Br. 107. PRAVA CRVENA MRVATSKA God. M. run Beck se razgovarao dobar sat sa deputacijom, opširno se obaviješćujući o potrebama Boke Kotorske, te je obe- ćao, da će se živo zauzeti. Jedno kapitalistično udruženje obra- tilo se Vladi, moleći za moralnu i ma- terijalnu pomoć što se tiče gradnje hotela po Dalmaciji. Radi se naime o tom, da se sagrađe hoteli u Rabu, Trogiru, Korčuli, Kotoru, Ercegnovom i jedan sanatorij na otoku Mljetu. Vlada je saslušala pomnjivo ove predloge, o kojima će se raspravljati u nastajnoj sjednici odbora za pridignuće Dalma- cije. Ova će se sjednica sazvati prvih dana nastajne sedmice. Ko je denuncijanat? Dočekalijsmo ito, da je glavni urednik klikinoga difamatornoga libela «Crvene Hr- vatske», profesur Milorad Medini počeo u svomu libelu uzimati sam sebe u obranu, i to u broju od prošle subote, u članku pod naslovom «Poštena štampa». Do sada je uvijek mučao, jer nije imao što da stvarna i konkretna odgovori, ali sada — kada se je sam uvalio u škripac — htio bi da se vadi, da se pravda, ali u prucanju i bun- canju i još gore upada. Tako se obično do- gagja onim, koji drugomu jamu kopaju, pa sami u istu upanu. Zar smo dakle mi krivi klikinom neuspjehu ? Zar smo mi krivi, što su proigrali u puku i zadnju kartu? Zar smo mi krivi, što im je puk legja okrenuo, i što više ni djeca ne drže za ozbiljno pi- sanje njihovoga pamiletističkoga libela ? Zar| smo im_mi krivi, što i na dalje tjeraju pro- | tupučkim i protuhrvatskim putem ? Zar smo | mi molili profesura Medini, da uregjuje onaj odurni libel? Zar 'smo ga mi upućivali, da u libelu napada i perfidno kleveće sve/ što je poštenijega i čestitijega ? Zar smo ga. mi slali i bodrili, da se onako i na onaj| način izlaže? Zar smo ga mi slali, da drži. skroz političke govore*klubu «Rad», u mjes- noj «Čitaonici», te da napada učiteljstvo i| svećenstvo, a na osobit način preč. kano- nika Dum Joza vit. Crnicu? Zar smo gami upućivali na tako bjesomučne napedaje, il to na svakoga, ko nije uz klikinu dinastiju? Dotakli smo se pak afere sa g. Bojani- ćem kao kroničari, a nadasve s toga, što! nas gadi onako infamna i sramotna borba. proti svojim političkim protivnicima. Morao. bi profesur Međini znati, da, za koga o čemugod protivnomu uvjeriti, treba neobo- rivih dokaza, golih činjenica, koji se s ni- čim ne mogu pobiti, a kamo li su par ri- ječi, treba objektivne polemike, poštene borbe a ne neosnovanih napadaja, podlih sumnjičenja, ogavnih kleveta, sramotnih de- nuncijacija ni gjavolskih podmetanja. Što profesur Medini bulazni i luduje o «denuncijanstvu», to je upravo nečuvena bezobraznost. Kud će te gorega denunci- janta do njega istoga ! Zar mu treba boljeg dokaza do onoga — kojeg je iznio «Du- brovnik» u svoje vrijeme — kada je na onako sramotni način denuncirao svoga ko- legu, proi. Mata Zglava? Zar se ne spomi- nje, kada je g. Frana A. Radovani, kao u- rednika njegove «C. H.» upućivao da ide u policajnog savjetnika Mahovetza denun- cirati Srbe, da su «antidinastični, opasni po državu»? Zar se ne šjeća svih ostalih infamnih kleveta, napadaja i denunciranja njegovoga libela «Crv. Hrv.»? Zar se ne napadaji «Crv. Hrv.» proti pok. Zori, de- | bio priopćen odboru hrv. stranke, a od tamo | vregski posjed. U Podulubiju su sve jevrej- nuncijacije proti pok. Fabrisu, a farizejski| — ni makac! Megjutim «prof.» Modrić slo-, ske kuće i zgrade, kao i 2 sinagoge, oplja- po njihovoj smrti lijevali krokodilske suze?