Br. 144. U DUBROVNIKU 8. Maja 1907.

GAIEN KRMA

 

 

 

RAM

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

 

 

i četvrt godine  surazmjemo; za inozemstvo godišnje K & — Ko = ERIN SISE gri qa i priopćena plaća se 30 par
me vrati list kad mu preiplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto | NAI atm SUBROVAČKE NERECNE PEN ADVA "a
* polugodište. U ——- pi 3 li kirani ne primaju

hi

Pretplata, pisma, dopisi | oglasi šalju se Admimistraciji lista. — Za zahvale

se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-

a po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji

se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

 

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

 

 

. . .l . e .

RR | Poraz klike i Biankini-a u Konavlima.
kini kanio se prave narodne rečenice, ii kis | iS Zi kič
ze ta on je čisto i bistro u Bondinom što je doživjela dubrovačka klika u pro-|no Me i a ne da, tko nema goin aši
Bijankini je došao glavom, da agi- kazalištu koso. da se drži ode svole šlu nedjelju i š njom don Jure Biankini u počeli vikati: «strah vas je», «g je je slo-
tira u dubrovačkom kotaru za svoju (ne ić ) sp. Bii nki iju) ia Čilipima (u Konavlima) od svijesnog kona- boda» «a gdje su vaši».. | pustio nas M
Ž i i ane narodne, gosp. Bijankiniju): SV€ goskog puka, od vatrenih i čestitih kona- stotinjak, dok ostala masa ostala vanka. Na
Rondidetacu.. On: je. došao, o Eo za obraz, a obraz za ništa. voskih izbornika, to nije nitko živ doživio, | ulazu učitelju B. doviknuo u svojoj jarosti:
SON da s einčme ambijenat U. Eto zašto baš u knjizi Bijakinijevog a moćna klika i don Jure sjećat će se «Vi ste odgovorni ako se što dogodi», a
koji dolazi, ne bi nikada bio došao. političkog rada, na koju se je g. Juraj dugo i dugo čilipske skupštine. Kao negda | ovaj mu odvrati: «Pazite što govorite, to
On je došao, jer prevaren možda, ozvao, mi se sretamo u prvome dijelu što je slavno don Jure kao pravaš brao znači denuncirat». Ili je «napredni» Melko

od dubrovačke klike i pisanjem libela 4 O A a lovorike i slavio triumf u Cilipima, tako je|mislio da smo tako nisko spali da činimo
gospard tužnih lica: kao da ga tobože s Jurjem Bijankinijem, koji se vlada u nedjelju slavno dobio fuš, pa se mogao | bunu i da se laćamo sredstava što ih oni
sarod se sandsom čeka. da ga triom u politici po onoj narodnoj «Sve Za qa svoje oči uvjeriti kako su Čilipe tvrdi |upotrebljuju ? Težak se Dragović Melku

p ga \riom- obraz, a obraz ni za što» a u dru- pravaški orah o koji se krši resolucijonaški | prijavljuje za riječ. Melko se uskomešo i

a obraz ni za što. Ali danas Bijan-

Dijunkini u agitaciti! "

 

