Br. 112.

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po

i četvrt godine  surazmjemo; za inozemstvo

me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

Raja čini kralja.

U boj zovemo svakoga, koji ljubi
ovu zemlju, koji ljubi ovaj narod. Ne
obraćamo se ni mogućnicima, ni kama-
tnicima, ne obraćamo se titulašima i
pijavicama, već se obraćamo ravno hr-
vatskom puku. Komu prvi pomažu,
njima treba da služi; koga narod iza-
bire, narodu mora služiti. Pravaš živi
samo za potonje. On hoće da kida ve-
rige ropske, da se bori za jedinstvo i

* slobodu svih Hrvata, da krijepkom na-

rodnom voljom se opet postavi staro

 

hrvatsko kraljevstvo s krunom na glavi
Habzburgovaca. To je naša nauka:
kratka i jasna. Moljenja i uvijanja ne

U DUBROVNIKU 1 Maja 1907. .

PRAMA GAVE HRVATSKI

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

 

Godina [ll.

 

 

godišnje K 8 — Ko

 

L

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA

Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE
Odgovorni urednik FRANO SCHICK. o

 

kirani ne primaju

 

|

U
b

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale
i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za: oglase 20 para po reiku a koji
se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-

se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku.

 

borbu. Ne stupimo li, nema nas, stu- a to se ne može. Samo se jednom | slavosrpštinom, a tad morasmo ustati. Ko

' i - gospodaru nfože služiti; mora «e služit j€ kriv razdoru u «Sokolu»? Ko, ako ne Bjankini i vaš pristaša srbomagjar M. Ke-
pamo li, onda udri po nama na sra sv koji ga izabire, mora mu bit “lika! Kad mi u «Sokolu» istaknusmo ka- sovija. Čemu ? Drago nam je znati, jer ćemo

motni način. Ali neka ih, neće ni cvo
vazda trajati. U tmini mogu se uzdr-
žati, ali kad prosvjeta prodre, kad puku
pane mrena s očiju, onda je zaklecalo
mrtvačko zvono svim ovim narodnim
nametnicima i gadnim varalicama jav-
nosti.

Mi u ovom kotaru izlazimo s čo-
vjekom, koga svak pozna, te 0 njemu
niko pošten ne može što grubo reći.
Srca je plemenita, pučki osjeća, a za
Hrvatsku se uvijek borio u prvim re-
dovima. Nećemo dalje o njemu govo-
rit, kad to ne služi.

A koga postavlja stranka klikaška,'

pozna, nego odriješito i junački dovi- stranka Melka Čingrije i družine mu?

kuje Švabi i Madžaru: Dajte nam,

Vašeg ne pitamo, i ne treba nam.

I nema t& sile, koja može odoljeti
narodnoj volji; ona sama je najača sila.
Danas svaki narod odlučuje svojom sud-
binom. Uzhtije li bit slobodan, i bit će.
Neće li, hoće reći, da sloboda za njega

|Postavlja dum Jurja Biankini. Sad pi-
što je po Bogu i pravici naše! tamo mi:

da on nije dobar za njih,

što rasiplju onako ludo u teferiće i

pričeke krvavi općinski novac, bi li ga
oni nosili, bi li se oni ovako za nj za-
nosili? Ako je dobar za ovu dubro-
vačku gospodu, je li i za puk ovoga
kotara? Nek nam ne zamjeri Biankini.

nije. Mi, pravaši ne vjerujemo, da je hr- ovo prosugjivanje o njemu, koje lje

vatski narod tako izrogjen; mi pače zna- |

mo — jer iz njega nikosmo i za nj
živemo — da u svakom prosvjetljenom
hrvatskom srcu plamti oganj ljubavi
prema otadžbini, a mržnje prema tu-
glinu, što nam okove nameće. Što, da

