Br. 110.

PRAVA CRVENA HRVATSKA

Borčićite i Smodlačite!

U Dalmaciji izborna je borba u najvećem
jeku, agitacija se vodi po selima, varošima
i primorskim gradovima. Kandidati niću kao
gljive, prisustvovati ćemo političkoj borbi
raznih individua, pa i privatnih interesa.
Sjegurno, da Dalmacija odavna ne pamti
slične političke agitacije, a razumljivo je,
jer: po prvi put stupa na poprište narodna
volja, da izreče svoj politički credo. Varao
bi se ipak onaj, koji bi mislio, da uspjeh
i rezultat ovih izbora može biti termometar
političkih ideja i političke manifestacije na-
šega naroda. Izborna reforma, opće izborno
pravo glasa, nenadano se uzakonilo, a da
narod nije imao ni vremena shvatiti cijelu
zamašnost ove reforme, a po tom i svoje
dužnosti. Ipak ova ignorancija dobro će doći
demagozima raznih političkih ideja, koji će
ju izrabiti za svoje političko-špekulativne
ciljeve. Na žalost, naš narod nije dostatno
prosvjetijen, a da se otme utjecaju politič-
kih demagoga, koji će ga nastojati opsje-
nuti biranom frazom, zlatnim obečanjima i
licumjerskom obranom narodnih interesa.
Nema govora, uz malene iznimke, uspjeh
je onome osjeguran, koji je znao bolje na-
rod varati i najvećma narodu obečavati.
U današnjim okolnostima, poznavajuć «inte-
lektualni i politički razvitak našega naroda,
mi ne smijemo kazati, da će se na izbor-
nom poprištu sraziti dvije ili više ideja —
već samo ogledati će se predominacija i
demagoški upliv jednoga ili drugoga poli-
tičara. Izraziti će se osobe, ali se neće sra-
ziti bar za ovaj put principi i ideje. Uspjeh
izborne borbe neće biti ogledalom politič-
kog mišljenja našega naroda. Na izborno
mezevo predvodit će narod simpatija ili an-
tipatija ovoga ili onoga kandidata, ali ga
neće predvoditi njegovo političko mišljenje
i osjećaji. Rezolucija, to je najnovija evo-
lucija nekih hrvatskih političara — za narod
ona je mrtvo slovo, narod ju ne shvaća.
U ovakovimt' okolnostima nalazimo se pred
izbore, kada bi trebovalo da narod svijestan
svoje zadaće i svoje dužnosti reče svoju.
Sa jedne strane okupili se pristaše riječke
rezolucije, a sa druge strane njeni protiv-
nici. Rezolucijonaši razvili svu moguću agi-
taciju, upotrebili sva moguća sredstva da

izvojšte pobjedu svoje individualnosti; a

sa druge strane protivnici magjarskog tu-
torstva nad hrvatskim narodom, mirno i
pristojno idu u borbu zaziruć od dema-
goštva i ne opsjenjujuć narod, kojekakvim
neizvedivim utopijama. Borba će ipak biti
žestoka, uspjeh neizvjestan. Najžešća će se
borba voditi u Sinju, Zadru i Spljetu. «Hr-
vatska stranka», ta dominirajuća stranka u
našoj pokrajini, uz rijetku iznimku istakla
je svoje stare kandidate. Odstranilo se Zai-
frona, ne stoga kao da on nebi bio vijerni
pristaša «Hrvatske stranke», a najmanje pako,
jer nije rezoluciju potpisao, ta nije ju pod-
pisao ni Ivčević — već ga se je odstranilo
jedino stoga: jer Zaffron nije bio u milosti
dubrovačke dinastije, koja žrtvujuć Zaffrona,
nadala se osjegurati mandat neiskusnom
Dr. Melku Čingriji. Iz izborne agitacije ra-
zabrali smo: da u «Hrvatskoj stranci» nema
stege, ona nije jedna kompaktna cjelina.
Starješina stranke Dr. Pero Čingrija jednu
radi, a drugu misli — ili bolje ne radi ni-
šta, već preko njega sve radi i zapovijedi
izdaje Dr. Melko Čingrija. A Dr. Melko Čin
grija bijesan na «Hrvatsku stranku», jer ne
iznese njegovu kandidaturu; iz petnih žila
radi kako bi je do rasula doveo. Poznato
je, da je Dr. Meiko Čingrija kao član «Hr-
vatske stranke» istodobno član i «đemo-
kratske stranke». Gospar Pero, koji je spao
potpuno pod vlast i upliv sina, kao da ne
vidi ili neće da vidi, političku igru svoga
sina. Moguće, da gospar Pero sve to vidi,
ali on nema odvažnosti da stane tome na
put. Odatle i kaos, koji je nastao u «Hr-
vatskoj stranci». Današnja izborna borba u

