropljani Ameriku, te su tamo uveli prosvjetu i naobrazbu; a sad mi treba da idemo u Ameriku, da se naučimo raditi i živjeti, buduć da u našim stranama, malo ih ima, koji će nas učiti, na koji način da se izobrazimo i korakneno uporedo sa o- stalim narodima. U Americi znadu čitati i pisati 80%, a na žalost kod nas ne zna ni 30%. Kako mogu dieca naučiti čitati i pisati, kad n. pr. u općini Stonjskoj ima sedam (7) župa, a samo u Stonu pučka škola sa dva «učitelja ? Svaki učitelj ima da poučava do 80 djece ; pa šta može, da dijete nauči ? Nijesu krivi učitelji, \jer ne bi mogao jedan čovjek ni 80 piplića čuvati, a kamo li 80 djece naučiti školu. | Općina se, istina, počela za to nešto micati, \ali to ide veoma sporo. Kakovo je stanje, | glede pučkih škola u mojoj općini, takovo \je gotovo i po svim drugim općinama naše hrvatske Dalmacije. Ako se naši narodni izastupnici ne pobrinu za što više utemelji- | vanje pučkih škola, otati ćemo svi stari griješnici prama napretku i prosvijeti ostalih zemalja. Narode moj hrvatski, nemoj se seliti, bez velike nevolje, u tugje zemlje, jer možeš trudom, radom i prosvijetom postignuti i ovdje ono, što ti tamo obećavaju. Pero Lučić, seljak-samouk. | i A naš je ponos zahtijevao, da sa prezirom odbijemo onakovu insinuaciju cijonaškim novinama čita i još u obzir uz- mete sva ona klevetanja i sve one napadaje na naše dobre franjevce, na naše svećenstvo u opće i na njeke političke činovnike, po dušu tada recite vi čitaoci ovdje u Makar- skoj i Primorju, koji najbolje znadete, tko \vinama, težak može naučiti i okoristiti se, sa mnogo lijepih stvari, ali maš težak to ne budući da sam povjerenik za 9 br., mnogi sa mnom zbijaju šalu i kažu: «Evo ti, njega, uvijek sa novinama». Ovo se najviše dogagja radi toga, jer nemamo škola, i puno smo zaostali za drugim narodima. Kad te- žaci čine kakovu molbu, tada možeš vidjeti ma mobenici od 50 potpisa samo pet do šest pismenih ljudi, a drugo su sve uz ime križevi. Ko ne zna školu, zna samo ono “što pred sobom vidi i čuje; te dobro kaže So je vo po shvaća. Kad ja n. pr. dijelim «Pučki Glas», Dne 17. ov. mj. \geslo naše družbe Sv. Ćirila i Metoda: «Narod bez škola jest narod bez budućnosti». Pero Lučić, težak samouk. ! Iz Kune. , . S od ogorčeni narod ne priredi demonstracije, da (0 izborima). U 6. o. mj. čita se dopis s Pelješca (4 «Crvenoj Hrvatskoj» | doslovce : «Na sastanku u Metkoviću, na veljače) | __ God. Ili. OG ODN i MA ee a li su austrijski mini. 4 Peštu sa svojim relerentima. — U štrajkuju pekari, krojači i krojačice, povišenje nađniće. — Austrijski , nadvojvoda Franjo Fer. bio je u Dresdenu i gdje odulje razgovarao njemačkim carem govore, radi liječenja na uhu. -- Dne 17. li i 8 “ . sa Vilimom. . Išao je, kako ski ministar-presjednik Guden izjavio je, da će on tjerati pravcem oga min. presj. Petkova. Ta je izjava prouzročila ve- likog ogorčenja. Sve kipi. Bojat se je, da dade oduška svojim osjećajima, koje bi mo- gle imati kobnih posljedica. — Kako jav- laže a tko li istinu kaže, da li se sa ova- kojem se odlučilo o kandidaturi za naš iz. ljaju, ministar-presi. Pašić, u Srbiji, dao je kovim ljudima može poštena polemika vo- porni kotar, bili su i načelnici općine Kune Ostavku. Kralj Petar još nije odlučio, bi li diti? Kažite, da li se može naći u Makar- skoj i Primorju poštene osobe, koja bi mogla u laž me utjerati? Čudim se pak gosp. Dru Jurakoviću, da se potrudio ispravljati nješto što se ispraviti ne