Br. 110. PRAVA CRVENA HRVATSKA Borčićite i Smodlačite! U Dalmaciji izborna je borba u najvećem jeku, agitacija se vodi po selima, varošima i primorskim gradovima. Kandidati niću kao gljive, prisustvovati ćemo političkoj borbi raznih individua, pa i privatnih interesa. Sjegurno, da Dalmacija odavna ne pamti slične političke agitacije, a razumljivo je, jer: po prvi put stupa na poprište narodna volja, da izreče svoj politički credo. Varao bi se ipak onaj, koji bi mislio, da uspjeh i rezultat ovih izbora može biti termometar političkih ideja i političke manifestacije na- šega naroda. Izborna reforma, opće izborno pravo glasa, nenadano se uzakonilo, a da narod nije imao ni vremena shvatiti cijelu zamašnost ove reforme, a po tom i svoje dužnosti. Ipak ova ignorancija dobro će doći demagozima raznih političkih ideja, koji će ju izrabiti za svoje političko-špekulativne ciljeve. Na žalost, naš narod nije dostatno prosvjetijen, a da se otme utjecaju politič- kih demagoga, koji će ga nastojati opsje- nuti biranom frazom, zlatnim obečanjima i licumjerskom obranom narodnih interesa. Nema govora, uz malene iznimke, uspjeh je onome osjeguran, koji je znao bolje na- rod varati i najvećma narodu obečavati. U današnjim okolnostima, poznavajuć «inte- lektualni i politički razvitak našega naroda, mi ne smijemo kazati, da će se na izbor- nom poprištu sraziti dvije ili više ideja — već samo ogledati će se predominacija i demagoški upliv jednoga ili drugoga poli- tičara. Izraziti će se osobe, ali se neće sra- ziti bar za ovaj put principi i ideje. Uspjeh izborne borbe neće biti ogledalom politič- kog mišljenja našega naroda. Na izborno mezevo predvodit će narod simpatija ili an- tipatija ovoga ili onoga kandidata, ali ga neće predvoditi njegovo političko mišljenje i osjećaji. Rezolucija, to je najnovija evo- lucija nekih hrvatskih političara — za narod ona je mrtvo slovo, narod ju ne shvaća. U ovakovimt' okolnostima nalazimo se pred izbore, kada bi trebovalo da narod svijestan svoje zadaće i svoje dužnosti reče svoju. Sa jedne strane okupili se pristaše riječke rezolucije, a sa druge strane njeni protiv- nici. Rezolucijonaši razvili svu moguću agi- taciju, upotrebili sva moguća sredstva da izvojšte pobjedu svoje individualnosti; a sa druge strane protivnici magjarskog tu- torstva nad hrvatskim narodom, mirno i pristojno idu u borbu zaziruć od dema- goštva i ne opsjenjujuć narod, kojekakvim neizvedivim utopijama. Borba će ipak biti žestoka, uspjeh neizvjestan. Najžešća će se borba voditi u Sinju, Zadru i Spljetu. «Hr- vatska stranka», ta dominirajuća stranka u našoj pokrajini, uz rijetku iznimku istakla je svoje stare kandidate. Odstranilo se Zai- frona, ne stoga kao da on nebi bio vijerni pristaša «Hrvatske stranke», a najmanje pako, jer nije rezoluciju potpisao, ta nije ju pod- pisao ni Ivčević — već ga se je odstranilo jedino stoga: jer Zaffron nije bio u milosti dubrovačke dinastije, koja žrtvujuć Zaffrona, nadala se osjegurati mandat neiskusnom Dr. Melku Čingriji. Iz izborne agitacije ra- zabrali smo: da u «Hrvatskoj stranci» nema stege, ona nije jedna kompaktna cjelina. Starješina stranke Dr. Pero Čingrija jednu radi, a drugu