 

ih mi ne razbijemo? A možemo, ako

hoćemo! Nek narod izabire samo pra- od čas na čas stranku? Jest, politika "ije bilo, neda se zanijekati, da nijesmo

pravedno i logično. Mi znamo za dum
Jurja, kad je bio narodnjak, mi ga po-
znamo kao žestokog pravaša, a sad!
ga nalazimo zagrljena s Čingrijama pod |
blagoslovom Magjara, Košuta. Pristoji
li se jednom čovjeku značajnu ovako
obraćat kabanicu prama vjetru, mijenjat

njegova volja sveta. Takav je jedini

pravaš. Za to znamo, da će za našeg
pravaškog kandidata glasovat svi, koji

nastojala je uvesti slavosrpštinu, htjela je

zamamiti radnika za njezinu ideju pomoću

ideje «Sokolske», pa ustasmo, kad uvidismo

Poručujete nam da će mam doći u pohode

, kvu pravašku ideju ? Nikad! Dočim klika ih dočekati, i ako nijesmo mislili. Barem

ćemo čuti što nam ta magjarska bratija obe-
ćava, premda bi mnogo bolje učinili, da se
ne muče, da ne deru crevalja i troše za

su dobro progledali, kud ih vodi da- njihovu proručananu igru. Zar nije Miće Mičić kočiju, a šta je još viš: ne doživu iznena-
našnja gospodska politika; koji su do- bio onaj, koji je prigodom izleta u Orašac, gjenja. Naša je snaga jedino za kan. Lje-

\bro upoznali Čingrije i one, koje ovi

preporučuju; koji ne osjećaju ni srpski
ni magjarski, nego hrvatski; koji se
kupe pod Starčevićev barjak, a iz srca.

Hrvatska!

Naš istup iz ,Sokola“.
Javnosti je već dobro poznato sve ono,
što uradi naša klika, a da našemu «Soko-
lu» otme hrvatski biljeg. U njem stupismo,
jer nas uvjeravahu, da će ono sačuvati čisto
hrvatski karakter, a strančarenju da mjesta
nema. i dok njega ne bijaše, bijasmo prvi,
koji popunjavasmo Sokolske redove, bija-
smo u istinu oni, koji se za njeg najviše
starasmo, Kad uvidismo pak, da neki ho-

 

tu nazdravio «braći» Srbima, ne hajuć, da'!

tim vrijegja načela druge braće ? Klika do-

slavenski, ali mi toga
zimo, pa kad bi se i

u pravilima ne nala-

pravom Hrvatu zabranjeno ?! Čudne li iro-

ialazilo, zar je dopu- |
im se odbija s nama poklik: Živjela šteno o Srbima govoriti, a 0 Starčeviću kao |

popili. Od njega se nadamo dobru u du-
hovnom i tjelesnom pogledu. Ali o tomu

* \vikuje, da je «Sokol» hrvatski i još k tome ćemo drugi put, a kliki samo i ovo dono-

simo do znanja i vladanja. — Župljani.

Iz zadarske okolice.
Kud će suza, već ma oko! Tako i ja o

nije! Čemu nas u «Sokol» primiati, kad članku da vam što priopćim o izbornim

dobro znagjaste, da Vaše ideje o slavenskoj |

uzajamnosti ne dijelimo ? Kad nas primiše'
potpunim pravom.z

njemu cijela klika, odgovorna je za sve
ono, što se kašnje u «Sokolu» zbilo. Upra-
vu, laž je, da smo htjeli zbaciti, a tu im je
svjedok njihov pristaša Nikša Svilokos, koji

je prisustvovao našim sjednicama. Istina je'

pak, da smo nosili u uprava Čingriju &
comp., što sad u velike žalimo, ali kiika

komešanjima. Kud će te više? Makao se
sa svog trona i gosp. Biankini, uhvatio za

ahtjevasmo, da u nas i|ruhu malog D.ra Alačevića, pa ga vodi po
su naše načelo ne diraju. Miće Mičić, a po selima i preporučuje narodu svojim grom-

kim glasom svoju kreaturu. Nije tu šale!
U nedjelju su bili u Preku i Kalima a u
utorak u Novigradu. Ipak ljudima malo više
«imponjava» i gosp. Biankini, kad hoće, da
igra neke uloge u kojima se ni om sam (a
to je puno I) ne može da snagje. U Kalima
je gosp. Biankini bio svečano od puka po-

tjahu slavosrpštinu širiti pomoću sokolskog nije htjela poprimiti u upravi četvoricu na. zdravljen — zviždanjem ! :

odjela, ustasmo, jer tim uvigjesmo povredu
pravila, a zatim povredu naše ideje, koju
nijesmo vični žrtvovati ni za što, ni nikome.
Znali smo obuzdati naše strančarske misli,
pa potpunim pravom zahtjevasmo to i od