dade, jer da on nije bio sklon da se oni natisi u «Čitaonici» o zidu pribiju, to u Makarskoj svi dobro znamo, pošto poznamo blagu ćud njegovu, i da se na to dao sklo- nuti jedino usljed načelnikova recimo ne pritiska nego upliva. Poručujem pak onima \koji me za Makaranina ne drže, da i ako bi se to imalo nuzgredicom smatrati, ipak morali bi nješto oprezniji biti u nagagjanju imena tko li sam ja ili tko li nijesam, jer isticati imena nedužnih ođvisnih ljudi, po momu je mnijenju crno denunciranje i Vukovića?! Možda je mislio, da njegovo “ klevetanje. Poručujem dopisniku organeta dubrovačke klike, da u mojoj torbi tugjega nema, a kad bi on iz svoje torbe tugje is- tresao, vjera i Bog, nebi ni torbe ostalo. Pučanin. Iz Konavala. (Hoćemo li i mi što dobiti 2) Čitamo kako se ima pomoći Dalmaciji. Mi smo gevjerni \Tome, pak, dok ne vidimo, ne vjerujemo. Ne velimo da od cijelog obećanja ne će bit |ništa, nego da bi moglo bit i ne bit, Ako išto bude, ne mislimo, da će nas zaboravit, jer nam baš nekoliko fali; treba nam mnogo pobijediti. Niko nas u glasovanju ziprije-, pomoći, da ne propadne i ono malo, što ijoš nije propalo. Zato nam treba: 1) Probit tunel u polju konavoskome, da nam se osigura prirast od vode, urediti Ljutu i Konavošticu, kako je obećano, a uvjereni smo da se na io misli. 2) Podignuti Brzojavni i Poštanski Ured na Mrcinama, pošto gornja strana Konavala to traži, i pravedno je da se čim prije to ostvari. 3) Podignuti na Grudi kao centrum jednu državnu zgradu, za prve manipulacije dubana. Koliko bi naroda ži- vjelo s onom 1abotom. 4) Mnoge puteve \i Janjine. Ovi sw učinili jednu netaktičnost, radi koje je obvlađalo i neko nezadovoljstvo | \i kod samih rezolucijonaša; nijesu naime \prije polaska tamo ni najmanje propitali , za mnijenje ni vigjenije općinare u pogledu kandidature zastupnika. Ima ih i takovih — rezolucijonaša -—- koji u Vukoviću ne \vide odlučnog rezolucijonaša». Da, istina je gospodo «rezolucijonaši», |da je obvladalo u narodu nezadovoljstvo, \ali ne meko, nego sveopće, — tim više, što |je nezadovoljno, kako sć po prijašnjem vidi, li ono pet-šest «rezolucijonaša» -— jer je vas narod pravaški (osim «načelnika srbin»). Ne znamo, ko je uoblastio gosp. načelnika da predloži u ime Kunovske općinć gosp. i isprazno mnijenje vrijedi za čitavu općinu?! Možda nije znao, kako se kod sličnih pri- goda postupa ?! O, ne ! On je dobro, vrlo dobro znao, a primje: mu je dao načelnik Opuzenski, koji je dne 22 prošlog mjeseca | držao sastanak svih glavara, svećenika i ve- | ćine općinskih prisjednika. Zašto i naš g. načelnik nije tako postupao ? Lako je po-| goditi: ne bi bio mogao predložiti «rezo-. lucijonaša», jer bi pravaška misao sjegurno | bila pobijedila. Predvidio je to «gosp. srbin». Ali sa svim tim mora Starčevićeva misao, čiti ne će. Završit ću poput one u pomenutom do- pisu («Ima ih i takovih — rezolucijonaša» I— i t. d.): Vas je narod općine Kunovske — pravaši — takav, d» za svog zastupnika |želi pravog i iskrenog rodoljuba. Starčevi- ćanca dušom i tijelom i odlučnog branitelja | narodnih interesa, od čega ništa me vidi u gosp. Vukoviću, niti u jednom «rezolucijo- našu«. —Glas ispod Rote. Iz Crkvica (Krivošije). (Neobična studen). | prošlih godina imali' ju primio ili ne. — Uapšer.o je više gjaka u Sofiji kao i svi suradnici lista «Balkanske Tribune», koji su pod sumnjom, da su u- čestvovali u ubojstvu na ministra-presj, Pet- kova. Tvrdi se, da je uredništvo 'toga