PODLISTAK

Pogledi.
— Putne bilješke. —
Napisao Ante Anić.

Sjedosmo u kola, noseći u grudima čež-
nju za sve to većim prirodnim ljepotama.
Kroz zelenilo bašća i bujno rašće šume vi-
jugala se uzbrdita staza, kojom se polagano
penjasmo k vrhuncu, pasući oči po cielom
kraju. Neprestano sam se okrećao u kolima,
bacajuć poglede u naokolo, željan sve da
vidim, žedan životnog mlieka prirode maj-
ke. Debelu Englezicu sreli na  poputa.
Kušala pješice do vrha, ali joj volja
slabosti tiela i

grudiju umidje u kola. Stigosmo do
vrha. «Raj zemaljski i» — kliknu Kristo. Pa

Spljetu, nije drugo već posljedica intriga
Dr. Melka i družine iz Dubrovnika, koji
upriješe svim svojim silama, kako bi pota-
mnili politički rad nekih starijih spljetskih
patrijota i uništili im ugled pred narodom.
Dr. Zaffrona nije im se bilo teško trsiti, jer
poznata antipatija Biankinija, Trumbića prema
njemu; ali sa Borčićem nije bilo jednako.
Ko pozna Spljet i njegove ljude, nije mu
nepoznato, da je Borčić uživao, a uživa i

gov se rad može podvrći kritici kao rad i
ostalih zastupnika na carevinskom vijeću,
ali jedno je neporecivo: da Borčić u Beču
nije stajao prekrštenih ruka, Borčić je i ra-
dio. Borčić nije bio u milosti Dr. Melka
Čingrije, trebovalo ga je dakle srušiti i oma-
lovažiti. A kako? Dr. Melko Čingrija po-
moću tajnih intriga složiti će se sa Dr. Smo-
dlakom, a ovaj će podkopati «Hrvatsku
stranku» i srušiti Borčića. Ko je pomnjivo

vene Hrvatske», tog za sramotu organa sta-
rješinstva «Hrvatske stranke», mogao se lako
osvjedočiti kako ovaj list kriomice štiti in-
terese demokratske stranke u Spljetu, a re-

 

protiv Borčića kao da nije organ «Hrvatske
stranke» već demokratske. Nas, koji pozna-
jemo vrlo dobro ljude, koji se kupe oko
\ «Crv. Hrvatske», ovaj manevar nije iznena-

dio — kao što nas nije iznenadilo, da go-
«Hrvatske.

\spar Pero, tobožnji starješina
stranke» protiv onakovom pisaniji nije rea-
girao; on se ne osjeća dostatno jakim, da
stane na put raznim intrigama svoga sina,
koji iz petnih žila radi, kako bi do rasula
doveo «Hrvatsku stranku». A opet Dr. Melko
\sve to radi po komandi Frana Supila, koji
\želi sa političkog polja u Dalmaciji odstra-
niti stare patrijote, jer mu poznato da ovi
me odobravaju svaki njegov korak. Odavle
i borba u Spljetu izmegju Dr. Smodlake i
\g. Borčića — ili bolje, borba izmegju Hr-
vatske i demokratske stranke. Najveća po-
griješka «Hrvatske stranke» leži u tome, što
\je ona dala direktivu Dubrovniku. Starje-
\šinstvo stranke moralo je biti u Spljetu i iz
Spljeta direktiva. Treba ispovigjeti jedan
| žalosni, ali istiniti fakat, da u Dubrovniku
«Hrvatska stranka» nema političkih indivi-
\dua. Dr. Pero Čingrija uz vas svoj patri-
\jotizam, nije sposoban voditi jednu stranku,
\on je dapače staru narodnu stranku nakon
\smrti Bulata do rasula doveo. Direktiva da-
kle morala je biti u Spljetu, jer je Spljet
jedini grad u Dalmaciji, koji obiluje poli-
\tičkim individuima i harakterima. U Spljetu
\su: Dr. Trumbić, Dr. Grgić, Dr. Mihaljević,

\Borčić, Milić i mnoge druge uvažene i is-.

