Cae

bao

Ro

Skolastika.
V

U zadnjem smo se članku dotaknuli o mje-
snim školskim Vijećima i mjesnim školskim
nadzornicima. Obično su kod nas gospoda
župnici presjednici mjesnih školskih Vijeća,
ili mjesni školski madzornici. U ovećim
mjestima nagje se ljudi koji shvaćaju uz-
višenu misiju pučke škole i kao članovi
mjesnih školskih Vijeća podupiru školu u
njenom nastojanju oko uzgoja povjerenog
joj podmlatka, ali po selima rijetki su ta-
kovi ljudi. Oni cijene da su postavljeni da
kontroliraju učitelja u i van škole i da po tome
učitelj je njihov sluga i rob njihovih zahtijeva.
Jedan predsjednik mj. šk. Vijeća, seljak i čini
mi se vijećnik općinski pred svojim seljanima
držeći knjigu školskih zakona u ruci, hvalio
se da će njihovu učiteljicu rihtati, jer da
su u njega zakoni, a on sudija, ne bude li
ona po njegovu ćeifu postupati. Kada bi
mjesna školska Vijeća odgovarala svojoj
svrsi, bila bi vrlo korisna ustanova, jer bi
popunjavala uzgojni rad i učiteljstvu olak-
šavala trud, ali ovako malo je od njih ko-
risti. Koliko se puta dogodilo da proti kojoj
učiteljskoj snagi povedena je došiplinarna
istraga, a starija Vlast istu povjerilo mj. šk.
Vijećima, a ovi pristrano je vodili i učitelj
mora na raportu da se ponizuje pred go-
spodinom predsjednikom. Je li gospodin
presjednik kivan na učitelja, što revno vrši
svoju službu ne popuštajuć u školskim stva-
rima na voljicu gosp. presjednika, ovaj svaku
stapu mu pazi, čini izjave, tužbe, da se
nesnosnog mu učitelja liši.

Mjesnom školskom nadzorniku paziti je
na didaktično stanje povjerene mu škole i
dužnost mu je obilaziti ih, da se o uspjehu
uvjeri. Bilo bi zanimivo imati popis svih
mjesnih školskih nadzornika u Dalmaciji,
da se vidi koliko ih je doraslih svojoj za-
daći. U istinu nije ni moguće naći po se-
lima inteligentnih ljudi, ali baš stoga usta-
nova mjesnih šk. nadzornika je suvišna. U
Hrvatskoj prigddom zadnje učiteljske skup-
štine jednodušno se je učiteljstvo izjavilo,
da se školski odbori (u nas mj. šk. Vijeća)

 

i mjesni škol. nadzornici ukinu. U novom
školskom zakonu, što je predložen saboru, |
regbi da će biti ukinuti mjesni šk. nadzor- |
nici, jer oni niti mogu niti su sposobni
voditi kontrolu nad učiteljstvom i školom,
a gdje to čine, čine to mačinom, koji je na/
štetu pučkoj nastavi. Mjesni šk. nadzornici.
ne poznaju školskih zakona, niti školskih
uredaba, kako bi trebalo da pozna onaj!

(Rusiji) bilo je izdato 30.000 proklamacija
od socijalnih demokrata, kojim pozivlju na
pokolj svih posjednika. — Rusija je i En-
gleška sklopila ugovor radi pitanja azijat-
skih odnošaja. — U Čikagu (Americi) osu-
gjen je na godinu dana zatvora urednik
slovenskog lista «Glas Slobode», radi po-
dlih napadaja i klevetanja protiv svećenstva.
Inkriminirane sastavke /preštampavao je iz
liberalnoga lista «Slov. Narod», koji izlazi
u Ljubljani. Tako je slobodna Amerika
osudila gnusno pisanje kranjskoga libela.
— Redarstvo je u Bukareštu (Rumunjskoj)
otkrilo urotu, koja je bila odlučila srušiti
tvornice gasa, te u tami oplijeniti sve banke.
Vojska je namještena pred bankovnim zavo-
dima. — U Rimul!se je crnogorska knjaginja
Milena potpuno oporavila. ' Ne; treba joj
operacije. — Austro-ug. ratni brodovi «St.