falno uzdigne na svoja ramena, te pre- gome dijelu on je tu ulogu izmijenio zub, kako čilipljani su ostali neslomivi kao | neda. Poslije se predomislio i ponudio o-
«Sve vazda što su bili, pravaši staroga kova, te | pet
Bijankini, sječajuć se nekadanjih ovacija, [22 obraz. a obraz za ništa». \ne trpe Cingrijinu gospodsku politiku. Mo- | njihova govornika. Pristasmo. Počeo Melko
koje je doživio otrag nekoliko godina E |gao je Don Jure osvjedočit se kako poli- | govoriti. Mirno smo ga slušali. Pozvo sm
u našem kraju, možda se nadao, da!|_.: ; i |kina da govori i on otpočeo s vrata, tako
sti i svog poštenog obraza, poklonio nutku svoje braće i moćnoga vogje gospa- |da su mogli čuti i oni vanka. U svom go-
it ie sha klicati i se je Bijankiniju dok se je vladao po ra Pera, narod ne prihvaća, jer dum Vice |voru naglasio je sjedinjenje Dalmacije s Hr-
nar' a mu urnebesno klicati i
PRO : udaljio, prezreo ga je i okrenuo mu je |uza se niti svoga zvonara. eg pi Ta EU See NY o da
RONA: NP legia. 1 Bijankini ide na Orašac: ali Proi njemu U nediju O Do I a la zrdlo?) i da će svakome šucij
vinari išli da aju čijo: C - | do : i
knjigu sv litičkog rada. Ali, nal: Ini i7i |
Po E e. < Sic čuje, narod se boji da ne bude izigran, \nrkosno: « + sam sve». Vidjet ćemo dum | zaslugu i ono što je vlada obećala za pro-
: je rastvorio tu knjigu !|iz naroda čuju se glasovi: «Živio \Vice što si u sve, nemoj toliko dizat glavu!| sušenje polja. Svršio je, a da nitko nije ni
dok je radosno čitao divne stranice admiralj ratne mornarice» ! Dakle moćna klika, poslala je nekoliko|kliknuo «živio». Uzeo je riječ seljak Dra-
zadnje stranice te debele Bijankinijeve glave da ga pričeka, da mu upravi do-|n9 po Dr Melku, Marku. Klaiću, Aniću |či kazao je narodu kako su nas \gospoda
knjige, prezirno ju od sebe odbaci, 1, došli Načelnik iječki g. P \Kocelj i Vuku Fjorović da će Bijankini do- došla pohoditi, a kako to nije njihov do
pitajuć se: da li je nekadanji Ju ipo: poećvedinajeana ri ibo a ka (S u nedjelju u Cilipe da se predstavi u sada običaj i kako ta:gospoda nigda nijesu
: !hovac izvinjava na onakovom pričeku
5 o a riječani sa svojih se prozora podru- gju i ostali birači. Naravno da su većinom du i nevolju. Kazao je dalje, kako Biankini
"e dijela ii safige xi \gliivo smiju. | naše bii ače pozvali, a a će Pt zaboravio : kazat e nije aga kazat o
prvome dijelu te knjige sastajemo | Bijankini ide u Župu, a većina pito- Naprav \jala se skala i u nedjelu, to dum što je riječka resolacija, na kojoj on kan-
Cc
doljubom, vatrenim pobornikom hr- : : e 4 Vuka Fiorovića bez njegova su znanja pot- rod znade da je ona ropstvo hrvatskoga
ir . po liivim duš (u rogove zatrubi da je admiralj u bli- oisali na poziv, tako nam je on isti kazao, naroda. Kaže da se Biankini iznevjerio
ga prava, nepomirijivim du ma“ | zini, Okreće se Bijankini i pita se: da a Dur Vicu bilo se strah potpisati, jer je stranki prava i da stoji na stanovištu da
S DP : li je zbilja ovo ista ona Zupa, koja ga znao da onda baš nitko ne bi došao. od.
vo e pt o kome ćemo ijo negda kao pravaša i pobornika hr-/ Na dogovoni cijelog sela bilo je it ne tidačIVA ME PRVE we
opširno nagog prigo om progovoriti, | vatskijeh interesa veličanstveno priče- "9 da se pogje na skupštinu, ali a don  vorniku. aže za tim a je jedina pučka
otrag nekoliko godina narod je zanosno Mk 3 GQ Bijankiniiu, to i i eri se, kako Čilipljani nijesu okre- stranka, koja se brine za narod Starčevićeva
pla. Jel, Oaop. DRNNSNIH, 10:)0 Onaj guli kabanicom , poslije njegova govora da stranka prava u ime koje kandidira dum
i i se dade izjava, da stojimo na programu Antun Liepopili i pozivlje narod da za nj
Sito sode 10 o mt , lali on se još i danas vlada po onoj stranke prava i da ćemo za to glasovati za glasuje. Urnebesno klicanje: Živio Liepo-
U drugome dijelu tč knji a koju P | P o
3 g i I M Jige, n o) narodnoj: «Sve za obraz, a obraz ni Liepopila, a po tom se razići.
se je sam Bijankini pozvao, otvarajuć 2, gio», po kojoj ste se i vi nekada, Oko 10 2 sati eto avaoguardije: nekoliko pomalo izašli na dvor, a ostala dvorana
svojim komičnim govorom — sastaje- : \kočija do kočije. Čudimo se što je to. Kad stari se trese, a Biankini pošao za stol i
mo se sa Jurjem Bijankinijem u toe drugu: <Sve za obrat, a ON 74! gu prispjeli iz stotine grla pozdravi ih sa:|sio ko ukopan. Masa naroda kliče vanka:
|ništa» — on vas prezire. živio naš kandidat Liepopili! Oni u toli-| Dolje s resolucijom, dolje klika, dolje ne-
ljuba, nema kod njega starog entuzija- | megju junački konavoski puk. Ali ko- | čuli «Liepopili», ko opareni ušutiše. Odmah | mali, dolje profesur, živila Opera Pia; te
zma za hrvatska prava, od neprijatelja navljani neće da pod noge bace svoje|im bijaše jasan položaj. \opet: Slava Starčeviću, živio Liepopili, ži-
magjarskog šovinizma pretvorio se u I Je! Izlaze dva Čingrije, dva Medini, dva Mi- vio Prodan, živjela Hrvatska! Taj prizor
ij ja j i - navoski puk, koji je uvijek visoko di-, nović, Čakelja, Luko Bogdan i još nekoliko |istaknuti kako je Melko prekinuo našega
vatrena riječ, koja je zanosila rodo o nović, Ja, g ! E
zao zastavu svoga patrijotizma, on neće |ip, cijeli glavni štab moćne klike. Sav na-|govornika vrijednoga Dragovića, i neđao
ljubno srce našega naroda o RER ih, cijeli gl REVE NR e
| Juraj Bijankini daje dasa Peru da je sada okalja. «Nećemo te» \rod u to izašao iz crkve te ih pozdravio 38: | mu dalje da govori, ali narod skočio viču-
1 \ i | je lijedio.
i |  saN i nam bio rr a. | rlječka resolucija, živlla stranka prava, onda je proslijedi su ca
prigodom u dalmatinskom saboru pra- | Konavle ni u ie 1o umio, da živio Liepopili ! Uskomešali se. Melko po- | Poslije ovog prizora oba Čingrije blijedi,
vašku stranku sektom nazvao, a Bi- pe nam nijesi čeo promijenjivati kolure, pa napokon otvo« | videć da su poraženi htjeli govorit. Počeo
Naš je narod sa zanosom pozdravljao 5% razočaran vrati sa parobrodom .
nekada Jurja Bijankinija, a to je bilo  Tješi ga mestor «Hrvatske strarike
onda, kada se je Bijankini držao u a Bijankini će njemu: |tim_prestrašiti ? |