\kusne ličnosti «Hrvatske stranke». A u Du-
\ brovniku? Nema niko već sam Dr. Pero
\Čingrija, a njegovi bi savjetnici bili: sin
Melko, Božo Mičić i Medini. Evo kakovim

rješina «Hrvatske stranke». Pod ovakovom
komandom, moželi se «Hrvatska stranka»
nadati kakovome uspjehu ? Ta kako se može
nadati uspjehu, kad isto njezino starješin-
stvo radi proti njenim interesima.
Pogriješka je «Hrvatske stranke» što se
preveć povjerila političkom taktu gospara
Pera Čingrije; pogriješka je, što je direk-
tivu prenijela u Dubrovnik, a ne u Spljet,
kako su i same okolnosti to zahtijevale. Da
je direktiva bila u Spljetu, «Hrvatska stran-
ka» ne bi doživila fiasco na izbornom me-
zevu; Dr. Smodlaka ne bi se usudio ustati
protiv Barčiću, kandidatu «Hrvatske stran-
ke». Dr. Smodlaka ustaje, a moralno ga
potpomaže starješinstvo «Hrvatske stranke»
u Dubrovniku. Je li «Crvena Hrvatska» i-
kada ustala protiv kandidaturi Dr. Smo-
dlake u Spljetu ? Je li ustala, kao što je
ustao «Narodni List» ? Je li žigosala postu-
pak Dr. Smodlake prama Borčiću ? N: :amo
\da nije ustala, dapače izmegju redaka ona

 

im se na vrsima oholi kakav mogući dvor
kao čelenka junaku na glavi. Pod tobom
povlači se poput srebrne niti jezero, uz koje
polegla biela sela i varoši, zaseoci i ljetni-
kovci, što kan da se smieše i igraju po o-
bali poput djece razdragane, što izplivala iz
vode i posjedala na igalo. U onoj hladovi-
ni, pod bujnim drvećem i zelenim stabaljem,
kamo se pobacali putnici, da se blaže svje-
žim zadahom prirode, u onom tajinstvenom
muku, u kom priroda snieva čarobne sanje,
zaboravljaš ma sve jade života, na sve pro-
paćene boli i hoćeš, da s njom snicvaš,
Za to te poziva, da budeš pravo. njezino
diete, da joj na grudima sprovedeš nepo-
|mućene, vedre dane, pune svakoga milja;
a kad ti duh utone u vječnost i izčezneš

 

danas povjerenje spljetskih gragjana; nje-/

pratio kroz ovo zadnje vrijeme pisaniju «Cr-'