misli — ili bolje ne radi ni- šta, već preko njega sve radi i zapovijedi izdaje Dr. Melko Čingrija. A Dr. Melko Čin grija bijesan na «Hrvatsku stranku», jer ne iznese njegovu kandidaturu; iz petnih žila radi kako bi je do rasula doveo. Poznato je, da je Dr. Meiko Čingrija kao član «Hr- vatske stranke» istodobno član i «đemo- kratske stranke». Gospar Pero, koji je spao potpuno pod vlast i upliv sina, kao da ne vidi ili neće da vidi, političku igru svoga sina. Moguće, da gospar Pero sve to vidi, ali on nema odvažnosti da stane tome na put. Odatle i kaos, koji je nastao u «Hr- vatskoj stranci». Današnja izborna borba u PODLISTAK Pogledi. — Putne bilješke. — Napisao Ante Anić. Sjedosmo u kola, noseći u grudima čež- nju za sve to većim prirodnim ljepotama. Kroz zelenilo bašća i bujno rašće šume vi- jugala se uzbrdita staza, kojom se polagano penjasmo k vrhuncu, pasući oči po cielom kraju. Neprestano sam se okrećao u kolima, bacajuć poglede u naokolo, željan sve da vidim, žedan životnog mlieka prirode maj- ke. Debelu Englezicu sreli na poputa. Kušala pješice do vrha, ali joj volja slabosti tiela i grudiju umidje u kola. Stigosmo do vrha. «Raj zemaljski i» — kliknu Kristo. Pa Spljetu, nije drugo već posljedica intriga Dr. Melka i družine iz Dubrovnika, koji upriješe svim svojim silama, kako bi pota- mnili politički rad nekih starijih spljetskih patrijota i uništili im ugled pred narodom. Dr. Zaffrona nije im se bilo teško trsiti, jer poznata antipatija Biankinija, Trumbića prema njemu; ali sa Borčićem nije bilo jednako. Ko pozna Spljet i njegove ljude, nije mu nepoznato, da je Borčić uživao, a uživa i gov se rad može podvrći kritici kao rad i ostalih zastupnika na carevinskom vijeću, ali jedno je neporecivo: da Borčić u Beču nije stajao prekrštenih ruka, Borčić je i ra- dio. Borčić nije bio u milosti Dr. Melka Čingrije, trebovalo ga je dakle srušiti i oma- lovažiti. A kako? Dr. Melko Čingrija po- moću tajnih intriga složiti će se sa Dr. Smo- dlakom, a ovaj će podkopati «Hrvatsku stranku» i srušiti Borčića. Ko je pomnjivo vene Hrvatske», tog za sramotu organa sta- rješinstva «Hrvatske stranke», mogao se lako osvjedočiti kako ovaj list kriomice štiti in- terese demokratske stranke u Spljetu, a re- protiv Borčića kao da nije organ «Hrvatske stranke» već demokratske. Nas, koji pozna- jemo vrlo dobro ljude, koji se kupe oko \ «Crv. Hrvatske», ovaj manevar nije iznena- dio — kao što nas nije iznenadilo, da go- «Hrvatske. \spar Pero, tobožnji starješina stranke» protiv onakovom pisaniji nije rea- girao; on se ne osjeća dostatno jakim, da stane na put raznim intrigama svoga sina, koji iz petnih žila radi, kako bi do rasula doveo «Hrvatsku stranku». A opet Dr. Melko \sve to radi po komandi Frana Supila, koji \želi sa političkog polja u Dalmaciji odstra- niti stare patrijote, jer mu poznato da ovi me odobravaju svaki njegov korak. Odavle i borba u Spljetu izmegju Dr. Smodlake i \g. Borčića — ili bolje, borba izmegju Hr- vatske i demokratske stranke. Najveća po- griješka «Hrvatske stranke» leži u tome, što \je ona dala direktivu Dubrovniku. Starje- \šinstvo stranke moralo je biti u Spljetu i iz Spljeta direktiva. Treba ispovigjeti