lista bilo upućeno u urotu. Sumnja se i na neke narodne zastupnike. — Jedan turski oficir ubio je u Trapezunti, iz revolvera, onamo- šujeg vojnog zapovjednika Hamdi-pašu. Uzrok je lična osveta. — U Gjenovi je dne 17. ov. mj. na staroj obali izgorjelo 15.000 bala pamuka. Javljaju, da ima šf&te oko je- dan milijun lir4. — U Glasgowu je pori- nuta najveća krstarica na svijetu. Nadjenuli su joj ime «Indomitable». — U Lavovu je radnik po imenu Našik ubio svoje sedmero lastite djece, a zatim je sebi prerezao žile na rukama. Na taj korak ga je prisilila ve- lika bijeda i glad. — U sjevernoj Rusiji pošlo je 15 vojnika kući, na dopust. Kući nedošli, te ih svuda tražili. Kašnje ih je pa- trulja tražila, i našla na putu, megju sni- jegom, nekoliko čizama i u njima noge Drugo su sve vukovi pojeli. — U Francus- koj su se ma nekim vojnicima pojavile ko- zice (šeše). — Javljaju, da je belgijskog kralja Leopoida udarila kap. -— Koncem ovoga mjeseca sastati će se u Kartagjeni engleški i španjolski kralj. — U Persiji još traju silni nemiri. Ruska je vlada poslala nekoliko odjela kozaka, na zaštitu ruskih konsulata. Domaći pregled. OF Gdje su novci??? RW DOS" Kada smo pitali gg. D.ra Antu Trum- bića, Frana Supila et comp., gdje se nala- ze ono 50.000 Kruna narodnoga, pučkoga novca, koje su naša braća i rodoljubi po Americi sakupili prigodom pokreta u Hrvai- skoj, odgovorili su nam da se je odlučilo pomenutu svotu darovati hrvatskom gjačkom urediti. 5) Jedan bunar za pitku vodu, koji <mo jeda i zime, ali nikada do sada kao pripomoćnom društvu u Pazinu, te da će bi bio od velike koristi ne samo narodu, ove godine, tako da se ne sjećaju slične novci biti poslani do 1. Januara, godine = NON AVE : SEVA) MNŠ zime ljudi od 90 godina. Eto nastaje pro- 1907. Ali je 1. Januara prošao, pa je pro: ! E I orit poljodjelski tečaj. jieće, a mi ne možemo iz kuće, radi velike šao i Februar a ma izmaku je i mjesec 6) Luku Moluntsku uredit i dat njoj sigurno zime i snijega. Nevoljan je seljak na velikim Marač, a nema nikakova glasa niti iz Pa- zaklonište. Ovo su najglavnije potrebe, prem- | mukama. Marva od studeni i gladi strada i zina o primljenim novčima, niti iz Spljeta da ih ima još, Ako se njima ne udovolji što prije, ko zna, hoće li bit više na vrije- ikrepava. Dne 11. o. mj. toplomjer je kazao 19 ispod ništice. Naslage snijega izgledaju da su svotu upravili. Pogriješili smo pak, što smo bili kazali 50.000 Kruna, jer gdje me, kad ostanu kuće prazne, a Konavle se 14 kakove visoke glavice. Na nekim mje-|je kamata ? Dakle da proračunamo: Da su presele u Ameriku. stima toliko je snijega, da doseže žicu od novci na dobit uloženi od g. 1904., do sada aga JEM ŠK A NS brzojava. Pošta ne može da ide dalje od!bi bile pune 3 godine. Da je svota bila ulo- eORJe, J€ | «Grebena», radi zapriječenog puta ledom i žena na sama 32% kamate — i ako bi jedna ugledna ličnost izrazila prošle godine, snijegom. Otale moraju jadni vojnici da/ se moglo naći i 4 i 5% — kroz godinu PREPONE PN VO ree Na na legjima vuku poštu, pomoću omotanih 1904. na svotu od 50.000 Kruna iznašalo , ali \čizama u krpama. Nose listove i novčane na- bi kamate 1750. Skupa sa glavnicom: 51.750. uvažiti i čim prije ostvariti. Iz stonjske okolice. (Seljačke potrebe). Ima nekoliko vremena, da u Stonu nemamo kovača, tako da težak, kad mu treba popraviti ili skovati kakovo težačko ili zanatlijsko orugje, mora da šalje 'u Gruž ili na Korčulu, da mu se načini. U