Georg» i «Aspern» prispjeli su u Gibraltar. |

Vojska je potpuno zdrava. — Dne 2. ov. mj.
sukobio se je radi guste magle u Sjev. Moru
parobrod «Konig» od istočno afrikanske
pruge sa parobrodom «Aurora». Potonji je
potonuo. Trojica su se utopili,ostali spa-
sili. — Dne 31. pr. mj. izvrnula se je jedna
lagja u' Dunavu. Trojica se utopiše. — U

Ugarskoj magjari i na daljetsprovagjaju bar-

barizam nad slavenskim narodnostima. —
Dušan Porupski, urednik slovačkog lista
«Slovački Tidzenik», koji izlazi u Budim-
pešti, osugjen je na godinu dana tamnice
i 1200 Kr. globe, radi pet članaka, u obra-
nu Slovaka. — Slovački svećenik rodoljub
Jehlička mora se povući u manastir, jer je
na to osugjen od primasa Kašara, jer je
Jehlička slovak. Dr. Jehlička je bio proma-
knut na čast doktora bogoslovije sub aus-
piciis imperatoris. O svim ovim i sličnim
progonstvima naše slavenske braće u Ugar-
skoj, rijetko se kada i nikada u njekim re-
zolucijonaškim novinama ne vidi ni riječi.
Grozota !

BESS Krasan posjed.

Prodaje se u Dubrovačkoj Rijeci (Mokošici)

jedan krasan posjed, na vrlo lijepom i u-

godnom položaju, ostavštine pok. Radića.
Ponude se primaju na upravu lista.

Domaći pregled.
Sjednica naše stranke.

Sutra će se držati u Spljetu sjednica glav-
nog odbora naše stranke, ma kojoj će se
izreći konačna odluka glede nastajnih izbora
za carevinsko vijeće.

 

 

koji nadzire školu. Takovi ljudi nijesu kadri IS" Gdje su novci?? iti

da nadziru učitelja koji je svojim znanjem |
i stručnom spremom daleko nad njima. ||
zato regbi da ni starija školska Vlast ne!
drži do tih mjesnih škol. nadzornika, već
samo na papiru, jer zakon je zakon. Ali bi!
ih trebalo ukinuti da ne stoje utaman ni
na papiru. Videant consules.

Što je novo po svijetu ?

Pregovori ministara o nagodbi nastavit
će se u Beču dne 8. ov. mj. — Javljaju iz
Budimpešte, da je poznati Lengyel primio
od protustranke 3000 kruna i nagovorio
svoga klijenta, da povuče optužbu. — U-
bojice bugarskoga ministra-presjednika Pet-
kova (Petrov, Ikonov, Gerov i Thranov)
izručeni su vojničkome sudu. — U Rumunj-
skoj bukte silni nemiri i subobi izmegju
vojske i seljaštva. Nova vlada prigušuje
nerede svom silom. Austro-Ugarska
je na oštar način zatražila od munjskeru
vlade, zakonite mjere i načine, da se nemi-
rima stane na kraj. U Vlaškoj je taka na-
petost, da vlada opsadno stanje. — U Rigi.

 

od romanopisaca, spomenem se onoga što
se o njoj piše.

Ipak su u novije vrieme mnogi uzna-
stojali oprovrći klevete nabacane na njezinu
uspomenu. Ništa lakše, da u doba glasovi-
tih libela, kad su najžešće bile razpirene
stranačke strasti, Lukrecija, kći od mogućeg
roda Borgia, a žena lvana Sforza, gospo-
dara od Pesara i vojvode Alfonsa od Bisel-
li, sina kralja Alfonsa napuljskoga, i 'Al-
fonsa od Este, vojvode od Ferrare, ostavila
je u povjesti možda nezasluženo ime glaso-
vite razuzdanice. —

Pregledasmo zatim i s knjižnicom spojeni
umjetnički muzej (Pinacoteca), gdje se u
7 dvorana nalazi ogromno blago slikarstva
i kiparstva.