kao bih i otvoreno radi za Dr. Smodlaku

je individuima zaokružen gospar Pero, sta-

ju je zagovarala. A ipak «Crvena Hrvatska»
organ je starješinstva «Hrvatske stranke»,
organ je Dr. Pera Čingrije vogje stranke.
Spljetskim patrijotima je li poznata ova po-
litička igra Dr. Pera Čingrije i Melka na
štetu stranke ? Znaju li je oni opravdati i
protumačiti ? Shvaćaju li e bar oni? Ako
je shvaćaju, kako misle o svome starješin-
štvu ? Ako je ne shvaćaju, to bi bila loša
svjedočba za «Hrvatsku stranku». | Dr. Smo-
dlaka pod blagoslovom vodstva iste «hrvat-
stranke» ističe u Spljetu svoju kandidatu-
ru protiv g. Borčiću, kandidatu «Hrvatske
stranke». Ima li veće ironije u politici? U
Dubrovniku starješinstvo predvogjeno Mel-
kom, Mičićom i Medinijem plješće Dr. Smo-/
dlaci; dok ga u Spljetu Trumbić, Mihalje- ,
vić, Grgić, Mangjer i drugi pristaše «Hrvat.
ske stranke» osugjuju. Tko bi nam riješio
ovaj rebus ? Varao bi se svaki onaj, koji bi!
mislio, da je Dr. Smodlaka iz svoje inicija- |
tive istakao u Spljetu svoju kandidaturu. On
ju je istakao savjetovan iz Dubrovnika
od dvaju Čingrija, a ovi savjetovani od
Frana Supila. Dr. Smodlaka i ako bude
biran zastupnikom, on neće zadržati man-
dat; javna je tajna, da on radi za Dr. Mel-/
\ka Čingriju, po komandi Frana Supila. Du-
\brovnik misli Spljet iznenaditi. Dr. Melko
nemiran, jer neuspio u Dubrovniku postići
\ mandat, preko Supila obratio se Smodlaci
i Smodlaka radi za Melka. Igra je prozirna.
Supilo, Smodlaka, Melko misle izigrati «Hr-
vatsku stranku» u Spljetu, a Borčić mora
\biti prva žrtva njihovih intriga. Javno mnije-
\nje u Dalmaciji osta iznenagjeno kandida-
\turom Dr. Smodlake. Svak se pitao: je li
ito onaj isti Smodlaka, koji je otrag malo
godina prouzrokovao poznati kaos na ze-
maljskom odboru i dalmatinskom saboru;
onaj Smodlaka, koji se je zbog interesa
svoje kancelarije zahvalio na masnoj plaći
presjednika zemaljskog odbora; je li to o-
naj isti Smodlaka, koji, kada je najvećma
mogao pokrajini -koristovati; zbog privatnih
interesa, povukao se sa političkog polja. Je
li to onaj isti Smodiaka, koga je pokrajina
iza poznatih demisija pozdravila: političkim
mrtvacom. Pa kako taj politički nekadanji
mrtvao sad opet ustaje da se bori za za-
stupnički mandat u ime nekakovih demo-
kratskih principa. Ustaje protiv g. Borčića,
proti kome, ako itko, Dr. Smodlaka nije
smio ustati, jer Dr. Smodlaka mnogo šta,
duguje g. Borčiću, a neharnost je neopro-
stiv grijeh. Dr. Smodlaka nas razumije !
Javnost se čudi i pita se: dozvoljava li
Smodlake kandidaturu njegova unosna kan-
celarija i njegova gospogia. Je li ova poto-
nja dozvolila, inteligentnom svome mužu,

 

 

da za narodne interese žrtvuje svoju advo-
\katsku kancelariju i od nje se odijeli. Kao
\što nam je poznata aktivnost i pronicavost
Dr. Smodlake, poznat nam je i neograniče-
ini upliv njegove gospogje na njega. Ovo su
sve problemi, koje će nam skora budućnost
riješiti. Čvrsto smo uvjereni: da Dr. Smo-
dlaka neće u Beč, on se bori za drugoga,
a tko je taj drug, kazali smo. Svakako Dr.
Smodlaka igra lošu kartu, koja će samo
pospješiti političku katastrofu za Dr. Smo-
dlaku. Budućnost će nam kazati: da li smo
imali pravo. Dr. Smodlaci ne može se pred-
baciti, da je politički špekulanat kao nekoj
gospodi u Dubrovniku i Franu Supilu —
ali punim pravom smatramo ga inkarna-
cijom političke prevrtljivosti i nestalnosti.
Dr. Smodlaka bio je poznat kao pravaš i.
kao takav istakao se je u nekadanjoj borbi
protiv Srba i dalmatinskih talijanaša. Iza.
poznate njegove političke krize i demisija,
javnost je cijenila, da se je sasvim povukao
sa političkog polja. Došao je u Spljet, istu-
pio iz svih društava, ali se istodobno upo-
znao sa vratima samostana na Dobrome;
tu dolazi u dodir sa vrijednim franjevcom
Kostom Kreljom i njime se savjetuje o 0-'