jedan | žalosni, ali istiniti fakat, da u Dubrovniku «Hrvatska stranka» nema političkih indivi- \dua. Dr. Pero Čingrija uz vas svoj patri- \jotizam, nije sposoban voditi jednu stranku, \on je dapače staru narodnu stranku nakon \smrti Bulata do rasula doveo. Direktiva da- kle morala je biti u Spljetu, jer je Spljet jedini grad u Dalmaciji, koji obiluje poli- \tičkim individuima i harakterima. U Spljetu \su: Dr. Trumbić, Dr. Grgić, Dr. Mihaljević, \Borčić, Milić i mnoge druge uvažene i is-. \kusne ličnosti «Hrvatske stranke». A u Du- \ brovniku? Nema niko već sam Dr. Pero \Čingrija, a njegovi bi savjetnici bili: sin Melko, Božo Mičić i Medini. Evo kakovim rješina «Hrvatske stranke». Pod ovakovom komandom, moželi se «Hrvatska stranka» nadati kakovome uspjehu ? Ta kako se može nadati uspjehu, kad isto njezino starješin- stvo radi proti njenim interesima. Pogriješka je «Hrvatske stranke» što se preveć povjerila političkom taktu gospara Pera Čingrije; pogriješka je, što je direk- tivu prenijela u Dubrovnik, a ne u Spljet, kako su i same okolnosti to zahtijevale. Da je direktiva bila u Spljetu, «Hrvatska stran- ka» ne bi doživila fiasco na izbornom me- zevu; Dr. Smodlaka ne bi se usudio ustati protiv Barčiću, kandidatu «Hrvatske stran- ke». Dr. Smodlaka ustaje, a moralno ga potpomaže starješinstvo «Hrvatske stranke» u Dubrovniku. Je li «Crvena Hrvatska» i- kada ustala protiv kandidaturi Dr. Smo- dlake u Spljetu ? Je li ustala, kao što je ustao «Narodni List» ? Je li žigosala postu- pak Dr. Smodlake prama Borčiću ? N: :amo \da nije ustala, dapače izmegju redaka ona im se na vrsima oholi kakav mogući dvor kao čelenka junaku na glavi. Pod tobom povlači se poput srebrne niti jezero, uz koje polegla biela sela i varoši, zaseoci i ljetni- kovci, što kan da se smieše i igraju po o- bali poput djece razdragane, što izplivala iz vode i posjedala na igalo. U onoj hladovi- ni, pod bujnim drvećem i zelenim stabaljem, kamo se pobacali putnici, da se blaže svje- žim zadahom prirode, u onom tajinstvenom muku, u kom priroda snieva čarobne sanje, zaboravljaš ma sve jade života, na sve pro- paćene boli i hoćeš, da s njom snicvaš, Za to te poziva, da budeš pravo. njezino diete, da joj na grudima sprovedeš nepo- |mućene, vedre dane, pune svakoga milja; a kad ti duh utone u vječnost i izčezneš danas povjerenje spljetskih gragjana; nje-/ pratio kroz ovo zadnje vrijeme pisaniju «Cr-' kao bih i otvoreno radi za Dr. Smodlaku je individuima zaokružen gospar Pero, sta- ju je zagovarala. A ipak «Crvena Hrvatska» organ je starješinstva «Hrvatske stranke», organ je Dr. Pera Čingrije vogje stranke. Spljetskim patrijotima je li poznata ova po- litička igra Dr. Pera Čingrije i Melka na štetu stranke ? Znaju li je oni opravdati i protumačiti ? Shvaćaju li e bar oni? Ako je shvaćaju, kako misle o svome starješin- štvu ? Ako je ne shvaćaju, to bi bila loša svjedočba za «Hrvatsku stranku». | Dr. Smo- dlaka pod blagoslovom vodstva iste «hrvat- stranke» ističe u Spljetu svoju kandidatu- ru protiv g. Borčiću, kandidatu «Hrvatske stranke». Ima li veće ironije u politici? U Dubrovniku starješinstvo predvogjeno Mel- kom, Mičićom i Medinijem plješće Dr. Smo-/ dlaci; dok ga u Spljetu Trumbić, Mihalje- , vić, Grgić, Mangjer i drugi pristaše «Hrvat. ske stranke» osugjuju. Tko bi nam riješio ovaj rebus ? Varao bi se svaki onaj, koji bi! mislio, da je Dr. Smodlaka iz svoje inicija- | tive istakao u Spljetu svoju kandidaturu. On ju je istakao savjetovan iz Dubrovnika od dvaju Čingrija, a ovi savjetovani od Frana Supila. Dr. Smodlaka i ako bude biran zastupnikom, on neće zadržati man- dat; javna je tajna, da on radi za Dr. Mel-/ \ka Čingriju, po komandi Frana Supila. Du- \brovnik misli Spljet iznenaditi. Dr. Melko nemiran, jer neuspio u Dubrovniku postići \ mandat, preko Supila obratio se Smodlaci i Smodlaka radi za Melka. Igra je prozirna. Supilo, Smodlaka, Melko misle izigrati «Hr- vatsku stranku» u Spljetu, a Borčić mora \biti prva žrtva njihovih intriga. Javno mnije- \nje u Dalmaciji osta iznenagjeno kandida- \turom Dr. Smodlake. Svak se pitao: je li ito onaj isti Smodlaka, koji je otrag malo godina prouzrokovao poznati kaos na ze- maljskom odboru i dalmatinskom saboru; onaj Smodlaka, koji se je zbog interesa svoje kancelarije zahvalio na masnoj plaći presjednika zemaljskog odbora; je li to o- naj isti Smodlaka, koji, kada je najvećma mogao pokrajini -koristovati; zbog privatnih interesa, povukao se sa političkog polja. Je li to onaj isti Smodiaka, koga je pokrajina iza poznatih demisija pozdravila: političkim mrtvacom. Pa kako taj politički nekadanji mrtvao sad opet ustaje da se bori za za- stupnički mandat u ime nekakovih demo- kratskih principa. Ustaje protiv g. Borčića, proti kome, ako itko, Dr. Smodlaka nije smio ustati, jer Dr. Smodlaka mnogo šta, duguje g. Borčiću, a neharnost je neopro- stiv grijeh. Dr. Smodlaka nas razumije ! Javnost se čudi i pita se: dozvoljava li Smodlake kandidaturu njegova unosna kan- celarija i njegova gospogia. Je li ova poto- nja dozvolila, inteligentnom svome mužu, da za narodne interese žrtvuje svoju advo- \katsku kancelariju i od nje se odijeli. Kao \što nam je poznata aktivnost i pronicavost Dr. Smodlake, poznat nam je i neograniče- ini upliv njegove gospogje na njega. Ovo su sve problemi, koje će nam skora budućnost riješiti. Čvrsto smo uvjereni: da Dr. Smo- dlaka neće u Beč, on se bori za drugoga, a tko je taj drug, kazali smo. Svakako Dr. Smodlaka igra lošu kartu, koja će samo pospješiti političku katastrofu za Dr. Smo- dlaku. Budućnost će nam kazati: da li smo imali pravo. Dr. Smodlaci ne može se pred- baciti, da je politički špekulanat kao nekoj gospodi u Dubrovniku i Franu Supilu — ali punim pravom smatramo ga inkarna- cijom političke prevrtljivosti i nestalnosti. Dr. Smodlaka bio je poznat kao pravaš i. kao takav istakao se je u nekadanjoj borbi protiv Srba i dalmatinskih talijanaša. Iza. poznate njegove političke krize i demisija, javnost je cijenila, da se je sasvim povukao sa političkog polja. Došao je u Spljet, istu- pio iz svih društava, ali se istodobno upo- znao sa vratima samostana na Dobrome; tu dolazi u dodir sa vrijednim franjevcom Kostom Kreljom i njime se savjetuje o 0-' jakost duha uništi ? Prirodo krasna, zar i tebi | ne povenu grudi, kad hršum sjevera, zavitla bujnom ti kosom, da nakon borbe opet uz- krsneš na nov