Tu se nadjosmo sa gospodjom pl. B. iz
Dubrovnika i njezinom kćerju.

Odatle se uputismo, da vidimo glasovito
djelo Leonarda da Vinci «Večeru Gospodi-
novu» (Coena Domini), kako ju je 'slavni
slikar naslikao, Došav do negdašnjeg sa-
mostana «S. Maria delle Grazie» '), udjo-

 

jedno od najslavnijih, što ih je ikad umje-
tnički kist naslikao, Velika je to slika, 9
metara za 4'a i prikazuje osobe za polu

4) Sv. Marija od Milosrdja.

INE" Kada smo pitali gg. D.ra Antu Trum-
bića, Frana Supila et comp., gdje se nala-
ze ono 50.000 Kruna narodnoga, pučkoga
novca, koje su naša braća i rodoljubi po
Americi sakupili prigodom pokreta u Hrvat-
skoj, odgovorili su nam da se je odlučilo
pomenutu svotu darovati hrvatskom gjačkom
pripomoćnom društvu u Pazinu, te da će
novci biti poslani do 1. Januara, godine
1907. Ali je 1. Januara prošao, pa je pro-
šao i Februar i Marač, nadošao je i April,
ali još nema mikakova glasa niti iz Pa-
zina o primljenim novcima, niti iz Spljeta
da su svotu upravili. Pogriješili smo pak,
što smo bili kazali 50.000 Kruna, jer gdje
je kamata ? Dakle da proračunamo: Da su
novci na dobit uloženi od g. 1904., do sada
bi bile pune 3 godine. Da je svota bila ulo-
žena na sama 33% kamate — i ako bi
se moglo naći i 4 i 5% — kroz godinu
1904. na svotu od 50.000 Kruna iznašalo
bi kamate 1750. Skupa sa glavnicom : 51.750.
Na ovu svotu bilo bi kamate kroz g. 1905.
== 1,811:25. Skupa sa glavnicom od 51.750
iznaša 53.561:25. Na ovu švotu dodajmo ka-

naravne čovječje veličine. Osobitost je te
slike jedinstvenost ciele kompozicije, koju

je divnim načinom znao postignuti umjetnik

prikazavši nam onaj čas, kad 'je Isukrst na
zadnjoj večeri izrekao rieči :» Jedan će me
od vas izdati.» Usljed toga nastala zabuna
odrazuje se značajno na licima apostola.
Ono iznenadjenje i nemir, koji ih je spopao
i krenuo toga časa, te se opaža na svima,
osim na spokojnom Spasiteljevu licu, dra-
matski prikazano, tako jekarakteristično, da,
uzprkos što je slika veoma oštećena i pro-
paćena, ipak iz tog vlažnog zida, iz onih
dragocienih tragova struji još zadah savr-
šene umjetnosti Leonardove. Slika naime,
izradjena godine 1497 uljenom bojom na
zidu, pretrpjela je mnogo kvara od vremena
i ljudi. Oštećena od vlage, nastradala je
osobito godine 1796, kad su irancuzki voj-
nici to mjesto pretvorili bili u konjušnicu.

PRAVA GRVEMA HRVATSKA

matu kroz g. 1906. = 1,874:63, što bi skupa
sa glavnicom iznašalo 88.435:88. Sada
pitamo: gdje se nalaze 55.435:88
Kruna? Pozivljemo sve rodoljubno no-
vinstvo, da se ovim pozabavi, te da se ovo
pitanje već jednom dovede kraju ! 06

Spomen-ploča hrvat. historiku Ivanu
Krst. Tkalčiću.

Pišu nam iz Zagreba: U Zagrebu ustrojio
se je odbor, da podigne na kući br. 14 u
Zagrebu spomen-ploču velikom hrvat. histo-
ričaru Ivanu Krst. Tkalčiču, izdavaču «Po-
vjesnih spomenika grada Zagreba i bisku-
pije zagrebačke.» Dični pokojnik radio je
mnogo na polju hrvatske kulturne historije
a neumrlu je slavu stekao svojim spisom
«Slavensko bogoslužje u Hrvatskoj», u kojem
je ustao na obranu svetinje naroda hrvat-
skoga: glagoljice, te nepobitno dokazao,
da je glagoljica upotrebljavana i u zagre-
bačkoj biskupiji.