ših pristaša, dok mi nosjesmo devetoricu

njihovih. Zar tražiti od nas, da na sve šu-|
timo ?! Ne pristupismo akademiji, jer po: ,
umu ne pozvati |

novno bijasmo izazvani.
naše pristaše na akademiju ? Čemu izvjesiti

Ovo neobično zauzimanje gosp. Biankini-a
za kandidaturu druge osobe svakojako se
u Zadru komentira, a ljudi se sve to više
uvjeravaju o onom što sam Vam javio ima
dvadeset dana, biva da nije smjelo doći do

one braće, koja s nama nijesu dijelila iste srpsku zastavu ? Zar i to nije najbolji do-;si0ge, jer je morala kao deus ex macchina

nazore, ali tim naigjosmo na najžešći otpor.
Nijesu ovo samo prazne fraze, to su činje-
nice, koje već mnogokrat na javu iznijesmo,
pa evo nas još jednom, da laž pobijemo.
— Neda se zanijekati, da nas u «Sokolu»

zadnji je: ustrojenje «Pravog Hrvatskog So-

\kaz strančarstva. Čekamo odgovor, a naš skočiti van na jedanput — kandidatura c. k.

državnog odvjetnika (pardon: «sudbenog

kola», ali bez strančarenja. Eto! tim pruža.  Ššinovnika», kako kaže «Crv. Hrv.»).

mo najbolji dokaz naše ljubavi prema So-'

Megjutim dok gosp. Biankini zalaže svo-

\kolu. Naša je zastava crveno-bijelo-modra, ju eusu glavu, i još «rusiju» glavu svoga
\naša ideja hrvatska, a nč slavosrpska i ma- štićenika Dr. Alačevića u jalovim agitacija-

ima po pravaškim mjestima, Talijanaši iz
\prikrajka motre, raduju se i — oružaju! —
!Po Zadruk olaju o tom svakovrsni glasovi:
da su Talijanaši za izbore već uložili kod
Iz Župe. neke svoje kanke trideset hiljada kruma, da

U predzadnjoj klikinoj srpsko-magjarskoj su izabrali odbor od najbogatijih svoji pri-
«C. H.» ima dopis iz Župe, koji se bavi staša, da če brzo načelnik Dr, Ziliotto i
izborima budućim, te u nestašici i zadnjoj s njim Dr. Giljanović ići po selima agiti-
trzavici dopisnik iz Župe (?!) obara se na rati (u kojem jeziku ? Op. ur.). Eh! ali se
kandidaturu preč. kan. Liepopili. Čekamo je «Narodni List> hvalio, na svoje vrijeme,
što će još iznijet napisano kako obećaje, Nu da će njegov kandidat imati 6000 (šest hi-
opazit nam je, da ono iz Župe nije pisano, ljada) glasova, više nego pravaši i talijani

iza nj bili oduševljeni, pa kamo tražiti naš
istup ? Zar možda mi bijasmo prvi, koji

gjarska. Svršili smo! — Pravi Sokolaš.

vaše poslanike, pa ćemo vigjeti, što ćelje dum Jurju trgovina. Pa to je naj-
bit, kad se ogledamo s tugjinom. Oni bolje pokazao s ostalim zastupnicima, |smo_ strančarstvo želili uvući i tim uništit
će bez straha kazat u brk svakomu, kad je potpisao onu sramotnu rezolu- društvo ?