život?! | našeg bića sviest. zove nas k vrtlogu zemnoga boja, da svje- tlijim duhom iz njega izidjemo. Pusti me, prirodo majko, k borbi života, dnh moj vi- čan je vitlati oružjem protiv udesa, biće moje, na udarce spravno, hrvat će se, dok. |izmoreno ne padne tebi u maručaj, da u. tvom zagrljaju prosnieva vječnost .., Založivši se u gostioni «Al Paradiso», spustismo se nizbrdice u brzom letu kola, da prispijemo u Brunate na uzpinjaču. Već se je grimizni sjaj sutona povlačio po prostranim poljanama Lombardije i poz- laćivao visoka kubeta Turina i Milana. Kad |stigosmo u Brunate, već je sunce bilo zašlo za obzorje i umirući celov zadrhtao na u- snama prirode. Spustismo se do Coma, o- dakle krenusmo električnim tramvajem do švajcarskog grada Chiasso. Za pol sata bili smo tamo. Sve do građa talijansko je pod- ručje tako, da su dva carinarska uređa je- dan do drugoga, a zgrada je željezničke | da snutku katoličke hrvatske stranke u Dal- maciji, traži od njega katoličkih apologe- tičnih pisaca, da se u stvar uputi — i da se ne pojaviše u Zagrebu prvi simptomi tako zvane demokratsko-napredne stranke, mi bi smo danas imali u Dalmaciji kato- ličko-hrvatsku stranku pod vođstvom Dr. Smodlake. Dr. Smodlaci omili najnoviji pro- gram neiskusne zagrebačke omladine, on mu se priključi i upre svim silama kako bi ga i u Dalmaciju presadio. 1 politički nekadanji mrtvac uskrsnu ! Dr. Smodlaka, u drugome odijelu, opet se javi na politi- čkom polju. Ali, to nije više onaj stari Smodlaka, koji se borio proti talijanskoj misli u našoj pokrajini, već to je nekakav novi Smodlaka, koji talijanima pruža prija- teljsku ruku i nugja jedan mandat na ca- revinskom vijeću; 'koji, na svojoj zgradi, skida hrvatsku zastavu, da ju zanijeni sa nekakovom bijelom zastavom. Kazali smo, da je ustao proti g. Borčiću u ime nekakovih demokratskih principa. De- mokracija i Dr. Smodlaka, to su dva imena koja se megjusobno isključuju. Zar se lako dade smisliti jednog mladog odvjetnika, kome advokatska kancelarija izdaje godišnjih 20.000 forinta, u demokratskoj stranci? A ipak Dr. Smodlaka izdaje se za demokrata, dapače i vogjom dalmatinskih demokrata. U svome izbornom proglasu on odrješito ustaje pro- tiv gospodi, koja tobože gule seljaka, ovi im se predstavlja na raznim saslancima kao najsiromašniji advokat u našoj pokrajini, koji se bori za komad hljeba — a kad ta- mo on u Spljetu gradi raskošnu palaču, do pet forinti dnevno troši za samo voće, dva- put gradi i ruši pročelje svoje ville. Ovako djeluje demokrat, koji se pred neiskusnim seljacima anatemom baca na gospodu. Dr. Smodlaka porijetlom siromah u malo godina postao je bogat, nije se sjegurno obogatio sa gospodom spljetskom, već sa \spljetskim seljakom. Demokracija nije za njega jedna uzvišena i plemenita ideja, već prosto demagoštvo sredstvo, kako bi zaveo masu. On će u svojim štionicam, gdje se sastaje seljačka klasa staviti Marijinu sliku, a nad vratima napisati «Hvaljen Isus»; ipak to mu neće priječiti da se u svom organu «Slobodi» blatom nabaca na katoličke sve- tinje. «Slobodu» ne čita prosti seljak, a nema sumnje da kad bi ju čitao, Dr. Smo- dlaka i na njoj bi stavio kao motto «Hva- ljen Isus», da