Cae bao Ro Skolastika. V U zadnjem smo se članku dotaknuli o mje- snim školskim Vijećima i mjesnim školskim nadzornicima. Obično su kod nas gospoda župnici presjednici mjesnih školskih Vijeća, ili mjesni školski madzornici. U ovećim mjestima nagje se ljudi koji shvaćaju uz- višenu misiju pučke škole i kao članovi mjesnih školskih Vijeća podupiru školu u njenom nastojanju oko uzgoja povjerenog joj podmlatka, ali po selima rijetki su ta- kovi ljudi. Oni cijene da su postavljeni da kontroliraju učitelja u i van škole i da po tome učitelj je njihov sluga i rob njihovih zahtijeva. Jedan predsjednik mj. šk. Vijeća, seljak i čini mi se vijećnik općinski pred svojim seljanima držeći knjigu školskih zakona u ruci, hvalio se da će njihovu učiteljicu rihtati, jer da su u njega zakoni, a on sudija, ne bude li ona po njegovu ćeifu postupati. Kada bi mjesna školska Vijeća odgovarala svojoj svrsi, bila bi vrlo korisna ustanova, jer bi popunjavala uzgojni rad i učiteljstvu olak- šavala trud, ali ovako malo je od njih ko- risti. Koliko se puta dogodilo da proti kojoj učiteljskoj snagi povedena je došiplinarna istraga, a starija Vlast istu povjerilo mj. šk. Vijećima, a ovi pristrano je vodili i učitelj mora na raportu da se ponizuje pred go- spodinom predsjednikom. Je li gospodin presjednik kivan na učitelja, što revno vrši svoju službu ne popuštajuć u školskim stva- rima na voljicu gosp. presjednika, ovaj svaku stapu mu pazi, čini izjave, tužbe, da se nesnosnog mu učitelja liši. Mjesnom školskom nadzorniku paziti je na didaktično stanje povjerene mu škole i dužnost mu je obilaziti ih, da se o uspjehu uvjeri. Bilo bi zanimivo imati popis svih mjesnih školskih nadzornika u Dalmaciji, da se vidi koliko ih je doraslih svojoj za- daći. U istinu nije ni moguće naći po se- lima inteligentnih ljudi, ali baš stoga usta- nova mjesnih šk. nadzornika je suvišna. U Hrvatskoj prigddom zadnje učiteljske skup- štine jednodušno se je učiteljstvo izjavilo, da se školski odbori (u nas mj. šk. Vijeća) i mjesni škol. nadzornici ukinu. U novom školskom zakonu, što je predložen saboru, | regbi da će biti ukinuti mjesni šk. nadzor- | nici, jer oni niti mogu niti su sposobni voditi kontrolu nad učiteljstvom i školom, a gdje to čine, čine to mačinom, koji je na/ štetu pučkoj nastavi. Mjesni šk. nadzornici. ne poznaju školskih zakona, niti školskih uredaba, kako bi trebalo da pozna onaj! (Rusiji) bilo je izdato 30.000 proklamacija od socijalnih demokrata, kojim pozivlju na pokolj svih posjednika. — Rusija je i En- gleška sklopila ugovor radi pitanja azijat- skih odnošaja. — U Čikagu (Americi) osu- gjen je na godinu dana zatvora urednik slovenskog lista «Glas Slobode», radi po- dlih napadaja i klevetanja protiv svećenstva. Inkriminirane sastavke /preštampavao je iz liberalnoga lista «Slov. Narod», koji izlazi u Ljubljani. Tako je slobodna Amerika osudila gnusno pisanje kranjskoga libela. — Redarstvo je u Bukareštu (Rumunjskoj) otkrilo urotu, koja je bila odlučila srušiti tvornice gasa, te u tami oplijeniti sve banke. Vojska je namještena pred bankovnim