Nadamo se, da će se hrvatski narod o-
dazvati pozivu rečenoga odbora, i dopri-
nijeti prinos za podignuće spomen-ploče ve-

 

-|i velebnoj svrsi umjetnosti ono prikazivan
«|pobjedonosnih triumia raznih ratnih dobi-

likom pokojniku. Prinose primaju u Zagre-

va Ves» 14), Dr. Velimir Deželić, pristav

knjigovogja («Gajeva ul.» 7).

NE Zastupnike

za prodaju Albuma za dopisnice,
uz dotičnu proviziju, traži tvornica al-

buma :
F. J. Šašek, - (Kollangasse, 14.)

 

Gradska kronika.

Braćo pravaši! U četvrtak u večer
primili smo ovaj brzojav iz Zadra:

«Biankini nije htio nikakova sporazu-
ma, premda se je većina njegovih pri-
staša izjavila za pravaša. Njegovim je
odlučujućim odgovorom razbijen svaki
budući sporazum. Borit ćemo se sami».

Braćo pravaši ! Gornji brzojav najbolje
dokazuje tobožnju iskrenost rezolucijo-
naša prama hrvatskomu puku, kada tako
nebratski i protivnički postupaju u Za-
darskomu izbornomu srezu, gdje su pra-
vaši u ogromnoj većini prama Bianki-
nijevim rezolucijonašima.

| naša će stranka dubrovačkoga kotara
po svemu izgledu stupiti na izbore sa
svojim kandidatom. Stupimo u borbu i
tim pokažimo dušmanima našega naroda,
tim saveznicima Magjara, koji na bar-
barski i nečuven način tlače i muče našu
braću u Ugarskoj, tim vjekovnim zlo-

obraza, do dobrobiti hrvatskoga naroda!

Braćo pravaši! Sakupljajmo, se ne ča-
simo časa, organizujmo se u čvrste ne-
savladive redove, žilavo radeć na zator
|dušmanina a na korist hrvatskog i puč-
kog prava! Neumorno radimo za svetu
narodnu stvar, jer u radu nam je spas!

Komu trebuju kakove informacije ili
razjašnjenja, neka se obrati na upravu
»Prave Crvene Hrvatske“.

Odbor.

iz uredništva. Naš saradnik gosp.
Frano Schick današnjim je brojem i odgo-
vorni urednik našega lista.

Propast samostana sv. Jako-
ba. Naš starodrevni spomenik, samostan
sv. Jakoba nalazi se u takovom žalosnom
stanju, da, ako li se odma ne doskoči sada,

 

\kada nastanu lijepa vremena, sa neophodno
\potrebitim popravcima, kašnje više ne će

biti na vrijeme, jer će se sav krov srušiti i
sve razoriti. Kroz probušeni krov sada za

U dugoj povorci raznih posjetioca raz-
gledasmo prostrane odaje, kojima kraljuje
krasna dvorana «Salone delle cariatidi»,
tako nazvana, jer joj balkon u naokolo
uzdrži 40 velikih umjetničkih kipova. Liepe
slike rese dvoranu uz velike kandelabre, što
je razsvjetljuju sa tri tisuće svieća. U obće
je cio kraljevski dvor uredjen doličnom raz-
košju. Nu po slikama, što većinom pred-
stavljaju zatorna djela ratnog boga Marsa,
odmah opaziš, da se okrećeš mjestom, ko-
jim gospoduje vojnički duh. Takove slike
klanja i ubijanja ni malo me ne zanimaju,
jer u tim djelima nema uzvišene svrhe, koja
nas oplemenjuje i duh nam diže k visokim
i čistim idealima, do kojih nas ima umje-
tnost da vodi. Takova djela ne pomažu
usavršivanju čovjeka, ako se ne bismo oba-
zreli na slabu svrhu jedino onakovih slika
koje idu za tim, da pobude u nama mržnju!
na barbarstvo rata, prikazujući nam
življe njegove grozote, na što ciljaju na pr
slike ruskog slikara Verešćagina. Još je ve-
ća za mene poruga osjećaju čovječjeg srca

tnika. Ako je svrha umjetnosti, da obrazuje
i oplemenjuje čovjeka, ne znam, kako se
postigne.