| bodno, i na mečuveni mačit agitira. «Nar. čkane i razorene. Posredovale su velesile, Gdje su oni famozni suradnici «Crv. Hrv.», List» mudro šuti, a neki prvaci «hrvatske! naročito Engleska i Sjedinjen e Države, da se u osobama Kaćanskoga i Pjerotića ? Može li se smatrati «Crv. Hrv.» megju poštenu štampu ? Eto i kada je prošlih dana|rađe što ih je volja, ali nek znadu da mi Ruska Duma je vijećala o predlogu radi prof. Medini donio onu insinuaciju u «Crv. pravaši ne prolazimo ispod nekog kandin- ukidanja poljskih prijekih sudova. Govornici | skog jarma, koji bi nam njihova prevejanost.na desnici razlagali su potrebu izvanrednih Hrv.» proti g. generalu Varešaninu, da je ovaj na piru kćeri g. Strpića, u Biogradu na moru, tobože držao skroz politički go- vaša, koji bi voljan bio da služi kao klin| govornici na ljevici osugjivali su ustanovu vor, i to «protiva riječkoj rezoluciji». Zatim | protiv onoga kojega stranka nosi. — Nama poljskih sudova. Ova će se debata prote- je insinuaciju «Crv. Hrv.» g. Strpić ispravio (nije do bečkih mandata, već do našeg o-|gnuti, jer je 70 govornika pribilježeno. — | otrdnkes» šire proti našemu vogji nepouz- danje i potajno uckaju protiv njega. — Neka \kanila spremiti; a jok! Niti će se naći pra- iz sviju strana Dalmacije, kako je broj čla. nova nakon katastrofe spao, a treće je go- dine opet narasao. 1904 1908 = 1906 Članovi utemeljitelji 44 19 15 | uspostavi red i mir. Rumunjska je vlada uslijed Redoviti članovi 539 232 286 U 22 BOT toga odlučila preduzeti energične mjere. — Da se Dalmacija opet osokoli, društvo se za sada sa svim marom dalo posredovanju posala. Slijedeća skrižaljka naznačuje, kako društvo — da kažemo -— nije na visini institucije i realnih titela, rad kojih je ustro- jeno bilo, ali unatoč tome doprinaša Dal- \ postupaka u revolucijonarnim vremenima, a u «Naroduomu Listu», i dokazao, da je | braza i do koristi narodne, a borbe se ne | Izjavio je japanski poslanik u Rimu, da će maciji u sve to većem prirastu znatnih do- sve prosta izmišljotina. A što na to čini plašimo jer smo joj vikli i obikli! — |Japan pristati konferenciji u Haagu, te po- brobiti. prof. Medini? On naime, mješte u ime po- štenja ispraviti donešenu lažnu vijest, hr- vata se glupih doskočica i novih insinua- cija, da je «po mjestu o politici govorio», i ako o tome nije bilo niti spomene u po- menutom dopisu iz Biograda, već da je samo «na piru držao govor o politici». Neka prof. Medini iznese jedan osnovani dokaz o tome, pak ćemo i mi rijeti svoju, jer nam nije ni najmanje do obrane generala Vare šanina, ali nas gade tako neosnovane kle- vete profesurove «Crv. Hrv.» Hoćemo po- štene borbe, istinitih i osnovanih dokaza, a ne lažnih napadaja, kleveta i podlih in- situacija. Može li se «Crv. Hrv.» smatrati megju poštenu štampu, koja — osim njezinoga urogjenoga denuncijatorstva i urotništva — nije se zaustavljala ni pred samim gro- bovima svojih političkih protivnika, te je napadala, vrijegjala i premećala kosti i pepeo, koji odavna u grobu počiva, kako što je u svoje vrijeme nepobitno na sudu dokazao g. Dr. Vlaho Matijević. Na pitanje: može li se taj difamatorni i bjesomučni li- bel ubrajati megju poštenu štampu, svak će pošten i nepristran odgovoriti : Na, ni- pošto! Neka zapamti profesur Medini