zavo- dima. — U Rimul!se je crnogorska knjaginja Milena potpuno oporavila. ' Ne; treba joj operacije. — Austro-ug. ratni brodovi «St. Georg» i «Aspern» prispjeli su u Gibraltar. | Vojska je potpuno zdrava. — Dne 2. ov. mj. sukobio se je radi guste magle u Sjev. Moru parobrod «Konig» od istočno afrikanske pruge sa parobrodom «Aurora». Potonji je potonuo. Trojica su se utopili,ostali spa- sili. — Dne 31. pr. mj. izvrnula se je jedna lagja u' Dunavu. Trojica se utopiše. — U Ugarskoj magjari i na daljetsprovagjaju bar- barizam nad slavenskim narodnostima. — Dušan Porupski, urednik slovačkog lista «Slovački Tidzenik», koji izlazi u Budim- pešti, osugjen je na godinu dana tamnice i 1200 Kr. globe, radi pet članaka, u obra- nu Slovaka. — Slovački svećenik rodoljub Jehlička mora se povući u manastir, jer je na to osugjen od primasa Kašara, jer je Jehlička slovak. Dr. Jehlička je bio proma- knut na čast doktora bogoslovije sub aus- piciis imperatoris. O svim ovim i sličnim progonstvima naše slavenske braće u Ugar- skoj, rijetko se kada i nikada u njekim re- zolucijonaškim novinama ne vidi ni riječi. Grozota ! BESS Krasan posjed. Prodaje se u Dubrovačkoj Rijeci (Mokošici) jedan krasan posjed, na vrlo lijepom i u- godnom položaju, ostavštine pok. Radića. Ponude se primaju na upravu lista. Domaći pregled. Sjednica naše stranke. Sutra će se držati u Spljetu sjednica glav- nog odbora naše stranke, ma kojoj će se izreći konačna odluka glede nastajnih izbora za carevinsko vijeće. koji nadzire školu. Takovi ljudi nijesu kadri IS" Gdje su novci?? iti da nadziru učitelja koji je svojim znanjem | i stručnom spremom daleko nad njima. || zato regbi da ni starija školska Vlast ne! drži do tih mjesnih škol. nadzornika, već samo na papiru, jer zakon je zakon. Ali bi! ih trebalo ukinuti da ne stoje utaman ni na papiru. Videant consules. Što je novo po svijetu ? Pregovori ministara o nagodbi nastavit će se u Beču dne 8. ov. mj. — Javljaju iz Budimpešte, da je poznati Lengyel primio od protustranke 3000 kruna i nagovorio svoga klijenta, da povuče optužbu. — U- bojice bugarskoga ministra-presjednika Pet- kova (Petrov, Ikonov, Gerov i Thranov) izručeni su vojničkome sudu. — U Rumunj- skoj bukte silni nemiri i subobi izmegju vojske i seljaštva. Nova vlada prigušuje nerede svom silom. Austro-Ugarska je na oštar način zatražila od munjskeru vlade, zakonite mjere i načine, da se nemi- rima stane na kraj. U Vlaškoj je taka na- petost, da vlada opsadno stanje. — U Rigi. od romanopisaca, spomenem se onoga što se o njoj piše. Ipak su u novije vrieme mnogi uzna- stojali oprovrći klevete nabacane na njezinu uspomenu. Ništa lakše, da u doba glasovi- tih libela, kad su najžešće bile razpirene stranačke strasti, Lukrecija, kći od mogućeg roda Borgia, a žena lvana Sforza, gospo- dara od Pesara i vojvode Alfonsa od Bisel- li, sina kralja Alfonsa napuljskoga, i 'Al- fonsa od Este, vojvode od Ferrare, ostavila je u povjesti možda nezasluženo ime glaso- vite razuzdanice. — Pregledasmo zatim i s knjižnicom spojeni umjetnički muzej (Pinacoteca), gdje se