bolje k sebi privuče spljet- skog seljaka. On izdaje svoj izborni proglas \u katoličkom smislu, ali- ga neće da tiska u «Slobodi» da mu ne zamjere zagrebački \naprednjaci, već ga je otisnuo na posebnom arku i razdjelio samo megju neuke seljake, koje sofizmima nastoji opsjenuti. Obećaje im zlatna brda i srebrne doline, poslužio se svim mogućim sredstvima zavaravanja. Poznavajuć dalmatinskog, a osobito spljet- skog seljaka, nije čudo da ovi povjerovaše | njegovim riječima i glas mu na izboru obe- čaše. Evo kakovim se sredstvima služi vo- gja demokratske stranke u izbornoj agita- ciji proti g. Borčiću. A ipak starješinstvo «Hrvatske stranke» u Dubrovniku nema niti jedne same riječi, da u svome organu osudi ovakovo postupanje Dr. Smodlake proti je- dnom svome članu g. Borčiću. Opet velimo, jer iz pouzdana izvora saznali smo, da Dr. Smodlaka radi po naputku Dr. Melka Čin- grije i Frana Supila, po komandi iz Du- i brovnika. Dr. Smodlaka neće u Beč, advokatska kancelarija ne dozvoljava mu da se žrtvuje za narodne interese. Onu radi za drugoga. A ko je taj drugi? Imteligenti pauca ! Ne smijemo smetnuti s uma, da je Dr. Melko Čingrija član hrvatske i de- mokratske stranke !!! Spljet nas shvaća... stite stanice razdieljena u dvie vlasti, U Chiassu ne imasmo što da vidimo. Već se je sumrak spuštao na zemiju i mi ostasmo jedan sat za stolom, da napišemo razglednice iz slo- bodne Švajcarske, a onda se uputismo vla- kom put Milana. Don Niko je, kad smo stigli u hotel, već bio sladko usnuo. IX. Odlazak iz Milana. — Preko jezera Garda. Osvanuo petak i s njim naš odlazak iz Milana. Oprostismo se srdačno sa uglednom porodicom Ingegnoli i u 10 sati jutrom ostavismo Milan. Krenusmo vlakom put ljeznički vlak pružajući oku užitak s pogleda na one predjele uredjene poput velike bašće, što podava svojom dražešću cielom onom kraju svečani izgled, Prosuli se po tom ze- lenom moru gradovi i varoši, sela i zaseoci, ih je milina gledati, kako ih svojom e JESEN God. fIl. Biankinieva kandidatura. Odlučeni naš zahtjev, da se u našem ko- taru stupi na izbor, rek bi, smelo je -sve rezolucijonaše a osobito mjesnu kliku. Oni, koji su izašli na javu sa proračunanom kan- didaturom Don Jurja Biankini-a, u nadi, da će nas tako učiniti posve nesposobnim za daljnji naš patriotski rad; u nadi, da ćemo se i mi morati pokloniti njegovom imenu, prevariše se u računu, pa nastoje, kako bi taj naš istup već u zametku ugu- šili. A čime? Klevetama i lažima, koje bi naprotiv za njih značile gorku istinu. Rezo- lucijonaši, koji su na svom stijegu napisali: borbu i rat proti Beču, do toga. su spali, da u «svojoj» Dalmaciji nijesu mogli, da nagju nekoliko oduševljenijih pristaša «rije- čke rezolucije», već spadoše na Vukovića, Ivčevića, Biankini-a i. t. d. Pa kad mi usta- smo, da zapriječimo, da ti ljudi i nada. lje budu vodili politiku mrvica, kad ustasmo proti onima, koje su oni do nedavna krstili jednodušnim imenom: kamarilci; tad se prihvatiše laži. Lažju nastoje, da sačuvaju fuševine riječke rezolucije, lažju hoće, da zaslijepe bijedni narod, e da ne uvidi onu našu opravdanu tvrdnju, da riječka rezolu- |cija pozitivne koristi nije hrvatskome naro- du donijela, već