 

jakost duha uništi ? Prirodo krasna, zar i tebi |
ne povenu grudi, kad hršum sjevera, zavitla
bujnom ti kosom, da nakon borbe opet uz-
krsneš na nov život?! | našeg bića sviest.
zove nas k vrtlogu zemnoga boja, da svje-
tlijim duhom iz njega izidjemo. Pusti me,
prirodo majko, k borbi života, dnh moj vi-
čan je vitlati oružjem protiv udesa, biće
moje, na udarce spravno, hrvat će se, dok.
|izmoreno ne padne tebi u maručaj, da u.
tvom zagrljaju prosnieva vječnost ..,
Založivši se u gostioni «Al Paradiso»,
spustismo se nizbrdice u brzom letu kola,
da prispijemo u Brunate na uzpinjaču.
Već se je grimizni sjaj sutona povlačio
po prostranim poljanama Lombardije i poz-
laćivao visoka kubeta Turina i Milana. Kad
|stigosmo u Brunate, već je sunce bilo zašlo
za obzorje i umirući celov zadrhtao na u-
snama prirode. Spustismo se do Coma, o-
dakle krenusmo električnim tramvajem do
švajcarskog grada Chiasso. Za pol sata bili
smo tamo. Sve do građa talijansko je pod-
ručje tako, da su dva carinarska uređa je-

 

 

 

 

dan do drugoga, a zgrada je željezničke | da

snutku katoličke hrvatske stranke u Dal-
maciji, traži od njega katoličkih apologe-
tičnih pisaca, da se u stvar uputi — i da
se ne pojaviše u Zagrebu prvi simptomi
tako zvane demokratsko-napredne stranke,
mi bi smo danas imali u Dalmaciji kato-
ličko-hrvatsku stranku pod vođstvom Dr.
Smodlake. Dr. Smodlaci omili najnoviji pro-
gram neiskusne zagrebačke omladine, on
mu se priključi i upre svim silama kako
bi ga i u Dalmaciju presadio. 1 politički
nekadanji mrtvac uskrsnu ! Dr. Smodlaka,
u drugome odijelu, opet se javi na politi-
čkom polju. Ali, to nije više onaj stari
Smodlaka, koji se borio proti talijanskoj
misli u našoj pokrajini, već to je nekakav
novi Smodlaka, koji talijanima pruža prija-
teljsku ruku i nugja jedan mandat na ca-
revinskom vijeću; 'koji, na svojoj zgradi,
skida hrvatsku zastavu, da ju zanijeni sa
nekakovom bijelom zastavom.

Kazali smo, da je ustao proti g. Borčiću
u ime nekakovih demokratskih principa. De-
mokracija i Dr. Smodlaka, to su dva imena
koja se megjusobno isključuju. Zar se lako
dade smisliti jednog mladog odvjetnika, kome
advokatska kancelarija izdaje godišnjih 20.000
forinta, u demokratskoj stranci? A ipak Dr.
Smodlaka izdaje se za demokrata, dapače i
vogjom dalmatinskih demokrata. U svome
izbornom proglasu on odrješito ustaje pro-
tiv gospodi, koja tobože gule seljaka, ovi
im se predstavlja na raznim saslancima kao
najsiromašniji advokat u našoj pokrajini,
koji se bori za komad hljeba — a kad ta-
mo on u Spljetu gradi raskošnu palaču, do
pet forinti dnevno troši za samo voće, dva-
put gradi i ruši pročelje svoje ville. Ovako
djeluje demokrat, koji se pred neiskusnim
seljacima  anatemom baca na gospodu.
Dr. Smodlaka porijetlom siromah u malo
godina postao je bogat, nije se sjegurno
obogatio sa gospodom spljetskom, već sa

\spljetskim seljakom. Demokracija nije za

njega jedna uzvišena i plemenita ideja, već
prosto demagoštvo sredstvo, kako bi zaveo
masu. On će u svojim štionicam, gdje se
sastaje seljačka klasa staviti Marijinu sliku,
a nad vratima napisati «Hvaljen Isus»; ipak
to mu neće priječiti da se u svom organu
«Slobodi» blatom nabaca na katoličke sve-
tinje. «Slobodu» ne čita prosti seljak, a
nema sumnje da kad bi ju čitao, Dr. Smo-
dlaka i na njoj bi stavio kao motto «Hva-
ljen Isus», da bolje k sebi privuče spljet-
skog seljaka. On izdaje svoj izborni proglas