u 7 dvorana nalazi ogromno blago slikarstva i kiparstva. Tu se nadjosmo sa gospodjom pl. B. iz Dubrovnika i njezinom kćerju. Odatle se uputismo, da vidimo glasovito djelo Leonarda da Vinci «Večeru Gospodi- novu» (Coena Domini), kako ju je 'slavni slikar naslikao, Došav do negdašnjeg sa- mostana «S. Maria delle Grazie» '), udjo- jedno od najslavnijih, što ih je ikad umje- tnički kist naslikao, Velika je to slika, 9 metara za 4'a i prikazuje osobe za polu 4) Sv. Marija od Milosrdja. INE" Kada smo pitali gg. D.ra Antu Trum- bića, Frana Supila et comp., gdje se nala- ze ono 50.000 Kruna narodnoga, pučkoga novca, koje su naša braća i rodoljubi po Americi sakupili prigodom pokreta u Hrvat- skoj, odgovorili su nam da se je odlučilo pomenutu svotu darovati hrvatskom gjačkom pripomoćnom društvu u Pazinu, te da će novci biti poslani do 1. Januara, godine 1907. Ali je 1. Januara prošao, pa je pro- šao i Februar i Marač, nadošao je i April, ali još nema mikakova glasa niti iz Pa- zina o primljenim novcima, niti iz Spljeta da su svotu upravili. Pogriješili smo pak, što smo bili kazali 50.000 Kruna, jer gdje je kamata ? Dakle da proračunamo: Da su novci na dobit uloženi od g. 1904., do sada bi bile pune 3 godine. Da je svota bila ulo- žena na sama 33% kamate — i ako bi se moglo naći i 4 i 5% — kroz godinu 1904. na svotu od 50.000 Kruna iznašalo bi kamate 1750. Skupa sa glavnicom : 51.750. Na ovu svotu bilo bi kamate kroz g. 1905. == 1,811:25. Skupa sa glavnicom od 51.750 iznaša 53.561:25. Na ovu švotu dodajmo ka- naravne čovječje veličine. Osobitost je te slike jedinstvenost ciele kompozicije, koju je divnim načinom znao postignuti umjetnik prikazavši nam onaj čas, kad 'je Isukrst na zadnjoj večeri izrekao rieči :» Jedan će me od vas izdati.» Usljed toga nastala zabuna odrazuje se značajno na licima apostola. Ono iznenadjenje i nemir, koji ih je spopao i krenuo toga časa, te se opaža na svima, osim na spokojnom Spasiteljevu licu, dra- matski prikazano, tako jekarakteristično, da, uzprkos što je slika veoma oštećena i pro- paćena, ipak iz tog vlažnog zida, iz onih dragocienih tragova struji još zadah savr- šene umjetnosti Leonardove. Slika naime, izradjena godine 1497 uljenom bojom na zidu, pretrpjela je mnogo kvara od vremena i ljudi. Oštećena od vlage, nastradala je osobito godine 1796, kad su irancuzki voj- nici to mjesto pretvorili bili u konjušnicu. PRAVA GRVEMA HRVATSKA matu kroz g. 1906. = 1,874:63, što bi skupa sa glavnicom iznašalo 88.435:88. Sada pitamo: gdje se nalaze 55.435:88 Kruna? Pozivljemo sve rodoljubno no- vinstvo, da se ovim pozabavi, te da se ovo pitanje već jednom dovede kraju ! 