što ga ide; oni će svojim glasom ne ciju na Rijeci, u kojoj se pomaže Ma- Ne, da smo tu namjeru imali bili bismo
molit, nego tražit svoje pravo; nikoga |džare proti kralju. A, moja go- ga odmah u zametku nastojali pokopati, što
se neće bojati, jer će bit šnjima njihov |spodo, trgovat se smije sa robom, ali Će nam i, gospoda klikaši priznati, da bi

narod s narodom, s nama svijem ne! Dobar "am bilo lakše, nego sada, kad je već do-

Bez straha je naša pravaška stranka|jezik — ima ga i Melko Čingrija! — upravu iz ruke Dr, M. Čingrije & comp.,
stupila pred narod sa svojim ljudima, i lukavo preprodavanje (to je sve, što pili bi smo učinili onda, kad je realista
punim ljubavi i zanosa, punim tvrde|ima) pomoglo je dum Jurju kod sli- Kolbe nejžešću agitaciju vodio, da baci |
Di E SA. SSRN IPSO SV SDS. 19 WS 2 ŠA ROO SN. Poč 2e, a Sade 2 eV mete O pe A EEE

: i za « ». , i < . ».
obraza u prošlosti, svijetio u sadašajosti, šaj je stion, y u oo m; 4 sa nbrojena i osoba Dr. M. Sogrije! Ovo su, župljane. Mamili e nas dosta godina i pravašima nagodila. Da pravaši prime kan-
S ii 20 ba : a M a kad se ne vidi, da je mekši od ika. istinite činjenice, koje kilometričnim pisa+ | obećivali svega i svašta. Onda smo vam didaluru meućralna (čitaj, po Biankinievu :
na s Ci, proti ovim

kvog kruha prema onim velikim; da njem ne daju se pobiti. Potražimo li pak | vjerovali, jer smo bili slijepi. Danas smo stare narodnjačke) osoba — onda bi išlo
ljudima već se podigoše laži i klevete.
Dušmanima smeta, što i mi stupamo u

 

Izborne vijesti.

brog korijena uhvatio. Da smo htjeli dići

dum Juraj hoće, da služi dva goSpo- pravi uzrok našem istupu, to ga nalazimo progledali jer smo se sjetili one narodne: dobro, i onda «virtuozi» oportunizma ne
dara, da pali svijeće i Bogu i vragu, u tom, što neki hotjahu «Sokol» zaogmuti Ne čekaj večere, s gospodske trpeze. ibi izgubili ništa. — Ali, opet kažem, ne-

PODLISTAK

Riznica Petra Zrinjskoga.
Napisao dr. Rudolf Horvat.

Svakomu je Hrvatu poznata sudbina sla-
vnoga ali nesretnoga Petra Zrinjskoga. Nje-
ga i šurjaka mu Franju Krsta Frankopana
stiže 80. travnja 1671, mučenićka smrt u
Bečkom Novom Mjestu. Krvnik Nikola Mohr
bio je hrvatskim velikašima glave. No
nije bila izvršena čitava osuda. Tre-
Zrinjske i Frankopane upravo zatrti,

IGHITEN
št
š

s

i

|

 

1
|

ska imanja. Drugo pak dade kralj Leopold | vjeren sam, da će taj popis zanimati sva- | 30 sitnih zlatnih puceta, a u svakom po tom

odvesti u Beč i smjestiti u dvorske komore.
Nama je točno poznato, što je u Beč bilo
poslano iz Čakovca, gdje je god. 1670. sta-
novao Petar Zrinjski sa svojom obitelju. |
Kukuljević je naime prije 50 godina našao
u kr. zemaljskom arkivu zagrebačkomu s/už-
benu ispravu o tomu činu. ') U toj se i-
spravi na latinskom jeziku iznosi točan «po-
pis svih pokretnih stvari pokojnoga grofa
Petra Zrinjskoga, koje su u Cakovcu na-
&gjene i uzete za posvećeno cesarska kra-
ljevsko Veličanstvo». Ovaj dopis sastavljen
je u Čakovcu, i to 30. listopada 1671., dakle
upravo pol godine poslije tužne smrti Petra
Zrinjskoga. *)

Mene je taj popis u prvom redu zanimao

z

s

 

sše

il

z

«| rubljen zlatom.
-|ni). Petrova crna baršunasta kabanica — sa

-|tnih puceta; u svakom pucetu bilo je po6

.[rubina, Ljetna kabanica Petra Zrinjskoga |

 

g
s

koga Hrvata. Zato evo iznosim izvadak iz
njega.