i družina one uzvišene riječi iz sv. Pisma : «Gdje je oholost, tu je i sramota; gdje je smijernost, tu je i mudrost». Najbolje pak dokazuje prof. Medini ko- liko on i družina drže do uredničke tajne, kada ističe ko tobože za veliki «grijeh», što nijesmo htjeli odati imena one dvojice ro- ditelja. Ali mi nijesmo vični odavati uredni- čke tajne — i svako ono uredništvo, koje ništa ne drži do uredničke tajne, fo je ni- kakovo uredništvo, to su prosti diletantski piskarali, kao što su i oni oko bjesomu- čnoga libela «C. H.» Sasvim tim još ima obraza i smjelosti profesur Medini da se čudi, zašto smo us- tali i ustajemo protiv njega. Ponovno od- govaramo: radi odgoja naše djece, naših povjerenih mu sinova. Kakav će im on iz- gled dati, svakome je jasno. Mogli bi sve ovako dalje nabrajati, ali radi ograničenog prostora zaključiti ćemo riječima «Našeg Jedinstva» — lista njihove «hrvatske stranke» — koji u broju 21. o 16. Februara ov. god., pri svrsi članka «Zloglasni Antonije» ovo doslovno donaša: »Naučan sam viteški se boriti i pleme- «nito osjećati. Supilo i njegovi stari dru- «govi iz Dubrovnika mljesu. Cilj Supila i «onih iz Dubrovnika jasan je: uništit i «mene, kako su uvijek uništavali svakoga, «š njima u sporu» (naš je kursiv). «Ljudi, u čijoj je političkoj prošlosti «megju uspijehe zapisano : otrov Gon- \(I mi znatiželjno očekujemo konačni razvi- \tak izbornih priprema u zadarskom srezu, \jer ćemo naravno, prama držanju «hrv. stranke» u tom srezu i mi udesiti naš rad pri izborima u ovom srezu. Op. Ur.) Iz Konavala. *) (Izborni sastanak). Na 23. o. m. bio je sastanak na Grudi, kome su prisustvovali svi glavari općine konavoske, a i lijepa četa po izbor konavljana. Bilo ih je okolo 150. Sastanku je presjedao_ opć. Načelnik, g. Ma- gud. Načelnik je razvio govor o zadnjem Vladinom programu, te predočio skupšti- narima koje će im dobro od istoga doći, ako se oživotvori. Uz silno povlagjivanje zaključilo se je da se odašalje zahvalnica Ni. c. k. Veličanstvu, na zauzimanju oko blagostanja ove zemlje, moleći da čim prije provede radnje označene u programu, a osobito one, te se tiču Konavala, Načelnik je još govorio o gradnji seoskih puteva. Napokon, upozoruje skupštinare da se pri- miču dani za izbor zastupnika na Carevin- skom Vijeću. Navagja kako 3-4 rezolucijo- | maška gospodina, bez ičijeg pitanja samo- \voljnc nametnuše ovom izbornom kotaru \za kandidata, rezolucijonaša g. Biankini, a tako su postavili kandidate za čitavu Dal- ! maciju, ne osvrčući se na narod, baš kao da je marva! Kaže, da on, proti Biankini kao osobi, nema ništa, ali da on neće za ! njega glasovati jer je rezolucijonaš. Osvrće se na rezolucijonaše i magjare, te kaže kako su se rezolucijonaši združili s Magjarima, |" hoteć predati ovu našu milu zemlju u negve tih ljutih narodnih tlačitelja. Navagja im za | primjer narodnosti u Ugarskoj, te završuje da se on nada da Konavljani, koji su vazda bili vatreni Hrvati i vijermi svom kralju, neće nigda glasovati za te naše din-dušmane. Po- zivlje na to skupštinare, da svoga glasa re- | zolucijonašima ne obećavaju, a bude li po- itreba i ako ushtije preč. kan. Crnica pro- tukandidirati, da svi dogju kao jedan na izborno poprište, e da tim osvjetlaju svoje časno ime. U slučaju pak da preč. kan. Crnica, ne bi hotio protukandidirati, da se | tada svi ustegnu od glasovanja. Zaključuje \uz: «Dolje s rezolucijom!» (Odobravanje). | Govorilo je i drugih Konavljana, a megju \ njima se je najviše istakao g. Pero Vuković, \vatren i zaslužan Hrvat. . _*) Opaska Uredništva. Donašamo ovaj | dopis od pristaša stranke g. Maguda, i ako \ne pristajemo na sve ono, što je u dopisu rečeno, a nađasve ne možemo pohvaliti | predlog g. Maguda, da se Konavljani uste- \gnu od glasovanja, jer ko ljubi svoju ze- | mlju, ne smije stati prekrštenih ruka, nego [kao junak srnuti u borbu. Sam g. Magud | ocrta vijerno rezolucijonaše, njihov rad, nji- hovu politiku, dakle, ako se Konavljani po «dole, tamnice i grebi Fabrisa, njegovom predlogu ustegnu od glasovanja, \duprijeti eventualni predlog o ograničenju 1904 = 1905 1906 \naoružanja. — U Beču još traje štrajk pe. Preporučbe = 36 89 168 kara. — Štrajk bečkih krojača je dovršen. — Posredovanja 113 88 96 |— Vojni podčastnici u Turinu (Italiji) držali Naručbe 73 114 278 \su prosvjednu skupštinu proti ministarstvu Informacije 204 262 302 \rata, jer još nijesu izdani propisi za povi- 4386 553 Ba |šenje njihovih dohodaka. — Magjarski mi- Skveukupno je 1823 posala, koje je dru- \nistar Košut je obolio. — Sultan je podije. Štvo besplatno obavilo i da je te poslove \lio najviše redove kralju Petru, od Srbije, i Prikazati u brojkama, sačinjavale bi iste \nekim vojvodama. — Papa će držati dne znatnu svotu od više tisuća kruna, što ih 15. Aprila konsistorij, u kojem će imeno-!j€ Dalmacija, hvala posredovanju društva, vati biskupe za ispražnjene stolice i šest dijelom prištedila, dijelom privredila. Taj novih kardinala. — U Varšavi je na sred J€ rezultat iza one nesreće, koja je rad pre- jedne ulice prasnula bomba. Jedna je osoba Vare društvo zadesila, društvenoj upravi usmrćena a više ih je teško ranjeno. — Šved. Čaštno zadovoljstvo. Brojem 844 posala, o- ski kralj i kraljica dne 29. Maja posjetiti će bavljenih tečajem god. 1906 naj izričitije presjednika francuske republike, Fallieresa. dokazuju, da društvo ipak živi i da je isto — Oko Sultanova dvora u Carigradu po- Po Dalmaciju dobrobitno; dokazuju, da je stavljene su sigurnostne straže. Boje se ka. društvo uzmoglo suzbiti poraz, koji se neu- kovog atentata. — Austrijski ratni krstaši moljivo prikazao bio i da je isto, prem ga «St. Georg» i «Aspern» dne 26. ov. mj.|!€ sudba gotovo skršila, u posljednje dvije izašli su iz Gibraltara. — Nasukao se je &8odine (1905-06) izdalo četiri interesantne parobrod «Gailo» u nedjelju u jutro kod | radnje o potrebama Dalmacije, koje nagjoše Tremozine. Zadobio je više rupa. Sedme- odjeka koli u visokim krugovima prijestol- rica su se utopili, ostale su spasili ribari. "ice, toli u Dalmaciji; dokazuju da je dru- \štvo nakon dvogodišnjih pregovora otvorilo \ove godine agenciju dalmatinskih vina i proizvoda i svjedočuju konačno, da će dru- | štvo, praktično ostvarivši sve ono, što jeu | Trogodišnji rad društva | društvenim pravilima spomenuto i zbog česa »Dalmacija“ u Beču. je osnovano bilo, moći iznova biti Dalma- Primamo od uprave društva, iz Beča: |Ciji na korist i dobrobit. Da dogje u susret velikim i prešnim potre- | Za unapregjenje Dalmacije. |bama siromašne i zapuštene Dalmacije, a | Pi , i ko i : o tei išu nam iz Beča: Dvorski savjetnik pri u prvom redu da razgrani dalmatinski iz- slnisterstvu: 55. sellodisiste Portel \vozni i uvozni promet, nekoliko dalmatin-' doći