06 Spomen-ploča hrvat. historiku Ivanu Krst. Tkalčiću. Pišu nam iz Zagreba: U Zagrebu ustrojio se je odbor, da podigne na kući br. 14 u Zagrebu spomen-ploču velikom hrvat. histo- ričaru Ivanu Krst. Tkalčiču, izdavaču «Po- vjesnih spomenika grada Zagreba i bisku- pije zagrebačke.» Dični pokojnik radio je mnogo na polju hrvatske kulturne historije a neumrlu je slavu stekao svojim spisom «Slavensko bogoslužje u Hrvatskoj», u kojem je ustao na obranu svetinje naroda hrvat- skoga: glagoljice, te nepobitno dokazao, da je glagoljica upotrebljavana i u zagre- bačkoj biskupiji. Nadamo se, da će se hrvatski narod o- dazvati pozivu rečenoga odbora, i dopri- nijeti prinos za podignuće spomen-ploče ve- -|i velebnoj svrsi umjetnosti ono prikazivan «|pobjedonosnih triumia raznih ratnih dobi- likom pokojniku. Prinose primaju u Zagre- va Ves» 14), Dr. Velimir Deželić, pristav knjigovogja («Gajeva ul.» 7). NE Zastupnike za prodaju Albuma za dopisnice, uz dotičnu proviziju, traži tvornica al- buma : F. J. Šašek, - (Kollangasse, 14.) Gradska kronika. Braćo pravaši! U četvrtak u večer primili smo ovaj brzojav iz Zadra: «Biankini nije htio nikakova sporazu- ma, premda se je većina njegovih pri- staša izjavila za pravaša. Njegovim je odlučujućim odgovorom razbijen svaki budući sporazum. Borit ćemo se sami». Braćo pravaši ! Gornji brzojav najbolje dokazuje tobožnju iskrenost rezolucijo- naša prama hrvatskomu puku, kada tako nebratski i protivnički postupaju u Za- darskomu izbornomu srezu, gdje su pra- vaši u ogromnoj većini prama Bianki- nijevim rezolucijonašima. | naša će stranka dubrovačkoga kotara po svemu izgledu stupiti na izbore sa svojim kandidatom. Stupimo u borbu i tim pokažimo dušmanima našega naroda, tim saveznicima Magjara, koji na bar- barski i nečuven način tlače i muče našu braću u Ugarskoj, tim vjekovnim zlo- obraza, do dobrobiti hrvatskoga naroda! Braćo pravaši! Sakupljajmo, se ne ča- simo časa, organizujmo se u čvrste ne- savladive redove, žilavo radeć na zator |dušmanina a na korist hrvatskog i puč- kog prava! Neumorno radimo za svetu narodnu stvar, jer u radu nam je spas! Komu trebuju kakove informacije ili razjašnjenja, neka se obrati na upravu »Prave Crvene Hrvatske“. Odbor. iz uredništva. Naš saradnik gosp. Frano Schick današnjim je brojem i odgo- vorni urednik našega lista. Propast samostana sv. Jako- ba. Naš starodrevni spomenik, samostan sv. Jakoba nalazi se u takovom žalosnom stanju, da, ako li se odma ne doskoči sada, \kada nastanu lijepa vremena, sa neophodno \potrebitim popravcima, kašnje više ne će biti na vrijeme, jer će se sav krov srušiti i sve razoriti. Kroz probušeni krov sada za U dugoj povorci raznih posjetioca raz- gledasmo prostrane odaje, kojima kraljuje krasna dvorana «Salone delle cariatidi», tako nazvana, jer joj balkon u naokolo uzdrži 40 velikih umjetničkih kipova. Liepe slike rese dvoranu uz velike kandelabre, što je razsvjetljuju sa tri tisuće svieća. U obće je cio kraljevski dvor uredjen doličnom raz- košju. Nu po slikama, što većinom pred- stavljaju zatorna djela ratnog boga Marsa, odmah opaziš, da se okrećeš mjestom, ko- jim gospoduje vojnički duh. Takove slike klanja i ubijanja ni malo me ne zanimaju, jer u tim djelima nema uzvišene svrhe, koja nas oplemenjuje i duh nam diže k visokim i čistim idealima, do kojih nas ima umje- tnost da vodi. Takova djela ne pomažu usavršivanju čovjeka, ako se ne bismo oba- zreli na slabu svrhu jedino onakovih slika koje idu za tim, da pobude u nama mržnju! na barbarstvo rata, prikazujući nam življe njegove grozote, na što ciljaju na pr slike ruskog slikara Verešćagina. Još je ve- ća za mene poruga osjećaju čovječjeg srca tnika. Ako je svrha umjetnosti, da obrazuje i oplemenjuje čovjeka, ne znam, kako se postigne. ona tim može da ; (Slijedi). bu gg. E. Laszowski, vladin perovogja («Vi- | soka ul.»