Zrinjski bijahu najbogatiji velikaši hrvat-
ski. Zato se odijevahu vrlo sjajno, U Ča-
kovcu se megju ostalim stvarima god. 1671.
našlo i ljetno odijelo od brokatnoga zlata !
Ovo je odijelo imalo 30 zlatnih puceta
(gumba), a u svakom pucetu po jedan mali
rubin. Za tih 30 zlatnih puceta stajalo je
na odijelu 30 malenih zlatnih ružica, a u
svakoj ružici bijaše po jedan sitni rubin.
Na svakom rukavu bijaše po 6 žutih plete-
nih puceta. Drugo «modro odijelo» od a-
tlasa imalo je 29 puceta od — tada vrlo
skupocjenoga — sedefa (Perlmutter), a u
svakom pucetu po jedan sitni rubin, ob-

Krasne bijahu Zrinjske kabanice (mente-
brokatnom vom (!) — imala je 6 zla-

malih diamanata, megju kojima se opet u
sredini sjajio veliki diamant! Druga baršu-

je
6 puceta, a u svakom po 7

&

sukna i tamne boje, a
U Ča.

 

jedan rubin.

Zrinjski imahu na svome dvoru vazda
neku količinu zlata i srebra. Zlato ispirahu
njihovi ljudi iz pijeska u Dravi, kako to još
i danas čine marljivi Megjumurci, Godine

pogledu zapremahu prvo mjesto upravo
grofovi Zrinjski, Nije dakle nikakovo čudo.
što se god. 1671. u riznici Petra Zrinjskoga
našlo mnogo skupocjenih pušaka, mačeva,
buzdovana, bodeža i handžara.

Megju oružjem ističu se sablje zvane «de-

1671. poslano je iz Čakovca u Beč 90 funti | meškinje», To su redovita krasno iskićeni,

čistoga srebra! Zlato su valjda Nijemci u-
grabili za sebe, jer u Beč šalju samo 4 i
pol dukata teškoga zlata, za koje izričito
kažu, da je «isprano iz rijeke Dravea,

U popisu navode se neki srebrni i po-
zlaćeni predmeti, koji bijahu iz Čakovca
odneseni u carsku riznicu. Spominje se sre-
brni pozlaćeni križ, urešen unutra sa drve-
nim slikama i sa 23 biserova zrna. Nadalje :
srebrno božje janje s malim lančićem, koji
je napravljen od 10 dvogubih kamena; u-
nutra ima dvije male slike, izrezane u drvo,
Dvije turske žlice za put (sklopnice) od
pozlaćena srebra u toku, koji je protkan
karmesinskim zlatom i srebrom. Zatim sre-

brni emailirani pernjak, pa dragocjena čaša |i

od kristala, odozgo i odozdo iskićena dra-
gocjenim zelenim kamenčićima, sa zaklop+
cem u crnom toku. Našlo se 30 srebrnih
pozlaćenih puceta, pa 24 drugih manjih pu-
ceta od kamena (kalcedona) sa srebrnim
zvijezdama. U Beč je poslan 21 par
nib pozlaćenih kao i srebrnih kopča, a u

svakoj od njih po 3 rubina, koji bijahu iz- |j

vagjeni od nekakvoga

a
Svi hrvatski velikaši 16. i 17, vijeka naj:

ragje se ponose dragocijenim oružjem. U

 

zavinuti mačevi, kakvi se izragjivahu u Da-
masku u (Siriji). U riznici Petra Zrinjskoga
nalazila se jedna takova sablja s jaspido-
vim balčakom, koji bijaše iskićen dragim
kamenjem (tirkizima, rubinima i granatima).
Nožnice, (tok) ove sablje bijahu na novo
preragjene od suhoga zlata, te su ma sva-

u Beč, Megju ovima bijaše jedna široka
sablja s nožnicama od pozlaćenoga srebra,
a sa granatima na balčaku. Druga je

i

HUNI