 

ona tim može da
; (Slijedi).

bu gg. E. Laszowski, vladin perovogja («Vi- |
soka ul.»* 10), Janko Barlč, prebendar («No-'

kr. sveučilišne biblioteke, i g. Lujo Tomšić, |

tvorima našega naroda, da nam je do |

je.

vrijeme kiše dere voda kroz sav samostan.
Crkva i samostan vlasnost je dubrovačke
općine, dakle svemu je tome kriva neopisiva
nemarnost naše  preoblomovljene općine,
koja se jedino brine kako će što bolje do-
čekati magjaronske budimpeštanske štipen-
diste, i u tim dočecima i «slavama» trošiti
i utaman bacati ogromne svote novaca, toga
pučkoga truda, krvavog napora svojih op-
ćinara. | za to, kao i za sve slično ima
novaca, a za popravak samostana sv. Ja-
koba — kao i za sve ostale nuždne grad-
\ske potrebe — čuti ćemo već obični odgo-
\vor: «nema novaca» ! Ali kada općina ni
iza to ne mari, za tu našu monumentalnu
\svetinju, zašto su se tada protivili i ne
| btjeli prodati samostan našim zaslužnim
\svećenicima, koji bi ga bili spasili od pro-
\pasti, te ga napravili i crkvu uredili, jer su
iza to prošle godine tu prodaju i iskali, a
\eto sada što se dogagia i što će se još do-
|goditi . .. . 1 u tome — kao i u svemu
|— očito se vidi, da je općinu zapriječio
| prosti inad (ne bilo ga!), da ne ustupi sa-
|mostan i crkvu našim svećenicima, da nam
oni sačuvaju tu dragocijenjenost. Bilo se je

 

dubrovačkom Kqapitulu, koje je u prvom
\redu i pozvano, da nam sačuva mili pra-
gjedovski memoar, a naprotiv općina ustaje
i najčudnovatije se protivi, da se njihovoj
želji odazove. Svećenstvo je i u tome iska-
zalo živu, nesavladivu ljubav i požrtvovnost
prama ljubijenom gradu i njegovim sveti-
njama, i toliko bi se bili žrtvovali, da bi
bili kupili sve ono i doveli u pravo stanje.
Svaki dubrovčanin, koji ljubi svoj grad,
ostat će im doživotno haran i zahvalan, a
postupanje općine žigosati će kako zaslu-
žuje, jer uzalud sva dobra i očinska na-
mjera našeg svećenstva, kada u općini
odlučuje poznati inad. To je — da se naj-
blaže izrazim — nečuveno i žalosno postu-
panje ljudi, koji vedre i oblače na našoj
nevoljnoj općini.

Možda će se koji došljak — 4la Tuškan,
Čakelja et Kolin — začuditi i narugati mi
se, što nazivljem monumentalnom svetinjom
|onaj opustošeni samostan, cne crne, raspu-
\knute zidine, onu čednu crkvu, u kojom po-
\čiva pepeo naših neumrlih velikana . . . .;
\ali ništa za to, njihovo ruganje biti će sva-
!kome Dubrovčaninu najbolja utjeha i

\uputa. Kada bi to odjeknulo u naša srca iz
| usta kojeg našeg sugragjanina, tada bi bila
dtuga stvar, ali cijenim da se toga ne može
| dogoditi.