* 10), Janko Barlč, prebendar («No-' kr. sveučilišne biblioteke, i g. Lujo Tomšić, | tvorima našega naroda, da nam je do | je. vrijeme kiše dere voda kroz sav samostan. Crkva i samostan vlasnost je dubrovačke općine, dakle svemu je tome kriva neopisiva nemarnost naše preoblomovljene općine, koja se jedino brine kako će što bolje do- čekati magjaronske budimpeštanske štipen- diste, i u tim dočecima i «slavama» trošiti i utaman bacati ogromne svote novaca, toga pučkoga truda, krvavog napora svojih op- ćinara. | za to, kao i za sve slično ima novaca, a za popravak samostana sv. Ja- koba — kao i za sve ostale nuždne grad- \ske potrebe — čuti ćemo već obični odgo- \vor: «nema novaca» ! Ali kada općina ni iza to ne mari, za tu našu monumentalnu \svetinju, zašto su se tada protivili i ne | btjeli prodati samostan našim zaslužnim \svećenicima, koji bi ga bili spasili od pro- \pasti, te ga napravili i crkvu uredili, jer su iza to prošle godine tu prodaju i iskali, a \eto sada što se dogagia i što će se još do- |goditi . .. . 1 u tome — kao i u svemu |— očito se vidi, da je općinu zapriječio | prosti inad (ne bilo ga!), da ne ustupi sa- |mostan i crkvu našim svećenicima, da nam oni sačuvaju tu dragocijenjenost. Bilo se je dubrovačkom Kqapitulu, koje je u prvom \redu i pozvano, da nam sačuva mili pra- gjedovski memoar, a naprotiv općina ustaje i najčudnovatije se protivi, da se njihovoj želji odazove. Svećenstvo je i u tome iska- zalo živu, nesavladivu ljubav i požrtvovnost prama ljubijenom gradu i njegovim sveti- njama, i toliko bi se bili žrtvovali, da bi bili kupili sve ono i doveli u pravo stanje. Svaki dubrovčanin, koji ljubi svoj grad, ostat će im doživotno haran i zahvalan, a postupanje općine žigosati će kako zaslu- žuje, jer uzalud sva dobra i očinska na- mjera našeg svećenstva, kada u općini odlučuje poznati inad. To je — da se naj- blaže izrazim — nečuveno i žalosno postu- panje ljudi, koji vedre i oblače na našoj nevoljnoj općini. Možda će se koji došljak — 4la Tuškan, Čakelja et Kolin — začuditi i narugati mi se, što nazivljem monumentalnom svetinjom |onaj opustošeni samostan, cne crne, raspu- \knute zidine, onu čednu crkvu, u kojom po- \čiva pepeo naših neumrlih velikana . . . .; \ali ništa za to, njihovo ruganje biti će sva- !kome Dubrovčaninu najbolja utjeha i \uputa. Kada bi to odjeknulo u naša srca iz | usta kojeg našeg sugragjanina, tada bi bila dtuga stvar, ali cijenim da se toga ne može | dogoditi. Spomenuti ću samo — da ne zahvatim u dublju povjest — da je samostan sv. Ja- \koba sagragjen godine 1222., na troškove gospara Gjiva Gundulića Mihova, koji po | smrti ostavi i sve svoje glavnije imanje ka- | lugjerima Benediktincima, koji su bili u | samostanima g sv. Jakobu