\u katoličkom smislu, ali- ga neće da tiska

u «Slobodi» da mu ne zamjere zagrebački

\naprednjaci, već ga je otisnuo na posebnom

arku i razdjelio samo megju neuke seljake,
koje sofizmima nastoji opsjenuti. Obećaje
im zlatna brda i srebrne doline, poslužio
se svim mogućim sredstvima zavaravanja.
Poznavajuć dalmatinskog, a osobito spljet-

skog seljaka, nije čudo da ovi povjerovaše |

njegovim riječima i glas mu na izboru obe-
čaše. Evo kakovim se sredstvima služi vo-
gja demokratske stranke u izbornoj agita-
ciji proti g. Borčiću. A ipak starješinstvo
«Hrvatske stranke» u Dubrovniku nema niti
jedne same riječi, da u svome organu osudi
ovakovo postupanje Dr. Smodlake proti je-
dnom svome članu g. Borčiću. Opet velimo,
jer iz pouzdana izvora saznali smo, da Dr.
Smodlaka radi po naputku Dr. Melka Čin-
grije i Frana Supila, po komandi iz Du-

i brovnika.

Dr. Smodlaka neće u Beč, advokatska
kancelarija ne dozvoljava mu da se žrtvuje
za narodne interese. Onu radi za drugoga.
A ko je taj drugi? Imteligenti pauca !

Ne smijemo smetnuti s uma, da je
Dr. Melko Čingrija član hrvatske i de-
mokratske stranke !!!

Spljet nas shvaća...

stite

stanice razdieljena u dvie vlasti, U Chiassu
ne imasmo što da vidimo. Već se je sumrak
spuštao na zemiju i mi ostasmo jedan sat
za stolom, da napišemo razglednice iz slo-
bodne Švajcarske, a onda se uputismo vla-
kom put Milana. Don Niko je, kad smo
stigli u hotel, već bio sladko usnuo.

IX.
Odlazak iz Milana. — Preko jezera
Garda.

Osvanuo petak i s njim naš odlazak iz
Milana. Oprostismo se srdačno sa uglednom
porodicom Ingegnoli i u 10 sati jutrom
ostavismo Milan. Krenusmo vlakom put

ljeznički vlak pružajući oku užitak s pogleda
na one predjele uredjene poput velike bašće,
što podava svojom dražešću cielom onom
kraju svečani izgled, Prosuli se po tom ze-
lenom moru gradovi i varoši, sela i zaseoci,
ih je milina gledati, kako ih svojom

e JESEN

God. fIl.

Biankinieva kandidatura.

Odlučeni naš zahtjev, da se u našem ko-
taru stupi na izbor, rek bi, smelo je -sve
rezolucijonaše a osobito mjesnu kliku. Oni,
koji su izašli na javu sa proračunanom kan-
didaturom Don Jurja Biankini-a, u nadi,
da će nas tako učiniti posve nesposobnim
za daljnji naš patriotski rad; u nadi, da
ćemo se i mi morati pokloniti njegovom
imenu, prevariše se u računu, pa nastoje,
kako bi taj naš istup već u zametku ugu-
šili. A čime? Klevetama i lažima, koje bi
naprotiv za njih značile gorku istinu. Rezo-
lucijonaši, koji su na svom stijegu napisali:
borbu i rat proti Beču, do toga. su spali,
da u «svojoj» Dalmaciji nijesu mogli, da
nagju nekoliko oduševljenijih pristaša «rije-
čke rezolucije», već spadoše na Vukovića,
Ivčevića, Biankini-a i. t. d. Pa kad mi usta-
smo, da zapriječimo, da ti ljudi i nada.
lje budu vodili politiku mrvica, kad ustasmo
proti onima, koje su oni do nedavna krstili
jednodušnim imenom: kamarilci; tad se
prihvatiše laži. Lažju nastoje, da sačuvaju
fuševine riječke rezolucije, lažju hoće, da
zaslijepe bijedni narod, e da ne uvidi onu
našu opravdanu tvrdnju, da riječka rezolu-
|cija pozitivne koristi nije hrvatskome naro-
du donijela, već samo nekim individuima,
\koji su se po njoj domogli Najveće slave
i novaca. Ali nas tješi, da su spali na ono
\ogavno sredstvo obrane, kojeg se svaki ne-
| pošten čovjek u nestašici poštenih sredstava
hvata. Tješi nas, jer ono znači, da im pro-
past prijeti. Ona družba, koju nam je za
rukom pošlo raskrinkati, pokazati je u pra-
vome svome svjetlu, bojala se je istaknuti,
već u svome krugu odlučenu kandidaturu
Dr. Meika. Znala je, da će njom naići na
strašni otpor, pa se za to sklonila za Bian-
kiniem misleći, da će sa svojim glasom zao-
kupiti i oni neizmjerni broj nezadovoljnika
proti dubrovačkoj kliki. Biankini je pobrao
već jednom u mjesnoj «Narodnjačkoj čitao-
nici» pljeskanje «braće» Srba, ponio je so-
bom veselu nadu u sigurnost svog izbora,
i otud možda ono bahato i sramotno nje-
govo držanje pri dogovorima u Zadru sa
pravašima.