Spomenuti ću samo — da ne zahvatim
u dublju povjest — da je samostan sv. Ja-
\koba sagragjen godine 1222., na troškove
gospara Gjiva Gundulića Mihova, koji po
| smrti ostavi i sve svoje glavnije imanje ka-
| lugjerima Benediktincima, koji su bili u
| samostanima g sv. Jakobu i na otocima
| Lokrumu i Mljetu. Takogjer je ostavio i to
Ina smrtnom času, da se napravi srebrna
\noga sv. Jakoba, te da je predadu na ču-
| vanje u pomenuti manastir. U istoimenoj
| erkvi, osim ostalih, počivaju i kosti opata
| Benediktinaca Ignjata Giorgi, dubrovačkoga
\vlastelina i pjesnika koji je sastavio i život
\sv. Benedikta, te opat Lujo Cerva Tubero,
\dubr. vlastelin, pjesnik i historičar. Ovaj je
\potonji, iz zahvalnosti i hatnosti prama
\Gjivu Gunduliću Mihovu, kao dobrotvoru i
| utemeljitelju samostana sv. Jakoba, nakon
\280 godina po Gjivovoj smrti, postavio je-
dnu čednu spomen-ploču u zidu od prve
sobe od samostana, pri glavnom ulazu, koja
je i danas na istom mjestu, U sv. Jakobu
živjeli su i drugi Benediktinci, glasoviti Du-
brovčani, kao Mavro Vetranić, opat sv. Ja-
\koba, Mljeta i sv. Andrije. Pokojnik je, kako
\je poznato, bio megju prvim pjesnicima
\ondašnjega doba. Takogjer tu živješe An-
selmo Bandur, Mavro Orbini, Vasilij Gradić,
Plačid Menčetić i drugi.

Radi ograničenog sama + zaključujem
ovo mojih redaka, preporučujući i stavlja-
jući ma srce svim Dubrovčanima, da se
zauzmu, da se isposluje na kojigod način
da nam se spasi pragjedovska uspomena
od očite i vidljive propasti. Kada općina
neće da se odazove, da odredi neophodno
potrebiti trošak za najpotrebnije popravke,
tada je mi gragjani skupnim prosvjedom
prisilimo, ili da proda dubrovačkome sve-
ćenstvu ili da im besplatno ustupi za uvijek,
\pod ugovorom nadzora i čuvanja, a da oni
\slobodno izvrše popravke. Ovim sam moju
dužnost učinio, a na drugim je sada da se
ovim pitanjem pozabave, da se tako već
jednom dovede svome A

Jedno uporegjenje. Dudrtvelkvm
|dobrotvoru Gjivu Gunduliću Mihovu, koji
We na svoje troškove sagradio i samostan

, Jakoba sa crkvom, i ih 280
gosini po njegovoj O eoi o ujak

 

 

 

i čednu spomen-plo-

 

God. Mi.

 

grad, za nj živio pa i stradao, a dana-
šnja općina — t. j. ona trojica-četverica
koji vode glavnu riječ — podigoše spomen-
ploču na najglavnijoj gradskoj ulici, od fi.
nog raskošnog mramora — Peru Čingriji t
Ništa to, ali i široku ulicu nazvaše, protiv
volje puka, njegovim imenom! Zar nije
to ironija svakome Dubrovčaninu, koji iole
pozna prošlost rodnog grada? Koje i ka-
kove «zasluge» ima Dr. Pero Čingrija?
Što je on za grad učinio? Zar je kakav
glasoviti političar, pjesnik ili književnik da-
našnjega doba, pak mu za života podižu
spomen-ploče? — Jest, jest, ima «zaslu-
ga» Dr. Pero Čingrija, a jedna od glav-
nih je ta, da prima 4000 Kr. godišnje plate
od «Blagoga Djela», kao odvjetnik tć usta-
nove, kojom upravo ne bi ni služilo imati
stalnoga odvjetnika. | kada nam sve ovo na
um pane, kada učinimo i kraće upo:egjenje,
svakog Dubrovčanina mora u dušu zabo-
ljeti, te iz ojagjena srca sa dubokim uzda-
hom uskliknuti: O tempora ...... !