i na otocima | Lokrumu i Mljetu. Takogjer je ostavio i to Ina smrtnom času, da se napravi srebrna \noga sv. Jakoba, te da je predadu na ču- | vanje u pomenuti manastir. U istoimenoj | erkvi, osim ostalih, počivaju i kosti opata | Benediktinaca Ignjata Giorgi, dubrovačkoga \vlastelina i pjesnika koji je sastavio i život \sv. Benedikta, te opat Lujo Cerva Tubero, \dubr. vlastelin, pjesnik i historičar. Ovaj je \potonji, iz zahvalnosti i hatnosti prama \Gjivu Gunduliću Mihovu, kao dobrotvoru i | utemeljitelju samostana sv. Jakoba, nakon \280 godina po Gjivovoj smrti, postavio je- dnu čednu spomen-ploču u zidu od prve sobe od samostana, pri glavnom ulazu, koja je i danas na istom mjestu, U sv. Jakobu živjeli su i drugi Benediktinci, glasoviti Du- brovčani, kao Mavro Vetranić, opat sv. Ja- \koba, Mljeta i sv. Andrije. Pokojnik je, kako \je poznato, bio megju prvim pjesnicima \ondašnjega doba. Takogjer tu živješe An- selmo Bandur, Mavro Orbini, Vasilij Gradić, Plačid Menčetić i drugi. Radi ograničenog sama + zaključujem ovo mojih redaka, preporučujući i stavlja- jući ma srce svim Dubrovčanima, da se zauzmu, da se isposluje na kojigod način da nam se spasi pragjedovska uspomena od očite i vidljive propasti. Kada općina neće da se odazove, da odredi neophodno potrebiti trošak za najpotrebnije popravke, tada je mi gragjani skupnim prosvjedom prisilimo, ili da proda dubrovačkome sve- ćenstvu ili da im besplatno ustupi za uvijek, \pod ugovorom nadzora i čuvanja, a da oni \slobodno izvrše popravke. Ovim sam moju dužnost učinio, a na drugim je sada da se ovim pitanjem pozabave, da se tako već jednom dovede svome A Jedno uporegjenje. Dudrtvelkvm |dobrotvoru Gjivu Gunduliću Mihovu, koji We na svoje troškove sagradio i samostan , Jakoba sa crkvom, i ih 280 gosini po njegovoj O eoi o ujak i čednu spomen-plo- God. Mi. grad, za nj živio pa i stradao, a dana- šnja općina — t. j. ona trojica-četverica koji vode glavnu riječ — podigoše spomen- ploču na najglavnijoj gradskoj ulici, od fi. nog raskošnog mramora — Peru Čingriji t Ništa to, ali i široku ulicu nazvaše, protiv volje puka, njegovim imenom! Zar nije to ironija svakome Dubrovčaninu, koji iole pozna prošlost rodnog grada? Koje i ka- kove «zasluge» ima Dr. Pero Čingrija? Što je on za grad učinio? Zar je kakav glasoviti političar, pjesnik ili književnik da- našnjega doba, pak mu za života podižu spomen-ploče? — Jest, jest, ima «zaslu- ga» Dr. Pero Čingrija, a jedna od glav- nih je ta, da prima 4000 Kr. godišnje plate od «Blagoga Djela», kao odvjetnik tć usta- nove, kojom upravo ne bi ni služilo imati stalnoga odvjetnika. | kada nam sve ovo na um pane, kada učinimo i kraće upo:egjenje, svakog Dubrovčanina mora u dušu zabo- ljeti, te iz ojagjena srca sa dubokim uzda- hom uskliknuti: O tempora ...... ! I I Lujo Cerva Tubero u istom samostanu je- | Imenovanje. Presvi. biskup Dr. Josip Marčelić imenovao je Mp. Dum Pera Kalo- gjera, gradskog župnog pomoćnika, man- nadati, da će ista općina prva to ponuditi sionarom zborne crkve sv. Vlaha. Srdačno čestitamo ! + O. Gaudencije