nese gradskim ulicama i našim selima. | no onoj u Bondinom kazalištu : Dragoviću riječ, ako nećemo smetati
A naš narod svijestan svoje dužno 'tiku koju tjera dum Vice Medini po a
će se i ovom prigodom obnoviti i
narodnoj rečenici, a kad se je od nje|u dvije godine svoga župnikovanja nema | vatskom, te stao nabrajat što je za Konavle
Pozvao se na tobožnju otvorenu d izbiegava, narod neće da ga : i i
sagos. po jegava, g I\vjesio je crkovne zastave, odgovorio im je| pred selo pribaviti. Htio je sebi upisati u
prvoga dijela, osta razočaran čitajuć Bijankini ide u Rijeku, ali nema žive stotina poziva po svim Konavlima potpisa- | gović. Priprostom, al vatrenom svojom rije-
raj Bijankini protagonista i dru- »|kući M. Franića, te da uz pozvanoga do- zašla megju siromašne seljake da vide bije-
se sa Jurjem Bijankinijem, žarkim f0- imih župljana, tih hrvatskih kremenjaka
ninom magjarskog šovinizma i t. d: | ovdje žive i nekakav srpski narod. To mi
Jure uvj
pozdravio u našim krajevima i triom- ;; pitomi i plemeniti župski puk —
pili. Kad se bura odobravanja stišala, naši
ljetnu sezonu u našem kazalištu sa vadali: a danas kad ste vi prisvojili biciklista, valjda: djetići s banke, a za njima prazna. Profesur i Melko, žuti kao vosak,
ne prepoznaješ više nekadanjeg rodo- | Bijankini ide u ponosite Konavle, iko počeli mahat, skidat klobuke, ali kad su | odgovorni urednik «Crvene», dolje Nino
prijatelja, izumrla u njemu nekadanja rodoljubstvo, svoj politički značaj. Ko-leia, Dr. Bendoni, mali Nino, Andro Bitva- trajao je nekoliko minuta. Zaboravili smo
si oo ia ikliću jedno iankiniju ponosite Dolje klika, dolje dinastija Medini, dolje ći: neka govori, gdje je sloboda govora! |
Čingriji, onome Čingriji, koji je jednom kliću jednoglasno Bjankiniju ponosite|DoW
jankinija sektarcem. Bijankini ode kočijom u Konavle, da re dvoranu i uljegnu umutra. Narod se ču-| Melko: Braćo Konavljani, ali narod odvrati :
politici one narodne: Sve za obraz,  Tempora mutantur et nos in illis! | Melko stao na vrata, a naši htjeli unutra,