SSA. INI: PRSNO, | skih rodoljuba osnovalo ja u Beču 804.) ovria da. SERI o m 3 e : 1904, društvo «Dalmacija». Iz statističnih aš siseeđenskoma: zov; stu i | idea ,_ Zemaljskim Odborom i pokrajinskim Poljo- podataka proizlazi, da dalmatinska trgovina : s a ! m . .. djelskim Vijećem, kako bi se proveo pro- imađe godišnji promet od preko 100 mili- io Wlaćii se nezna liodielst \juna. Naše je društvo — gledom što prije- Po S pregjenje u poto Mtistre, i : \Dopisnik nam potvrgjuje vijest, da je Mi- istolnica može da buđe dalmatinskim pro- nistar unutmniih ia odredi i \izvodima, poimence vinu, uvoznim podru- | RNS "SINISA SENA: | čjem, a Dalmacija naprotiv može pribavljati Steve, DOO, NE A AARONA SENA: iz prijestolnice potrebne joj proizvode — bilo kadro da prištedi i privredi Dalmaciji. \više milijuna godišnjih kruna. Društvo ime Gradska kronika. jući pred očima koristi, što ih je Dalmaciji doprinijeti moglo, već je od prvog časa Rasipnost Dubrovačke Opći- stalo da radi oko tog poduzeća, a priklju. me. U četvrtak po podne držala se je sje- čiše se društvu mnoge bečke tvornice i|dnica općinskoga vijeća. Na dnevnom je tvrtke, koje patrijotski obećaše, da će Dal. redu bila prva tačka o dočeku rezolucijona- maciji prepuštati robu uz snižene cijene ; u|ških zastupnika. Na sve sile i napore, jedva Dalmaciji pak stotina njih čestitaše društvu. je pošlo za rukom rezolucijanaško-magja- na preuzetom praktičnom cilju. \ronskoj kliki, da okupi zakonit broj vijećnika. Pod vodstvom iskusnih čeonika društvo Načelnik Čingrija otvori sjednicu, osobito je pripremilo radni plan i imenovalo je naglasivši prvu tačku. Zatim zapita: «Ima putujućeg nadzornika, koji će urediti dal. li ko što da primjeti?» U vijećnici grobna matinski izvozni i uvozni promet. tišina, pogleđiva jedan na drugoga, i niko Prvi koraci bijahu sjajni, ali žalilože i se ne odazivlje. Načelnik baca na vijećnike kratkotrajni. Društvo, koje se bijaše izložilo čudnovat pogled, vrti glavom tamo-amo. sa ovećom glavnicom, da odoli troškovima Nakon toga ustane onaj obični: Dr. Milorad pripreme, bude podlo prevareno, suviše kom- | Medini, c. kr. profesor mjesnog vel. gimna- Domaći pregled. «Trojanovića | Pasarića, premještavanje stalno rezolucijonaš, baš onaj, «nasilno, a time i upropašćivanje činov- | «ničkih porodica (u jedan dan je bilo «premješteno #9 činovnika iz Dubrovni- prodrijeti proti kojemu je g. načelnik Magud punim pravom razvio svu silu svoga govora. To je dakle sasvim nerazborito. Najbolje bi i najčasnije bilo, da svi kao jedan stupe na sjeća onoga poznatoga nam njegovoga član- (ka q) — ti ljudi i ne mogu da nešto drugo izbore proti kandidatu Čingrijine stranke, ka, u obranu bivšeg namjesnika Handela, i to u času kada je u pokrajini sve protiv njega buktilo? Svakome je očito, po čigo- vom ga je naputku u obranu uzimao! Zar se ne sjeća kada su u magazinu «Čitao- nice» upućivali jednu osobu, da svakako piše članke u «Neue Freie Pressi» i u «Ze- itu» protiv Srba, da su «pogibeljni», te da ističe njihova «... šarovanja sa Crnom Go- rom i Srbijom»? TA je osoba sa gnuša- njem odbila uputu, i odma se odalečila iz kao no ti pravaš, kakav je i da- nas, kojemu ne dolikuju takova sramotna sredstva, koji hoće poštene borbe, u gra- nicama pristojnosti. Zar se ne sjećaju ono- ga poznatoga pisma, na talijanskom jeziku, koji je bio upravljen jednome mladome ba- runu u Beču, a u kojem se je na najo- denunciralo «zamišljaju ni Antoniju već uništenje; «moralno | materijalno. Takova im je «duša, takav im je odgoj. U tome, u uni- «štavanju osoba, egzistencija, njima je «naslada | uživanje. Kakvi bješe negda «u Dubrovniku u runjavim njihovim sr-/ «cima, takovi su i danas.