Barbić. U pone- \djelnik je ispustio svoju dobru dušu franje- vac O. Gaudencije Barbić, u samostanu «Male | Braće». Imao je 71 godinu a bio je rodom s Lastova. Laka mu zemlja! - Oskudica wode. Na našem stolu leže više tužaba iz Gruža, s Konala te i iz Grada, da je velika nestašica vode, da gdje- kada neima po cijeli dan niti kaplje. Opći- na je dala proučiti uzrok toj oskudici, i vještaci su proiznašli da joj je kriv vodo- vod, koji je puknut na više mjesta, gdje se voda gubi. Za popraviti to da treba potro- šiti preko 7.000 kruna. Načelnik je na to izjavio, da će se ta radnja izvestiti tekom vremena, a megjutim da će zamoliti pripo- moć iz oskudične zaklade. Lijepo zaista ! Oni na općini i budimpeštanski špekulanti iz Zagreba gostiti će se i piti šampanjac, a puk će prositi malo vode i trpjeti žegju dok nam se udijeli milostinja ! Zaista «u- zorna» općina !!! Da nije i to radi — «do- brobiti puka» ?!!! Nevjerojatno. Na naše žalovanje, prosvjedovanje i ustajanje, da se općinski novac, taj krvavi trud općinara baca u sjaj- ne pričeke i bankete, klikina «Crv. Hrv.» se nije stidila izjaviti, da se mora prirediti sjajan priček, kao lani Ni. Vis.! Pošto je dakle lani onaj priček stao 10.000 kruna, a nadodajuć bankete, bakljade, cvijeće i t. d. i t. d., što nije bilo lani, to će se u laj priček baciti preko 20.000 kruna! Kažu nam pak, da kad je Dr. Pero Čingrija pro- čitao naš utok, da je rek&: »Neka oni pišu što hoće, Zemaljski Odbor: mora da učini što ja hoću !» Nevjerojatno ! + Ane Drennig. U ponedjelnik je bio priregjen veličanstven sprovod gospogii Ani Drennig, suprugi potpukovnika gosp. Drenni- ga. Imala je 67 godina. Pokojnica je'kći zaslužnoga dubrovačkoga štampatura, pok. Frana Martecchini. Nauživala se njezina dobra duša rajskog naselja, a ožalošćenim naša sućut. pNon-diplomaticus“' i ,,Diplo- maticus““, Da se puplika uvjeri o uče: nosti «literata», koji se sakupljaju oko kli- kinoga klempesala «Crv. Hrv.», savjetujemo je, da bi pročitala zadnji odgovor «Non- diplomaticusa» na članke «Diplomaticusa: u našemu listu. Ako onaj odgovor «Non- diplomaticusa» ne znači potpunu kapitula- ciju pred «Diplomaticusom», tad ni more nije slano. Jedna inteligentna osoba u gra- du, koja ne pripada našoj stranci, u tat: govoru nam kaza: «.. da je bilo vrlo ri- zično i upustiti se u polemiku sa «Diplo- maticus-om», koji je pokazao u svojim člani- cima rijetku političku i kulturnu spremu: Svakako «non-diplomaticus» nije niti iz da- leka dorasao, da bi se sa «Diplomaticusom" mogao ogledati». Ove nam je doslovne rije- či kazao pristaša protivne stranke. Nadamo se pak, da «Diplomaticus» neće umuknuti. «Non-diplomatićus» u svojoj vrlo shvailji- voj uzrujanosti obara se na nekakvoga Do- minikanca, Franjevca, Kalugjera, što li, kao da bi kakav od njih bio «Diplomaticus*, je bio oborio na pjesnika Vojnovića, pa ko što se j€ prvi put grubo prevario i nasamario tako ! sada. Neka goneta, neka, ali svakako bolje bi mu bilo da stvarno odgovori na objelo- danjene članke, a tek zatim neka nagagja i bulazni. «Literatima» oko «Crv. Hrv.» po