» inikad ih amo nije vidjeti. ili su možda pili, dolje dubrovačka klika. Htio i stari,

PODLISTAK i tu naučio hrvatski. široku pučinu jezera, po kojoj kruže paro- te se pričinjaju sa svojim fantastičnim obli-

mogo «Mnogo sam zaboravio» — reče. «Dva- brodi i jedrenjače; ali mu više ne vidiš kraja, cima kao prikaze iz davnih priča... | suton

Pogledi. deset je godina, da sam ovdje po jezeru i odakle si se upustio. Još malo, pa umakneš se već spušta svojim mrakom, dok se pa-

— Putne bilješke. — \ovo je prvi put, što čujem kroz ovo vrieme |toj širini zavraćajuć u uzki dio jezera. robrod miče sve to dalje iza izboka brdskih

: ibrvatsku rieče —a onda nam stane talijan- Približajuć se sve to više gorovitom pre- podnožja. Priroda zaklapa svoje vedje, dok

Napisao Amte Anić. ski pripoviedati, kako je Garda manje po- djelu, priroda počinje poprimati druge oblike. osiećaš zadah noći, što se dokrala sa onih

Stajasmo na palubi uživajući u divnim znato, nego ostala jezera, koja su bliža I već se dižu nad tobom viletna brda; pa velikih prodolina tirolskih brda i kao da ti
pogledima i razgovarajući se međjusobno | Milanu, premda svojom ljepotom za njima ipak se na tim visinama, što odsječeno strše šapće akordom neponjatne tajne ...

hrvatski. Najednom se nadje do nas kape-|ne zaostaje. «Ona su privukla+ — reče — vrh tebe, biele* sela, a parobrod se izpod

tan parobroda, čovjek kakovih četrđeset i «strance, radi Milana, koji je središte Lom- njih zaustavlja. Odzgar puštaju terete po|brda povrh nas pun mjesec i bljesnu nuj-

pet godina, srednjeg stasa, pristale pojave, | bardije i znameniti trgovački grad; ali je žici, koja spaja obalu i selo, S visina reve nom svojom svjetlošću nad uspavanom pri-

ici me smeta! Usput nam je opaziti da didira. On tumači zato i kaže da i sav na-:

\dom čudio što su tolika gospoda došla, a|Nećemo da te čujemo, unutra, živio Liepo- | za živi Starčevićanac
ali, :
'\btjeli impomirati narodu i mislili da će gaji njemu ne dali, jer nepoznamo i nećemo

da nam Čingrija soli pamet, Na to stari
Pero dobaci narodu: rulja i uteče unutra, proti Veleč. Bojaniću.

U 7'a sati pomoli se iza kuka visokog

liepe crne brade, u jednu rieč čovjek, koji
ti se na prvi mah svidi,

— «Koli je draga osoba ovaj kapetan» —
reče Don Niko.

— «Zdravi bili, gospodo» kapetan će hr-

ipak vriednost Garde u zadnje vrieme zna-
tno poskočila i već ima osam parobroda,
što kruže jezerom.»

«Nu ti slučaja» Kristo će, kad kapetan

 

 

voda, te se slieva divljom hukom u jezero.
Drugčiji pogledi na različitu prirodu uka-
zuju ti se oku. Eto nas napokon u Limone,
zadnjem mjestu na talijanskom području.
Deset čiisova daleko odatle — na kraju za-
sadjeni stup označuje ti, da nastaje austrij-
sko zemljište.