 

I
I

Lujo Cerva Tubero u istom samostanu je- |

Imenovanje. Presvi. biskup Dr. Josip
Marčelić imenovao je Mp. Dum Pera Kalo-
gjera, gradskog župnog pomoćnika, man-

nadati, da će ista općina prva to ponuditi sionarom zborne crkve sv. Vlaha. Srdačno

čestitamo !
+ O. Gaudencije Barbić. U pone-

\djelnik je ispustio svoju dobru dušu franje-

vac O. Gaudencije Barbić, u samostanu «Male

| Braće». Imao je 71 godinu a bio je rodom

s Lastova. Laka mu zemlja! -

Oskudica wode. Na našem stolu
leže više tužaba iz Gruža, s Konala te i iz
Grada, da je velika nestašica vode, da gdje-
kada neima po cijeli dan niti kaplje. Opći-
na je dala proučiti uzrok toj oskudici, i
vještaci su proiznašli da joj je kriv vodo-
vod, koji je puknut na više mjesta, gdje se
voda gubi. Za popraviti to da treba potro-
šiti preko 7.000 kruna. Načelnik je na to
izjavio, da će se ta radnja izvestiti tekom
vremena, a megjutim da će zamoliti pripo-
moć iz oskudične zaklade. Lijepo zaista !
Oni na općini i budimpeštanski špekulanti
iz Zagreba gostiti će se i piti šampanjac,
a puk će prositi malo vode i trpjeti žegju
dok nam se udijeli milostinja ! Zaista «u-
zorna» općina !!! Da nije i to radi — «do-
brobiti puka» ?!!!

Nevjerojatno. Na naše žalovanje,
prosvjedovanje i ustajanje, da se općinski
novac, taj krvavi trud općinara baca u sjaj-
ne pričeke i bankete, klikina «Crv. Hrv.»
se nije stidila izjaviti, da se mora prirediti
sjajan priček, kao lani Ni. Vis.! Pošto je
dakle lani onaj priček stao 10.000 kruna,
a nadodajuć bankete, bakljade, cvijeće i t. d.
i t. d., što nije bilo lani, to će se u laj
priček baciti preko 20.000 kruna! Kažu
nam pak, da kad je Dr. Pero Čingrija pro-
čitao naš utok, da je rek&: »Neka oni pišu
što hoće, Zemaljski Odbor: mora da učini
što ja hoću !» Nevjerojatno !

+ Ane Drennig. U ponedjelnik je bio
priregjen veličanstven sprovod gospogii Ani
Drennig, suprugi potpukovnika gosp. Drenni-
ga. Imala je 67 godina. Pokojnica je'kći
zaslužnoga dubrovačkoga štampatura, pok.
Frana  Martecchini. Nauživala se njezina
dobra duša rajskog naselja, a ožalošćenim
naša sućut.

pNon-diplomaticus“' i ,,Diplo-
maticus““, Da se puplika uvjeri o uče:
nosti «literata», koji se sakupljaju oko kli-
kinoga klempesala «Crv. Hrv.», savjetujemo
je, da bi pročitala zadnji odgovor «Non-
diplomaticusa» na članke «Diplomaticusa:
u našemu listu. Ako onaj odgovor «Non-
diplomaticusa» ne znači potpunu kapitula-
ciju pred «Diplomaticusom», tad ni more
nije slano. Jedna inteligentna osoba u gra-
du, koja ne pripada našoj stranci, u tat:
govoru nam kaza: «.. da je bilo vrlo ri-
zično i upustiti se u polemiku sa «Diplo-
maticus-om», koji je pokazao u svojim člani-
cima rijetku političku i kulturnu spremu:
Svakako «non-diplomaticus» nije niti iz da-
leka dorasao, da bi se sa «Diplomaticusom"
mogao ogledati». Ove nam je doslovne rije-
či kazao pristaša protivne stranke. Nadamo
se pak, da «Diplomaticus» neće umuknuti.
«Non-diplomatićus» u svojoj vrlo shvailji-
voj uzrujanosti obara se na nekakvoga Do-
minikanca, Franjevca, Kalugjera, što li, kao
da bi kakav od njih bio «Diplomaticus*,
je bio oborio na pjesnika
Vojnovića, pa ko što se j€
prvi put grubo prevario i nasamario tako !
sada. Neka goneta, neka, ali svakako bolje
bi mu bilo da stvarno odgovori na objelo-
danjene članke, a tek zatim neka nagagja
i bulazni. «Literatima» oko «Crv. Hrv.» po