Zar da se ustegnemo s izborne gjare proti
onome, kome će zadarski talijanci morati
da zahvale svoju pobjedu ? Ne, mi koji u
njemu uvigjamo dvostrukog protivnika : kan-
didata na temelju riječke rezolucije i iz-
dajicu pravaškog programa, moramo kao
takovomu da se suprostavimo. Njegovo pak
uvjeravanje i pričanje po bečkim kafanama,
da ne pristaje na riječku rezoluciju, ne će
nam ni malo smetati. To su obične njegove
makinacije. On i Čingrije za nas su iste
farbe. Ne raditi proti Biankiniu, nebi bilo
pravaški.

Skolastika.
VI.

Nesretni sistem koji nad našim školama
vlada, htio bi unijeti ropski duh u pučku
nastavu, a malo po malo htio bi da skuči
i narodne učitelje pod taj teljig. Učitelju
nije slobodno da djecu ove starodavne kra-
ljevine hrvatske uči, da ovdje živi jedan
narod, narod hrvatski, već da i u vrijeme
vladanja narodnih nam kraljeva Zvonimira,
Tomislava bitisao je i naselio naše krajeve
i nekakav narod «srpski». | to je povjest,
dakako iskrivljena, neistinita; to je po p€:
dagoškim načelima da se povjesna istini
djeci imade predavati, onako kako u istinu
jest. Učitelj proti svome načelu, proti po:
vjesnim dokumentima, proti svetosti istine,
mora dakle da laže, da veli da su $€ €
"našu pokrajinu naselili Srbi za vrijeme Zvo-
\nimira kralja. Kad je neki učitelj u svojoj
\čitanci brisao srpsko ime, bila je proti njč
mu povedena dišiplinarna istraga i bio p&

 

 

 

 

Slijedi u prilogu.

ipitomošću priroda obavila. Iza Brescia već
ti nizko i dalje sve to više humlje najavlja
blizinu Alapa, pa kad si stigao u Desenza!“'
izgubio si veliku lombardijsku ravati. Iza 2
sata po podne bili smo tamo: Spustismo
se kolima sa željezničke stanice do liči“
varoši Desenzano, te leži na pitomom pod-
nožju brežuljka, koji se odrazuje u tihim
vodama jezera. Pred tobom se slere divno
jezero Garda, jedno od najslikovitijih \"
lijanskih jezera. Ne bi se usudio uztvrditi
koje je ljepše od triju, što smo ih vidici:
Svako od njih ima osobitu dražest, jedno
je od drugoga različito, a sva su tri kepo,
puna zamamljivih čari, Krasan je Garda '
Pjesnik ga Arici uzvisuje ovim stihovima :

Terranon vide il Sol, ne di pik liel'

E piii leggladri rami altre coltine

Rimljani ga nazivahu «Lacus Benacws*:
(Slijedi

1) Sunce nije vidilo ubavije zemlje, niti je proleć“
druge brežuljke zaodjelo gizdavijim ikrasnijim r99!*",