našoj bi općini valjan kovač, koji duševno radi, mogao lijepo preživjeti sa svojom o- ibitelji. Istina, ima u nekim selima t. zv, nazovi kovača, ali svi su preko načina skupi, što dokazuje ovaj primjer. Jednom sam na- redio polugu od 8 kilg., jednomu našemu seoskomu kovaču. Ja sam mu davao 6 kr, da mi je učini, a on mi tražio 7 kruna. Meni se učini, da je previše podati mu 7 (kruna, i tako ostađosmo, a da se ne \dismo. Po nagovoru mog prijatelja naredi h “polugu kovaču u Gruž, i on mi načini polugu od 10 kig. tešku, za samih pet (5) \kruna. Iz ovog se primjera vidi, da je A- imerika i kod nas, ali ne za svakoga. — Takogjer, u našoj općini, nemamo papučara, \dok su prije bila i po tri. Sada dobavljaju papuče postolari i trgovci, tako da troškovi | siromašnom težaku, mnogo su veći, nego kad bi u mjestu bilo valjanog papučara. \Ovim, činimo veliku štetu sami sebi, jer kupujemo vrlo slabu robu u fabrikama, a one znamo pomoći našemu čovjeku, i dati mu srestva da se prihrani. Više puta, kogod dobavi učena klaštrioca, da mu oklaštri zapuštene masline. Klaštrioc, naravno, siječe malo jače, a naši neuki težaci viču i kriču, da je sve posijeko, te da nigda više potovočin na njoj, ni uborak. U pučkim no- po- | putnice, a svi paketi ostaju u Risnu. Sreća je, da nije niko do danas nastradao. | Iz Luke Šipanjske. Dne 15. ov. mj. otputovao je put Žrnova. (otok Korčula) naš vrli dušobrižnik i bivši upravitelj ove župe, Don Ante Anić. Općina, ga je pozdravljala sa pucanjem iz mužara,! a crkva sa slavljenjem zvona, dočim i cijelo . pučanstvo dohrli tog jutra na gat, a da. se oprosti sa vrlim Anićem, koji je dosta' dobra ovoj župi učinio. U ime cijelog op-' ćinstva pozdravi veleč. Anića gosp. P. Mrše. Andrijašević, te mu saželi sretan put i skori povratak, istaknuvši, kako se je njegov odlazak bolno dojmio svega ovoga pučan- stva. Veleč. Anić majljepše se je zahvalio cijelom puku. S Bogom, nezaboravni naš Don Ante, mi ćemo se vazda sjećati tebe. Lučanin. Iz Čilipa. Skupština seoske blagajne obdržavala se na Jozipa u Čilipima. Lijep uspjeh postigla \je kroz ovo malo vrijeme. Za svoje članove naručila je modrog kamena, sumpora, sijena i ostalih potrebština. Utješno je da ima više uložaka na štednji, nego zajmova. Svaki odan pristupa sve više članova. Cvala i na- predovala ! Poštarski ured u Čilipima još se ne stvara, se neznamo da li se Uprava pošta*s nama šeli Hi 2. .2.... Na ovu svotu bilo bi kamate kroz g. 1905. == 1,81 1:25. Skupa sa glavnicom od 51.750 iznaša 53.561:25. Na ovu svotu dodajmo ka matu kroz g. 1906. == /.874:63, što bi skupa sa glavnicom iznašalo S8.438:88. Sidi pitamo: gdje se nalaze 55.435:88 Kruna? Pozivljemo sve rodoljubno n0- vinstvo, da se ovim po , te da se ovo pitanje već jednom dovede kraju ! "8 Politički špekulanti na putu Ne da nam se još nikako vjerovati u gla: sine rezolucijonaških novina o dolasku tij'- hove braće iz Banovine; ne da nam se vje- rovati da se je tim «ozbiljnim» političarima, prolitjelo «narodne slave i ovacija». Čemu dolazit pobirat lovorike za svoja djela \ Dalmaciju, a ne podati računa 0 svom radu svojim izbornicima? Razumijemo: ovo j€ zadnje veoma teško, dok je ono prvo posve lako. Za narod ima vremena, a za slavć ! izlete teško, da se ovaka prigoda ikad višć pruži. Ali ipak rijet bi, da ovaj izlet ima još jedan cilj. Dalmacija, koja se je dijelo" na žalost na laku ruku dala na lijepak P9- kursa, očekivala je svagdano obećanja, koji puna usta, a mješte