Sunce se već bilo nagnulo k zapadu i
sjenama svojim zagrmulo bregove, samo se
još po visima njihovim lelijao zlatni val
u miru ćeg sunca, dok ona zelena brda mrtvo.
spust'dla svoju potamjelu sjenu u tihu vođu,

 

rodom, da pokaže njezino lice u stanju ti-
hog počinka. | u onom tummbnom muku,
kroz koji tek čuješ lako okretanje koiesa na
parobrodu, koji kao da puza po onoj glad-
koj vodi, kroz koju prodiru bliedi mjesečevi
traci, da ti pokažu ona brđa, koja se kano
crne aveti ogledaju u jezeru, i u onom tu-

siećanje tolikih

preživjelih uspomena, kao ono nesretnom

1) Vedri gospodar eterskih prostoriji.

igdje: je na učitelje, u njihovoj otsutnosti,
\sa nekoliko epiteta počastio, što mu oni
vraćaju u lice, jer nijesu učitelji, već svi-
jesni narod; ne nekolicina, već od prvoga
do posljednjega siti politike klikine. Nijesu
učitelji naučavali narod, sam narod ih je
upoznao vrlo dobro, a ako je gospara Pera,
Anić, Kocelj i Dum Vice krivo informirao,
nije mu niko kriv. A narod će, gosparu
Pero, dugo pamtit onu riječ rulja, koju si
mu dobacio, jer ono nije bila rulja, već svi-
jesni izbornici pravaši. Ako je tu bilo i ne-
što djece što su okukali maloga «Nina»,
to da znate da se i djeca bave politikom,
jer čitaju «Pravu», i da djeca znaju kakovi
ste pa ko da nepozna «Nina» i profesura
jer sve pitaju: gdje je profesur. Njih nije
niko naučio a vaša klika htjela-je da de-
nuncira, pa jednome malome davali su
fjorin da im kaže ko ih je naučio, kako
što se i Melko htio uteći i i

je vikao: gdje su žandari? Čemu? Zašto
Ubija vas narodna osuda pa vas boli. Jeli
vas pak ko vrijegjao?

Cijeli štab onda stupi megju narod da
mu soli pamet, ali zaludu. Dobro jegrekao
jedan Konavljanin: Zaludu ste donijeli 10
bročina masla.

I pogjoše na objed, a po podne oko 4 sata
umaknuše mučki put Cavtata da se reha-
bilitiraju.

I g. Biankini je predvogjen c. k. činov-
nicima i gardom c. k. Ljubićevog brastva
stupao cavtajskom obalom te pred Ljubiće-
vim križem u Ljubićevu brastvu držao gro-
mopucateljni govor. Ko je kamarilac g. Bian-
kini? Eto ste u nedjelju i vi zašli u gni-
jezdo kamarile. Na čast vam !

| .
*

 

i +.
Konavljani su pokazali ovaj put da su
\jedino odani pravaškoj ideji, da ne će go-
|spodske politike, a gospodin Biankini mo-
a je uvigjeti kud je sila i samovolja Melka
ingrije dovela Hrvatsku stranku.»

Dan 5. svibnja bio je za Čingriju 5. svibnja
Napoleonov. Egli fit... on bje

Peru Ćingriji bila je najljepša
nica njegovih birača.

Živjeli svijesni konavoski bi-
rači!l

Čast Čilipima!

Živjela stranka prava!

Živjela slobodna i ujedinjena
Hrvatska!

Putovanje Dr. A. Tresića
i njegovi korteši.

Donji Brač, 29. Aprila.

| Kada Dr. Tresić nije mogao svojim
\laskanjem osvojiti svećenstvo Bračko,
\izim Veleč. župnika Postira Don Ivana
|Vuškovića i njegovog pomoćnika Don
\Autu Biskupovića, laća se sada ocr-
\njivanja. Don Ante Biskupović, do ju-
a danas najvjer-
niji sluga Tresića, ujedno sa učiteljem
| Domićem napriješe sve sile u Ložišću

nepouzda-

 

 

| pjesniku, koji se je najradije s mjesecom
razgovarao i njemu svoje boli tužio:

«O mia diletta luna! E pur mi giova

La ricordansa, e i! noverar € etate

Del mio dolore».')
U 8 satieto nas u Riva (7000 st.), najkraj-
njem mjestu na jezeru, odasvud okruženom
alpinskim brdima, brežuljcima, gudurama,
kroz koje šume mnoge vode, što se slievaju,

u jezero
«Ovdje se je rodio moj kolega, prof. K.;
treba ga iz rodnog mu mjesta»

 

preko Tirola. —
(Slijedi).

i 0) Oj. Iubijeni moj mjeseče! ipo smo vesel sleć

nje i napominjanje dobi maje boli. — (Leopardi.

ke

   

PRI

s
RJE