samo nekim individuima, \koji su se po njoj domogli Najveće slave i novaca. Ali nas tješi, da su spali na ono \ogavno sredstvo obrane, kojeg se svaki ne- | pošten čovjek u nestašici poštenih sredstava hvata. Tješi nas, jer ono znači, da im pro- past prijeti. Ona družba, koju nam je za rukom pošlo raskrinkati, pokazati je u pra- vome svome svjetlu, bojala se je istaknuti, već u svome krugu odlučenu kandidaturu Dr. Meika. Znala je, da će njom naići na strašni otpor, pa se za to sklonila za Bian- kiniem misleći, da će sa svojim glasom zao- kupiti i oni neizmjerni broj nezadovoljnika proti dubrovačkoj kliki. Biankini je pobrao već jednom u mjesnoj «Narodnjačkoj čitao- nici» pljeskanje «braće» Srba, ponio je so- bom veselu nadu u sigurnost svog izbora, i otud možda ono bahato i sramotno nje- govo držanje pri dogovorima u Zadru sa pravašima. Zar da se ustegnemo s izborne gjare proti onome, kome će zadarski talijanci morati da zahvale svoju pobjedu ? Ne, mi koji u njemu uvigjamo dvostrukog protivnika : kan- didata na temelju riječke rezolucije i iz- dajicu pravaškog programa, moramo kao takovomu da se suprostavimo. Njegovo pak uvjeravanje i pričanje po bečkim kafanama, da ne pristaje na riječku rezoluciju, ne će nam ni malo smetati. To su obične njegove makinacije. On i Čingrije za nas su iste farbe. Ne raditi proti Biankiniu, nebi bilo pravaški. Skolastika. VI. Nesretni sistem koji nad našim školama vlada, htio bi unijeti ropski duh u pučku nastavu, a malo po malo htio bi da skuči i narodne učitelje pod taj teljig. Učitelju nije slobodno da djecu ove starodavne kra- ljevine hrvatske uči, da ovdje živi jedan narod, narod hrvatski, već da i u vrijeme vladanja narodnih nam kraljeva Zvonimira, Tomislava bitisao je i naselio naše krajeve i nekakav narod «srpski». | to je povjest, dakako iskrivljena, neistinita; to je po p€: dagoškim načelima da se povjesna istini djeci imade predavati, onako kako u istinu jest. Učitelj proti svome načelu, proti po: vjesnim dokumentima, proti svetosti istine, mora dakle da laže, da veli da su $€ € "našu pokrajinu naselili Srbi za vrijeme Zvo- \nimira kralja. Kad je neki učitelj u svojoj \čitanci brisao srpsko ime, bila je proti njč mu povedena dišiplinarna istraga i bio p& Slijedi u prilogu. ipitomošću priroda obavila. Iza Brescia već ti nizko i dalje sve to više humlje najavlja blizinu Alapa, pa kad si stigao u Desenza!“' izgubio si veliku lombardijsku ravati. Iza 2 sata po podne bili smo tamo: Spustismo se kolima sa željezničke stanice do liči“ varoši Desenzano, te leži na pitomom pod- nožju brežuljka, koji se odrazuje u tihim vodama jezera. Pred tobom se slere divno jezero Garda, jedno od najslikovitijih \" lijanskih jezera. Ne bi se usudio uztvrditi koje je ljepše od triju, što smo ih vidici: Svako od njih ima osobitu dražest, jedno je od drugoga različito, a sva su tri kepo, puna zamamljivih čari, Krasan je Garda ' Pjesnik ga Arici uzvisuje ovim stihovima : Terranon vide il Sol, ne di pik liel' E piii leggladri rami altre coltine Rimljani ga nazivahu «Lacus Benacws*: (Slijedi 1) Sunce nije vidilo ubavije zemlje, niti je proleć“ druge brežuljke zaodjelo gizdavijim ikrasnijim r99!*",