> | Kada bi ljudi oko «Crvene Hrvatske» i prst obraza imala, kada bi mogli da osje- ćaju ljudski sram, poslije svih ovih spome- nutih denuncijacija, — i ako bi još mnogo toga mogli da nanižemo, što je svakome poznato, ko je iole pratio dubrovačke pri- like — morali bi se povući i ne izlaziti više na svijetlo Božje. Da je ovo bilo odi- grano gdjegod drugovdje, pa i polu svega ovoga, urotnici bi i denumncijanti bili poli- tički mrtvaci, moralne nište, svak bi ih prstom kazao, a na protiv ovi ljudi | da- nas stoje oko libela «Crvene Hrvatske» "(| — što je najkarakterističnije — oko vod- de“ stva «hrvatske stranke». koja je u svom sramotnom glasilu «Crv. Hrv.» izlanula, da se nije udostojala po- zvati na svoj sastanak, obdržavan nazad malo vremena u Dubrovniku, Konavljane, kojima je na čelu g. Magud. Osvetite tu uvrijedu, glasujte za protukandidata svi, braćo Konavljani, pak će te tako najbolje pokazati Čingriji i njegovoj družini, što znači vrijegjati Konavoski ponos, Konavosko do- stojanstvo ! BB Krasan posjed. Prodaje se u Dubrovačkoj Rijeci (Mokošici) jedan krasan posjed, na vrlo lijepom i u- godnom položaju, ostavštine pok. Radića. Ponude se primaju na upravu lista. Što je novo po svijetu ? — Javljaju, da će se naš vladar sastati u Češmu sa njemačkim carem Vilinom, u grofa Thuma, — Dne 6. Aprila ta- promitovano pred očima mnogih uvaženih prijestolničkih tvrtaka, kojima čak nestadoše predani uzorci, vrijedni više stotina kruna. Kratkotrajni triumf društva preobrazi se u katastrofu, a zbilja je čudesni slučaj, što rečenoj činjenici nije uslijedilo konačno raz- riješenje društva i što zaslužna uprava nije pretrpila ogromnih šteta. Splitsko i bečko sudište, te bečka policija ozbiljno prihvatiše podnešenu kaznenu pri- javu ; ali je prevejanost prevare takva bila, da se društvo, prem su od sudbonosnog onog časa protekle dvije godine, tek djelo- mično oporavilo od silnog gubitka, a osuda \zija, te počme nekim promuklim glasom istaknjivati «uspjehe» rezolucijonaške poli- tike u Banovini, sa običnim prekuhanim i prežvakanim frazama a još glupljijim do- skočicama. S toga — nastavi — » , . . mo- ramo da se pobrinemo kako ćemo što bolje dočekati zastupnike, a njima će se pridru- žiti i nekoliko uglednijih ličnosti (!) iz Ba- novine . . « !! Radi toga c. kr. profesur Medini predlaže, da im se priredi što bolja izvjese barjaci i t. d., a na to načelnik na- doveže: «i bakljada oko grada, banket kao i boqueti gospogjama, kojih će biti dobar još nije proglašena. Nakon pretrpljenog po- broj . . . .» Vijećnik gosp. Petar I. Orepić raza, društvo je primorano bilo, da svede |svoj rad unutar užijeh granica te da, ogra- ničivši svoje djelovanje na isključivo po- sredovanje bez obveza i jamstva bdije na čas, kad će opet moći doseći predznačene mu ciljeve. Iz slijedeće je skrižaljke vidjeti, kako je poduzeće prve svoje godine cvijetalo, na- stajne nazadovalo, a potom se opet podiglo, 1904 1905 1906 | Prihodi K. 1875.40 1007,84 1486.— pa bilo umjesno Izdatci K. 1542.12 1181.40 1398.— /da